besana wrote:
Dakle, covjek u nekim svojim 70-im godinama, prosjecan zivot, poshten rad, bez pijancenja, kafena, zena, prostakluka, ali i bez nekog osjecaja za vjeru, sve do tih svojih sedamdesetih godina. Pocne citati knjige, pa dodje i do Kur'ana casnog. Eh sad, on ga uzima, chita bez abdesta. Uzme i chita. Njegova porodica je konfuzna, da li mu pokushati "zabraniti" citanje Kur'ana casnog, jer ga cita bez abdesta, ili ipak pustiti da tako radi.
Radi se o meni poznatoj porodici, koja je kako rekoh konfuzna, a i ja sam. Ne mozesh covjeku oteti Kuran iz ruku a ne mozesh ga natjerati da uzme abdest. Nije da su oni mene pitali, za savjet

nego eto saznadoh, pa i mene zanima kako im pomoci.
rahmetli Đozi su ljudi postavljali pitanja, tražeći od njega, kao od teologa, odgovor.
jednog dana dođe mu pitanje od gospođe u godinama, koja je, eto, voljela držati do sebe, pa je uvijek imala nalakirane nokte.
u svom pismu mu je objasnila svoju zelju i naviku da nastavi s tom praksom, ali isto tako da je čula da joj namazi koje klanja neće biti valjani, pošto ni sam abdest nije.
začuđujuće za svoje saradnike, Đozo-efendija je odgovorio da ona slobodno nastavi klanjati tako.
kada su ga upitali otkud takav odgovor, kazao im je: pustite je neka klanja pa makar i sa lakom na noktima. može biti da bismo joj svojim insistiranjem da skine lak
omrznuli namaz, a ona hoće oboje - neka i dobije oboje.
gospođa je bila presretna zbog odgovora i sa još većom željom nastavila obavljati namaz, što je opisala i u pismu zahvale koje je opet poslala Đozi.
možda je nekada kasnije sama
nadošla pa prestala klanjati sa lakom. svako vrijeme ima svoje teškoće, a naše vrijeme zahtijeva da nikog ne smijemo udaljavati od ovog puta, samo malo ako hoće. treba tražiti manje zlo.