Autor očito iznosi svoj stav, jasno je da je ateista i svim silama nastoji pobuditi sumnju vjernika u postojanje Isusa Krista, nije ni prvi a ni zadnji koji je to pokušao, ali nitko to još nije uspio postići, a nitko ni neće, samo kažem.
Očito da nije uzeo sve okolnosti oko toga u obzir, kao recimo, da je poslije muke i smrti, a osobito poslije Uskrsnuća, ime Isusuvo bilo zabranjeno svim Židovima izgovoriti, a kamoli pisati nešto o Njemu, da se progonilo, mučilo i ubijalo sve koji su u Njega vjerovali, pa bi tako i neki izvjestitelji bili ubijeni ako bi to prenosili dalje, velili svećenik je bio kao neki današnji diktator, mogao te optužiti za bilo što, jasno je onda zašto suvremenici nisu ni zucnuli o tome, a kamoli pisali.
I vidi se da autor ne poznaje vjeru Židova, prorok koji govori suprotno od noga što je Jahve zapovjedio, mora po židovskom zakonu, umrijeti, a Židovi nisu sami smjeli nikoga pogubiti, jer je Rimsko carstvo imalo svoga namjesnika tamo (Pilata), koji je jedini imao pravo nekoga i osuditi i pogubiti.
Tako da se priča svjedoka o Isusu Kristu mogla prvo samo usmeno prenositi, a kasnije se onda to i zapisalo, a naveliko raspravljalo tek oko 300 godina poslije, kada su i kršćani dobili slobodu da javno ispovijedaju svoju vjeru.
Tako da tvrdnja autora da je oko Isusa Krista povijesna tišina ne drži vodu, objasnio sam ovdje samo neke stvari zašto je to tako, a ima još puno toga, kao recimo, kako je moguće da je nekolicina nepismenih ribara, odjednom postala tako poznata svima, i toliko hrabra da su bili spremni dati i život svoj za to, za što, za nešto što se nikada nije dogodilo, ima li tu kakve logike i smisla, sigurno ne, ali ako su to zbilja doživjeli, a onda je to i te kako moguće, da su od kukavica postali hrabri ljudi spremni dati i svoj život za istinu koju su doživjeli, i tu je za mene kraj prče.
