PM72 wrote:
Kao prvo,ne slažemo se obojca kako "ustav nije garant bilo čega".
Ja ti opet ponavljam da je ustavna mogućnost SFRJ dopustila republikama pravo na samoopredjeljenje a takva mogućnost u BiH ne postoji.
Također,ne slažemo se ni oko pogleda na Tita niti na "rumelijskog" pašu.Ja po svim tvojim postovima vidim da si pripadnik generacije kojoj je mozak ispran mladomuslimanskim šovinističkim i "patriotskim" sranjima.Tito svojoj djeci sem kojeg prstena i vinograda u Zagorju nije ništa ostavio.Alija i njegova banditsko-profiterska halka opljačkala je više nego svi političari u SFRJ od 1945 - 1990.Titina Jovanka sem boračke penzije i čina pukovnika JNA nije imala ništa niti ju je suprug uvalio da vlada na recimo VMA u Beogradu.Ni garsonjera nije ostala iza nje.Iza riđobradog đubreta i njegovog babe ostali su milioni po bankama od Istambula do Austrije.Titini borci imali su boračke dodatke,radna mjesta,besplatne karte za prevoz i besplatna ljetovanja.Alijini nemaju ni za kifle i štrajkuju svaki mjesec.
naravno,tebi je teško preko usta prevaliti za voljenog Aliju i njegovu izlučevinu bilo šta što se kosi sa onim što je hožda izjavio na hudbi.
Eh, ovo sam čekao pa bih ti i zahvalio na ovom postu. Da nije replika rekli bi da bespotrebno začatavam temu.
Dakle, bez obzira što je potpuno jasno da se Jugoslavija raspala zbog nepostojanja unutrašnjeg konsenzusa i nedostatka želje pojedinih republika i naroda za ostankom, ti i dalje istrajavaš da je važno šta je pisalo u ustavu. Kao da bi neka rečenica u ustavu spriječila Sloveniju i Hrvatsku da iskoriste priliku koju su čekali da budemo iskreni od dvadesetih godina prošlog vijeka, pogotovo u slučaju Hrvatske. Ali eto, ti vjeruj da je ta rečenica odlučila sudbinu Jugoslavije, meni je potpuno svejedno.
Eh sad ovo glavno

Alija Izetbegović, koji je kroz svoju političku karijeru bio više ili manje klerikalno nastrojeni političar nije i nikad neće biti uzor meni koji se zalažem za strogo nacionalistički pristup bez klerikalnih konotacija političkog islama, a posebno bez panislamističkih ideja o kojima je Izetbegović često sanjao. Dakle nije mi uzor, a pogotov mi nije voljeni i dragi kao što je tebi diktator Tito. Ne piše se hudba nego hutba, a da si nekad prisustvovao istoj možda bi i znao o čemu se tamo govori pa bi nas poštedio svakakvih gluposti. Nije ti bilo dosta što si se provalio na temu paralelne islamske zajednice u Srbiji nego si naravno nastavio da islam spominješ u negativnom kontekstu iako je očito da veze nemaš o temama iz tog domena. I da, ne piše se Istambul nego Istanbul.
Dakle toliko o tome koliko progresivna nacionalistička ideja o kojoj ja govorim ima veze sa retrogradnom kleropolitičkom i panislamističkom idejom za koju se ranije u većoj, a kasnije u manjoj mjeri zalagao Alija Izetbegović. Nema sličnosti u političkoj filozofiji njega i mene.
Dalje, ne sjećam se da sam ja pominjao drugaricu Jovanku, i ostale drugarice i drugove iz mnogobrojne rodbine druga Tita. Ja sam samo govorio o tome kako je Tito živio, a živio je tako kako nikad nije ni Alija kako nikad neće Bakir i kako nikad neće ni Obama ni kraljica Elizabeta II niti bilo ko. Ali je zato deklarativno bio zaštitnik radničkih prava tako što ih je sve poslao da džaba grade pruge i prebacuju norme u rudnicima. Ko zna koliko je ljudi tada poginulo u rudnicima, ali se zato danas zna kad neko pogine u rudniku zbog loših uslova da će mater Bakira Izetbegovića biti spomenuta na milione puta. Nije problem, samo bi po istom principu trebalo pomnožiti sa još toliko u slučaju Tita. Nakon što tako više nije moglo onda se iz apsolutnog rada za ništa prebacilo na sistem apsolutnog nerada za mnogo. Za mnogo MMF-ovih prljavih kapitalističkih dolara koje je zakleti komunista Tito posuđivao da bi plaćao višak radnika u neprofitabilnim fabrikama i tako kupovao socijalni mir. I potrajalo je taman koliko je i trebalo, dok je on živ. Poslije mene potop, reče jedan francuski kralj, a drug Tito primijeni u najbukvalnijoj formi. Potop bi i za njegovu državu, i za njegovu partiju i za njegove saradnike i za njegovu ženu i za njegovu djecu, i za sve nas. Hvala druže Tito.