2014. godine, frustrirana "Narančastom revolucijom" koja je zbacila Kremljovu marionetu u Kijevu, Rusija je pokrenula svoj prvi rat protiv Ukrajine, koristeći svoje zastupnike za stvaranje dvije "republike" - Donjeck (DPR) i Luganske Narodne Republike (LNR).
Iz bilo kojeg razloga, Rusija nikada nije iskoristila tadašnju korumpiranu i beznadežno deklasiranu Ukrajinsku vojsku da nanese veću štetu, a sukob je trajao narednih osam godina do invazije u februaru ove godine. Ipak, dvije lažne republike Donbasa poslužile su za destabilizaciju režima u Kijevu, istovremeno stvarajući vještačku barijeru za članstvo u NATO-u (Alijansa neće primati nove članove sa unutrašnjim teritorijalnim sporovima). Da je Rusija u februaru usredsredila svu svoju ratnu moć na Donbas, gurajući se ka administrativnim granicama tih oblasti, postoji velika šansa da bi Zapad uglavnom ostao van sukoba, kao što je to bio slučaj tokom ruske invazije i aneksije Krima. Umjesto toga Vladimir Putin je pretjerao i napravo još jednu od bezbrojnih grešaka koje su Rusiju dovele na tako razoran put.
Još jedna od tih grešaka - Rusija se nikada nije potrudila da ekonomski izgradi svoje dijelove Donjecka i Luganska. Zanemarivanje Rusije nije imalo posebnu pažnju - Rusiju nije briga za ekonomske prilike svojih građana van Moskve i Sankt Peterburga pa zašto bi bilo za Ukrajincem, čak i onog koji govori ruski i koji gleda šta se dešava na ruskom okupiranom Donbasu?. On bi vremenom pomislio "Želim li ja sebi nešto od ovoga?!". Zaista, Rusija se oslanjala na namišljenu fetišizaciju Drugog svjetskog rata i grandiozne imperijalističke tvrdnje kako bi svojim podanicima usadila ponos.
Ipak, ovaj rat nije bio dobar prema Donbasu koji je okupirala Rusija. Dvije proxy vojske pretrpjele su nesrazmjeran broj poginulih i ranjenih u ratu. LPR ima samo 400.000 stanovnika, a DPR ima 2,3 miliona - u poređenju sa ostatkom Ukrajine od 30 miliona. Ipak, njihovi ljudi do 65 godina su prisilno regrutovani.
Sve ove duše su vjerovatno mrtve, možda u nekom od onih smiješnih pokušaja "izviđanja vatrom" oko Popasne, ili Izjuma, ili Dovhen'kea. Znate one - Rusija šalje odred topovskog mesa da vidi ima li grad otpor. Ako je tako, svi oni umiru. Ali kako god, Rusija zasipa poziciju artiljerijom. Kada završe, šalju sljedeći tim. Pošaljite, zaspite, ponavljajte, sve dok odred ne dođe do nove oznake linije i ne umre. Započnite proces iznova.
Zato je Rusija tako sporo napredovala. Ovo nije efikasan način vođenja rata. Ipak, Rusija se uglavnom pobrinula da zaštiti svoje vojnike od ove taktike mljevenja mesa. To je stočna hrana Donbasa koja se baca u tu sjeckalicu.
Postoji razlog zašto ne uživam kada gledam slike mrtvih Rusa (izuzetak su Wagnerovi plaćenici) - previše je klinaca koji pokušavaju da izbjegnu biti uvučeni u Putinovu mašinu za mljevenje mesa. Ako su u pitanju oni ili ukrajinski vojnici, onda je, naravno, izbor očigledan. Ali najbolji slučaj je da se predaju ili odustanu. A u poslednje vrijeme vidimo sve više toga.
Postoje izvještaji da cijele jedinice vojnih obveznika Donbasa napuštaju položaje ili se masovno predaju na frontu u Harkovu i Hersonu. I dok su prvobitno bili skeptični, dokazi postaju sve očigledniji kako se Ukrajina kreće kroz prazne pozicije, a sve više i više slika ratnih zarobljenika se pojavljuje.
Štaviše, primijetite zabilježene pljačke. Ne radi se samo o tome da su njihovi vojnici ološ i kriminalci. Oni pljačkaju jer nemaju te stvari kod kuće. Ove stanovnike Donbasa Rusija je propagirala da imaju bolje od ostatka Ukrajine. Ipak, oni prelaze granicu, a ljudi imaju mašine za pranje veša. Da, memovi su smiješni, ali govore i o ogromnim nejednakostima između Ukrajine - koja je zapamtila da je druga najsiromašnija nacija u Evropi - i Donbasa i ruskog zaleđa.
Dakle, s obzirom na izbor, zašto bi odabrali da žive na mjestu koje ne cijeni njihove živote, koje ih prisiljava u rat koji nikada nisu tražili, koje ih oprema i tretira tako loše, i koje je očigledno ekonomski ugroženo?
Ukrajinsko oslobođenje cijelog Donbasa izgleda neizbježno u ovom trenutku. Nema više muškaraca da se odupru.
Dakle, koje su mogućnosti:
- Lokalizirana narančasta revolucija na ta dva mjesta, koja je izbacila prokremljovske marionete i podstakla beskrvnu reintegraciju s ostatkom Ukrajine.
- Neorganizovana masovna predaja, ukrajinske trupe ulaze, neke lokalne snage pružaju otpor, druge bacaju oružje i opremu i idu kući.
- Pregovarana predaja. Vidjeli smo kako talibani koriste ovu taktiku sa velikim efektom u Afganistanu, a glasine su da ruski i ukrajinski komandanti pregovaraju o Vovčankovoj predaji na granici Rusije. U toku je evakuacija ruskih stanovnika i saradnika. Kada se završe, ruske snage bi se mogle jednostavno povući nazad u Rusiju. Isto bi se moglo dogoditi i ovdje u Donbasu, s ukrajinskim komandantima koji pregovaraju o ulasku Ukrajine u Donjeck i ostatak Donbasa.
- Još rata. Možda su te tužne trupe Donbasa dovoljno propagirane da vjeruju u horor priče o ukrajinskoj vladavini, a bore se za svoje domaće područje kao da se neće boriti za ostatak Ukrajine. Moguće, ali ne izgleda vjerovatno.
Smiješno, napisao sam srž ove priče u petak, a planirao sam je pokrenuti u nedjelju kako bih sebi dao malo oduška i odmora. Ali s obzirom na to koliko se stvari brzo odvijaju, postoji vrlo realna šansa da se to već dešava i da bi se ukrajinska zastava uskoro mogla vijoriti iznad Donjecka.
To je, naravno, najbolji scenario. Ali mit o superiornosti Donbasa je u dronjcima i malo je razloga ostalo da bilo ko osim moskovskih kvislinških marioneta gleda na istok u budućnost regiona.
Obnova Ukrajine koštat će stotine milijardi. S obzirom na otrcano stanje Donbasa koji je okupirao Rusiju, obnova tog dijela zemlje mogla bi koštati još više.
Daily Kos
jel moguce