MoodSwingeR wrote: ↑29/10/2020 18:57
Kako je već uočeno ranije, situacija za azerske trupe se znatno komplicirala napredovanjem do određenih tačaka koje su postale barijere i uska grla koja onemogućavaju šire, munjevite prodore.
Na jugozapadu su nastavljena ubacivanja i djejstva armenskih/arcakovskih snaga preko granice između Armenije i Azerbejdžana koja stvaraju znatne probleme zapadnom boku azerskih snaga koje najvjerovatnije ne mogu nastaviti napredovanje dolinom rijeke Həkəri prema sjeveru i moraju osiguravati širinu uzimanjem uzvisina na istoku, što isto ne prolazi bez velikih problema. Pokušaji napredovanja prema koridoru zapadnom stranom Velikog Krasa nisu do sada urodili nekim plodom.
Od jugoistoka prema sjeveru i sjeverozapadu također nije bilo većih napredovanja, ponajviše zbog toga što je područje oko Grimiznog Bazara relativno dobro utvrđeno, pošto je riječ o kotlini sa blagim usponom kroz koju prolazi glavna cesta prema Şuşi. Slično su prošli i pokušaji napredovanja prema Xocavəndu/Martuniju, jer je taj pravac odranije jako dobro utvrđen - armenska odbrambena doktrina je predviđala scenarij uzimanja Füzulija od strane Azera i pokušaj proboja na sjever, pa je, shodno tome, i postavila odbrambene položaje i fortifikacije.
Ono što je Azerima preostalo, barem na južnom ratištu, jesu pokušaji proboja alternativnim pravcima kojima bi odskočna daska bio tzv. "mali koridor": Füzuli - sela iznad Hadruta - Çaylaqqala - dolina rijeke Həkəri. U tom su pokušaju postigli polovičan uspjeh. Dio snaga je uspio, zaobilazeći Grimizni Bazar, da prođe preko sela Taqaverd i Zərdanaşen sve do Çanaqçıja/Avertanotsa, približavajući se svom cilju. Te specijalne snage, međutim, rizikuju okruženje i eliminaciju, jer azerska vojska još nije ovladala selima iznad Hadruta (Binə, Tuğ, Azıx), te još ne postoji dobar i branjiv koridor između azerskih specijalnih jedinica i glavnine njihovih snaga.
Iako se činilo da za ovu situaciju ne postoji jednostavno rješenje, ono se ukazalo ovladavanjem potezom Çaylaqqala - Ağcakənd. Ovim se stvorila pretpostavka za izlazak na greben i plato u sredini trokuta Çaylaqqala - Ağcakənd - Binə. Sa ovog platoa, azerske snage se spuštaju u Binə i dalje u još neosvojena sela iznad Hadruta. Ovaj poduhvat je, po nepotvrđenim izvorima, u toku. Ono što se smatralo za veliku prednost armenske strane - visina i planine, sada postaje slabost, jer se neprijatelj spušta odozgo.
Nakon ovoga, Azeri mogu napraviti spoj sa svojim prethodnicama u selima prema Şuşi i ostvariti relativno širok koridor neophodan za prolaz trupa, inžinjerije i logistike ravno do cilja, ostavljajući pri tome Grimizni Bazar u nizini na svom desnom boku i oslanjajući se na na masiv Velikog Krasa za zaštitu na lijevom boku, tako simbolički pretvarajući najveću snagu i simbol protivnika - njegove planine, u njegovu najveću slabost.
