Moraš posmatrati ovo kao domenu globalnog psihološkog rata / optuživanje određene grupe za terorizam stvara veliki otpor i frustracije, veoma efikasan alat koji će naći svoj put da "pogodi" neke dijelove društvene ćelije. Sigurno je da će oni sa "oštećenom" amigdalom mozga imati veći emotivni impuls da agresivno odgovore na izazov umjesto da raščlane i analiziraju njegove pojedince dijelove, ni je da nisu u mogućnosti, već je moždani sistem naučio od djetinstva da se prilagođava traumi, iracionalnom strahu, šro rezultira uglavnom negativnim ishodima i konfliktom sa okolinom. Akumulirani stres, na kojem se adekvatno ne radi - zbog stida od osude, klimavog karaktera, vremenom prerasta u ono što prepoznajemo kao čin nasilja, jer pojedinac ne može da se izbori sa svojim emocijama vezanim za neku osobu, događaj ili slično. Geoplotika je razvila splet alata psihološkog ratovanja, emotivnog ucjenjivanja i prilagodila ih svakoj prilici, dovoljno je samo da imate "napregnute strune" uznemirenog čovjeka i kada se obrađuje more informacija koje nam u bujicama dolaze sa svih vrsta porpagadnih paltformi, uglavnom se biraju one koje odgovaraju našoj predodžbi, pojačavaju osjećaj da smo mi u pravu i da će nam sve to poslužiti kao opravdanje za našae namjere.
Sve ovo djeluje suviše jednostavno i
deterministički, ali takva žudnja da se dopre do nečijeg uma je dosta slojevit a i složen proces. Determinizam može postojati, djelomično na marko nivou -
tu se mnogi neuroznnastvenici slažu, ali je teško tvrditi da slobodna volja iskljčivo ovisi o okolnostima -
gdje smatramo da nešto pokušavamo ili čak biramo za vlastitu dobrobit, za koje često tvrdimo kako nas "
naš osjećaj u želucu" upozorava u određenu opasnost, iako sami ne možemo drugima racionalno objasniti takav fenomen. Kolektivno smo okruženi uglavnom negativnim vijestima, jer se one potenciraju radi zadržavanja pažnje, ne samo to već izazivanja šoka i panike kod masa. Kada neka kriza zahtjeva mobilizaciju i potčinjenost radi kolektivne moći odgovora na "krizu", pojačavanje straha u javnom mjenju od nečega što se možda neće ni destiti -
ali se svakako pretpostavlja kako će izazvati efekat apatije, isključivo ovisi o tome kako će odogovoriti pjedinac, manja zajednica, ili neka etnička skupina koja ima zlokobnu istoriju sa prekograničnim susjedima, ili čak drugom etničkom skupinom unutar zajedničkih granica.
U danima "hladnih ratova" čak i nemate potrebe da mobilizujete vojsku, dovoljno je da vaša vojno / politička reputacija šalje signal neposrednoj okolini na vaše konstatno prisustvo kroz propagandu, tamo gdje imate jak olsonac u onima čije ste umove već davno okupirali, a najgora je okupacija uma, sve iznad toga je već viđena kolateralna šteta.
Usotalom, zanimljiv grafikon (ispod), koji nije i jedini u zadnje vrijeme, pa pokušavam da dokučim kako ovi algoritmi zaista funkcionišu, i šta nam oni mogu reći o događajima koji su se desili, a i potencionalno onome o čemu nemamo ama baš nikakvog znanja...Vama ostavljam na razmišljanje, veoma interesatno, iako apsolutno ne mora ništa da znači...!
