"Mi smo ucinili sto je bilo do nas, likvidirali smo onu trojicu na Igmanu", kazao je na jednom od sastanaka duznosnika MUP-a i tajne policije Nedzad Ugljen. Ubrzo nakon ovog spontanog i opasnog priznanja - ubijen je! Krenule su akcije do danas nerazjasnjene: otmica agenta Seve Nedzada Herende, hapsenje AID-ovog sluzbenika Edina Garaplije, opstruiranje istrage o smrti drugog bosnjackog obavjestajca.
Pod protokolarnim brojem 04-2/19.2-875, 29. augusta 1996. godine Generalstab ARBiH, Uprava Vojne bezbjednosti, zabiljezio je svoja saznanja o Nedzadu Herendi, demobiliziranom pripadniku MUP-a R/F BiH koji je "navodno otet, fizicki zlostavljan, s pokusajem ubistva i ispoljenim interesima otmicara prema navodnim aktivnostima gosp. Ugljen Nedzada, Bakira Alispahica i Envera Mujezinovica". Razlog je cinjenica da je 29. juna 1996. ova Uprava telefonskim pozivom "gosp. Muzurovica, rukovodnog radnika kriminalisticke uprave MUP R/F BiH, obavijesten da je u bolnicki centar 'Kosevo' dovezen izvjesni Herenda, ranjen u nogu i glavu, i koji tvrdi da je nad njim izvrsena otmica, te je rekao da je on bezbjednjak. Provjerom u evidencijama OSVB 1. Korpusa utvrdili smo da u SVB 1. Ko nema angazovanih pripadnika SVB sa prezimenom Herenda, te smo o ovom odmah obavijestili gosp. Muzurovica koji nam je tom prilikom trazio broj USVB GSA kako bi i nadlezne iz USVB GSA ARBiH obavijestio o navedenom slucaju"?!
No, nije samo Muzurovic bio zbunjen pitanjem "ciji je Herenda": nedugo zatim, izvjestava Uprava Vojne bezbjednosti, telefonira radnik AID-a Izet Licina obavjestavajuci Armiju o istom dogadjaju?! Uprava vojne bezbjednosti donosi odluku: posjetiti Kosevo i ranjenika. Licina trazi da krenu zajedno i putem obavjestava vojne kolege da ce i Muzurovic poslati kriminalistickog inspektora i patrolu policije. Ljekar podnosi svoj izvjestaj: "Na tijelu Herende ima vise povreda koje su mogle nastati kao posljedica vezivanja i fizickog zlostavljanja, a u predjelu glave - lobanje ima povredu eksplozivne prirode koja je mogla nastati upotrebom vatrenog oruzja tako da se na rendgenskom snimku vide parcad metala u lobanji i da slicne dvije povrede ima u predjelu koljena desne noge koje su sigurno nastale upotrebom vatrenog oruzja jer se na rendgenskom snimku ovog dijela tijela mogu uociti strana metalna tijela oblika zrna koja se ispaljuju iz vatrenog oruzja."
U bolnickoj sobi su uz Herendu tri inspektora CSB-a Sarajevo i muskarac koji je poznavao Herendu: inspektori tvrde da su tek stigli i jos nisu obavili razgovor. Herenda lezi sa imobilisanom desnom nogom i sanitetski zbrinutom ranom na glavi. "Bilo je vidno da se nalazi u stanju soka, te da je veoma uplasen. Odjeca koju smo vidjeli u prostoriji je bila izrazito natopljena krvlju. Njegovo se tijelo treslo i imalo je nekontrolisane kontrakcije misicnog sustava, a sam Herenda se zalio na veoma jake bolove u predjelu pete desne noge." Izjava pocinje identificiranjem: rodjen je 27. 07. 1953, sin Alije i Sefike, bio angazovan u MUP-u R/F BiH, radio za potrebe gosp. Nedzada Ugljena, te demobilisan u mjesecu decembru 1995. "Herenda je dalje istakao da je nad njim izvrsena otmica od njemu poznatih lica, da je fizicki zlostavljan, a potom i da je pokusana njegova likvidacija. Do otmice je doslo po njegovim navodima u utorak 25. 06. 1996. god. na lokaciji naselja Ciglane u jednom od pasaza, gdje je zaustavljen od lica koja su zaposlena u razlicitim strukturama MUP R/F BiH koja su na veoma drzak nacin, uz prijetnju vatrenim oruzjem, izvrsili njegov pretres i potom ga pod prijetnjom oruzjem uveli u automobil marke BMW kojim su ga odvezli na siri lokalitet naselja Bjelave. Prilikom ove otmice prijeceno mu je pistoljem, pistolj mu je prislanjan na slijepocnicu, te mu je govoreno da je on '...veliki igrac...' i da on '...dobro zna zbog cega se ovo radi…'"
Dalje se navodi da je vozilom BMW odvezen u prvu ulicu lijevo u koju se skrece iz ulice Hriste Boteva, u neku staru kucu koja ima veoma taman namjestaj. U ovoj kuci su se dvojici otmicara pridruzila jos dva lica - otmicara, i odmah su zapocele fizicke torture i nanosenje udaraca. Potom je istim vozilom odvezen u nepoznatom pravcu jer su ga natjerali da savije ledja i u toku voznje stavi glavu u visinu koljena: dovezen je pred neki objekt, uvezen sa vozilom u garazu, odakle je proveden kroz hodnik i uveden u prostoriju u kojoj je ostao do kraja torture i pokusaja likvidacije. Smatra da se ovaj objekt nalazi u blizini aerodroma jer je neprekidno cuo zvukove aviona, odnosno karakteristicne zvukove aviomotora prilikom spustanja i polijetanja aviona.
Otmicari su se posebno interesovali za gosp. Nedzada Ugljena i Bakira Alispahica, te su pitali ko je za njih prenosio drogu, gdje se nalaze pare od sverca, sta trenutno rade, gdje se nalaze centri za prisluskivanje i osmatranje, sta radi gosp. Enver Mujezinovic.
Herenda je naveo da je prepoznao "izvjesnog Murana zvanog Muco, pripadnika specijalne jedinice MUP R/F BiH, koji ga je fizicki maltretirao i zlostavljao, te izvjesnog Harisa, koji nosi rijetku bradu i koji ga je isljedjivao, te koji je na kraju pokusao izvrsiti njegovu likvidaciju a kojeg je takodjer vidjao u zgradi MUP-a, i da su svi otmicari pripadnici MUP-a". Naveo je da su otmicari u toku njegovog zlostavljanja i isljedjivanja redovno obavljali namaz. "Na nase pitanje odgovorio je da se otmicari nisu interesovali za pripadnike Armije RBiH. Istakao je da su u vecernjim satima (najvjerovatnije 28./29. 06. 1996. god.) do njega dosli Haris i jos jedan od otmicara, pitali ga kojom nogom igra fudbal, da bi mu potom Haris iz API 'skorpion' u desnu nogu u predio koljena ispalio dva metka, a nakon tog pucao u glavu. Posto su otmicari pomislili da je ubijen, navodno su ga stavili u vrece i odvezli na njemu nepoznato mjesto gdje su ga bacili u saht i pokusali zatrpati betonskim blokovima i ciglama. Iz ovog sahta se uspio izvuci". Pronadjen je na jednoj komunikaciji na podrucju opcine Ilijas. Razgovor je prekinut na zahtjev ljekara.
ili da si navodio granate.
