To ću ti plastično i dokazati:
Da bi se sa tobom nastavila neka dalja smislena rasprava prvo moraš znati šta Andrić, u svojoj disertaciji, smatra narodnim jezikom, i uopšte duhovnom kulturom kod Južni Slovena.
Istina, Andrić u svom "znastvenom" radu nigdje ne napada Islam, već otomansku upravu i tradiciju, odnosno kompletan upravni sistem, zbog tavorenja Južnih Slovena u mraku i njihovoj zapuštenosti. Jednom riječju, bez Otomana, ovdje bi humanizam i renesansa započeli kad i u Zapadnoj Evropi. Godinama kasnije, upravo će Andrić dobiti Nobela za književnost, gradeći priču oko mosta, kojem se nesebično divio, a koji je, zapravo, djelo te iste orijentalne tradicije i kulture koju je, u svojoj mladosti, grdio zbog mraka koje je donjela na ove prostore. To je jedan od tzv. andrićevskih paradoksa.