dječak sa šibicama wrote: ↑18/05/2023 13:46
Zar u gradjanskoj politici nije vazno koje je imenovani funkcioner nacionalnosti
dulekrele wrote: ↑18/05/2023 13:47
Sve dok Dejton postoji tako je.
Građansku državu i njen Ustav je ukinuo Ćosićev, Karadžićev i Krajišnikov kućni prijatelj Alija i njegova lažnomuslimanska SDA sekta. Oni su nakon dolaska na vlast dijeli sve po etničkom i stranačkom pa i državu. Nisu Karadžić Boban ukinuli niti podijelili građansku Republiku Bosnu i Hercegovinu već Alija kojeg nam je instalirala SANU i UDBAŠ-i predvođeni Vezirom Cerićem.
Karadžićevi SDS-ovci su predložili i imenovali Aliju Izetbegovića za prvog i posljednjeg predsjednika predsjedništva RBiH koju ju protivustavno ukinuo i podjelio.
Podsjetnik kako je Alija privatizirao predsjedništvo RBiH, njegove funkcije i nadležnosti i tako uništio suštinu njegovog postojanja. Kako je on shvatao funkciju države najbolje se vidi iz jednog sukoba koji je imao sa Nikolom Koljevićem, srpskim članom Predsjedništva, u prisustvu Adila Zulfikarpašića. Kada je Nikola Koljević, koji je u Predsjedništvu bio zadužen za spoljnopolitičke poslove, prigovorio Izetbegoviću da putuje u Ameriku a da on o tome nema pojma, da u delegaciji vodi svoju kćerku, a da on kao član Predsjedništva nije pozvan, Izetbegović mu je odgovorio:
"Znaš, ja sam razumio da je Skupština u vašim rukama, Vlada u rukama Hrvata, a Predsjedništvo u rukama nas Muslimana". Tako je "razumio" i tako djelovao čovjek koji je trebalo da bude predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine. Kada predsjednik jedne države, umjesto da štiti ustavni poredak zemlje, neovlašteno započne tajne i javne pregovore o njenoj podjeli i prije izbijanja ratnih sukoba, drugačiji rezultat se ne može ni očekivati.
Mijenjanje karaktera rata i insistiranje na odbrani vjere umjesto na odbrani društvenog poretka i državno-pravnog karaktera Bosne i Hercegovine, uz potpuno nesposobnost i nespremnost da se jasno i bez ostatka na vrijeme formulišu ciljevi odbrane, pristajanje na razgovore o podjeli zemlje i sjedanje za pregovarački sto sa Karadžićem i Bobanom, umanjili su težinu koju je sa sobom nosila prvobitna ocjena Londonske konferencije da se radi o agresiji na međunarodno priznatu državu, članicu Ujedinjenih nacija. Rat je umjesto međunarodne dimenzije sveden na lokalni sukob. Kasnije, agresija na Bosnu i Hercegovinu se definiše sintagmom "sukob zaraćenih strana". Alija Izetbegović nije imao mudrosti, hrabrosti a ni znanja da ovu veliku početnu diplomatsku prednost iskorist. Alija je svo vrijeme agresije imao prijateljske odnose sa agresorima na RBIH, o tome je bio zatečen i Sefer kako se odnosio o Čosiću koji ga je prvo zatvorio a onda peticijama oslobodio i nama prijevremno podvalio pred rat da im ostvari viševjekovni san proširenja zapadno od Drine
