.............
Glavne komponente Trumpova plana u 20 točaka već se dugo smatraju ključnim elementima svakog dogovora, piše WSJ. Hamas mora osloboditi taoce i odreći se vlasti; Izrael mora povući vojsku; arapske međunarodne snage trebaju preuzeti sigurnost u Gazi; a palestinski tehnokrati trebaju upravljati enklavom. No, mjesecima su različiti i suprotstavljeni interesi onemogućavali napredak. Hamas nije želio osloboditi preostale taoce bez zajamčenog kraja rata. Izrael nije bio spreman u potpunosti napustiti Gazu dok Hamas ne bude neutraliziran. Arapske vlade oklijevale su poslati snage jer nisu htjele izgledati kao okupatori koji djeluju u interesu Izraela, te su tražile čvrsto obećanje o osnivanju palestinske države prije nego što se uključe.
Ti su izazovi doveli do niza frustrirajućih sastanaka tijekom proljeća i ljeta, na kojima su se pregovarači neprestano kretali između ideje sveobuhvatnog sporazuma o okončanju rata i, s druge strane, ograničenog dogovora o oslobađanju talaca u zamjenu za privremeni prekid vatre. Napredak nije ostvaren ni na jednoj od tih dviju fronti. Netanyahu je zauzeo čvrst stav u pregovorima, zahtijevajući bezuvjetnu kapitulaciju Hamasa i preusmjerio fokus na rješavanje sukoba vojnim putem umjesto diplomacijom. U međuvremenu, međunarodna zabrinutost zbog rata sve je više rasla. Izraelska dvomjesečna blokada humanitarne pomoći u proljeće dovela je Gazu na rub gladi. Broj poginulih u ratu, prema podacima palestinskog zdravstvenog sustava, premašio je 60.000, iako nije objavljeno koliko je među njima bilo boraca.
Izrael je potom ublažio ograničenja za dopremu hrane, ali je ubrzo najavio veliku ofenzivu na Gazu. Njemačka, vjerni saveznik, obustavila je isporuku oružja kao odgovor, a niz zapadnih vlada najavio je da će priznati palestinsku državu na zasjedanju Opće skupštine UN-a krajem rujna. Izrael je odgovorio signalizirajući da bi mogao anektirati Zapadnu obalu, koja predstavlja srž svake buduće palestinske države. To je bila crvena linija za arapske vlade. Ujedinjeni Arapski Emirati, ključni potpisnik Abrahamskih sporazuma, javno su upozorili da bi takav potez mogao ugroziti Trumpovo najvažnije vanjskopolitičko postignuće.
Tada se dogodio napad na Dohu. Bijela kuća je objavila da je Trump za napad doznao od američke vojske, koja je od Izraela dobila nejasnu najavu, a stvarnu metu Dohu identificirala je tek nakon što su sateliti zabilježili lansiranje projektila. Predsjednik je naredio Witkoffu da upozori Katar, ali je upozorenje stiglo tek nakon što su rakete pogodile cilj. Witkoff se s Ronom Dermerom, Netanyahuovim pouzdanikom, i Kushnerom u svom domu u Miamiju sastao samo nekoliko dana prije napada kako bi razradili uvjete mirovnog sporazuma, piše WSJ. Izraelski dužnosnik tom prilikom nije spomenuo ništa o nadolazećem napadu. Witkoff i Kushner bili su uvrijeđeni zbog napada i toga. "Ovo nije ponašanje prijatelja", rekao je Witkoff kasnije Dermeru. Trump, koji je zbog vijesti navodno proključao, bio je još manje suzdržan. "J*** me", rekao je o Netanyahuu, prenosi WSJ tvrdnje dužnosnika koji su navodno čuli komentar. Američki partneri iz Perzijskog zaljeva također su bili bijesni, a arapski konsenzus koji se iznenada formirao iznenadio je i Bijelu kuću i Netanyahua. Katar, poput mnogih država Zaljeva, bogat je, ali malen i oslanja se na SAD za sigurnosnu zaštitu. Napad nije samo poremetio pregovore, nego je uzdrmao regionalni osjećaj sigurnosti i povjerenje u američku zaštitu.
Katar je prekinuo sve komunikacije s Izraelom, uključujući razmjenu obavještajnih podataka, i zatražio ispriku prije nego što se vrati za pregovarački stol. Katarski premijer Mohammed bin Abdulrahman al-Thani otputovao je u Washington na sastanak s potpredsjednikom J. D. Vanceom i državnim tajnikom Marcom Rubiom. Te večeri pridružio se Trumpu i Witkoffu na večeri u Trump Toweru u New Yorku. Amerikanci su tada, kako je rekao jedan visoki dužnosnik administracije, bili u kriznom modu. Trump je uvjeravao katarskog čelnika da SAD nije imao nikakve veze s izraelskim napadom. Washington će raditi na tome da se nešto slično više nikada ne ponovi i želi vratiti mirovne pregovore na pravi put. Nekoliko dana poslije katarski je premijer nazvao Witkoffa s prijedlogom. Skupština UN-a brzo se približavala. Bi li Trump bio spreman ugostiti sastanak s arapskim i muslimanskim čelnicima o američkom mirovnom planu za Gazu? Witkoff je nazvao Trumpa, a predsjednik je brzo pristao. Uoči sastanka Witkoff, Vance, Rubio i Kushner često su razgovarali s Trumpom o ciljevima. Trumpova želja bila je jasna: iskoristiti trenutak za potpuno okončanje rata. Nema parcijalnih sporazuma, nema nastavka borbi, nema više talaca, i započeti obnovu Gaze.
Witkoff i Kushner udružili su snage kako bi sastavili dokument koji će predstaviti. Postojalo je više prijedloga koji su mjesecima kružili: jedan američki, drugi francuski te saudijski, pa čak i prijedlog bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Američki tim odlučio je spojiti najbolje elemente iz svih u jedinstven plan. Ono što je prvotno bio plan od otprilike sedam točaka koji su razmatrali SAD i Izrael pretvorilo se u prijedlog od 21 točke. Dana 23. rujna Trump je održao sastanak s arapskim i muslimanskim čelnicima na marginama godišnje konferencije UN-a kako bi predstavio plan. Ponovno je izrazio svoju želju za postizanjem dogovora i zamolio Witkoffa da izloži američku viziju. Zbog učinkovitosti, Witkoff je sveo 21 točku na otprilike 10 glavnih ideja, bez previše ulaženja u detalje. Arapski i muslimanski predstavnici izašli su sa sastanka dajući pozitivne izjave o napretku. Privatno su odlučili ujediniti se i sastaviti zajedničke točke koje, po njihovu mišljenju, plan mora sadržavati. Trump im je obećao da će ih uzeti u obzir i da će izvršiti pritisak na Netanyahua, uključujući i obećanje da će spriječiti Izrael u aneksiji Zapadne obale. Witkoff i Rubio održali su nekoliko sastanaka s arapskim čelnicima kako bi njihove prijedloge uključili u konačnu verziju plana. Katar je inzistirao na jasnom putu za završetak rata i mirovnom procesu koji uključuje palestinsku državu. Egipat je rekao da neće pomoći u osiguravanju Gaze ako Palestinska samouprava ne bude imala veću ulogu, te je tražio rezoluciju Ujedinjenih naroda koja bi poduprla plan.
Arapske zemlje također su zahtijevale obvezu o potpunom povlačenju izraelskih trupa i jamstvo da Zapadna obala neće biti anektirana. Predložile su i da se Hamasu omogući da "položi oružje" umjesto da ga mora uništiti - kao mjeru da "sačuva obraz". Sredinom prošlog tjedna otišle su iz New Yorka uvjerene da su uspjele ostvariti željeni utjecaj. Netanyahu je trebao doći u Bijelu kuću na sastanak s Trumpom sljedećeg ponedjeljka, pa se američki tim prebacio na nastojanja da se Izrael privoli na suradnju. Izrael, zabrinut da bi ograničenja mogla umanjiti njegovu sposobnost vojnog djelovanja u pojasu Gaze i odlučan u nastojanju da spriječi formiranje palestinske države, snažno je gurao vlastite amandmane koji su na kraju poništili mnoge arapske prijedloge.
..................
