Jedna lijepa prica s ovog koncerta, s obzirom da ima mnoogo ruznih vezano za organizaciju (s vecinom se slazem). Isla sam sinoc s muzem, ulaz je bio D, guzva, al nekako smo usli oko pola 9. Bila sam na dosta koncerata u Zetri stvarno, ali onakva guzva mi se jos nije desila.
U jednom momentu, oko pola 12, mi je pozlilo, onesvjestila sam se i muz je pokusao da me izvede vani. U tom procesu je izgubio nase jakne i moju torbu sa svim stvarima. Ostali smo do kraja, cekali da pokusamo naci nase stvari. Medjutim, kad se sala ispraznila nije bilo stvari niti je bilo ko od momaka iz obezbjedjenja znao gdje bismo to mogli pronaci. Bili su ljubazni prema nama zaista, ali nisu mogli pomoci.
Negdje oko dva, pola 3 smo odustali i otisli do auta u dzemperima (to nije bilo posebno ugodno iskustvo). Vec sam odustala od potrage, moja torba u kojoj je bio novcanik, mobitel su nestali. Zvali smo mobitel, medjutim bio je iskljucen. Jutros sam vec pocela planirati kako moram vaditi nove dokumente u ponedjeljak.
Popodne se na vratima stana pojavio momak sa torbom i pitanjem: Da li je ovo tvoje?
Objasnio je da je on uzeo stvari kad je vidio sta se desava, da se mobitel iskljucio i nije mogao da me nazove, pa je dosao da mi vrati stvari. Ja sam se zbunila, nisam stigla uzeti ni broj ni njegovo ime. Nisam mogla da vjerujem da bi to neko uradio. Uglavnom, ako ovo cita, hvala mu mnogo i nek se javi, dodjem mu makar pice.
