Nenad1 wrote:Неспорно је да се последњи босански краљ приклонио РИМОкатоличанству.Али,то није учинио добровољно,већ силом прилика.И по изричитом захтјеву папе из Ватикана.Конкордат,шта ли!
Тачно је и то да је неко укопан у близини Травника под биљегом "праве вјере РИМСКЕ",Али,то је само један.
И Стефан Немаља је био крштен у Римокатоличкој цркви,па му то није нимало сметало да удари темеља државе Србаља.
Ово управо говори о толеранцији тадашње Цркве и већинске ортодоксне вјере у Босни.
Nenade pa ti nemaš ni najosnovnijeg znanje iz teme kojom pokusava da se baviš. Tvoji zaključci i logika su u nivou predškolskog dijeteta. Otiđi na stranicu SPC i pročitaj kada je osnovana Dobribosanska mitropolija i videčeš da kao što je opšte poznato pravoslavlje nije postojalo u Bosni dok je osmanlije nisu zauzele. Ipak ja još uvijek mislim da ti nisi beznadežan slučaj i da češ na kraju shvatiti da si ti samo žrtva propagande i ispiranja mozga jednog genocidnog režima. Zato evo ti još malo štiva za pročitat kako bi počeo učiti o Bosni, Bošnjanima, Bosanskoj crkvi, didu, strojnicima, rusagama bosanskim, zemljama bosanskim, dobrim Bošnjanima itd.
Nikada nije kasno za obrazovanje zato lagano red po red krenimo od Kulina bana:
Povelja Kulina bana Dubrovcanima 1189:
U ime oca i sina i svetog duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Povelja bana Matej Ninoslavo vječnom miru i prijateljstvu 1234.
Az, rab božiji Matej, imenom
ban bosn’ski Ninoslav, klnu se obćini dubrovačkoj: Da stoji s vami u mir i u vsaku pravdu – kako su stali i moji stari.
I da svobodno hodite u mojej zemlji – da vi nije desetka nikogare.
Ako vi tko učini krivinu mojih kmeti – da se pri pred’ mnom.
A ako vi ja pravine ne učini, to – to ja kriv.
I, ako se razratite s kraljem s raškim – da vas ne dam, s vsim vašim dobitkom.
I da vi uhranu.
I čto se učinilo prije ili poslje – da se pri.
I da nije izma, n’ da je pravda.
Da se ne uzimlje desetka – dokole sam ja živ, i moje dijete, i moje unučje.
Kto sije preskoči – da je klet.
I kada pridu u Dubrovnik – da na me ne ustane niktore.
Dje ja s’m sad, u svojej zemlji – kto hoće iskati, išti! Dje ja s’m rad pravdu učine.
I ako pravdu ne učini – da s’m kriv…
I ne bješe moje pečati velije – odnesena bješe.
Da tozi je moja pečat – ka je pri knjizi!…
BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ POVELJA IZ 1323 GODINE
Az sveti Grgur,a zovom Ban Stjepan,
gospodin Bosanski,i brat moj Knez Vladislav,da je vidomo
vsim zemljam` Bosanskim:
Dasva vjeru i dušu otca naju,gospodina Bana i vsih roditelja naših i svoju,Knezu Vlkosavu,sinu Kneza Hrvatina Ključkoga,pred
Djedom Velikim Radoslavom,i pred Gostom Velikim Radoslavom,i pred Starcom Radomirom,i Žunborom,i Vlčkom,i pred vsvom Crkvom,i pred Bosnom.
Da nije u naju Vladislav sužanj ni pogubljenik,i da na nj ne poslušava klevete.I,ako bi u čem sgriješil Vlkoslav,da stane pred dobrimi mužmi da se opravi - a da za jegovo ne pohitava nizaštore.
A ako bisva sije pritvorila bez bez jegove nevjere - da sva otsupila od Boga i ot vjere i da nam nije otčine molitve i materine,i da sva druga Jude.I sije se učini na Mojštri.
I na sijej vjeri dasva Knezu Vlkoslavu dvije župe u djedinu i u isklad,Banice i Vrbanju,i dva grada Ključ i Kotor.I ondje da nije naših vladavca ni sade,razvje kada hoće Vlkoslav.
Dasva one župe,od meje do meje,a ne inom bratu jegovu,ni sinovcu,razvje Knezu Vlkoslavu i jega ostalšemu - a od niju da služi gospodinu oružjem,koliko može najbolje.
A od Lužac,otkole je Vlkoslav pristupil k nama,za deset ljeta,kto te ljubi bez naju srdca - zovi ga!...
A sije pisanije svrši se u gosti velikoga hiži,u Radoslali.
Stjepan Kotromanic
BI MILIOST NASA GOSPODINU JERE OSTAVI HRVATSKOGA GOSPODINA
Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti Bozijej
gospodin vsim zemljam bosanskm, i Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Humske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav:
Bi milost naju knezu Vlkoslav, sinu kneza Hrvatina Kljuckog, jere ostavi hrvatskog gospodina i Bapsice, - naju milost djela.
I dasva knezu Vlkoslavu za jegovu vjernu sluzbu dvije zupe: Banice i Vrabnju, od meje do meje, i u niju dva grada: Kljuc i Kotor.
....................
I zato, dasva knezu Vlkoslavu one zupe za jegovu vjeru - a one zupe bista nevjerne i stasta naprotivu nam polog Hrvata.
A tomu daru bise svjedoci
dobri Bosnjane.....
POVELJA GRGURU STIPANIĆU - BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ (1323.)
Az,Sveti Grgur,a zovom Ban Stipan,po milosti Božijoj
gospodin svim zemljam` Bosanskim : i Solskim i Usorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji gospodin,i brat moj Vladislav:
Dasva Knezu Grguru velikomu Stipaniću milost svoju vi,naju viru i dušu,dasva mu prvo Čečavu,drugu Hrastuš,treće Une na više Jakeša,četvrto Volović,peto Modrič.
Toj mu damo za njegovu virnu službu tada - kada ga poslasmo prid našimi vlasteli po gospoju,po moju,Caru Bu(ga)rskomu.I u tom nam posluži pravo i virno.
I ja,Ban Stipan,s bratom mojim,s Knezom s Vladislavom,taj sela naju dasv` Knezu Grguru Stipaniću u vike vikom,i njegovu ostalomu - da mu se to ne poreče nikadare,ni njemu ni njegovu ostalome,što bi ga ne opitala
Crkva Bosanska.
A se pisa Pribisav,dijak
Bana Stipana - koji držaše od Save do mora,od Cetine do Drine...
Stjepan Kotromanic (15. avgust 1332)
AKO
BOSHNJANIN BUDE DUZAN I POBJEGNE - DA MU NIJE VJERE NI RUKE OD GOSPODINA BANA
Utvrdi zakon ko je prvi bio
medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil:
Ako ima Dubrovchanin koju pravdu na
Boshnjaninu - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako
Boshnjanin zapshi da nije duzhan - da mu nareche prisechi samoshestu, koje ljubo postavi banj rod.
Ako bude podoban od banova roda tko - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje.
A toj da se zna - da ne mozhe tehej pobjegnuti, a veche ne mozhe pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovchanin ubije ali posjeche
u Bosni ili Boshnjanin Dubrovchana - taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.
Ako bude svada
Boshnjanina z Dubrovchaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovachki i sudje, a globa opchini.
Ako
Boshnjanin uhiti Dubrovchanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovchanin: "Moj je konj vlashti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja prisezhe samoshest - chist duga da bude.
I ako
Boshnjanin bude duzhan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana
I ako
Boshnjanin izme dobitak dubrovachki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovchaninu i bez prestavshtine.
Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u banovu vladanju, tko se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu banu vsaki shest volova na svoju glavu - i da se ne vrate
Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju
Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovchanom shest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana
A Dubrovchane da zhivu Humskom zemljom u njih" zakonu - u prvom
A ovomuj pisanju svjedok:
zhupan Krksha i veliki vojevoda Vladisav Galeshich i Vukosav Tepchich, Radosav Hlapenovich, Stjepko Radosalich, Milosh Vukasich, Stjepan Druzhchich, Budisav Gojsalich, Vladisav Vukasich, Mioten Drazhivojevich, Pribisav Milibratich
A od Zavrshja:
zhupan Ivahan Pribilovich, Vlatko Dobrovojevich, cheonih Hlap, Ivan Budisalich, Divosh Tihoradovich, Gojsav Vojsilovich, Branosh Cheprnjich, knez Pavao Hrvatinich, Stanac Vojsalich
A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina bana Stjepana,
gospodina svem zemljam bosancem i humscem" i Donjem" krajem" gospodin********************************************
BAN TVRTKO Isprava Rajkovicima najvjerovatnije pisana 1366 god.
Va ime oca i sina i Svetoga duha, amin. Az rab bozji i svetoga Grgure, a zovom gospodin ban Tvrtko, po milosti bozjoj
gospodin mnogim ZEMLJAM BOSANSKIM, GOSPODIN BOSANSKI, I SRBSKI, I SOLSKI I PODRINSKI, I MNOGIM STRANAM BOSANSKIM.
Pravi gospodon bzan Tvrtko: kada se behmo svadili, tada nas Stipan Rajkovic umiri i da nam nas grad Bobovac, a neda ga dati Ugrom. I za tu sluzbu dasmo mu Cuklje u Lasve, i dasmo mu Klopc u Brode i dasmo mu Brlosnik na Uzore Vlsi. I hvala njinju, stavlajemo u veki amen. I s timi vasemi predasmo ga u
VERU DEDINJU I VSE CRKVE BOSANSKE. I vse krstjane da mu je ruka. I da mu se ne more svrci vera krstjanska ni za jedin uzrok...........
I da mu se tam njegov dlg nepohudobi nikadar. I sto ga ne
SUDI DID I DVA STROJNIKA s njim. .....
I da ne suzanj nikadar dokle je
korien u Bosne crkve bozje. Da o tom ima crkva stati.
A tomu svidoci
dobri Bosnjane :vojvoda Vlkac, zupan Crnul, knez Bogad, tepcic Belhan, knez Branko Prinic, knez Sladoje[/b],....
KRALJ TVRTKO POVELJA DUBROVČANIMA- (10.aprila 1378)
Blagočastivno i dostoljepno pohvaliti istin` noju vjeroju i željanoje slovo prinesti k`svojemu blagodjetelju,vladicje Hristu.Imže vsač`skaja s`tvorenja i javljenja biše na hvaloslovije Bož`stv`nago smotrenija.Ježe milosrdova o rode človč`scjem,jegože s`tvori v` prečisti obraz svojego Bož`stva.I dast jemu oblast i razum,jako biti jemu vsjemi zemlj`nimi jest`stvi i razumjeti i tvoriti sud i pravdu po srjede zemlje.Takožde že i mene,svojemu rabu,za milost svojego Bož`stva,darova,procisti mi otrasli blagosadnjej v` rode mojem.
I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,gospode srbske,za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije,v` zemlj`njem carstvje carstvovaše,i na nebesnoje carstvo preselili se.Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.
I idoh v` srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,
Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam.I.potom,načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje,željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti.
I došadšu mi zemlje Pomorskije i tu priš`dšu pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik,i tu izidoše pred Kraljevstvo mi vsepočteni vlastele Dubrovasci.s` vsakoju slavoju i č`stiju.
I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s
praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...
Vladislav Stjepanovic
(Oko 1353. godine)
Az rab Bozji i svetoga Grgura, a zovom gospodin knez Vladislav, i gospoja kneginja Jelena, i niju gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk - dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobrijeh
Bosnjana knezu Vlatku Vlkosalicu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni porucenik, ni njegovo dijete. I da mu se ne moze svrci vjera, cesa ne ogledala ona dvanadesete, koja sta s njimi prisegla.
...........................
I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvije Vlatkova cloveka - ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vlk, - bez volje kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - dobri
Bosnjani ...........
Jelena Kotromanic
(Godine 1354)
V" ono vrijeme, kada pride gospoja bana mati s Ugra i s svojim sinom, s knezom s Vlkom, i kada bi stanak na Milah
vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje - prisegla je gospoja, bana mati, i njen sin, gospodin ban Tvrtko dumanadesete dobrih
Bosnjane knezu Vlatku Vlkoslavicu, a sizi su prisegli: ..............................
I volja koja bi kleveta, a ili obada ulizla na kneza na Vlatka, a ili u koju zavjeru zasal knez Vlatko - d amu nisu voljni uciniti nijednoga hudoga, dokole ga nije ogledala
Bosna.....
Tvrtko Tvrtkovic
(24. juna 1405)
U OVU NEPRAVEDNU RAT
Uchinih s gospodinom hercegom i po svitu s vlasteli
bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome:
Tko godi je
Boshnjanin ali Kraljstva bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovchaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a mozhe Dubrovhcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovchaninu vratiti i platiti.
I vsakoje ubistvo chlovichje, krviprolitje, koji su u ovuj i nepravednu rat uchinjena, i vsakoje rane i ubijenja i zle richi i hotinja zla, koja su bila meju bosanscimi ljudmi i dubrovchcimi, oboji obljubismo... i jednosrdno prostismo i blagoslovismo
I takozi pravimo i povelivamo:
Da nitko ne uzmozhe, niti smiti bude uspomenuti ni iskati krvi, ni ine osvete, ni vrazhde, ni u jedno vrime - dokoli stoji svit
Tko li se obrite, potvoriv se - da je gospodstvu mi neviran, i da se raspe.
Shto sudije odluce niko ne mozhe potvoriti.
A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Boshnjanin, ljubo Kraljstva bosanskoga, komu godi Dubrovchaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi bosanski, koga sh njim kraljevstvu mi poshlje.
Stjepan Tomashevich
I MOJA CE PROPAST POVUCI ZA SOBOM I MNOGE DRUGE
(1461. godine)
Dojde glas kraljevstvu mi kako car turski Muhamed namjerava dojduceg ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio. Tolkoj sili turackoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio ugarsku i bnetachku gospodu i Jurija Kastriota jeda bi mi u ovoj nevolji pohitali u pomoch, shto molim i tebe, svepochtenog, uzmozhnog i presvijetlog gospodina i oca. Ja ne ishtem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoch neche uzmanjkati. Jere, ako
Boshnjani budu vidjeli da u ovoj rati neche biti sami i da che im mnogi ini pomiochi - hrabrije che u rat iti i vojevati, a tagdi i turachka vojska neche bez straha u moje vladanje naprasno ulisti. Prilazi u moju zemlju su veoma teshki, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopushtaju da se prodre u moje kraljevstvo.
ZA MILOST NJEGOVE STARE GOSPODE I
ZA SPOMEN I SLAVU BOSANSKU
Petar, istije Ohmuchevicha,
po starini Boshnjanin, a radi nepovoljnog razumirja i pogube
bosanske, prishashchah njegovijeh starijeh - sad je Dubrovchanin, koji za milost njegove stare gospode slozhi i postavi ovo rodoslovlje, za slavu bosansku i svakoga vridnoga
Boshnjanina, dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrshi
Pisano lita Hristova na 1482.
Stjepan Ostoja
(6. januara 1404)
DASMO MU SVE ONO STO JE NJEGOVO BILO
Dajemo viditi vsakomu cloviku komu se dostoji - da mi prizvasmo k sebi vojevodu Pavla Klesica.
..............
I s timi ga s vsim pridasmo gospodinu didu i njegovim strojnikom i vsoj
Crkvi bosanskoj, u njih obarovanije.
I da mu se ne ucini nikdare nijedno hudo - sto ga ne bi ogledala
Crkve bosanske i vlastele bosansci.
**********************************************
Radosav Pavlovich
(25 oktobra 1432)
I zato... dajemo na vidjenje vsakomu chlovjeku komu se podoba i pred koga lice ov list nash otvoren dojde, a ili bi pred gopsodina cara turskoga, a ili pred gospodina kralja ugarskoga, a ili pred gospodina krlaj
Tvrtka bosanskoga, ILI INOGA BOSNJANINA, A ILI GOSPODINA SRBSKOGA A ILI LATININA, a ili ine vrste chlovjeka:
Uchinih dobri i pochteni mir i pravo, milostivo i ljubovno bractvo i srdchane prijateljstvo s knezom i vlasteli i sa vsom opchinom grada Dubrovnika, onakoj na vse - kakoto je bilo medju nami i prvo rati... takoj da je i sada, i bolje, u vijeki vjekoma, amin
Sandalj Hranich
(4. marta 1410. godine)
Ni nje kuche, ni nje opchine, ni nje udrzhanije, doma nje i nashega, kako pristoji sinu u matere svoje, do lahka i do teshka vremena i do vsega stho prihodi...
...dokoli bi ne bilo matere mi, rechene gospoje banice Anke, suprochu meni takovo uchinjenije kako bi mogli rechi dobri ljudije ki se imenuju od
Bosne i od Hrvat" i od Bnetka i opchine dubrovachke - da je za to podobno ostaviti sinu mater svoju
...
Stjepan Tomas
(22. avgusta 1446)
PRIDASMO IH DIDU MILOJU I DIDU KON DIDA
........da im se toj ne ima poreci ni potvoriti ni na manje donesti, ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu nasemu, sto ne bi ogledano gospodinom
didom i Crkvom bosanskom i dobrimi Bosnjani.[/quote]
POVELJA DUBROVCANIMA- KRALJICA JELENA GRUBA (13.maja 1397.)
Va ime otca i sina i svetago duha.
Da je vidomo vsakomu človjeku,malomu i velikomu,kako Kraljevstvu mi Knez i vlastele Dubrovačci doslaše posaobinom počtenoga muža,protobistjara,koji Kraljevstvu mi govori velmi mudro i počteno i nas veoma umiljeno i velmi u vsem počteno moli od strane rečenih vlastel grada Dubrovnika - da bismo rekli da ne bude carina nijedna pred Stonom na Maslini i na Slanom,jer prvo nijesu tuzi bile.
I mi,čuvše podobne i u vsem počtene prošnje i molbe rečenih vlasteo grada Dubrovnika,zapovidjesmo i ovakozi učinismo savjetom sa bogodarevanem
mi velmožami vlasteo Kraljevstva mi,rusaga Bosanskoga,s Vojevodom Hrvojem i sa Knezom Pavlom i s Vojevodom Sandaljem i sa Tepčijom Batalom i s inijemi mnozimi vlasteli i vlastelčići našega Kraljevstva,da je vjeki vikoma neporečeno s ovem našem zapisom i poveljom:
...Mi,gospođa kira Jelena,po izvoljenju Božju
Kraljica srbljem,Bosne i Primorju i Zapadnim stranam i k tomu...-izuvidjesmo i obnađosmo,jer prvo nijesu bile carine na mista više pisana,hotjesmo i zapovidjesmo - da ne bude carine nijedne prije Stona na Maslini i na Slanom od sele do vijeka,jer i prvo nijesu bile.
I saj sva više pisana tko gode potvori da je proklet otcem i sinom i svetim duhom,bogorodicom,anđeli i arhanđeli i svemi svetimi i da bi se odrekao vjere anđela na umrli čas i da je predan na velikom sudištu u đavolje ruke u vječni pakao,kako Juda skariotcki.
I za bolju svjedočbu i tvrđavu sej povelje,postavismo pečat našega gospodina Stefana Dabiše...
V`dvori Kraljevstva mi,u Sutisci.
POVELJA DUBROVČANIMA- RADOSLAV PAVLOVIĆ (31.decembra 1427.)
Budući va velikoj slavi i gospoctvi mojih prijeroditelja plemenito naše,i potom
za našu službu milosti i gradove i župe i zemlje koje primismo od Kraljevstva Bosanskoga,nam`dano i zapisano u naše plemenito va rusazi i Državi Bosanskoj,i Kraljevstvom i vsijem rusagom Bosanskim nam` potvrđeno i ustanovićeno...
I bude po milosti Božjoj v`plni državi,gospoduje i uživaje,i od toga dajuće i udjelujuće slugam i plemenitim ljudem,na moji volju daje i zapisuje u baštinu i u plemenito,v` sih vidiv i razmisliv v` srdačnijeg skrovišteh srdca mojego veliku ljubav i srdčanstvo Kneza,vlasteo i vse općine grada Dubrovnika.
I v` vsemu tomuj hote harni biti i počtenijem njim v` vijeki platiti,hotjesmo mi,gospodin Vojevoda Radosav Pavlović,vsesrdno i jednovoljno,i sin mi Knez Ivaniš,i naše natražje što je po muškom koljenu,pravo i poćteno od srca našega,razmisliv...njih veliku i krasnu ljubav i srdčanstvo...
Primismo s milosrđem Kneza,vlastele i vsu općinu grada Dubrovnika i njih posljednje nam` za bratju i srčane prijatelje i da stojimo za njih` i za njih` ostanak kako za kojega godje nas,i da ih čuvamo oda vsakoga neprijatelja kako kojega godi nas.
I ako bi ih koja teškoća dopala ot koje gode strane - Kneza,vlastele i vsu općinu Dubrovačku i njih natražje i njih posljednje - da stojimo o one kako za kojega od nas,jer se i oni nam` takođe objetovaše.
I ako bi mi se po kojem vremenu zgodilo dojti u Dubrovnik meni,Vojevodi Radosavu,ili mi sinu Knezu Ivanišu - da bude u mnije,u Vojevodi Radosavu,i sinu mi Knezu Ivanišu,vlastelin i Knez i vijećnik i sudija,kako u kojem godije vlasteo Dubrovačcih drugonadesete.
I počtovaše mene,gospodina Vojevodu Radosava,i sina mi Kneza Ivaniša i naše posljednje - Knez,vlastele i vsa općina,daše mi i darovaše polaču s mjestom u Dubrovniku,koja je bila protobistara Žorete,de se napravi i uresi,gdje bude potrebno i kako je podobno da jest na vidjenje,jer jest gospocka polača.Daše je mni,gospodinu Vojevodi Radosavu,i sinu mi Knezu Ivanišu,i našem ostanku,pravomu i počtenomu srca našega,što je po muškom koljenu,ali nakon toga po ženskom koljenu što bi od našega srdca...
I ako bi se u koje vrijeme zgodilo ter ja,gospodin Vojevoda Radosav,ili moj sin Knez Ivaniš,našli se na mori,objetovaše mi Knez,vlastele i vsa općina...uzeti nas u njih` drijevijeh,gdje se njim` bude moći,i naše natražje - na njih traćenje i spenzu.
I privesti nas sebi u Dubrovnik.I da nas ne dadu,ni mojega sina Ivaniša,ni našega natraška,nijednom našem neprijatelju - ni za strah,ni za blago,ni za nijednoga človjeka volju segaj svijeta!....
POVELJA BRAĆI DRAGIŠIĆIMA- KRALJ TOMAŠ (22.avgusta 1446.)
Mi,gospodin Štefan Tomaš Ostojić,
Kralj Srbljem,Bosni,Primorju,Humsci zemlji,Dalmaciji,Hrvatom,Donjim krajem,Zapadnim stranam,Usori,Soli,Podrinju,i k tomu...
Slavu vazdajem nepristano gospodinu mojemu vladici Hristu,iže va načetak nebes` divnim utvrjenjem utvrdi i vaseljenuju svojeju voljeju osnova,za milosrdije že milosti pride s nebese človikoljubno na zemlju,i padše človičje suštvo pristupljenje soboju oboživ na nebesa uzide,timže i pogiboše ovce domu Izraviljeva ka istinomu pastiru i Bogu,vazvraćene biše,timže i skupetri carski po vsoj vaseljenoj utvrjujuće se i kraseće se slave Boga vsedržitelja.
Takoje i az,Štefan Tomaš Ostojić,rab Božji,Kralj zgora rečeni,spodobljen bih kraljevati va rečenih zemljah roditelj i praroditelj naših,tvoriti mi pravde i milosti i dare i zapisanija našim virnim slugam,vsakomu že po viri i po dostojanju jego.I izvoli Kraljevstvo mi po običaju gospoctva mi vsaki blagi i dobri obraz skazivati i tvoriti našim virnim slugam`,za njih virna posluženija.
Togda stvorismo milost našu gospocku našim virnim i drazim slugam,Knezu Pavlu i Knezu Marku i Knezu Juriju,sinovom počtenoga spomenutija Vojevoda Ivaniša Dragišića...dasmo im i darovasmo sadinjim našim novim dobrovoljnim darom i zapisasmo timij našim otvorenim listom,pod naše velike visuće obistrane pečati:
Grad Ključ i što im je bilo u držanju i varoš Podključ s pravimi mejami i kotari,i selo Ribiće s pravimi mejami i kotari,i selo Rudinice s pravimi mejami i kotari...toj vse više pisano - gradove,župe,sela i vsaka prihodišta koja od toga pristoje,dukate i ine dohotke...dasmo i darovasmo našim virnim i drazim slugama...,da im se toj ne ima poreći ni potvoriti ni na manje donesti,ni za jednu neviru ni zgrihu Kraljevstvu našemu,što ne bi ogledano
gospodinom Didom i Crkvom Bosanskom i Dobrimi Bošnjani.I s timij,sa vsim više pisanim,pridasmo ih gospodinu Didu Miloju,i Didu kon Didu,u ruke crkovne.
POVELJA- HERCEG STJEPAN VUKČIĆ KOSAČA (19.jula 1453.)
Učinih...s vascijem,milostivijem,srčanijem hotjenjem i pravom roditeljskom,istinojom ljubvom - milost i čast i dobru volju sinu mi,Knezu Vladislavu,kada dojde ka mnije i smjeri se preda mnom.
I dozva do sebe šta je učinio,koju zgrjehu gospodaru velikomu,i što je učinio bezpravdano i suprotivno manije,roditelju svojemu,kada dojde ka mnije,s velicijem smjerstvom i dozva po dostojnom pravdi do sebe.
I reče mi - postaviti opet u moje ruke vlasteli i ine sluge i gradove i prihodke i vse s čim je odašao bio od mene...
I reče mi - da će od sijem sega biti vjeran polag mene gospodaru velikomu i menije...roditelju svojemu,poslušan i ugodan...
I reče mi - da će biti skladan i jedinan s mojijem sinom i bratom svojijem,s Knezom Vlatkom - oba pod moj posluh,na službu i vjernost...
I reče mi - da mi neće ni jednoga suprotivstva po svojoj volji učiniti,nego da će mi ugađati i služiti,lijepo i dobrije i pravo i počteno,kakono ugodni sin svomu roditelju.
I za toj,tako više rečeno učinjenje i objetovanje sina mi,Kneza Vladislava...primam i primih milostivo i pravo i dobrovoljno k sebi opet Kneza Vladislava,za pravoga i ljubimoga sina,i za pravoga brata sina mi Vlatka.
I na toj postavismo svjedoke i sreditelje vjere naše : Djeda Bosanskoga i š njim 12 poglavitijeh krstijan i 12 našijeh plemenitijeh vlastela - ako mi svrši Knez Vladislav više rečene objete za moga života,ugoctvom i pravijem posluhom...kakono sin svome roditelju.
POVELJE IZ 1461 GODINE - KRALJ STJEPAN TOMAŠEVIĆ
Pridoše Kraljevstvu mi mnogo počtovani mužje,vlastele i poklisari poklisarstvom od mnogo počtenoga grada Dubrovnika i nas umiljeno pomoliše od strane naših drazih i srčanih prijatelj...da bismo oslobodili da pinjez njih Dubrovački hodi po rusagu Kraljevstva mi,kako je prvo hodio.
I mi,čuvše njih počtene i prilične mobe a prave,satvorismo milost gospodsku...oslobodismo i učinismo da njih` dinari Dubrovačci hode slobodno i da se sprate po našemu rusagu - da slobodno trguju njih trgovci i ini vsaki človik,kako je
prvo bilo za prve gospode,Kraljeva Bosanscih.
Za to tvrdo zapovidamo slugam Kraljevstva mi:Vojevodam,Knezovom,Županom,vsakoga stanja ljudem,vsakomu u svoju prav - da im niktor ne ima priz toj ni jednu zabavu učiniti.Na toj im dasmo taj naš otvoreni list,pod našu sridnju zakonitu pečat,u našem slavnom stonom gradu Jajcu.
Zapovidismo i zapovidamo slugam' Kraljevstva mi:Vojvodam,Knezovom,Županom,carinikom i vsake vrste vlasnikom našim - da nitkor ne smi u našem rusagu nijednomu trgovcu Dubrovačkomu ni slugam njih' učiniti ni jedne novštine,ni bezakonija,ni zvr'tice,nego da se uzima na njih po zakonu prava carina,kako je bilo i za
prve gospode Kraljev' Bosanskih,jere im amo na to dali rič i viru našu gospocku.
-Dominikanac Matija iz Zagreba pise 1327 god. o inkvizitorskoj sluzbi u Slavoniji i da bi se trebao podici krizarski rat protiv
Bosnjana i Sklavena u Ugarskoj i Bosni.
-1334 papa Ivan XXII pise kako mu je stalo da vuci vise ne razdiru ovce u stadu Gospodnjem i zeli iskorijeniti hereticku zlocu te nalaze provincialu dominikanaca u Ugarskoj, da posalje svu svoju bracu protiv svih onih Transilvanaca,
Bosnjana i Slavena koji su heretici.
- 1347 biskup Pelegrin pise da franjevci mogu djeliti sakramente po Bosni iako su
Bosnjani izopceni.
- U biljeskama sa Bazelovskog koncila 1432 god. termopilski biskup Nikola pise:
"
Bosnjani, koi su zarazeni manihejskom zabludom mogu se vratiti u krilo katolicke crkve."
- Borelli-vukasovicev grbovnik - kraj XVII vijeka
"Poslije nesretnog sloma bosanskog kraljevstva mnogi
Bosnjani spasili su se bijegom u Dalamciju, na njezina ostrva, Dubrovnik, Napulj, Apuliju, Istru i Vatikan.
)
