Maxxtro wrote:S4mpion wrote:Pročitaj ajete o stvaranju, nema tu ništa kontradiktorno sa teorijom Velikog Praska.
Fulao si poentu, nisam ni rekao da ima ista kontradiktorno, al hajd necu dalje da ulazim u to.
S4mpion wrote:Rekao sam da postoji mogućnost da je čovjek nevin, a ti spominješ nekakve dokaze koji će utvrditi njegovu nevinost
I sam si priznao da postoji mogućnost, a to je sasvim dovoljno da se tačnost nečije tvrdnje ne može sa 100% sigurnošću utvrditi.
Ko je uopšte spomenuo dokazivanje njegove nevinosti?- ja nisam, ne znam odakle ti to.
A ja ti ponavljam da tu tvoju mogucnost ne treba shvatiti za ozbiljno, osim ako nemas neki dokaz kojim ces je potkrijepiti! Ne kontas, ta nemogucnost da se nesto dokaze 100% je inherentno ogranicenje naucne epistemologije, i nije nuzno vezana za meritornost argumenata koji se iznose u korist neke teorije. U sta mozemo zaista biti sigurni? Ovakvom linijom misli je Descartes dosao do one propozicije - "Mislim, dakle postojim", tj. da jedino moze biti siguran u vlastito postojanje. Ja ti kazem da nikad neces biti u mogucnosti dokazati neciju krivicu 100%! Zato i postoji u pravnoj terminologiji onaj izraz - van svake
opravdane sumnje - jer nikad ne mozes
svaku sumnju u potpunosti odbaciti. Ne mozes biti ni 100% siguran da sutra nece biti smak svijeta, ili da Sunce jednostavno nece svanuti, pa to ne znaci da se svi trebamo pripremat za tu mogucnost.
Pa ponavljam, da tehnicki se moram sloziti s tim. A to koliko je teorija Big Banga pouzdana, to ne mogu izraziti procentima, ne znam, ali znam da oko nje postoji ubjedljivi konsenzus ljudi koji je razumiju bolje i od mene i od tebe, sto je meni sasvim dovoljno da ne izigravam budalu.
S4mpion wrote:Jesi li ti ozbiljan ili ne želiš da čitaš ono što piše
Zapravo jesu komparativni pojmovi, Pitagorina teorema je nešto čija se tačnost može utvrditi sa 100% sigurnošću, dok je npr teorija Velikog Praska nešto čija se tačnost može utvrditi sa 99% sigurnošću(1% spada u sve ono što čovjek ne zna, sve ono što mu je strano).
Ne nisu, i zaista nemas pojma o cemu pises, jer mjesas ovdje dvije razlicite kategorije. Nema smisla da elaboriram, kad je ocito da ne znas nista o filozofiji nauke.
S4mpion wrote:Kada nivo čovjekovog neznanja bude 0%, onda se teorija Velikog Praska može nazvati tačnom sa 100% sigurnošću.
To nikada nece biti, jer koliko god da covjek zna, nikada ne moze znati koliko ne zna. Cak i da ima sva moguca saznanja o prirodi univerzuma, on ne moze sa sigurnoscu znati da ih ima, pa je to jedna stvar koju nikad nece znati i koja ce uvijek ostavljati prostora za nesigurnost.
Ne mogu fakat dalje da ulazim u raspravu s tobom akd ne znaš osnove naučne teorije, evo jedan koristan odlomak, skinu sa sajta "Ajnštajn za početnike", sve o teoriji objašnjeno.Siguran sam da je prij 16 stoljeća bilo i mnogo ljudi koji razmišljaju poput tebe i koji su tvrdili da je nebulozno reći da je geocentrični sistem pogrešan, jer svi raspoloživi dokazi tvrde da je ispravan, ali gle čuda-nije
Članak dakle:
"Naučna teorija je samo jedan model. Ona je skup pravila koja povezuju kvantitet i kvantitet objekata iz modela sa posmatranjima koja se vrše u realnom svetu, pa prema tome ako naš model predvidi da će se nešto dogoditi, ona možemo biti prilično sigurni da će se to stvarno dogoditi (naravno, ako je model tačan).
Ovakav model, odnosno teorija, tj. zakon, postoji samo u mislima naučnika i nigde drugo. "Njutnovi zakoni" nisu zapisani u nekom univerzalnom priručniku, i ne postoji policija koja bi "jurila" one koji ne bi poštovali ove zakone.
Svaka teorija je na svom početku neka mala ideja proistekla iz nekih zaključaka koje na izgled odgovaraju pravom stanju stvari u prirodi, ali ona nije dovoljno proverena niti je o njoj "razmišljao" dovoljan broj ljudi, ili jednostavno nije poznato kako ona može da se proveri u stvarnom svetu.
Ako izvesno vreme teorija ne bude "oborena" eksperimentalnim dokazima, sve više i više naučnika se upoznaje sa njom, ako veliki broj naučnika tu teoriju smatra istinitom, oni počinju da je nazivaju zakonom.
Dobra teorija, ili zakon, moraju biti u mogućnosti da svet opišu onakav kakav zapravo jeste. Dobra teorija takođe mora da predvidi mogućnosti kada se ona neće u potpunosti slagati sa posmatranjima. Svaki put kada se rezultati nekog eksperimenta slažu sa predviđanjem teorije ona ostaje. Ali ako se pojave rezultati nekog eksperimenta kakve teorija ne predviđa teorija se ili prerađuje ili potpuno odbacuje.
Aristotelova teorija da je ceo svet sagrađen od četiri elementa: zemlje, vazduha, vatre i vode bila je dovoljno jednostavna i lako prihvatljiva, ali ona nije davala nikakva predviđanja. Njutnovi zakoni kretanja i zakon gravitacije nisu tako jednostavni, ali na osnovu tih zakona mogu se predvideti neki događaji, ka na primer na osnovu njih je predviđeno postojanje planete Neptun, koja je stvarno i otkrivena 1845. godine.
Treba napomenuti i to da za nijednu teoriju, ma koliko puta se ona pokazala tačnom, ne može da se tvrdi da je ona nepogrešiva, da je sigurno tačna, nikada se sa sigurnošću ne može dokazati da se neće pojaviti neki eksperiment koji neće biti u suprotnosti sa datom teorijom. Hiljadu eksperimenata može potvrditi teoriju i ona ostaje da važi ali dovoljno je da se pojavi samo jedan eksperiment čiji rezultati nisu saglasni sa teorijom, i teorija je pogrešna. Ptolomejev model svemira bio je prihvaćen 1400 godina, ali iznenada je dokazano da on nije tačan. Na sličan način Njutnov zakoni su bili prihvaćeni 200 godina, ali danas se zna da oni ne važe baš uvek, poznati su uslovi pod kojima ovi zakoni ne važe!"