Sve ja to razumijem... gdje vjera, bilo koja, uzme zalet, pa se, nasavsi se sama sa sobom - jer ovakva se drustva prije svega prvo hermeticki zatvore i pocnu vjerovati samo sebi i nikom vise - i istorijom pocne baviti na nacin na koji se bavi covjekovom dusom, projicirajuci i na nju svoje bajke, svoje djetinjaste iluzije, ja potpuno shvatam da od nesretnika koji upadne u ovu zamku necu cuti nista smisleno...
Ali, biti ovoliko daleko od realnosti

, to vec granici sa komedijom, ili bolje receno - a znajuci koliko ce jos zivota i sudbina biti zigosano i protraceno u tom ludilu - sa tragikomedijom.
Pocetkom 20. vijeka, u praskozorje najvecih preokreta modernog covjecanstva, najvecih ratova i utiranja puta jednom novom svjetskom poretku, Zapad se ubi pokusavajuci da onesposobi stvaranje "mocnog" kalifata, sacinjenog od zemalja koje su, osim Turske (koja na svom opstanku moze zahvaliti samo Ataturku), gomila mentalitetom i dalje koloniziranih i servilnih, bijednih, nepismenih, politicki potpuno zakrzljalih i zaostalih drustava i regiona, kojima ce taj isti Zapad - eto koliko ih se prepao - granice crtati linijarom...
Ovo mi zvuci kao kada bi Rumunija uputila protestnu notu Ujedinjenim nacijama, zaleci se da grupa G8 radi sve da zaustavi njeno osvajanje svjetskog trzista i svemira.