Ispravno, nema povecanja cijene vode i kanalizacije dok god grad i Kanton Sarajevo zajedno sa firmom Vodovod i Kanalizacija ili sa nekom drugom firmom ne izgrade potpuno novu infrastrukturu cijevi i drugih komponenti. Tako da gradjani znaju sta i koliko placaju za novu i staru stvar, za cistu, zdravu ili staru, pokvarenu i po zivot opasnu infrastrukturu i vodu. Gradjani/stanovnici (ili njihova nevladina udruzenja koja zastupaju gradjane po ovim pitanjima) Kantona i grada Sarajevo trebaju traziti od Vodovoda i Kanalizacije kompletnu sliku nacrta sa objasnjenjem kompletne infrastrukture vodovodnih i kanalizacionih cijevi/instalacija za cijeli grad kao i Kanton Sarajevo da bi se precizno vidjelo kuda idu sve te instalacije, koliko su stare, u kakvom su stanju i koliko su stetne po zdravlje a i ekonomski za sve stanovnike i korisnike/kupce tih usluga.Control panel wrote: mi sve pricamo o nekim projektima a to sve kosta. to neko mora platiti. da se pokriju gubici komunalnih preduzeca i da se ulozi u novu infrastrukturu (vozni park, pruga, cijevi, toplane....) treba preko milijarde a mozda i dvije.
ako smo spremni na to ja sam za.
ja bih radje placao 2-2,5 KM u tramvaju sa klimom u kojem mi nece se na ledja natovariti neki insan koji se nije okupao danima da slini po meni. nego ovu 1,6 km u vozilima u kojima nebih ni krompir vozio.
radje bih i duplo placao cijenu vode ako bih znao da je ona 100% ispravna za zdravlje, nego sto pijemo ovi azbestnu vodu.
ja sam za.
ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
-
Nacionalniid_BOSANCI
- Posts: 767
- Joined: 02/09/2003 00:00
#101 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
-
HM 2011
- Posts: 4736
- Joined: 26/06/2011 22:58
#102 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
Uredno ljudi objavljuju rješenje !
Moć narodu
Autor: Grupa G 1000
Objavljeno: 12.11.2011 u 07:49
Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije. Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
Prije više od godinu dana Belgijanci su izabrali ljude za vodeće pozicije u zemlji, ali vlada još uvijek nije formirana. Izlaz iz krize građani Belgije vide u novim oblicima demokratije, smatrajući da su izazovi sa kojim se Belgija trenutno susreće preveliki da bi se rješavali ustaljenim političkim procedurama. Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije.
“Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
G1000 je samit građana, potekao iz uvjerenja da nedavna politička kriza u Belgiji nije samo belgijska kriza, već kriza demokratije uopšte. Rješenje za krizu, Belgijanci vide u većoj uključenosti običnih građana u rješavanju gorućih pitanja u društvu. Obični građani možda nisu stručnjaci za određenja pitanja, ali imaju veću slobodu, jer, za razliku od političara, ne moraju balansirati između nacionalnih interesa i izbornih strategija. Obični građani ne moraju kalkulisati kako bi bolje prošli na izborima, pa su u boljoj poziciji da donesu nepristrasne odluke, smatraju organizatori G1000. Oni svoja uvjerenja argumentuju najnovijim naučnim istraživanjima, relevantnim primjerima iz drugih zemalja i mogućnostima koje pružaju nove tehnologije.
Danas se suočavamo sa granicama predstavničke demokratije. Izbori više ne omogućavaju vladama da rade, već su postali prepreka dobrom upravljanju. Političke partije, koje bi trebalo da zastupaju različite interese u društvu, sada drže jedna drugu u stalnom klinču. Političari su kao gnijezdo mladih pacova čiji su repovi toliko isprepleteni da svakim pokušajem da se oslobode, još više zategnu čvor. Životinje, u nemogućnosti da koordinišu svoje postupke (svako vuče na svoju stranu) umiru od gladi. Predstavnička demokratija, sistem koji je nekada bio tako svjež, sada je dotrajao.
Veliki tehnološki napredak, prije svega dolazak interaktivnijeg interneta – Web 2.0 – početkom dvadeset prvog vijeka donio je velike promjene. Nekada su građani mogli iskazati svoje mišljenje o političkim odlukama putem izolovanih akcija (pisma čitalaca, demonstracije, štrajk), dok sada mogu iskazati svoje nezadovoljstvo na bezbroj načina. Svake sekunde možemo pratiti i komentarisati politička zbivanja, ali tek svake četiri godine možemo glasati. Da li onda iznenađuje što su online forumi puni frustriranih komentara? Nikada ranije građani nisu bili tako artikulisani, a opet tako nemoćni. Nelogično je da živimo u eri informacija sa izbornim sistemom koji je ostao suštinski neizmijenjen od ranog devetnaestog vijeka. Demokratija je postala tiranija izbora.
Direktna demokratija je savršeno odgovarala dobu oratorstva, predstavnička demokratija je bila dobro rješenje u vrijeme štampane riječi, novina, i kasnije jednosmjernih medija kao što su radio, televizija i prva faza interneta. Ali u eri Web-a 2.0, eri permanentne interakcije, još uvijek nismo našli prikladniji oblik demokratije.
Inovacija je svugdje prisutna, osim u demokratiji. Kompanije moraju biti inovativne, naučnici moraju pomjerati granice, sportisti moraju rušiti rekorde, ali kada je u pitanju organizacija društva, još uvijek se zadovoljavamo procedurama iz devetnaestog vijeka. Zašto smo obavezni da se držimo formule koja je stara gotovo dva vijeka? Ako se demokratija više ne ostvaruje izborima, već je izbori zapravo sputavaju, građani bi morali pomoći da se nađu demokratske alternative.
Ovo nije samo belgijski problem. Britanski politikolog John Keane proučava demokratije širom svijeta i najavuljuje rađanje nove vrste demokratije, post-predstavničke demokrtije, koja je radikalno drugačija od ranijih parlamentarnih i predstavničkih demokratija. On predviđa oblike građanskog učešća koji prekidaju monolog stranaka, političara i parlamenata.
U posljednje vrijeme, mnoge zapadne zemlje eksperimentišu sa različitim vidovima deliberativne demokratije. Građani su pozvani da aktivno učestvuju u diskusijama o budućnosti društva. U Kanadi je reforma izbornog zakona sprovedena tako što je grupa od 100-injak građana detaljno upoznata sa materijom, da bi zatim razmotrili različite modele i diskutovali o mogućim izbornim sistemima. Nezavisni od stranačkih interesa, obični građani su mogli donijeti racionalnije odluke nego profesionalni političari.
Građanski forumi, skupštine i građanski paneli se organizuju u mnogim državama, uvijek sa namjerom da pokrenu debatu između ljudi sa različitim stavovima. Rezultat je često bolji uvid u problem i mirnije odluke. Jedan od primjera iz ove godine je Island, gdje je grupi građana povjeren zadatak pisanja novog ustava.
Američki istraživači, James Fishkin i Robert Luskin imaju ubjedljive dokaze da su ljudi, kada im je pružena šansa da razgovaraju jedni s drugima i kada im je dostupno dovoljno informacija, sposobni da nađu racionalne kompromise za relativno kratko vrijeme. Ovo je uspjelo čak i u duboko podijeljenim društvima kao što je Sjeverna Irska. Katolici i protestanti, koji su pričali više jedni o drugima, nego jedni sa drugim, uspjeli su naći rješenja u veoma osjetljivim oblastima kao što je obrazovanje.
Deliberativna demokratija nudi korisne metode za prevazilaženje ograničenja predstavničke demokratije. Time se ne ignoriše rad parlamenta i političkih partija, već se on na taj način nadopunjuje. Kao u sistemu direktne demokratije, cilj je veće učešće običnih građana, ali se učesnici samita biraju u duhu predstavničke demokratije. Formula se značajno razlikuje od referenduma ili plebiscita, jer ovi sistemi traže od svih građana da se izjasne po pitanjima koje tek nekolicina ljudi dobro poznaje. Ovdje se od određenog broja ljudi traži da diskutuju o nečemo sa čime su prethodno dobro upoznati. Rezultati su obično relevantniji i zreliji.
Deliberativna demokratija bi mogla biti demokratija budućnosti. Ona savršeno odgovara eri Web-a 2.0 u kojem sadržaj kreiraju sami korisnici. To je Wikipedia politike. Ovim se pokazuje da ne mora sve znanje o budućnosti društva doći sa vrha. Razlog je jednostavan: vrh više ne postoji. Postoje razne grane znanja. Društvo je mreža. Mase danas znaju više nego elite. Debata je srce demokratije. Kada ljudi razgovaraju, mogu lakše usaglasiti svoje lične interese sa javnim interesom. Glas mnoštva može doprinijeti boljim odlukama nekolicine.
Tekst je preuzet sa Eurozine
Za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić
Moć narodu
Autor: Grupa G 1000
Objavljeno: 12.11.2011 u 07:49
Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije. Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
Prije više od godinu dana Belgijanci su izabrali ljude za vodeće pozicije u zemlji, ali vlada još uvijek nije formirana. Izlaz iz krize građani Belgije vide u novim oblicima demokratije, smatrajući da su izazovi sa kojim se Belgija trenutno susreće preveliki da bi se rješavali ustaljenim političkim procedurama. Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije.
“Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
G1000 je samit građana, potekao iz uvjerenja da nedavna politička kriza u Belgiji nije samo belgijska kriza, već kriza demokratije uopšte. Rješenje za krizu, Belgijanci vide u većoj uključenosti običnih građana u rješavanju gorućih pitanja u društvu. Obični građani možda nisu stručnjaci za određenja pitanja, ali imaju veću slobodu, jer, za razliku od političara, ne moraju balansirati između nacionalnih interesa i izbornih strategija. Obični građani ne moraju kalkulisati kako bi bolje prošli na izborima, pa su u boljoj poziciji da donesu nepristrasne odluke, smatraju organizatori G1000. Oni svoja uvjerenja argumentuju najnovijim naučnim istraživanjima, relevantnim primjerima iz drugih zemalja i mogućnostima koje pružaju nove tehnologije.
Danas se suočavamo sa granicama predstavničke demokratije. Izbori više ne omogućavaju vladama da rade, već su postali prepreka dobrom upravljanju. Političke partije, koje bi trebalo da zastupaju različite interese u društvu, sada drže jedna drugu u stalnom klinču. Političari su kao gnijezdo mladih pacova čiji su repovi toliko isprepleteni da svakim pokušajem da se oslobode, još više zategnu čvor. Životinje, u nemogućnosti da koordinišu svoje postupke (svako vuče na svoju stranu) umiru od gladi. Predstavnička demokratija, sistem koji je nekada bio tako svjež, sada je dotrajao.
Veliki tehnološki napredak, prije svega dolazak interaktivnijeg interneta – Web 2.0 – početkom dvadeset prvog vijeka donio je velike promjene. Nekada su građani mogli iskazati svoje mišljenje o političkim odlukama putem izolovanih akcija (pisma čitalaca, demonstracije, štrajk), dok sada mogu iskazati svoje nezadovoljstvo na bezbroj načina. Svake sekunde možemo pratiti i komentarisati politička zbivanja, ali tek svake četiri godine možemo glasati. Da li onda iznenađuje što su online forumi puni frustriranih komentara? Nikada ranije građani nisu bili tako artikulisani, a opet tako nemoćni. Nelogično je da živimo u eri informacija sa izbornim sistemom koji je ostao suštinski neizmijenjen od ranog devetnaestog vijeka. Demokratija je postala tiranija izbora.
Direktna demokratija je savršeno odgovarala dobu oratorstva, predstavnička demokratija je bila dobro rješenje u vrijeme štampane riječi, novina, i kasnije jednosmjernih medija kao što su radio, televizija i prva faza interneta. Ali u eri Web-a 2.0, eri permanentne interakcije, još uvijek nismo našli prikladniji oblik demokratije.
Inovacija je svugdje prisutna, osim u demokratiji. Kompanije moraju biti inovativne, naučnici moraju pomjerati granice, sportisti moraju rušiti rekorde, ali kada je u pitanju organizacija društva, još uvijek se zadovoljavamo procedurama iz devetnaestog vijeka. Zašto smo obavezni da se držimo formule koja je stara gotovo dva vijeka? Ako se demokratija više ne ostvaruje izborima, već je izbori zapravo sputavaju, građani bi morali pomoći da se nađu demokratske alternative.
Ovo nije samo belgijski problem. Britanski politikolog John Keane proučava demokratije širom svijeta i najavuljuje rađanje nove vrste demokratije, post-predstavničke demokrtije, koja je radikalno drugačija od ranijih parlamentarnih i predstavničkih demokratija. On predviđa oblike građanskog učešća koji prekidaju monolog stranaka, političara i parlamenata.
U posljednje vrijeme, mnoge zapadne zemlje eksperimentišu sa različitim vidovima deliberativne demokratije. Građani su pozvani da aktivno učestvuju u diskusijama o budućnosti društva. U Kanadi je reforma izbornog zakona sprovedena tako što je grupa od 100-injak građana detaljno upoznata sa materijom, da bi zatim razmotrili različite modele i diskutovali o mogućim izbornim sistemima. Nezavisni od stranačkih interesa, obični građani su mogli donijeti racionalnije odluke nego profesionalni političari.
Građanski forumi, skupštine i građanski paneli se organizuju u mnogim državama, uvijek sa namjerom da pokrenu debatu između ljudi sa različitim stavovima. Rezultat je često bolji uvid u problem i mirnije odluke. Jedan od primjera iz ove godine je Island, gdje je grupi građana povjeren zadatak pisanja novog ustava.
Američki istraživači, James Fishkin i Robert Luskin imaju ubjedljive dokaze da su ljudi, kada im je pružena šansa da razgovaraju jedni s drugima i kada im je dostupno dovoljno informacija, sposobni da nađu racionalne kompromise za relativno kratko vrijeme. Ovo je uspjelo čak i u duboko podijeljenim društvima kao što je Sjeverna Irska. Katolici i protestanti, koji su pričali više jedni o drugima, nego jedni sa drugim, uspjeli su naći rješenja u veoma osjetljivim oblastima kao što je obrazovanje.
Deliberativna demokratija nudi korisne metode za prevazilaženje ograničenja predstavničke demokratije. Time se ne ignoriše rad parlamenta i političkih partija, već se on na taj način nadopunjuje. Kao u sistemu direktne demokratije, cilj je veće učešće običnih građana, ali se učesnici samita biraju u duhu predstavničke demokratije. Formula se značajno razlikuje od referenduma ili plebiscita, jer ovi sistemi traže od svih građana da se izjasne po pitanjima koje tek nekolicina ljudi dobro poznaje. Ovdje se od određenog broja ljudi traži da diskutuju o nečemo sa čime su prethodno dobro upoznati. Rezultati su obično relevantniji i zreliji.
Deliberativna demokratija bi mogla biti demokratija budućnosti. Ona savršeno odgovara eri Web-a 2.0 u kojem sadržaj kreiraju sami korisnici. To je Wikipedia politike. Ovim se pokazuje da ne mora sve znanje o budućnosti društva doći sa vrha. Razlog je jednostavan: vrh više ne postoji. Postoje razne grane znanja. Društvo je mreža. Mase danas znaju više nego elite. Debata je srce demokratije. Kada ljudi razgovaraju, mogu lakše usaglasiti svoje lične interese sa javnim interesom. Glas mnoštva može doprinijeti boljim odlukama nekolicine.
Tekst je preuzet sa Eurozine
Za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić
-
Dr. Octagon
- Posts: 256
- Joined: 14/09/2011 13:22
#103 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
HM 2011 wrote:Uredno ljudi objavljuju rješenje !
Moć narodu
Autor: Grupa G 1000
Objavljeno: 12.11.2011 u 07:49
Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije. Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
Prije više od godinu dana Belgijanci su izabrali ljude za vodeće pozicije u zemlji, ali vlada još uvijek nije formirana. Izlaz iz krize građani Belgije vide u novim oblicima demokratije, smatrajući da su izazovi sa kojim se Belgija trenutno susreće preveliki da bi se rješavali ustaljenim političkim procedurama. Demokratija je, smatraju Belgijanci, više od onoga što nude političke partije.
“Ako političari ne mogu naći rješenje, neka to učine građani”, moto je grupe belgijskih intelektualaca i aktivista koji rješenje političke krize u svojoj zemlji vide u radikalnoj demokratiji. Naime, oni smatraju da je demokratija u kojoj građani samo glasaju, da bi zatim političari vodili pregovore i donosili odluke, prevaziđena i da novo vrijeme traži naprednije vidove demokratije. Na njihovu inicijativu, u Briselu je 11. novembra ove godine održan samit hiljadu nasumice odabranih Belgijanaca (G1000), koji su tom prilikom direktno učestvovali u diskusiji o budućnosti svoje zemlje.
G1000 je samit građana, potekao iz uvjerenja da nedavna politička kriza u Belgiji nije samo belgijska kriza, već kriza demokratije uopšte. Rješenje za krizu, Belgijanci vide u većoj uključenosti običnih građana u rješavanju gorućih pitanja u društvu. Obični građani možda nisu stručnjaci za određenja pitanja, ali imaju veću slobodu, jer, za razliku od političara, ne moraju balansirati između nacionalnih interesa i izbornih strategija. Obični građani ne moraju kalkulisati kako bi bolje prošli na izborima, pa su u boljoj poziciji da donesu nepristrasne odluke, smatraju organizatori G1000. Oni svoja uvjerenja argumentuju najnovijim naučnim istraživanjima, relevantnim primjerima iz drugih zemalja i mogućnostima koje pružaju nove tehnologije.
Danas se suočavamo sa granicama predstavničke demokratije. Izbori više ne omogućavaju vladama da rade, već su postali prepreka dobrom upravljanju. Političke partije, koje bi trebalo da zastupaju različite interese u društvu, sada drže jedna drugu u stalnom klinču. Političari su kao gnijezdo mladih pacova čiji su repovi toliko isprepleteni da svakim pokušajem da se oslobode, još više zategnu čvor. Životinje, u nemogućnosti da koordinišu svoje postupke (svako vuče na svoju stranu) umiru od gladi. Predstavnička demokratija, sistem koji je nekada bio tako svjež, sada je dotrajao.
Veliki tehnološki napredak, prije svega dolazak interaktivnijeg interneta – Web 2.0 – početkom dvadeset prvog vijeka donio je velike promjene. Nekada su građani mogli iskazati svoje mišljenje o političkim odlukama putem izolovanih akcija (pisma čitalaca, demonstracije, štrajk), dok sada mogu iskazati svoje nezadovoljstvo na bezbroj načina. Svake sekunde možemo pratiti i komentarisati politička zbivanja, ali tek svake četiri godine možemo glasati. Da li onda iznenađuje što su online forumi puni frustriranih komentara? Nikada ranije građani nisu bili tako artikulisani, a opet tako nemoćni. Nelogično je da živimo u eri informacija sa izbornim sistemom koji je ostao suštinski neizmijenjen od ranog devetnaestog vijeka. Demokratija je postala tiranija izbora.
Direktna demokratija je savršeno odgovarala dobu oratorstva, predstavnička demokratija je bila dobro rješenje u vrijeme štampane riječi, novina, i kasnije jednosmjernih medija kao što su radio, televizija i prva faza interneta. Ali u eri Web-a 2.0, eri permanentne interakcije, još uvijek nismo našli prikladniji oblik demokratije.
Inovacija je svugdje prisutna, osim u demokratiji. Kompanije moraju biti inovativne, naučnici moraju pomjerati granice, sportisti moraju rušiti rekorde, ali kada je u pitanju organizacija društva, još uvijek se zadovoljavamo procedurama iz devetnaestog vijeka. Zašto smo obavezni da se držimo formule koja je stara gotovo dva vijeka? Ako se demokratija više ne ostvaruje izborima, već je izbori zapravo sputavaju, građani bi morali pomoći da se nađu demokratske alternative.
Ovo nije samo belgijski problem. Britanski politikolog John Keane proučava demokratije širom svijeta i najavuljuje rađanje nove vrste demokratije, post-predstavničke demokrtije, koja je radikalno drugačija od ranijih parlamentarnih i predstavničkih demokratija. On predviđa oblike građanskog učešća koji prekidaju monolog stranaka, političara i parlamenata.
U posljednje vrijeme, mnoge zapadne zemlje eksperimentišu sa različitim vidovima deliberativne demokratije. Građani su pozvani da aktivno učestvuju u diskusijama o budućnosti društva. U Kanadi je reforma izbornog zakona sprovedena tako što je grupa od 100-injak građana detaljno upoznata sa materijom, da bi zatim razmotrili različite modele i diskutovali o mogućim izbornim sistemima. Nezavisni od stranačkih interesa, obični građani su mogli donijeti racionalnije odluke nego profesionalni političari.
Građanski forumi, skupštine i građanski paneli se organizuju u mnogim državama, uvijek sa namjerom da pokrenu debatu između ljudi sa različitim stavovima. Rezultat je često bolji uvid u problem i mirnije odluke. Jedan od primjera iz ove godine je Island, gdje je grupi građana povjeren zadatak pisanja novog ustava.
Američki istraživači, James Fishkin i Robert Luskin imaju ubjedljive dokaze da su ljudi, kada im je pružena šansa da razgovaraju jedni s drugima i kada im je dostupno dovoljno informacija, sposobni da nađu racionalne kompromise za relativno kratko vrijeme. Ovo je uspjelo čak i u duboko podijeljenim društvima kao što je Sjeverna Irska. Katolici i protestanti, koji su pričali više jedni o drugima, nego jedni sa drugim, uspjeli su naći rješenja u veoma osjetljivim oblastima kao što je obrazovanje.
Deliberativna demokratija nudi korisne metode za prevazilaženje ograničenja predstavničke demokratije. Time se ne ignoriše rad parlamenta i političkih partija, već se on na taj način nadopunjuje. Kao u sistemu direktne demokratije, cilj je veće učešće običnih građana, ali se učesnici samita biraju u duhu predstavničke demokratije. Formula se značajno razlikuje od referenduma ili plebiscita, jer ovi sistemi traže od svih građana da se izjasne po pitanjima koje tek nekolicina ljudi dobro poznaje. Ovdje se od određenog broja ljudi traži da diskutuju o nečemo sa čime su prethodno dobro upoznati. Rezultati su obično relevantniji i zreliji.
Deliberativna demokratija bi mogla biti demokratija budućnosti. Ona savršeno odgovara eri Web-a 2.0 u kojem sadržaj kreiraju sami korisnici. To je Wikipedia politike. Ovim se pokazuje da ne mora sve znanje o budućnosti društva doći sa vrha. Razlog je jednostavan: vrh više ne postoji. Postoje razne grane znanja. Društvo je mreža. Mase danas znaju više nego elite. Debata je srce demokratije. Kada ljudi razgovaraju, mogu lakše usaglasiti svoje lične interese sa javnim interesom. Glas mnoštva može doprinijeti boljim odlukama nekolicine.
Tekst je preuzet sa Eurozine
Za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić
Bravo Majstore
-
Nacionalniid_BOSANCI
- Posts: 767
- Joined: 02/09/2003 00:00
#104 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
Hoće li doći do smjena u 'Toplanama' i 'Vodovodu'?
Seljakluk je zavladao Sarajevom, kaže Zeljković.
Kada se utvrdi moja odgovornost, možda ću imati šta za kazati, kaže Pilavdžić
Autor Redakcija | Objavljeno 12.11.2011. u 01:25
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/saraje ... ovodu.html
Suad Zeljković
Zbog velikih gubitaka, dugovanja, zahtjeva za korigiranje cijena vode i grijanja te visokih plaća u komunalnim preduzećima pod pritiskom Vlade i građana Sarajeva već nekoliko dana nalaze se SDA-ovi direktori Suad Zeljković iz "Toplana" i Fahrudin Pilavdžić iz "Vodovoda i kanalizacije" (ViK).
Na smjeni čelnih ljudi ovih kompanija čiji je Vlada osnivač, kako je pisao "Dnevni avaz", insistirat će ljudi iz SDP-a. Iz ove stranke smatraju da bi novi ljudi na ovim funkcijama mogli popraviti loš imidž preduzeća.
Javno iznijeti
- Nekada se od kasaba napravio šeher, a sad se od šehera pravi kasaba. Seljakluk je zavladao Sarajevom! Međutim, niko neće da sluša ono što govorim. Ako ljudi misle da se jedna kategorija u Sarajevu može grijati džaba, a drugi da tu pogodnost nemaju, onda to nema smisla. Zašto dio građana koji se grije preko "Toplana" ima jednu vrstu cijene, a oni koji se griju preko "Sarajevogasa" drugu? To treba javno iznijeti, a ne kriti od naroda - kazao je za "Avaz" Zeljković.
Prema njegovim riječima, oko 90 posto građana Kantona, ako budu čitali između redova, znat će prepoznati šta se krije iza svega ovoga.
- Ukoliko ljudi koji vode državu misle da me treba smijeniti s ove pozicije i da ja ne radim dobro svoj posao, znaju kakva je procedura razrješavanja dužnosti - istaknuo je Zeljković.
Čista savjest
Direktor ViK-a Fahrudin Pilavdžić za "Avaz" kaže da svoju smjenu očekuje već nekoliko mjeseci.
- Iz medija se može zaključiti da će najjača politička partija i još neke druge tražiti utvrđivanje moje odgovornosti, tražiti smjenu ili moju ostavku. Kada se utvrdi moja odgovornost, možda ću imati šta za kazati, ako to bude tada koga zanimalo. Ostavka ne dolazi u obzir radi zaštite dostojanstva. Savjest mi je čista kao dječija suza.
Siguran sam da će biti prilike da se svi zajedno sjetimo kakav zulum se činio i čini prema jednom životnom pitanju u posljednjih deset godina. Znam i da će se pokušati naći „žrtva" i tome sam ja najbliži, ali ne i prvi put. Neka bude bolje, pa cijena nije važna - istaknuo je Pilavdžić.
Zašto se šuti o plinu?
Dok vrh SDP-a kritizira premijera i ministre u Vladi Kantona što su donijeli pa u roku od 12 sati povukli odluku o poskupljenju komunalija, nameće se pitanje zašto tako brzo nisu reagirali kada je Vlada Federacije poskupila plin!
- Kada je u pitanju povećanje cijena centralnog grijanja putem kojeg se zagrijava samo 50.000 stanova, diže se cijela frka zbog nove cijene. Zašto se niko nije bunio kada je Federalna vlada poskupila plin za 25 posto, i to bez PDV-a!? Putem plina kuće u novogradskim, ilidžanskim i starogradskim naseljima zagrijava čak 75.000 građana. Zašto se tada odluka premijera Federacije Nermina Nikšića nije dočekala na nož i zašto tada narod nije digao svoj glas - kazao je naš izvor iz Vlade KS.
Seljakluk je zavladao Sarajevom, kaže Zeljković.
Kada se utvrdi moja odgovornost, možda ću imati šta za kazati, kaže Pilavdžić
Autor Redakcija | Objavljeno 12.11.2011. u 01:25
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/saraje ... ovodu.html
Suad Zeljković
Zbog velikih gubitaka, dugovanja, zahtjeva za korigiranje cijena vode i grijanja te visokih plaća u komunalnim preduzećima pod pritiskom Vlade i građana Sarajeva već nekoliko dana nalaze se SDA-ovi direktori Suad Zeljković iz "Toplana" i Fahrudin Pilavdžić iz "Vodovoda i kanalizacije" (ViK).
Na smjeni čelnih ljudi ovih kompanija čiji je Vlada osnivač, kako je pisao "Dnevni avaz", insistirat će ljudi iz SDP-a. Iz ove stranke smatraju da bi novi ljudi na ovim funkcijama mogli popraviti loš imidž preduzeća.
Javno iznijeti
- Nekada se od kasaba napravio šeher, a sad se od šehera pravi kasaba. Seljakluk je zavladao Sarajevom! Međutim, niko neće da sluša ono što govorim. Ako ljudi misle da se jedna kategorija u Sarajevu može grijati džaba, a drugi da tu pogodnost nemaju, onda to nema smisla. Zašto dio građana koji se grije preko "Toplana" ima jednu vrstu cijene, a oni koji se griju preko "Sarajevogasa" drugu? To treba javno iznijeti, a ne kriti od naroda - kazao je za "Avaz" Zeljković.
Prema njegovim riječima, oko 90 posto građana Kantona, ako budu čitali između redova, znat će prepoznati šta se krije iza svega ovoga.
- Ukoliko ljudi koji vode državu misle da me treba smijeniti s ove pozicije i da ja ne radim dobro svoj posao, znaju kakva je procedura razrješavanja dužnosti - istaknuo je Zeljković.
Čista savjest
Direktor ViK-a Fahrudin Pilavdžić za "Avaz" kaže da svoju smjenu očekuje već nekoliko mjeseci.
- Iz medija se može zaključiti da će najjača politička partija i još neke druge tražiti utvrđivanje moje odgovornosti, tražiti smjenu ili moju ostavku. Kada se utvrdi moja odgovornost, možda ću imati šta za kazati, ako to bude tada koga zanimalo. Ostavka ne dolazi u obzir radi zaštite dostojanstva. Savjest mi je čista kao dječija suza.
Siguran sam da će biti prilike da se svi zajedno sjetimo kakav zulum se činio i čini prema jednom životnom pitanju u posljednjih deset godina. Znam i da će se pokušati naći „žrtva" i tome sam ja najbliži, ali ne i prvi put. Neka bude bolje, pa cijena nije važna - istaknuo je Pilavdžić.
Zašto se šuti o plinu?
Dok vrh SDP-a kritizira premijera i ministre u Vladi Kantona što su donijeli pa u roku od 12 sati povukli odluku o poskupljenju komunalija, nameće se pitanje zašto tako brzo nisu reagirali kada je Vlada Federacije poskupila plin!
- Kada je u pitanju povećanje cijena centralnog grijanja putem kojeg se zagrijava samo 50.000 stanova, diže se cijela frka zbog nove cijene. Zašto se niko nije bunio kada je Federalna vlada poskupila plin za 25 posto, i to bez PDV-a!? Putem plina kuće u novogradskim, ilidžanskim i starogradskim naseljima zagrijava čak 75.000 građana. Zašto se tada odluka premijera Federacije Nermina Nikšića nije dočekala na nož i zašto tada narod nije digao svoj glas - kazao je naš izvor iz Vlade KS.
-
heckler
- Posts: 3763
- Joined: 24/01/2010 03:14
#105 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
Kao sto rekoh.... trznisna ekonomija + energetska ovisnost + masovne subvencije = propast
-
antimobbing
- Posts: 2693
- Joined: 10/11/2009 22:54
- Location: Gdje je percepcija Dženeta za 2% Koruptokracije, Džehenem za 98% BiH populacije.
#106 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
http://www.abcportal.info/detaljno.aspx?a=33649&b=2
Zanimljivo da naš uzoriti bivši premijeri, od kojih su neki iza svoje smrti nasljednicima ostavili ni manje ni više već 34 miliona KM, ovih dana na upite novinara pate od općeg gubitka sjećanja?
Uopće se ne sjećaju odakle su stekli toliko bogatstvo koje ne može potrošiti njihovih narednih desetak generacija?
Pošto im životi liče na bajku ponašaju se poput prinčeva koji su zaspali kao kokuzi da bi se nakon samo par godina probudili teški nekoliko desetina miliona.
Uslijed opće amnezije, oni se također ne sjećaju ni kako su kupili stanove u elitnom naselju samog centra grada za 940 KM, dok demobilisani borci Armije R. BiH se svakodnevno zadužuju sa dugoročnim stambenim kreditima kod stranih Banaka uz kamatne stope pet puta veće od evropskih, koje planiraju vraćati narednih 30 godina.
Ustvari borci se nadaju se će te iste dugove vratiti za svoga života … ali … nisu ni svjesni da te kredite i dugove će dobiti u nasljedstvo njihovi nasljednici da vraćaju …
Činjenica je da demobilisani borci čak i da imaju 34 života, opet neće biti u stanju da nakon svoje smrti nekom ostave u nasljedstvo 34 miliona, kao što to iza sebe ostavljaju bivši premijeri.
Niti će zbog zaduživanja kod Bankama u svojim poodmaklim četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama svoga života, biti u stanju da iza svoje smrti ostave u nasljedstvo čak ni obični jednosoban ili dvosoban stan u gruntu 1/1, jer im ova država nije dala mogućnost da i oni ''sve po zakonu'' isto tako kupe stan za 940 KM, kao naš princ iz gore spomenute bajke …
Sve što će ostaviti u nasljedstvo biće dugovi i krediti sa kamatama u vrijednosti jednog Hećinog Lexusa …
Sretni bi bili demobilisani borci da vrate dugove i oduže se Bankama, kao što su se odužili svome narodu i svojoj državi u ratu … makar narednih 30 godina preživljavali sa 100 - 200 KM mjesečno, koliko im ostane za hranu kad uplate jednu, dvije ili tri rate kredita svaki mjesec ... ali nažalost … život im nije dug kao kod kornjača … a i oklop im nije od istog materijala ... tako da se svakodnevno raspada i naveliko puca po šavovima …
Zanimljivo da naš uzoriti bivši premijeri, od kojih su neki iza svoje smrti nasljednicima ostavili ni manje ni više već 34 miliona KM, ovih dana na upite novinara pate od općeg gubitka sjećanja?
Uopće se ne sjećaju odakle su stekli toliko bogatstvo koje ne može potrošiti njihovih narednih desetak generacija?
Pošto im životi liče na bajku ponašaju se poput prinčeva koji su zaspali kao kokuzi da bi se nakon samo par godina probudili teški nekoliko desetina miliona.
Uslijed opće amnezije, oni se također ne sjećaju ni kako su kupili stanove u elitnom naselju samog centra grada za 940 KM, dok demobilisani borci Armije R. BiH se svakodnevno zadužuju sa dugoročnim stambenim kreditima kod stranih Banaka uz kamatne stope pet puta veće od evropskih, koje planiraju vraćati narednih 30 godina.
Ustvari borci se nadaju se će te iste dugove vratiti za svoga života … ali … nisu ni svjesni da te kredite i dugove će dobiti u nasljedstvo njihovi nasljednici da vraćaju …
Činjenica je da demobilisani borci čak i da imaju 34 života, opet neće biti u stanju da nakon svoje smrti nekom ostave u nasljedstvo 34 miliona, kao što to iza sebe ostavljaju bivši premijeri.
Niti će zbog zaduživanja kod Bankama u svojim poodmaklim četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama svoga života, biti u stanju da iza svoje smrti ostave u nasljedstvo čak ni obični jednosoban ili dvosoban stan u gruntu 1/1, jer im ova država nije dala mogućnost da i oni ''sve po zakonu'' isto tako kupe stan za 940 KM, kao naš princ iz gore spomenute bajke …
Sve što će ostaviti u nasljedstvo biće dugovi i krediti sa kamatama u vrijednosti jednog Hećinog Lexusa …
Sretni bi bili demobilisani borci da vrate dugove i oduže se Bankama, kao što su se odužili svome narodu i svojoj državi u ratu … makar narednih 30 godina preživljavali sa 100 - 200 KM mjesečno, koliko im ostane za hranu kad uplate jednu, dvije ili tri rate kredita svaki mjesec ... ali nažalost … život im nije dug kao kod kornjača … a i oklop im nije od istog materijala ... tako da se svakodnevno raspada i naveliko puca po šavovima …
-
Control panel
- Posts: 5970
- Joined: 10/04/2008 12:12
- Location: Sarajevo
#107 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
cuj zasto se suti o plinu. probaj da ga ne platis rusima.
-
respo
- Posts: 12675
- Joined: 15/08/2009 05:26
- Location: ->oʞɐdoɐu ǝʌs ǝuǝɯ poʞ<-
#108 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
koji je smisao organizovanja kad vecina ljudi prvo nudi mito doktoru opstinaru policajcu bilo kome nego sto ovaj trazi?
-
antimobbing
- Posts: 2693
- Joined: 10/11/2009 22:54
- Location: Gdje je percepcija Dženeta za 2% Koruptokracije, Džehenem za 98% BiH populacije.
#109 Re: ORGANIZOVANJE GRAĐANA U BORBI PROTIV KORUMPIRANE VLASTI
Upravo tako ...respo wrote:koji je smisao organizovanja kad vecina ljudi prvo nudi mito doktoru opstinaru policajcu bilo kome nego sto ovaj trazi?