valterbranisarajevo wrote:Hotel Zagreb je spašen !
Još 16 dobara proglašeno nacionalnim spomenicima
Autor Ad. K. 2011-03-15 20:30:00
Predsjednica Komisije Amra Hadžimuhamedović na jučerašnjoj konferenciji za novinare istakla je kako rade u vrlo teškim političkim uvjetima
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na 50. sjednici donijela odluke o proglašenju 16 dobara nacionalnim spomenicima. Predsjednica Komisije Amra Hadžimuhamedović na jučerašnjoj konferenciji za novinare istakla je kako rade u vrlo teškim političkim uvjetima.
- Apeliramo na sve donositelje odluka u državi da se prema naslijeđu odnose kao prema dugoročnoj političkoj činjenici i faktoru mira u BiH. Ukupno, do danas, nacionalnim spomenikom proglašeno je 626 dobara, dok je 67 na listi prioriteta kao najugroženiji spomenici - izjavila je Hadžimuhamedović.
Među 16 proglašenih dobara je i hotel "Zagreb" u Sarajevu, koji je sagrađen krajem 19. stoljeća.
- Posebno je značajno to što je 1932. godine poznati arhitekt Isidor Rajs ovaj objekat preprojektovao u duhu moderne i uklonio sve ornamente. Proglašen je nacionalnim spomenikom, čije rušenje nije dopušteno - kazala je ona.
Jučer je završen i šestomjesečni mandat na mjestu predsjedavajuće Amre Hadžimuhamedović te će u narednih šest mjeseci na čelu Komisije biti Ljiljana Ševo.
Malo pojašnjenja oko zgrade
Hotela Zagreb nekad i danas, jer sam preko literature i fotografija, koje lično posjedujem, prilično upućen u njegov raniji izgled, (pošto sakupljam stare razglednice i fotografije od prije
1918. tj.
1941.g. i pratim tehničku, arhitektonsku i željezničku fotografiju):
Naime:
U prići o rušenju, obnovi/rekonstrukciji ili pak ponovnoj izgradnji
vjerne REPLIKE izvornog izgleda
Hotela Zagreb, treba reći, da je prvobitna
raskošna neorenesansna A-U fasada najprije UNIŠTENA tkzv.
peglanjem/brijanjem izmedju 2 Sv. rata, uklanjanjem svih dekoracija (arhitektonski rečeno duboke i plitke rustike).
Evo sad mogu dopuniti i taj podatak, koji neposredno pročitah u postu iznad, da se radilo o
modernizaciji iz 1932. godine u režiji, tj. po projektu arhitekte
Isidora Raisa, ali je ta tkz.
Praška škola moderne, na ovaj način primjenjena, za mene i dalje
uništenje izvorne arhitekture 
, (što se masovno radilo
20-tih i
30-tih godina
XX vijeka posvuda po
Evropi i
ex. Yu gradovima
).
Tom prilikom joj je
dozidan jedan kat s dvije bočne strane (danasnje Titova i Valtera Perića ulica), a na toranjskom zapadnom dijelu fasade su dozidana 2 sprata, pri čemu je na vrhu tog glavnog toranjskog pročelja, prema zapadu, u zid uzidan veliki sat/časovnik sa kazaljkama.
Naposlijetku,
za vrijeme II Sv. rata dio fasade i zgrade je doživio direktan pogodak avio bombom, bas na tom toranjskom djelu fasade, koji gleda prema zapadu. Taj dio zgrade je u rasponu
3 cijela kata od krova, ka prizemlju bio tada
totalno devastiran.
Iza II Sv. rata je potom, opet u brzoj poslijeratnoj obnovi i izgradnji,
zgrada Hotela Zagreb poprilično sfušereno obnovljena u vanjskom izgledu, kakvog pamtimo
sve do 1992. godine, pa i danas. (
Konstrukciono je zasigurno ispravno rekonstruisana).
Zgrada je u tlocrtnim gabaritima ostala istovjetna, ali u odnosu na A-U original,
više nije bilo ni tragova na fasadi i ostalim krovnim detaljima, jer je cijela fasada, još od
tkzv. "modernizacije" zgrade iz
perioda Kraljevine Jugoslavije , potpuno premalterisana tada jako popularnom "
terabonom", kojom su
peglane/brijane rustične/dekorativne A-U zgrade.
Ostaje samo pitanje u kojem "
izdanju" bi bila obnovljena
zgrada Hotela Zagreb, u najnovijem pokušaju, jer je u
originalnoj A-U izvedbi bila kao što rekoh niža jedan, odnosno 2 sprata, bez sata na fasadi, itd...... . Sve je naravno moguce obnoviti, samo je pitanje novaca i koliko ići u detalje izvornog izgleda.
Ja tipujem za totalni A-U rekonstrukciju, sa varijanma dozidanih katova 
, ćemu se iskreno nadam i to me veoma lično raduje. Nisam posve siguran, da li se u takvim slučajevima obnavljaju samo "
siluete" dekoracija na fasadama,
ili se ide i u najsitnije detalje. Ali mi, sa relativno dužim historijskim pamćenjem svjedočili smo da kvalitetna obnova u različitim ranijim vremenima i nije bila baš prečesta, da pače, bilo je čak potpuno suprotnih i nepromišljenih intervencija, koje su
trajno devastirale pojedine lokacije u Sarajevu pa i šire.
Primjer zgrade u secesiji, koja je samo obnovljena u siluetama ranijeg izgleda i gdje se
nije išlo u dosljednoj i temeljitoj restauraciji ornamentalnih detalja je čuvena “
Vila Sunarić” u
Pehlivanuša ulici (do rata obdanište i dječija ustanova, a danas
Ambasada Svete Stolice), koja je prilično stradala u ratu i potom porušena, ali kasnije neizvorno rekonstruisana.
Lično sam pred rat slikao originalnu fasadu i posjedujem te filmove i fotke, tako da dobro znam o čemu govorim, a takvih primjera ima sijaset….
Medutim "
koliko para toliko muzike", sto znači da i neke "
defektno" odrađene intervencije, naravno uz obilati novac, svijest i želju, mogu biti ponovno sanirane i rekonstruirane,
makar naknadnim ponovljenim rušenjima i izgradnjama replika >>
>> Odličan primjer za takav tip obnove je na primjer
Obnova stare jezgre Dresdena.
Koga zanima pogledati:
http://www.bausituation-dresden.com/ (
za ranije obnove, klikati u desnom donjem uglu, na: Ältere Posts)
i
http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=250017 (
ima preko 100-tinu stranica o obnovi iz temelja porušenih zgrada, u vidu replika)
A kako mi nismo pedantni i bogati
Nijemci, a
Sarajevo nije
Drezden, od tuda potiće moj skepticizam. Npr. prelijepa secesijska zgrada
na uglu Koševo-Danijela Ozme umalo nije "
platila glavom" i trajno nestala iz naseg pamćenja, ali se "
u zadnji momenat" pristupilo uglavnom vjernoj obnovi.
Stoga očekujem i povoljno riješenje rekonstrukcija nekih zgrada u
Sarajevu, koje još
od 1996.g. čekaju obnovu:
Palače Racher-Babić, češkog arhitekte
Karela Knežareka (tkzv.
zelene zgrade "Elektrotehne" kod Katedrale, koja je granatama progorena do temelja), zatim pojedinih
secesijskih vila na Kovačićima u Ljubljanskoj ulici i na
Gorici, kao i više
A-U zgrada u rejonu ulica koje zatvaraju
Kotromanićeva (ex.
Gundulićeva) i
Hiseta.
Tu bi svakako spadala i
rekonstrukcija izvornog izgleda Hotela Zagreb, a nevažno je da li će prije toga biti potpuno porušen,
ako se potom pristupi izgradnji vijerne replike objekta, koristeći autentične materijale !
Iz
Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Kantona Sarajevo su nas ovih dana uvjeravali da će upravo taj pristup i metod biti primjenjen sa obnovom dvije upravo porušene, a nekad veoma lijepe stambene zgrade iz
A-U perioda u ulicama
Koste Hermana 2 i
Mustaj-bega Fadilpašića 15, na
Wilsonovom šetalištu.
Stambene zgrade iz A-U perioda u ulicama Koste Hermana 2 i Mustaj-bega Fadilpašića 15, na Wilsonovom šetalištu, čije bi replike trebale biti izgrađene u budučnosti
btw. neko je spominjo Hotel Zagreb u ratnom kontekstu, a ja mogu posvjedočiti da je u periodu mart - juli 1993g., a možda i prije, a i kasnije tu bio stacionar I Korpusa ARBiH.
I danas se sjećam jednog "nadrealnog" detalja iz tog vremena. Kako u ratnom sarajevu nije bilo vode, niti struje, za potrebe osvjetljavanja tada improviziranih bolesničkih soba boraca/vojnika ARBiH , hodnika i WC-a, kao u nekom naučnofantastičnom filmu, korištene su zatećene vodovodne instalacije 
, do kojih su bile razvedena gumena crijeva i možda ponegdje neka željezna cijev (bakarna sigurno ne).
I poenta je u tome da u hodnicima, na zidovima vise polupani lusteri i rasvjetna tjela, do njih dovučena crijeva sa metalnim krajem iz kojih gori vatra na plin 
.
A u sobama još "luđi prizor". Odvrneš slavinu na lavabou, kresneš upaljač ili šibicu prineseš vatru i iz pipe plane vatra. kad više ne želiš vatru, tj. osvjetljenje, zavrneš ventil na slavini . U to doba kad sam bio tamo je već bilo proljeće pa se plin nije koristio za grijanje.
Sve je izgledalo kao u nekom historijskom filmu, sa razorenim palačama iz Starog Rima/Grčke, Neron, Cezar, ruševine, .... i sl.. O detonacijama i snajperima da i ne govorim, nije u kontekstu.
