#101 Re: Jeli moguće spasiti vezu i kako?
Posted: 15/05/2010 19:29
Mozda ce se zavoljet k'o niko u zivotu svom. 
majke mi, jel se vi žene i ranjavate opušcima od cigare po skrivenim dijelovima tijela?prvo treba da razmisliš da li je krivica u tebi.
Pa dobro ne mozes ni vjecito bjezat' i trazit ideale, problemi su sastavni dio svake veze...Ljubicasta27 wrote:Ma kakvo spasavanje, cim to nizbrdo krene treba iz toga bjezat glavom bez obzira...nista se "slomljeno" ne moze popravit ni spasit...samo se agonija produzava...
Cim ti to spasavat moras nije to to..pokusala jednom i nikad vise!
Naravno, nije i ne moze sve biti uvijek idealno...mozda se nisam dobro izrazila, ali ako se samo jedna strana trudi i zeli razgovarati (a nisu gluposti u pitanju), nista od toga...statix wrote:Pa dobro ne mozes ni vjecito bjezat' i trazit ideale, problemi su sastavni dio svake veze...Ljubicasta27 wrote:Ma kakvo spasavanje, cim to nizbrdo krene treba iz toga bjezat glavom bez obzira...nista se "slomljeno" ne moze popravit ni spasit...samo se agonija produzava...
Cim ti to spasavat moras nije to to..pokusala jednom i nikad vise!
nekako se iskreno nadam da iz tebe govori ironijaOfficer Crabtree wrote:hipotetsko pitanje družice sa marsa
al osim raščupane, min'starke i mime, te pomalo tebe, ja ovdje ne uviđah emanc'povano žensko na forumu
moderatore ne bih komentir'o
pomješana sa dvosedmičnom nejebicomnekako se iskreno nadam da iz tebe govori ironija
Evo vidi ovo, pa sta je sad ovo pitanje jal' konstatacija.Officer Crabtree wrote:hipotetsko pitanje družice sa marsa
al osim raščupane, min'starke i mime, te pomalo tebe, ja ovdje ne uviđah emanc'povano žensko na forumu
moderatore ne bih komentir'o
Officer Crabtree wrote:pomješana sa dvosedmičnom nejebicomnekako se iskreno nadam da iz tebe govori ironija
Ma jok to se ovo on samo sali.radiostar wrote:nekako se iskreno nadam da iz tebe govori ironijaOfficer Crabtree wrote:hipotetsko pitanje družice sa marsa
al osim raščupane, min'starke i mime, te pomalo tebe, ja ovdje ne uviđah emanc'povano žensko na forumu
moderatore ne bih komentir'o
Ljubicasta27 wrote:Ma kakvo spasavanje, cim to nizbrdo krene treba iz toga bjezat glavom bez obzira...nista se "slomljeno" ne moze popravit ni spasit...samo se agonija produzava...
Cim ti to spasavat moras nije to to..pokusala jednom i nikad vise!
Covjek samo sebi treba da postavi logicno pitanje, "Sta dovodi do raskida"? ako je odgovor svade i nesuglasice e onda treba da si postavi sljdece pitanje "Sta dovodi do svada i da li suprotna strana je spremna na kompromis i na rjesenje problema" ako nije svako svojim putem ako jeste ni ti raskidi i nesuglasice nece biti cesti i nece biti zbog istih/slicnih stvari.kala86 wrote:tri puta pokusala da spasim vezui nije uspjelo, nikad vise al stvarno
Ja takodjeradiostar wrote:nekako se iskreno nadam da iz tebe govori ironijaOfficer Crabtree wrote:hipotetsko pitanje družice sa marsa
al osim raščupane, min'starke i mime, te pomalo tebe, ja ovdje ne uviđah emanc'povano žensko na forumu
moderatore ne bih komentir'o
Ne bih rekla!vjerujem da su ljudi bili ozbiljniji i manje razmazeni, nego sto su danas...
heh, pa sad... iz licnog iskustva kad sam se ja pomalo hladila, i pravila promjene u svom ponasanju manjeg ili srednjeg inteziteta, znam da je trebalo razgovarati sa mnom. nekad jer nisam znala kako da sama zapocnem razgovor, a nekad jer sam trebala da primjeti da postoji promjena da bih mu mogla reci "time to say goodbye"eyesburn wrote:dobro, slažem se sa onim što su anjusha i gospođa ministarka napisale, ali sad me zanima kako vi reagujete kada primjetite da se partner počinje hladiti, dakle u situacijama kada nema nekog očiglednog problema ili nesuglasice, nego jednostavno primjetite te neke promjene manjeg ili srednjeg intenziteta kod partnera... mislite li da i tada pali razgovor ili neki kalup kontraponašanja ili je to jednostavno ona situacija kada je "time to say goodbye"?
Konačno neko priča u prvom licu, a ne u 3.l.m.nindja wrote:
ok ja gledam da svoju generaciju od 21 do 24 godine, smatram da smo mi (vecina) razmazena u poredjenju sa generacijom nasih roditelja, imamo dosta toga i opet smo nezadovoljni kako u zivotu tako i u vezama, valjda smo kod kuce naucili da nam se ugadja u svacemu, da se trpi nasa arogancija, nekultura, neposvecenost, ljenost itd... i onda ocekujemo da se to isto desavai u vezi itd... i kod najmanje trzavice najlakse je dici ruke... fakat smatram da smo razmazeniji.