Poštovani Pedja, i area 51,
Mada ne sumnjam da je stav Naše Stranke o ustavnim principima oslikan u tekstu Lejle Somun Krupalija, tj. ukazuje na jednakost svih gradjana jedne države kao jednog od temeljnih načela demokratskih ustava, odavno sam uočio izvjesne jezičke elemente na ovu temu koji stvaraju konfuziju.
Naime, primjetna je tendencija da se pod pojmom "Ostali" često podrazumijevaju samo tzv. "nacionalne manjine" (pežorativni termin kojem ću kasnije vratiti), iako je Lejla pravilno ukazala na činjenicu da su i osobe koje se primarno identifikuju samo kao Bosanci i Hercegovci a ne kao pripadnici nekonstitutivnih etničkih zajednica iz kojih potiču, također "Ostali" tj. manjina.
To čini naš ustav paradoksalnim ( barem jezički) i neuskladjenim sa ustavima razvijenih zapadnih država.
Još jedna jezička neprimjerenost je insistiranje na izrazu "nacionalne manjine".
Naime, u ustavima većine razvijenih zapadnih zemalja nigdje nećete naći riječ "minority" ( "manjina") ili "minorites" (manjine) u smislu nekakvih "nacionalnih manjina"/"manjinskih naroda" /"manjinskih nacionalnih skupina" itd. Za potvrdu ove tvrdnje preporučujem sljedeće stranice: Ustav Australije (
http://www.servat.unibe.ch/icl/as00000_.html), Beglije (
http://www.fed-parl.be/constitution_uk.html),Danske (
http://www.servat.unibe.ch/icl/da00000_.html), Francuske (
http://www.servat.unibe.ch/icl/fr00000_.html), Holandije (
http://www.sarajevo-x.com/forum/posting ... &p=3652191), Irske (
http://www.servat.unibe.ch/icl/ei00000_.html), Japana (
http://www.servat.unibe.ch/icl/ja00000_.html),Luksemburga (
http://www.servat.unibe.ch/icl/index.html), Njemačke (
http://www.servat.unibe.ch/icl/gm00000_.html), SAD (
http://www.usconstitution.net/const.html), Španije (
http://www.servat.unibe.ch/icl/sp00000_.html), Ujedinjenog Kraljevstva(
http://www.servat.unibe.ch/icl/uk00000_.html),itd.
Čak ni u ustavu Finske, koja se u tekstu navodi kao dobar primjer zaštite prava raznih etničkih zajednica, ni na jednom mjestu nećete naći izraz "minority" ili "minorites" ( manjine). Evo citata iz tog ustava o Samima i Romima: "
The Sami, as an indigenous people, as well as the Roma and other groups, have the right to maintain and develop
their own language and culture. Provisions on the right of the Sami to use the Sami language before the
authorities are laid down by an Act. The rights of persons using sign language and of persons in need of
interpretation or translation aid owing to disability shall be guaranteed by an Act". Dakle, nigdje nema pominjanja izraza "minority" (manjina).
Jedini ustavi razvijenih zapadnih zemalja u kojima sam do sada našao riječ "minorities" ( "manjine") su ustav Švicarske(
http://www.servat.unibe.ch/icl/sz00000_.html#A004_) ustav Švedske:
http://www.servat.unibe.ch/icl/sw00000_.html, i ustav Norveške:
http://www.sarajevo-x.com/forum/posting ... &p=3652191).
Potrebno je naglasiti da u članu 70, ustava Švicarske pojam "minority" ne podrazumijeva "nacionalnu/etničku manjinu" nego jezičku ("
In order to preserve harmony between linguistic communities, they respect the traditional territorial distribution of languages, and consider the indigenous linguistic minorities"), a uvjeren sam da će i ovdje Švicarci riječ "minority" zamijeniti rječju "communities", koju su uostalom i spomenuli u istoj toj rečenici , a koju inače koriste kroz cijeli ustav ( i u praksi) umjesto izraza "minority" ( manjina) .
Po mom skromnom mišljenju nije slučajnost to što u većini ustava naprednih zapadnih zemalja uopšte nema riječi "minority" ( manjina) u smislu "nacionalnih/etničkih" manjina. Vjerujem da su te zemlje svjesne da sam izraz zvuči pežorativno, a one razvijene koje ga još uvijek koriste, siguran sam, zamijenit će ga nekim humanijim izrazom, npr. "community" ili "group" koji većina naprednih država već uveliko koristi. Jedan još važniji razlog za izbjegavanje izraza ( manjina) u ustavu i praksi većine razvijenih zapdnih zemalja je sigurno i psihološke prirode, jer se ljudi koji se generacijam radjaju u Belgiji, Francuskoj, Irskoj, Japanu, SAD-u itd, s pravom ne osjećaju nekavkim "manjinama" u sopstvenoj državi, nego su Belgijanci, Francuzi, Irci, Japanci itd., što jasno stoji i u ustavima navedenih zemalja. Takvim jezičkim izborom ( tj. uklanjanjem izraza" manjine") naveden zemlje su demonstrirale supremaciju kategorija "gradjanin/državljani" u odnosu ne etničke identitete, po čemu se kategorički razlikuju od tranzicionih zemalja istočne Evrope, a naročito dejtonske BiH.
Kod nas , eto, u ustavu dejtonske BiH, "citizens of Bosnia and Herzegovina" (gradjani/državljani Bosne i Hercegovina) slijedi tek nakon naših konstitutivnih kategorija, onako, kao "usput" , iako taj izraz automatski podrazumijeva i konstitutivne... ali eto, bitno je naglasiti supremaciju etnije u odnosu na gradjanina/državljanina BiH, koji se u tom guranju dejtonske "tri-jade" nekako izgur'o na marginu i sad hoda po ivici.
Da li ćemo i mi biti zemlja koja će slijediti primjer većine razvijenih zapadnih zemalja ( bar u pravno-jezičkom smislu, za sada), ostaje da se vidi. Interesantna je i sama činjenica da je kod nas tako mali broj reakcija na navedene paradoksalne jezičke konstatacije u dejtonskom ustavu i praksi, gdje spada i ta učestala upotreba pežorativa "nacionalne manjine", koji izgleda rijetkima bode oči.
U medjuvremenu i dalje se pitam koja je sudbina ljudi koji žele biti primarno ili samo Bosanci i Hercegovci ( djeca tzv. "mješanih brakova", konstitutivni koji sami žele biti primarno ili samo Bosanci i Hercegovci, pripadnici tzv. "nacionalnih manjina" koji imaju još dovoljno mozga da ne vide zašto bi se sad odjednom morali vraćati nekakvim "korijenima" i biti "manjina" u vlastitoj državi u kojoj se radjaju generacijama, a zemlju "korijena" možda nikad u životu nisu ni posjetili, i svi ostali Bosanci i Hercegovci koji žele biti primarno ili samo Bosanci i Hercegovci). Iako bi po mom mišljenju mada bi po meni trijumf Fincija i Sejdića trebao biti korak ka Bosancu i Hercegovcu, čitava se ta priča u našoj svakodnevnoj retorici nekako pretvorila interpretaciju ove pobjede u borbu za dodatna mjesta za još etničkih identiteta, i opet nema Bosanac i Hercegovca. Šta ako se neko ko se izjašnjava kao Bosanac i Hercegovac želi kandidovati za predsjednika BiH? Da li zakon dozvoljava jednu takvu kandidaturu, obzirom da su sve postojeće nacionalne kategorije u BiH priznate zakonom osim jedne - Bosanac i Hercegovac. Dakle, podsjećanja radi, prije ćete svoja prava ostvariti kao pripadnik bilo koje registrovane nacionalnosti nego kao Bosanac i Hercegovac ( ispravite me ako griješim). Može li se onda pobjeda Sejdića i Fincija tumačiti kao pobjeda još dvije etnije, pored postojeće tri ( koje nepobitno uvažavam, naravno, ali se pitam gjde je Bosanac i Hercegovac) a ne kao pobjeda Bosanaca i Hercegovaca.
Sudeći po ovome što svakodnevno gledamo i slušamo, vitalni nacionalni interesi su još uvijek ugroženi, tj. još uvijek traje rat, ali i dalje imam osjećaj da Bosanci i Hercegovci ( oni koji se tako osjećaju, a ne oni koji imaju pasoš BiH) "nakako" smetaju "konstitutivnim" politikama u zemlji koja se i dalje zove Bosna i Hercegovina, a ako je tako

pitam se zašto

(oprostite na naivnosti).
pozdrav
Benevolence
Pedja Kojovic wrote:area 51
Nas stav po tom pitanju je definisan u ustavnim principima na nasoj web stranici.
Ako ti je to dosadno citat predlazem ti nedavno objavljeni tekst nase Lejle Somun Krupalije u nastavku...
Slušamo preneraženi, sa strahom i nevjericom, kako se u jednoj školi radila analiza nacionalnog sastava učenika-ica. Razrednik je tražio da djeca dižu ruke kada on prozve nacionalnu skupinu kojoj pripadaju. Završio je s pitanjem: a ima li Jevreja i Cigana?
Ovo nisu 1930-e, niti Njemačka iz tog perioda. Priča je iz Sarajeva, godina 2010.
Zaštita prava pripadnika nacionalnih manjina, uključujući i njihovo pravo na političku participaciju, predstavlja ustavnu obavezu Bosne i Hercegovine koja proizlazi i iz njezinog statusa članice Vijeća Evrope. Međutim, u praksi je to sasvim drugačije. Politički projekti nacionalističkih ideologija su stvorili jedan sistem u kojem važi pravilo najjačeg i najvećeg.
Ostali, kao manjine, su definitivno zaostali ne samo u Sarajevu, već u cijeloj Bosni i Hercegovini. Kada je u pitanju njihovo prisustvo u istorijskom, geografskom, kulturnom i političkom životu. I kada su u pitanju stereotipi o njihovim (ne)sposobnostima, karakteristikama, (ne)zaslugama u stvaranju i odbrani BiH, itd. Do nekih promjena se pokušalo doći na lokalnim izborima, kada je bilo garantovano minimalno procentualno učešće pripadnika manjina kao osnov za predstavništvo manjina u organima vlasti. Međutim, studije rezultata posljednjih lokalnih izbora u BiH su pokazale da postoje brojni problemi u praksi zastupanja “manjinskih” interesa.
U Evropskoj uniji se intenzivno diskutuje o uspjehu zaštite prava i interesa manjina, jer i pored zakonodavnog okvira i institucija koje su na državnim i EU budžetima, prostora za napredak itekako ima. Vjerovatno je Finska jedna od veoma rijetkih zemalja u kojoj su manjine, kao što su Romi, u potpunosti priznati i integrisani. Finska je poznata i kao zemlja u kojoj postoje dva zvanična jezika: Finski i Švedski. Iako Šveđani čine (samo) nešto više od 5% ukupnog Finskog stanovništva.
Trenutnim ustavom i uređenjem pogođeni su ne samo građani BiH koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda, već i građani koji se ne identifikuju ni sa jednim etno-kolektivitetom i ne nalaze prednosti konstituisanja države na etničkoj osnovi. Oni nisu ništa drugo do “samo” građani BiH. Još jedan sastojak Ostalih, tako bitan za identitet građanskog društva, međutim u BiH politički neprepoznat i zloupotrebljen.
Treća priča o Ostalima se odnosi na situaciju koju bi mogli opisati kao manjinu među većinama. Priča se opet odvija u jednoj školi, toj instituciji obrazovnog sistema u koji BiH tako malo ulaže. Prve su godine ovog vijeka i jedna djevojčica za vrijeme vjeronauke stoji sama u hodniku i čeka da čas prođe kako bi se vratila u svoj razred i nastavila da sluša ostale predmete. Priča je u Sarajevu, ali sam desetine istih čula i za mnoga druga mjesta u BiH gdje male skupine drugih nacionalnosti opstaju u suživotu sa stanovništvom većinske nacionalnosti.
Finci i Sejdić su dvije zvijezde u ovoj tami bosanskohercegovačke ostalovštine. Nadati nam se je da će njihova pobjeda na Evropskom sudu za ljudska prava i proces koji su pokrenuli i biti brz i učinkovit.