Liga bivse nam "juge"

[ultima_palabra]

Nedavno sam citao i procitao da je JUgoslavija bila finalista prvenstva Evrope u nacijama 1950 i 1958-e, jednom uzela (1950) i jednom izgubila (od SSSR-a 1958-e).

60e i 68e, izgubili oba puta od SSSR-a i Italije...

[elSaik]

Vječni luzeri.

[michio]

Nedavno sam citao i procitao da je JUgoslavija bila finalista prvenstva Evrope u nacijama 1950 i 1958-e, jednom uzela (1950) i jednom izgubila (od SSSR-a 1958-e). Sa danjasnjeg stanovista, nije mala stvar?! Isto tako, koliko pamtim, u sedamdesetim Jugoslavija je bila domacin prvenstva Evrope u fudbalu u Beogradu. Probao sam traziti ove podatke po google-u i wikipediji ali slabo sta izadje. Dalje, koliko znam zenicki Celik je jednom uzeo neki evropski kup, kao i zagrebacki Dinamo, protiv Leeds-a u sezdesetim ili sedamdesetim, tadasnji Kup sajamskih gradova, kasnije Kup UEFA. Na sve to dodajmo Partizanovo finale Kupa sampiona u sezdesetim protiv Reala (2:1 za Real), kao i Zvezdino finale kupa UEFA sedamdesetih protiv Borussia Monchengladbach (izgubili). Plus, naravno Zvezda i Bari. Koliko ja znam o fudbalu, to je kada se sve skupi impozantan skor, barem statisticki, za bivsu nam domovinu, mislim da je to i dalje bolje od bilo koje istocno-evropske zemlje?

EDIT: Ovo je sve bilo dok se fudbal igrao nogama, a ne cekovnim knjizicama. Zaboravio sam i banjalucki Borac, uzeo isti kup k'o i Celik ali u devedesetim, mislim da se zvao Inter konti, tako nesto?

taj kup koji je celik osvojio, nisam siguran, al mislim da su igrali prvaci drugih liga

Mitropa Cup Prije drugog svjetskog ono sto je danas Liga prvaka.

[odvijac]

Nedavno sam citao i procitao da je JUgoslavija bila finalista prvenstva Evrope u nacijama 1950 i 1958-e, jednom uzela (1950) i jednom izgubila (od SSSR-a 1958-e). Sa danjasnjeg stanovista, nije mala stvar?! Isto tako, koliko pamtim, u sedamdesetim Jugoslavija je bila domacin prvenstva Evrope u fudbalu u Beogradu. Probao sam traziti ove podatke po google-u i wikipediji ali slabo sta izadje. Dalje, koliko znam zenicki Celik je jednom uzeo neki evropski kup, kao i zagrebacki Dinamo, protiv Leeds-a u sezdesetim ili sedamdesetim, tadasnji Kup sajamskih gradova, kasnije Kup UEFA. Na sve to dodajmo Partizanovo finale Kupa sampiona u sezdesetim protiv Reala (2:1 za Real), kao i Zvezdino finale kupa UEFA sedamdesetih protiv Borussia Monchengladbach (izgubili). Plus, naravno Zvezda i Bari. Koliko ja znam o fudbalu, to je kada se sve skupi impozantan skor, barem statisticki, za bivsu nam domovinu, mislim da je to i dalje bolje od bilo koje istocno-evropske zemlje?

EDIT: Ovo je sve bilo dok se fudbal igrao nogama, a ne cekovnim knjizicama. Zaboravio sam i banjalucki Borac, uzeo isti kup k'o i Celik ali u devedesetim, mislim da se zvao Inter konti, tako nesto?

taj kup koji je celik osvojio, nisam siguran, al mislim da su igrali prvaci drugih liga

Mitropa Cup Prije drugog svjetskog ono sto je danas Liga prvaka.

taj kup se zvao RAPAN ili srednjoeuropski kup,nije bio na nekoj cijeni..stariji po sarajevu ga zvali papan kup,sprdacina cista...

[michio]

jelde Rappan kup i Mitropa kup nisu ista stvar.

[Erzsebet]

http://bosna.blogger.ba/arhiva/2009/02/26/2073712

Nije bilo mnogo ekipa kao što je bila jugoslavenska reprezentacija iz 1990. godine. Iako je lokalpatriota Ivica Osim tada skupio najviše igrača iz Bosne i Hercegovine, nekako je sve funkcionisalo i siguran sam da ni danas nema fudbalskog fana koji se sa sjetom ne prisjeća utakmica s famoznog prvenstva u Italiji. I to pogotovo one s Argentinom. Priče će se prepričavati godinama poslije toga koliko smo "bili bolji" i koliko je Maradona uobraženo tvrdio da će nas potopiti. I eto, i danas smo ponosni, jer nas tadašnji svjetski prvaci, a kasnije finalisti ipak nisu ponizili.

A nije ni bitno, kada pričamo o ovoj ekipi, to što više nikad nećemo imati nijednu sličnu. Ali to je za neke druge priče, ovdje neću pisati o tome.



U vrijeme Svjetskog prvenstva u Italiji imao sam sedam godina. Nisam sakupljao sličice Italia '90, iako su to radili svi moji vršnjaci, nego sam pamtio igre tadašnjih zvijezda, kao što su Pančev, Stojković ili Prosinečki, zapisivao u jednu teku sve tadašnje rezultate i kasnije ih čitao ponovo, te se prisjećao strijelaca. U nedostatku prvenstava, izmislio bih neki svoj turnir, koji bi se zvao recimo "Jugoslavija '98", pa sam onda sastavljao grupe, pisao sastave igrača (pazeći na godine, ostavljao sam samo one mlađe na spiskovima), raspoređivao utakmice po stadionima, i na koncu, proglašavao svjetskog prvaka i sve redom ostale reprezentacije. Iako se tad igralo po sistemu od 24 reprezentacije, ja bih napravio osam grupa po četiri ekipe i tako unaprijedio sistem. Nažalost, pojavom interneta, svako zapisivanje je izgubilo smisao, ali i danas čuvam sve svoje izmišljene uratke i sva prvenstva. Obično bi u mom zamišljenom turniru pobjeđivala neka od afričkih ili arapskih ekipa, dok bi naša reprezentacija ispadala u polufinalu, naravno junački. Tako su se ređali svjestki prvaci poput Kameruna, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Južne Afrike i sl.

Sličice koje su svi moji drugovi sakupljali bile su prilično skupe. Kako sam bio pragmatično dijete, bilo mi je jasno da ću taj isti album Italia '90, nakon kojeg mjeseca, kupiti po znatno nižoj cijeni. A dotad ću jesti čokolade svaki dan, te ostale poslastice koje su počele stizati iz inostranstva. U vrijeme Ante Markovića, čokolada je koštala deset dinara, a razne vrste su se mogle kupiti u ulici Vase Miskina, u kojoj i danas živim. Ponekad bi policija potjerala švercere, ali bi to bilo kratkog daha. Kako sam bio osobni drug svih vasemiskinskih švercera, jednom od njih sam čuvao sto na koji je redao čokolade i ostavljao bih ga, krišom od tate, na tavan. Svaki dan kad bih mu ponovo iznio sto, dobijao bih zauzvrat čokoladu Cybeles, crvenu ili plavu, a ako ga i vratim, dobijao bih još jednu. Crvena je bila s lješnicima, a plava još i s grožđicama. Današnja protuvrijednost im je bila 1,5 DM, jer je 7 dinara bilo ekvivalentno jednoj njemačkoj marki.
Album za sličice je koštao 12 dinara, a svaki paketić od pet sličica po pet dinara. I ko je onda tu lud? Pa nije bilo šanse da umjesto čokolade kupim deset sličica, od kojih će mi bar 6-7 biti duplikati.



Goran Tvrtković, s kojim bih se potukao bar jednom heftično, sakupljao je Italiu '90. On i neki drugi drugovi iz razreda i šire, kao što su Himzo Salihović, Edin Aščerić, Ljubiša Vasić i drugi, igrali bi pola-cijelo u parku kod Svjetlosti. Ja sam nailazio na biciklu Violeta i čudio se kako im se može da po vascijeli dan razmjenjuju sličice. Obično bi se skupljali kod dva visoka jablana, kod kojih su stajale razvaljene telefonske govornice. Uzaludno bi pokušavali istisnuti koju kovanicu iz govornica. One su i dalje ljudima jele novac, a nisu pružale uslugu. Plastika koja bi trebala ličiti na kabinu, oblika 4/5 uspravnog valjka, bila je smeđe-providne boje. Na vrhu je bio prljavo-žuti krov. Tako su izgledale kao nove, a već nakon kojeg dana, plastika bi bila polomljena, krov usran ptičjim izmetom, a imenik odnesen nečijoj kući.

Album Italia '90 sam kupio na ljeto 1993. godine. Dao sam u oglas kako kupujem popunjen album i dobio sam ga za 5 DM, još ga je čovjek donio na vrata. Iako sam mislio da će imati posebnu vrijednost, bilo je malo smiješno diviti se sličicama države koja više ne postoji. Pa ipak, iako sam navijao uglavnom protiv bivših replublika na narednim prvenstvima, protiv Piksija '98. nisam mogao. Majstor bi nas podsjetio na sve svoje poteze, na golove protiv Španije u osmini finala '90. godine, na mnoge kvalifikacione sjajne partije.



Fudbal je vremenom postao mnogo veći biznis nego se očekivalo. Ne vjerujem da će se neko sjetiti Raula s nostalgijom s kakvom se sjećamo npr. Tomislava Ivkovića, koji je Maradoni odbranio penal. Ili Zorana Vujovića. Ili Harisa Škore. Roberta Prosinečkog. Darka Pančeva. E to je tek bio igrač.

Na slikama možete naći i Darka Pančeva, a i stadion u Bariju, na kojem je Crvena Zvezda osvojila Kup šampiona 1991. godine. To je vjerovatno jedan od posljednjih tragova jugoslavenske moći, mada su mnogi skloni reći da je to bilo mnogo ranije, tj. u vrijeme olimpijade. Nekoliko godina nakon toga svi ovi igrači postaće neki drugi ljudi. Ali jedno mi je i danas drago. A to je što Zvone Bobana nije bilo u ekipi. Vjerovatno i nije bio neki Jugoslaven.

[radostan dan]

.

[Obuca9]

jelde Rappan kup i Mitropa kup nisu ista stvar.

Nisu.

Rapan kup je bio u rangu Intertoto kupa, igrao se ljeti i igrao se po sistemu da se ekipe podjele u 12 grupa sa po 4 tima, u tim grupama se igraju utakmice po dvostrukom sistemu, dakle svak sa svakim kuci i na strani i na kraju 12 pobjednika grupa se nagradi novčano i to je to. Dakle nije bilo nikakvog konačnog pobjednika.

Mitropa kup zglave nije preteča Lige prvaka, velika glupost. Prvo samo mu ime govori šta je MITROPA - MIDDLE EUROPA, dakle to je bio Srednjoevropski Kup koji je istina prije drugog svjetskog rata i prije pojave UEFA-inih takmičenja uživao veliki ugled, ali daleko od toga da se njegov pobjednik smatrao prvakom Evrope, kao što je to slučaj sa osvajačem Kua šampiona / Lige prvaka, jer i nema logike, buduci da se takmicenje igralo samo u zemljama srednje Evrope.

[bruce lee]

hmmmmmmmmmmm... ovdje za zelju, na arsenalovom forumu ostavio lazan trag, al ipak zestoko pogotovo protiv barce, al i reala itd... jel ovo ONAJ elemnt mozda?

polubauk kruzi poluforumom..

[Edin H.]

hmmmmmmmmmmm... ovdje za zelju, na arsenalovom forumu ostavio lazan trag, al ipak zestoko pogotovo protiv barce, al i reala itd... jel ovo ONAJ elemnt mozda?

polubauk kruzi poluforumom..

Alasalamet

[fakat]

Par legendarnih igraca, nisu bili zvijezde ali ih je raja gotivila, koji su mi ostali u izblijedjelom sjecanju, uglavnom svi su iz ranih osamdesetih:

Petar Borota, pokojni golman Partizana, poznat po obaveznim bermudama i kacketu, te par humoristicnih golova koje je primio ili sam sebi zabio, na primjer nakon parade, a volio se bacati kad treba i kada ne treba, otkotrlja mu se kacket iza gol crte, a on uzme loptu pod ruku i mirno predje crtu da pokupi svoj kacket.

Ferid Radeljas, odbrana FK Sarajevo. Cak ga i Dino Merlin spominje u jednoj pjesmi. Jedan od detalja koji govori o njemu jeste da je Piksija (Stojkovic, Zvezda) na Kosevu polomio uletjevsi mu sa obje noge u 4-toj minuti i odma' zaradio crveni karton (Piksi prije toga navodno nesto lan'o o balijama).

Nikola Nikic, Zeljo, pita ga sportski reporter o postignutom euro golu, a on kaze; "Sjela mi jaro, i ja je hekn'o!"

To je vrijeme kada su prodavci kospica na Grbavici vikali "Hapa hapica, Rade Paprica (Zeljin centarfor, malo ruralniji tip)".

[palermo]

.

Ferid Radeljas, odbrana FK Sarajevo. Cak ga i Dino Merlin spominje u jednoj pjesmi. Jedan od detalja koji govori o njemu jeste da je Piksija (Stojkovic, Zvezda) na Kosevu polomio uletjevsi mu sa obje noge u 4-toj minuti i odma' zaradio crveni karton (Piksi prije toga navodno nesto lan'o o balijama).

Radeljaš je bio jedan od najomiljenijih igrača pod Bijelim brijegom iz prostog razloga što mu je Semir Tuce bio njegova bolna tačka, pa su dvoboji između Radeljaša i Tuce uglavnom bili cirkuska atrakcija za navijače.

od ovih legendarnih igrača koji nisu primirisali reprezentaciju ja bih izdvojio legendarnog, ali zaista legendarnog, Mehmeda Buzu, bio je dobar igrač a i prezime mu je bilo tako upečatljivo da bi djeca kad su igrali na male golove i dali gol, uzvikivali Mehmed Buzaaaaaaaaaaa.
Sad mi na pamet pade i Savo Paunović igrač Radničkog iz Kragujevca, jedan od onih igrača koji je znao sve u fudbalu, ali mu je mentallitet bio takav da je mogao igrati samo u maloj ekipi.

[michio]

jelde Rappan kup i Mitropa kup nisu ista stvar.

Mitropa kup zglave nije preteča Lige prvaka, velika glupost. Prvo samo mu ime govori šta je MITROPA - MIDDLE EUROPA, dakle to je bio Srednjoevropski Kup koji je istina prije drugog svjetskog rata i prije pojave UEFA-inih takmičenja uživao veliki ugled, ali daleko od toga da se njegov pobjednik smatrao prvakom Evrope, kao što je to slučaj sa osvajačem Kua šampiona / Lige prvaka, jer i nema logike, buduci da se takmicenje igralo samo u zemljama srednje Evrope.

Dobro momce. Radi se o najjacem predratnom takmicenju. Englezi su bojkotovali medjunarodna takmicenja i poslije rata a najbolji se fudbal tada igrao upravo u srednjoj Evropi.

[radostan dan]

Pomenu li ko Pudara, Gudelja i Gračana?

[Jack Be Nimble]

http://www.youtube.com/watch?v=mHkN6U8a ... r_embedded

[Obuca9]

http://www.novilist.hr/Sport/nogometna- ... -stol.aspx

Puno manje »rekla-kazala« je bilo šezdesetih, s golmanom sarajevskog »Željezničara« Rankom Planinićem u naslovnoj ulozi. On je napismeno priznao da je njegov klub pomogao »Hajduku« i zagrebačkoj »Trešnjevci« u nastojanjima da ostanu u Prvoj ligi. Sarajlije su 31. svibnja 1964. g. izgubili u Splitu 4:0, a 7. lipnja, u pretposljednjem kolu, prepustili Zagrepčanima bod 3:3. Disciplinski sud FSJ-a je 27. kolovoza 1965. izrekao oštru presudu. »Željezničar«, »Hajduk« i »Trešnjevka« su izbačeni iz Prve lige. Funkcionari »Želje«, među kojima i predsednik kluba Nusret Mahić, doživotno su isključeni iz nogometa, a slavnim majstorima sarajevskih »plavih« Ivici Osimu i Dragi Smajloviću je zabranjeno igranje godinu dana. I voditelji »Hajduka« na čelu s predsjednikom Josipom Koštom su isto tako doživotno maknuti iz nogometa kao i dva člana Upravnog odbora »Trešnjevke«. Kažnjen je i slavni direktor »Dinama« Otto Hoffman, jer je posredovao da »Željezničar« pomogne zagrebačkim »zelenima«. Doživotno su kažnjeni i treneri »Hajduka« i »Željezničara« Milovan Ćirić i Vladimir Konjevod, a Planiniću je, vjerojatno zato jer je bio svjedok, sve oprošteno. Kasnije su kazne umanjene, a nova afera je buknula 1969. godine kada je slavni golman »Sarajeva« Refik Muftić prijavio da mu je uoči utakmice s »Olimpijom« nepoznati čovjek nudio novce da primi gol ili napravi jedanaesterac. Uzeo je, po savjetu milicije i kluba, 2.000 novih dinara, ali je njegov klub pobijedio 17. studenoga 1969. s 4:1. Kola su se slomila na Antonu Franetiču, članu uprave »Olimpije« i službeniku »Ljubljanske kreditne banke i štedionice«.

[BSn]

Ovaj Muftic ispade fin, a dize lovu i uz to jos i uradi ono za sta je primio lovu - primi gol.

[Nuclear Winter]

Ovaj Muftic ispade fin, a dize lovu i uz to jos i uradi ono za sta je primio lovu - primi gol.

A vidim dragi kolega da ste nadasve duhoviti,ali neznate čitati:" Uzeo je, po savjetu milicije i kluba".
A brko i brković imaju sjajne učitelje

[BSn]

Ovaj Muftic ispade fin, a dize lovu i uz to jos i uradi ono za sta je primio lovu - primi gol.

A vidim dragi kolega da ste nadasve duhoviti,ali neznate čitati:" Uzeo je, po savjetu milicije i kluba".
A brko i brković imaju sjajne učitelje

Znam ja citat, al' cini se da Vi imate problema s istim.

[Obuca9]

Ovaj Muftic ispade fin, a dize lovu i uz to jos i uradi ono za sta je primio lovu - primi gol.

E al' nije primio gol za poraz, nije tad bilo kladionice i parova "oba daju gol"

[Nuclear Winter]

Ovaj Muftic ispade fin, a dize lovu i uz to jos i uradi ono za sta je primio lovu - primi gol.

E al' nije primio gol za poraz, nije tad bilo kladionice i parova "oba daju gol"

Niti puštanja u utakmici za dvostruku krunu

[zeljonista]

hajde ba novoregistrovani na temu za plakanje

[1946]

Ne bi oni, oni su pošten klub, kako prije tako i danas

[-LIBERO-]

Odlican primjer je taj clanak Sema

Kroz jedan clanak cijeli presjek filozofije i shvatanja dva sarajevska kluba.
Uvijek smo za njih bili velicina...

[ODVRATAN_i_GADAN]

Odlican primjer je taj clanak Sema

Kroz jedan clanak cijeli presjek filozofije i shvatanja dva sarajevska kluba.
Uvijek smo za njih bili velicina...

Okretanje oko svoje ose je vrlina okretnih, a okretanje oko komsijine ose je vrlina "nepokretnih"!

Pametnom dosta!