Zla polusestra je napisala:
Ako je Bog svima nama odredio sudbinu, zašto onda ljudi za loša djela idu u pakao? Mi u tom slučaju nismo odgovorni ni za šta... Ako je neko ubica, on ne treba ići u pako, jer je Bog odredio da on ubija... U tom slučaju pakao i ne postoji...

U suprotnom slučaju, ako nam je dao slobodnu volju, onda nam nije on odredio sudbinu... To je kontradiktorno

Kao odgovor na tvoje pitanje, nudim ti jedan kraći tekst o kada-i-kaderu (sudbini i predodređenju) preuzet sa
http://www.semerkand.ba/tekstovi/islams ... da-i-kader :
Znanje o kada-i kaderu (sudbini, predodređenju) je vrlo delikatno, prefinjeno i vrlo teško razumljivo. Hadisi šerifi nam zabranjuju diskusije na ovu temu, a naređuju nam proučavanje Allahovih, dž.š., naređenja i zabrana i usklađivanje života po njima. Nije nam naređeno izučavanje kada-i kadera, nego nam je naređeno vjerovanje u njih. Ipak, nešto o tome moramo znati, a dovoljno znanje o kada-i kaderu je ono što nam je ehli sunnetska ulema otkrila.
Ehli sunnetska ulema kaže da je Uzvišeni Allah u vječnoj prošlosti znao da će se dogoditi sva buduća ljudska djela, bilo dobra ili loša. On, Uzvišeni, kad za to dođe vrijeme, naredi njihovo stvaranje i djela bivaju stvorena. Ovo Njegovo stvaranje naziva se takdir (odredba). On, Uzvišeni, je sam Stvaralac (Halik) i Onaj koji daje egzistenciju (Mudžid). Nema drugog stvaraoca osim Njega. Čovjek ne može ništa stvoriti. Neke neznalice, sljedbenici sekti mu’tezila i kaderija, poriču kada-i kader. Oni tvrde da čovjek sam stvara svoja djela. Čovjekova želja (irade) i izbor (ihtijar) preuzimaju ulogu u stvaranju svakog dobra (hajra) i zla (šerra). Kad insan hoće nešto učiniti Allah Uzvišeni to stvori ako to i On Uzvišeni hoće. Čovjekov udio u tome je prema njegovom izboru i naziva se kesb. Dakle, svaki posao nastaje Allahovim stvaranjem i ljudskim izborom.
Kazna (azab) kojom će ubica na ahiretu biti kažnjen je zbog njegovog izbora i želje da ubije. Sljedbenici sekte džebrije (zastupnici učenja o nužnosti) poriču čovjekovu želju i kesb. Oni kažu: “Allah, dž.š., stvara sva čovjekova djela bez obzira želio on to ili ne. Sve što čovjek radi je samo kao njihanje lišća i drveća na vjetru. Sve je pod Allahovom prinudom.” Ovakve izjave su kufr. Ko tako vjeruje on je nevjernik. Prema ovim neznalicama će oni koji rade dobro na Kijametskom danu dobiti nagradu, griješnici neće biti kažnjeni, a nevjernici, siledžije i fasici neće biti kažnjeni, jer Allah, dž.š., je stvaralac njihovih grijeha. Prema njima, svi griješnici su morali počiniti grijehe.
Svi Allahovi poslanici su prokleli one koji ovako vjeruju. Zar se ikada može reći da je nesvjesno pomjeranje ruke i njeno svjesno pomicanje ista stvar?! Značenje dvadeset četvrtog ajeta sure el- Vakia glasi: “Kao nagrada za ono što su činili.” Značenje dvadeset devetog ajeta sure el-Kehf glasi: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje. Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti.” Značenje trideset trećeg ajeta sure en- Nahl glasi: “Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni.“
Neki otpadnici, sa ciljem neslijeđenja Allahovih, dž.š., zapovijedi i zabrana, i sa željom izbjegavanja kazne za svoje grijehe poriču činjenicu da čovjek ima volju (irade) i želju. Allah, dž.š., je Kerim-Plemenit. On Uzvišeni ima neograničenu milost. On, Uzvišeni, je ljudima uvijek naređivao samo dobre stvari i ono što su u stanju učiniti, a zabranio je sve što je beskorisno. Značenje dvije stotine osamdeset šestog ajeta sure el-Bekare glasi: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.“ Vrlo je začuđujuće da ima ljudi koji poriču čovjekovu volju (irade). Zašto se onda ljute kada ih neko uznemiri? Zašto onda nastoje školovati svoje sinove i kćeri? Zašto se onda žaloste kad vide da su im žene krenule bludnim putem? Zašto to ne tolerišu, i ne kažu: “Čovjek nema slobodnu volju, ovi ljudi su bili primorani činiti ono što čine?” Oni ovako vjeruju da bi mogli na ovom svijetu raditi zla, a na Ahiretu ne biti u azabu. Međutim, značenje sedmog ajeta sure et-Tur glasi: “Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi.“
Kaderije (zastupnici učenja o posebnim povlasticama) i Džebrije (zastupnici učenja o nužnosti) su skrenuli s pravoga puta zato što prvi poriču Allahov kada-i kader, a drugi poriču ljudsku iradu (čovjekovu slobodnu volju). Oni su uveli bid’at-novotariju u vjerovanje. Pravi put je put vjerovanja ehli sunneta vel-džemaata. Imam Ebu Hanife, r.a., je upitao imama Dža’fera Sadika, r.a.,: “O Resulullahov unuče! Da li je Allah, dž.š., ostavio čovjekova djela njegovoj slobodnoj volji (irade) ili ga primorava da ih čini?” Džafer Sadik, r.a., mu je odgovorio: “Allah, dž.š., neće izostaviti Svoj hakk (pravo) prema Svojim robovima i nije u skladu s Njegovom pravdom da ih primora na neko djelo pa da ih onda zato kazni.”
Što se mušrika tiče, oni kažu: “Allah, dž.š., je htio da mi budemo mnogobožci. Njegova se želja ispunila.” Značenje stotinu četrdeset osmog ajeta sure el-En’am glasi: “Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” U istom ajetu Allah im na to odgovara: „Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili.“ Mnogobošci ne govore ovako da bi se opravdali za svoj širk niti da bi izbjegli kaznu. Oni, zapravo, ne vjeruju da je njihov širk i kufr nešto loše. Oni kažu: “Što god Allah, dž.š., želi je samo dobro i On odobrava sve što je poželio. Kad to On ne bi odobravao On to ne bi ni poželio. Dakle, nužno je da On odobrava i naš širk i On nas neće kazniti.” Međutim, Allah, dž.š., je obznanio preko Svojih poslanika da nije zadovoljan sa kufrom i širkom. Uzvišeni Allah u sedmom ajetu sure ez-Zumer kaže: “Ako vi činite kufr, pa Allah je od vas neovisan, i On nije zadovoljan ako robovi Njegovi kufr čine.”
On Uzvišeni je takođe i obznanio da je kufr grijeh, da su kafiri prokleti i da će ih On zbog njihovog nevjerstva staviti u vječni azab. Ono što insan hoće (irade) ne znači da je i dozvoljeno. Allah Uzvišeni stvara kufr i neposlušnost, ali ih jasnim Kur’anskim ajetima ne odobrava i sa njima nije zadovoljan. Možda su, pak, ovakve izjave mnogobožaca-mušrika bile usmjerene ka izrugivanju Pejgambera.
Šejh Muhammed Ma'sum