Moja svekrva ima 80 godina. I upravo zbog toga nam nije ni na kraj pameti da joj idemo na ruckove, vecere i slicne gluposti. Kada dolazimo pojedinacno (moji svekrva i svekar imaju 5 djece) dolazimo uglavnom na kafu. Kada dolazimo svi zajedno, za Novu godinu, za rodjendane, majcin dan itd, s obzirom na kolicinu ljudi koja se tu nadje, uglavnom se svi utalimo i zovemo catering. Pa sta treba, sad zena od 80 da se lomi i kuva nam ruckove, kada je jedini cilj nase posjete da je vidimo, i sa njome porazgovaramo.safran wrote:Eh sad, probajmo ovu situaciju - dosli svekrvi na rucak, zena pripremila, servirala, mi rucali i sada ja lagano sjedim i cekam da moja skoro 70 godina stara svekrva raspremi sto i servira meni i svome sinu kaficu. Dok mi lagano varimo ona pere sude. Ja bih vjerovatno iz koze iskocila a mater bi mi (da je ziva) srce strefilo da me vidi da se tako ponasam.Shoshana wrote:Ja bih samo da dam moralnu podrsku @Sisley![]()
Slag bi me strefio, ne jedan nego tri, da mi sinova cura udje u kuhinju i pocne nesto prati sudje, otvarati frizider, zamrzivac, praviti kafe itd... Ma izletjela bi iz moje kuhinje prije nego sto bi znala sta ju je snaslo![]()
Sto se tice postovanja, tu se ne slazem sa prijedlozima da se svekrvi duzno dati postovanje. Postovanje se ne daje nikome. POstovanje se zasluzuje.
Najbolje je rekao jedan moj poznanik, cija zena i svekrva su se klale, ali bas ono nisko, a sve preko njega. On je postavio i jednu i drugu za sto i mirno im obasnio da one nikada u zivotu ne moraju progovoriti jedna s drugom, ni voljeti se, ni postovati se, ali moraju njemu dozvoliti da ima i mater i zenu.
Ja sam imala cast da imam dvije svekrve. Prva je bila - Marie is Everybody loves Raymond
MOja druga svekrva je potpuno drugacija. Nikada ne prica o 'kako je ona kad su djeca bila mala' , nikada mi nije ponudila recept bez da ga zatrazim, nikada mi nije smopenula kako bih trebala oprati prozore. Uredno se vidjamo, idemo ponekad zajedno u kupovinu, svratimo negdje na rucak ili kafu, ja joj i dalje uredno govorim 'vi' , i uredno joj nudim moju pomoc kad god joj zatreba. No, ni u snu joj ne bih isla (ne njoj nego nikome) ista pomagati, bez da mi zatrazi.
Znam koliko ja mrzim da mi se pomaze kada pomoc ne trazim te ne bih takvo nesto cinila drugim ljudima. A jos mi je najgore kada mi neko dodje nesto pomoci, pa ne radi kako ja to zelim, pa se uvrijedi kada zamolim da, ako vec hoce pomoci - da radi onako kako ja to zelim, pa ja onda zagrizem, pa moram sve poslije ponovo uraditi.
Iskreno se nadam da ce moj sin iseliti iz kuce prije nego sto se ozeni
