Ima sam par "susrete s nozem", prvi put krajem osamdesetih, a zadnji put prije nekih 12 godina, sto radi drustva s kojim sam se citavu mladost kretao i situacija u koje sam upadao krecuci se u takvim krugovima (gudra, navijaci itd), sto radi idiota s kojima dijelim grad, jednom sam ga i popio, doduse u ruku, pa nije bilo guravo, ali javih se ne radi toga, jer je to kod nas postalo manje vise normalno, nego iz razloga da vas pohvalim i da vam se divim kako to da mozete tako pribrano da se ponasate, a jos vise - kako to da, kada vec savladate napadaca, mozete tako smireno da zavrsite sve. Divim vam se, momci.
Pored toga sto se desavalo ranije, kada sam bio mladji, pa i sam nosao to govno sa sobom, sve su to uglavnom bile neke fine marisane, uz, tu i tamo, izvlacenje noza i slicne gluposti, pa je tada covjek, valjda i sam u tom filmu, bio nekako spreman na svasta. Nisam puno razmisljao o tome. A ni drugi, bogami. Nema ko ga nije nosao. Pred rat je u tim krugovima bio k'o danas mobilni.
Medjutim, kako covjek dodje u godine, skine se sa svega toga, a uz to i rat na njemu ostavi jebene tragove, a mene je sto se tice zivaca i psihe bas potkacio, nekako se i vlastiti zivot pocne, ne bih rekao vise cijeniti, ali barem "prodavati" za skupe pare, ako dodje do tarapane.
Zima 99. vracajuci se kuci s vikend kafe, na cosku blizu moje ulice cujem neku galamu, jebavanje majki, i razbijanje. Kako prodjoh pored kombija koji mi je stajao na putu i zaklajnao citavu scenu, ugledah komsiju, taksistu, kako se kraj svog auta nagurava s dva nesto mladja majmuna. Jedan mu je necim vec bio razbio staklo na vratima (to je bio taj zvuk radi kojeg sam i poletio tamo), a ovaj drugi mu drzi ruke i unosi mu se u facu. U tom momentu drugi ga krvnicki udara stocem jednom, dvaput, da sam tada vec instinktivno letio prema njima i iznenadio i njih i njega.
Ovog koji mu drzi ruke sam odmah nokautirao, jer mi je bio blizi, na putu, a ovaj drugi je nekako uspio da se izmakne i pocne da bjezi izmedju auta i u sekundi je bio vec dosta daleko, Nisam trcao za njim nego sam ostao s taksistom dok je on vikao nekome da zove muriju... Ovaj majmun kojeg sam stocirao tada se vec malo dozvao i ja ga s taksistom drzim na podu, prilazi jos jedan komsija da pomogne, potpuno smetnem s uma onog drugog, kad cujem odjednom taksistu, neki neartikulisani uzvik, kao "eeeeeeeeeeeeej". U momentu kada se okrecem ovaj drugi, koji je bio pobjegao preko parkinga, prilazi mi u trku sa strane, ja instinktivno dizem ruku da zastitim facu ili potiljak, vise se i ne sjecam, osjetim udarac, dizem se odmah i krecem na njega za njim, cujem kako ovi iza mene urlaju i vjerovatno govore noz ili sta vec, ali ja nista to nisam registrovao, tek kasnije mi je postalo jasno... Elem, on opet bjezi i u tom svom trku vidim da on ima u ruci nesto. Tek tada sam shvatio da me je ubo, ali srecom u ruku, mada ja veze nisam imao gdje i kako, niti sam osjetio u prvi mah, jer sam bio totalno van sebe i u takvoj huji da sam samo razmisljao kako da mu grkljan iscupam.
Posto papak nije bio nacisto ni gdje bjezi ni gdje se nalazi, a ja iza trcim za njim, urlam k'o lud i jebajem mu sve mrtvo i zivo, negdje kod stepenica koje vode prema Kaptolu on pravi gresku, pokusava da preskoci ogradu, ugleda da ispod nje nema kuda da bjezi, smota se i ponovo krene prema stepenicama, tu gubi dragocijeno vrijeme, jos uz to prokliza na onom blatu i snijegu i napravi spagu, i ja ga stizem. Nakon toga sam ga tukao dok me nisu sknuli s njega. A toliko sam bio van sebe da nisam ni sekunde pomislio ni na noz, ni na pizdu lijepu materinu, niti sam obratio paznju da li ga jos uvijek drzi ili ne kada sam ga poceo marisati, a kako sam ga udarao, osim sto sam mu slomio vilicu na dva mjesta i sinusnu kost, uspio sam i poderati rukav svoje zimske jakne, koliko sam mlatio rukama.
Elem, nakon ovoga, prije nekoliko godina, a o tome sam vec pisao na jednoj od tema koja se ticala nase usrane murije, nakon bezbroj prituzbi stanara moje ulice, na JEDNU TE ISTU grupu lopova koji obijaju aute, ulaze u stanove, nakon bezbroj situacija kada se stanari ulice nalaze oci u oci s ovim klosarima koji su se tako bili osilili, da vise nisu ni pazili koje doba dana biraju, naletim na jednog od njih negdje blizu mojih kola, satro nesto razgleda, bleji...
Pukne mi film, jebo te, djeca mi se igraju u toj ulici svaki dan, zena mi tu prolazi svaki dan, a ono se seta i kurci, zaganjam ga i uhavtim, jer je idiot kao i nesto stao bio, da se bije, sta li, a onda se uhvati za jaknu i kao "imam noz", vise onako iz straha, valjda, mada mu se na labrnji vidjelo da blefira... Trepn'o nije, vec sam poceo da ga mlavim i sakama (mada je i on, sto me iznenadilo, jer je izgledao kao za tabuta, pruzio otpor u prvim sekundama, i cak me zakacio jednom stocem iza uha), a onda i nogama kad je pao izmedju dva auta, i u toj frci slomim mu ruku, za sta sam kasnije, posto je ovo pravna drzava, pa kada branis svoju imovinu, JER POLICIJA i SUDSTVO, koji su placeni NECE, i krivicno odgovarao, a on se, nakon oporavka, opet vratio "poslu", ne u mojoj ulici, ali znam da su ga blizu Bugatija opet nakon godinu-dvije odrali od batina - kad vec murija nece... Kada sam policiji govorio, pa picka vam materina, sve i jednog ih znate, pred nosom vam se setaju... on se nasmije, onako kiselo, jadno i pateticno i kao - "ma hvatamo mi njih, ali ih
oni pustaju", pa reko', "pa sto ih barem posteno ne nalaushte?". Ajde sto ljudima kradu, nego sto dovode ljude u situaciju da samo uzimaju pravdu u svoje ruke, a kada to jednom krene, nikada se ne zna na cemu ce da zavrsi.
Elem, vi ili ste pravi pravcati sportisti u dusi, ili neki jebeno dobri ljudi, ili, sto bi danas bilo popularno - pravi vjernici, pa imate zivaca i mozga, ali ja sam sretan da u ovim situacijama nisam imao pistolj sa sobom, iako sam ga nakon rata cesto znao imati pri ruci.
Jednostavno, ne vidim vise u tome nikakav poziv za marisanu, frku, ovo, ovo... Vidim direktan napad na zivot, na porodicu mi, na rucak im, na sve sto imam, a onda se izgubim sa zivcima, sto znam da nije dobro, pogotovo u ovakvim situacijama, kada sam imao ludu srecu, da napadac nije znao ili mogao u momentu da iskoristi prednost... ali ne mogu protiv toga.
Sto zbog rata, sto radi problema koje sam vukao i prije njega, ja sam i u najnormalnijim i najmirnijim vremenima, godinama nakon rata, morao koristiti razlicite terapije da bih svoju psihu i svoje ponasanje mogao drzati pod kontrolom, a onda, kada se desi ovakva "vanredna" situacija, sve bukne i ode u tri picke materine... Ali, ovo je ipak zasebna tema o kojoj smo vec pisali na potforumu zdravlje.
Jos jednom, svaka vam cast na pribranosti i mozgu.
. A u kuci vaze ista pravila ko i u americi samo ce zavrsni cin da se odigra na linoleumu da mi nezaprlja parket. Ako je supruga u kuci e tada cu ja biti u dubokom snu tek ce pucnji da me probude. 