Negdje sam pronasla ovaj podatak koji mi se nije ucinio vjerodostojnim, no kako cesto citam u nekim srbijanskim izvjestajima da su primili oko 2 000 000 srpskih izbjeglica iz Hrvatske i BiH, pitam se....
Broj stanovnika RS
-55 000 predskolski uzrast
-116 000 osnovno obrazovanje
-45 000 srednje obrazovanje
-22 500 studenti
-130 000 nezaposleni
-140 000 zaposleni
-80 000 rjesenja o penziji
-100 000 oseale kategorije
Sto je manje od 700 hiljada, a ne 1.4 miliona kako oni tvrde. Problem je sto je Dodik uveo embargo, vec dvije godine, na bilo koju statisticku infirmaciju iz RS-a. Prava istina je da je njh manje od 20% u Bosni sto bi bilo pogubno kad bih se ovaj podatak ozvanicio, zato ga oni kriju.
exliberal wrote:"agrarne reforme 1919-192ineke i 1945-195ineke.... za obadvije mLogo zasluzna dva alexandra..."
da samo si zaboravio zasto su bile potrebene te agrarne reforme i od koga i zasto je zemlja uzeta i kome je data....
nego da se vratimo na popis jel moze?.....da prestanemo da pricamo ko je zlocinac kome....
dakle popis ....dali je potreban i ako jeste kako ga provest?....koje informacije bi dobili od tog popisa?
18 Sep 2006
Alarmatno u Banja Luci i RS - pod pokroviteljstvom vlasti, u toku je završna faza otimačine bošnjačkog i hrvatskog grunta
POD HITNO SPRIJEČITI PLJAČKU OPLJAČKANOG!
U Banja Luci i cijeloj RS u toku je završna faza otimačine preostalih nekretnina čiji su stvarni vlasnici Bošnjaci i Hrvati, što je istovremeno i finalizacija etničkog čišćenja tih prostora od nesrpskog stanovništva. Sve se to radi pod pokroviteljstvom općinskih i entitetskih vlasti, a pred očima domaće i međunarodne javnosti, te visokog predstavnika. O čemu se radi?
Geneza pljačke
"
agrarne reforme 1919-192ineke i 1945-195ineke.... za obadvije mLogo zasluzna dva alexandra...".... 
....pa kazu:
Vrijednost otete zemlje je bila procijenjena na 1/10 od njene tržišne vrijednosti, država je garantirala isplatu u 40 rata, a do početka Drugog svjestkog rata bilo je isplaćeno svega šest. Znači, pojeo vuk magarca. Ta zemlja nikada nije plaćena njihovim vlasnicima, pa prema tome država nije niti mogla postati njen stvarni vlasnik. Veoma drastična situacija je bila u Lijevče Polju, gdje uoči Prvog svjetskog rata nije bilo nijedne srpske kuće, a danas je tamo veoma malo bošnjačkih i hrvatskih. Zemlja se sakom i kapom dijelila pravoslavnima. Pa koliko je samo vakufske zemlje oteto i na njoj izgrađena čitava naselja ili drugi infrastrukturni sadržaji. Ova priča o pljački privatne imovine nesrba u BiH se nastavlja i nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 1947. godine kada je u ondašnjoj FNRJ donesen Zakon o nacionalizaciji kojim se zemlja te nekretnine oduzimaju od njihovih stvarnih vlasnika i postaju, procesom tzv. nacionalizacije, "društveno vlasništvo" ("Alajbegova slama", kako bi kazao onaj Vuk Drašković). Dakle, vlasnici zemlje i nekretnina uopće su tada prvi put bili opljačkani.
Dalje.....
Postsizovsko vrijeme i legalizacija daljnje pljačke
Nakon što su raniji vlasnici i suvlasnici, na osnovu spomenutog Zakona o nacionalizaciji ostali bez svoje privatne imovine, pravo raspolaganja nad nekretninama je prešlo u nadležnost SIZ-ova za upravljanje graddevinskim zemljištem. Na taj način su stvoreni i formalno-pravni uvjeti za definitivnu pljačku privatne imovine, prevashodno nesrpskog stanovništva. Počev od 1992. godine na ovamo, vlasti u RS u velikoj većini slučajeva provode postupke za dodjelu svojevremeno nacionaliziranih (otetih od Bošnjaka i Hrvata) graddevinskih zemljišta fizičkim licima - Srbima, naravno. 16. maja 2003. godine tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown je, valjda osjetivši eskalaciju neviddene pljačke privatne imovine u Karadžićevom/Dodikovom entitetu nametnuo je Zakon o graddevinskom zemljištu RS kojim se sa članovima 49. i 50. nacionalizovano zemljište, koje nije privedeno namjeni, nema izgrađenog objekta infrastrukture, provedenog puta i sl., vraća ranijim korisnicima. Zatim je 31. marta 2005. nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom u RS. A dejstvo Zakona je privremeno dok ga ne usvoji Narodna skupstina RS, a ona to do danas još nije učinila. Zašto? Zato da bi se nastavilo sa daljnom pljačkom preostale bošnjačke i hrvatske privatne imovine. Ovdje treba napomenuti da je pravo raspolaganja nad nekadašnjom tzv. društvenom imovinom, pa i graddevinskim zemljištem, nakon ukidanja "legendarnih" SIZ-ova (naprimjer, shodno Odluci Opštine Banja Luka broj 12-012-200/90 od 28.12.1990. godine prema članu 2. SIZ za upravljanje građevinskim zemljištem, odnosno SIZ za komunalne djelatnosti JE OD 31.12.1990. GODINE PRESTAO DA POSTOJI I IZGUBIO STATUS PRAVNOG LICA, a prema članu 6. te Odluke TAJ JE SIZ BRISAN IZ SUDSKOG REGISTRA), dobio novog titulara - "državu". Sad ta "država" se ponaša kao stvarni vlasnik, kupuje vrijeme dodeljujući parcele Srbima, a ne haje za obavezu da donese Zakon o denacionalizaciji.
Banjalučki primjer - kao model
Opština Banja Luka nije ispoštovala član 4. stav 2. te Odluke i NIJE SE UPISALA U JAVNE KNjIGE (gruntovnica) U KOJIMA SE UPISUJU ZEMLjIŠNO-KNjIŽNA PRAVA RASPOLAGANjA NA NEKRETNINAMA. Počev od 31.12.1990. godine pa do danas, Opština Banja Luka, odnosno Skupština Grada IZUZIMALA JE NEKRETNINE OD NEPOSTOJEĆEG PRAVNOG LICA I, IAKO I SAMA NEMA ZEMLjIŠNO-KNjIŽNO PRAVO RASPOLAGANjA SA ISTIMA, DODJELjIVALA GA FIZIČKIM I PRAVNIM LICIMA. Takva rješenja su protuzakonita, pa prema tome i pravno ništavna. Ali, ko drži do toga?
Da bi zamešateljstvo bilo još veće, u tu veliku kraddu su uključeni i regulacioni planovi (RP). Naročito oni („JUG-5" - dio Mejdana (danas:Obilićevo), koji je tada derogirao ni manje ni više nego dva Zakona, a sada 5) koje je Skupština Grada usvojila neposredno prije stupanja na snagu novog Zakona o građevinskom zemljištu RS. Neki urbanista u tadašnjem Urbanističkom zavodu RS (2003. godine) je sjeo, uzeo lenjir i olovku i u tom RP izdjelio građevinske parcele nesrba susjedima koji su uglavnom Srbi. Poslije tog „uvoda", odmah je nastupio glavni dio tog scenarija. Odgovorni, a posebno Verica Kunić, načelnik Odjelenja za prostorno uređenje Skupštine Grada, proglasili su taj stručni urbanistički dokument (prostorni plan) za krovni zakon, javno, u štampi i na RTRS. Nije važno što je pravi krovni zakon Zakon o uređenju prostora RS. Postoji i Odluka Skupštine Grada Banja Luka iz juna 2003. godine o uređenju prostora, koja je kao podzakonski akt bliža krovu od RP. Sa tim RP kao „krovnim zakonom" dovoljno je da bilo ko nasrne na nekretnine koje im je dodijelio. To je dovoljno, da Skupština Grada donese rješenje o izuzimanju tog zemljišta od davno pokojnog SIZ (ustvari ranijih vlasnika ili suvlasnika) i dodijeli ga „srećnim dobitnicima". Da bi sve to išlo bez zastoja, raniji vlasnici ili suvlasnici tih nekretnina se ne priznaju kao stranke u postupku za donošenje rješenja o njihovom izuzimanju i dodjeli drugima. Nije bitno što im takav status obezbjeđuje član 38. Zakona o upravnim sporovima i članovima 16. stav 5., 24. stav 2. i 27. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu RS. Kako nisu stranka, ti notorni gubitnici ne dobijaju rješenje Skupštine Grada o izuzimanju i dodjeli tih nekretnina drugima. Time im je onemogućeno da povedu upravni spor protiv tog rešenja, koji bi na sudu sigurno dobili. Ostaje im samo da gledaju završni čin nacionalizacije. A ako se pobune, doći će u sukob sa policijom RS koja asistira izvršenju tih rješenja. Ne treba sve rečeno svaliti samo na Skupštinu Grada Banja Luka , iako je ona vrh piramide te pljačke. Pokriće joj obezbjeđuje Područna jedinica Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Ta Područna jedinica (tačnije, njeno Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove) podnosi prijedlog Skupštini Grada za donošenje takvih rješenja. U tom Odjelenju radi 8-10 pravnika koji sve znaju iz ove tematike. Njihovi prijedlozi (nacrti) se u vidu rješenja usvajaju na sjednicama Skupštine Grada.
Kako zaustaviti daljnju eroziju pljačke i finalni etnički inžinjering?
Alarmantna je situacija u Banja Luci i drugim urbanim sredinama RS. Ako se još usvoje tzv. regulacioni planovi, konkretno u najvećem gradu RS, onda će to biti tačka na "i". Navodno su isti ponudjeni očima javnosti, čak i putem URL linkova sajta banjalučke općine, ali većina njih ne radi. Da li slučajno?! Jedina je mogućnost otići na lice mjesta - u Skupštinu Grada i vidjeti ih. Data je mogućnost i žalbi na rješenja u regulacionim planovima i one odlažu njihovo konačno usvajanje. A, oni koji su ih već vidjeli lahko su mogli prepoznati da se tim planovima zapravo oduzima preostala privatna svojina, naročito Bošnjaka i Hrvata, odnosno da se slijedi Karadžićev posao etničkog čišćenja, samo sada ne primjenom vojne sile, već mirnodopskim - urbanističkim sredstvima. Bilo je slučajeva ulaganja pojedinačnih žalbi, one jesu bile razmatrane (pa je i to utjecalo odlaganju konačnog usvajanja RP-ova), ali su one glatko odbijane sa obrazloženjem da su "neosnovane". "Kadija te tuži, kadija ti sudi"! Očigledno je da individualne akcije u cilju zaustavljanja donošenja RP-ova koji su nedvosmisleno selektivni (po nacionalnoj osnovi) i uglavnom zadiru u privatnu imovinu nesrba u Banja Luci i RS, ne polučuju nikakve rezultate. To je već igra mačke i miša. Prema tome, problem je isuviše ozbiljan i složen pa se pozivaju, prije svega svi gradjani Banja Luke i drugih dijelova RS kojih se tiče ova problematika, zatim svi politički i javni djelatnici u Bosni i Hercegovini koji su po vokaciji i stvarnom opredjeljenju za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a protiv etničkog inžinjeringa na bilo kojem dijelu BiH, zatim organi i organizacije za zaštitu ljudskih prava, a posebno visoki predstavnik u BiH, da POD HITNO ZAUSTAVE USVAJANJE REGULACIONIH PLANOVA U BANJALUCI I RS, ODNOSNO SPRIJEČE DALJNJU EROZIJU PLJAČKE PRIVATNE SVOJINE TAMOŠNJIH NESRBA.
Ja samo da pojasnim......
Što me nasmija. 
[/quote]
!