Mostar (RTM) - Navijačka divljanja sa kojima se suočavamo već odavno, od početka završnice Evropskog nogometnog prvenstva posebno, prešla su svaku mjeru. Ako država zbog jednog sportskog susreta, koji se još odigrava daleko od zemlje, na jednom isuviše malom prostoru mora angažirati hiljadu specijalaca, kako bi građani i njihova imovina bili zaštićeni, te spriječeni sukobi tzv. navijačkih grupa, onda je jasno da je riječ o velikom i delikatnom problemu.
Najveću poteškoću u razumijevanje ovog problema unose informacije o zbivanjima, posebno nakon utakmice između nogometnih selekcija Hrvatske i Turske.
Podjednako tom nerazumijevanju, bolje rečeno obmanjivanju javnosti, doprinose medijski i policijski izvještaji. Izvještaji, koje smo mogli pogledati na Hrvatskoj televiziji, ali i Federalnoj, pa i drugim medijskim kućama, i pored činjenica o dimenzijama jednog rušilačkog pohoda sa golemim materijalnim štetama, cijeli problem su prebacivali na odsustvo logike iskazivanja radosti zbog pobjede Turske reprezentacije.
Ma koliko to u ovom slučaju izgledalo pristrasnim, teško je ne složiti se sa činjenicom da ponašanje navijača hrvatske reprezentacije predstavlja najveći problem, koji generira sve druge.
Evidentno je da navijači ove reprezentacije i radost zbog pobjede i tugu zbog poraza svojih ljubimaca izražavaju na isti način - lomljenjem automobila, razbijanjem izloga, pljačkama prodavnica, nasrtajima na policiju, vandalizmom bez ikakve mjere.
Ako se navijači, koji su masovno, na ulicama velikog broja gradova, izražavali radost zbog pobjede reprezentacije Turske, u nekom smislu mogu po logici nekakvih duhovno-nacionalnih projekcija identificirati sa Turcima, mada je to čista besmislica, kako te iste grupe mogu biti i navijači Brazila, Poljske, Njemačke, bezmalo svake selekcije koja igra protiv Hrvatske nogometne reprezentacije. Tako brze promjene identifikacije moguće su samo u okolnostima inata, nikako nekakvih ozbiljnih transformacija.
Načinom na koji ispoljavaju vlastitu sklonost prema jednoj izuzetno kvalitetnoj reprezentaciji, za koju bi ako ništa zbog teritorijalne ali i kulturno-civilizacijske bliskosti, trebali navijati svi građani Bosne i Hercegovine, hrvatski navijači su naprosto sve druge uspjeli odvratiti i od same pomisli na navijačku podršku.
Umjesto da ovu selekciju i dalje bodri, najveći broj građana ove zemlje, bez obzira o kome je riječ, sa olakšanjem je dočekao njihovo ispadanje iz daljeg takmičenja. S razlogom, naravno, jer ko to normalan treba uživati u strahovanju od vandala, koji će bez obzira na pobjedu ili poraz, lomiti, razbijati, pljačkati...
I na kraju, šta je veći problem; to što grupe navijača širom zemlje proslavljaju pobjedu Turske ili Brazila, svejedno, ili što hrvatski navijači iz Bosne i Hercegovini otvoreno proslavljaju svaki poraz reprezentacije zemlje u kojoj žive.
Kakvu reakciju onda treba očekivati od navijača, Bosanaca i Hercegovaca, koji smatraju da je normalno bodriti selekciju Bosne i Hercegovine? (Enes Ratkušić)
Eto sve je receno, a vi se sad izvinte, posaljite ispirku i na HTV nek procita Dijana Culjak
svasta cu pomisliti uz ovo euro08 
