Forum Klix.ba

danas smo sahranili kolegu...ubio se u petak, kazu da je sve isplanirao, kupio pistolj nedavno, godisnji uzeo u ovom periodu i cekao da to bude na petak 13. pricao je on nama da je bolovao ot ptsp-a, da je stalno imao nocne more i da je slabo spavao, kaze da su mu pred ocima stalno bili krv i tijela poginulih suboraca, spicasta stijena i ostale kote oko sarajeva i ocito se vise nije mogao boriti sa tim. nedavno smo sjedili na kafi (prije nepunih mjesec) i rekao nam je da on nema nikoga, nema sto da zivi, da su svi njegovi prijatelji mrtvi, pola ih je poginulo na liniji, pola ih se ubilo poslije rata i da ce im se i on brzo pridruziti, jer ga cekaju da gore svi zajedno odigraju partiju pokera . nisam mogla vjerovati ni tad da to prica, a ne mogu vjerovati ni sad
pretuzno mi je danas bilo na groblju, tisina i nevjerica u zraku, tuzna glazba i zvuk zemlje koja pada po kovcegu...rat jos nije gotov.
nadam se da si se smirio, RIP druze

funky_baby wrote:danas smo sahranili kolegu...ubio se u petak, kazu da je sve isplanirao, kupio pistolj nedavno, godisnji uzeo u ovom periodu i cekao da to bude na petak 13. pricao je on nama da je bolovao ot ptsp-a, da je stalno imao nocne more i da je slabo spavao, kaze da su mu pred ocima stalno bili krv i tijela poginulih suboraca, spicasta stijena i ostale kote oko sarajeva i ocito se vise nije mogao boriti sa tim. nedavno smo sjedili na kafi (prije nepunih mjesec) i rekao nam je da on nema nikoga, nema sto da zivi, da su svi njegovi prijatelji mrtvi, pola ih je poginulo na liniji, pola ih se ubilo poslije rata i da ce im se i on brzo pridruziti, jer ga cekaju da gore svi zajedno odigraju partiju pokera . nisam mogla vjerovati ni tad da to prica, a ne mogu vjerovati ni sad
pretuzno mi je danas bilo na groblju, tisina i nevjerica u zraku, tuzna glazba i zvuk zemlje koja pada po kovcegu...rat jos nije gotov.
nadam se da si se smirio, RIP druze

Tuga

prije svega, tema privlaci pozornost, pogotovo nas, onih koji imamo malo vise, sto ruznih tako i ovih drugih uspomena iz tog loseg vremena, ali kao i kroz istoriju ratova i po samom odnosu ljudi prema istoj problematici, generalno, ne moze se niti jedna zemlja skoro izasla iz rata pohvaliti zbrinutoscu svojih, krvlju, stvaraoca slobode, pa ni nasa, naravno zalosna cinjenica je da se nasi izabranici u odredjenim institucijama ne zalazu dovoljno, isto tako mislim da se i mi koji smatramo da nam treba strucna pomoc ove prirode, ne zalazemo dovoljno sami za sebe, ne mozemo samo sjedit', kukat kako smo oboljeli u ratu i "cekat" nekakav vid pomoci, slabo se gdje vrata otvaraju sama osim ako sa druge strane nije neko kojeg nam je mati rodila i sl....

Pocetak: kao i svaki drugi,prve barikade,demonstracije na kojima pokusavamo da sacuvamo nesto sto se vec uveliko raspalo,moja bivsa djevojka koja mi vristi na telefon da ne idem na demonstracije ,ubice me nesto ,sta li.Na kraju je i ona sa mnom.
Sredina: manje vise kao i vecina ovde linija ,smrzavanja itd.
Kraj: Bivsa je vec uveliko udata u nekoj vukojebini u koju je izbjegla.Poslije krajine vracaju nas u Sarajevo,da je jos potrajalo ispalio bih se,nisam vise mogao.Ne idem vise u bazu,niko i ne pita gdje si sta si,jednom navracam ,da bas tako navracam da vidim sta sve treba za demobilizaciju,moj komandir me gleda i nagovara me ostani,trebas nam,ja ga gledam i kazem mu :"Jel da budem ikebana?Sjedimo kod njega u kancelariji,negdje smo iskopali bocu neke zestine i sjecamo se.prvo smjesnih situacija,a potom onih kojih vise nema,plakali smo na kraju ko mala djeca.
Mir je u pocetku bio malo tezi od rata,trebalo je da se naviknes.Moja pok.majka mi srecom nalazi neki posao,ono radis za 50 maruna,a i to ako ih dobijes,nebitno barem si necim okupiran.Dolaze prvi dijasporci i kukaju kako im je bilo tesko dok su gledali na TV kako Sarajevo strada,maltene placu.Oni pocinju dobijati radna mjesta,znaju jezik ,kompjutere,a mi jebeni veterani se vucemo za poneku kafu.Sretnem B. ispricamo se ,ismijemo.On mi kaze jednom moramo sjesti na pivu,ja kazem valja ,ovih dana.Sutradan mi H. kaze da se B. ujutro ubio,sjebao sam se.
Najzad sam malo vise poradio na sebi,zavrsio na brzaka jos neke skole,najzad se zaposlio kako treba,redovna plata,kolko tolko ,capi se jos nesto malo sa strane.Poslije pobjede Alijanse,i u mojoj firmi se osjecaju neki pozitivni vjetrovi,al za kratko,opet SDA -ovci uzvracaju udarac pa za sebe uzimaju mjesta i stvaraju nova,naravno rukovodeca.A Alijansa na vlasti ,polako moja ekipa i ja dolazimo pod udar,raznim metodama nas tjeraju da dajemo otkaze,dovode nam bivse kafe kuharice da nam budu sefice,shok.Imam djevojku u Becu,razmisljamo sta cemo,vjencacemo se,ona ce doci ovde,njoj barem nije muka naci posao,al mjesec dana pred vjencanje ulazi rukovodioceva svalerka u kancelariju i pita me kakav ti je ovo vlaski krmetnjak po stolu,moja totalna kapitulacija.Zovem istog dana djevojku i kazem joj promjena plana ,nakon vjencanja zivimo u Becu. Dolazi G.O, vjencanje,sjedam u auto beckih registracija i odlazim.Pitao sam se nakon toga u sta su meni otisle 3 i po godine,rovova ,blata. smrzavanja itd. Imao sam ime koje ne odgovara i to je to.Al ipak ni danas mi nije zao,jedino mi smeta kada moram ovde nekad objasnjavati kako je to bilo.

Onim koji znaju ne trebaš ni objašnjavati
Onim koji ne znaju i neće da znaju, nema smisla ni objašnjavati.

HAVANA wrote:Onim koji znaju ne trebaš ni objašnjavati
Onim koji ne znaju i neće da znaju, nema smisla ni objašnjavati.

Ma znatizelja,cim cuju da sam aus Sarajewo,odmah pitanja,da barem mogu izmisliti nesto,al ne vrijedi.

Ko sad s tobom
pjeva naše pjesme
čije su ruke prljave i zle
da pokvare...neodsanjan san...

...

Danas je tuga u mom srcu, otisao je jos jedan od nas, moj brat po oruzju...
Vrhunski sportista i akademski gradjanin ove zemlje, imao problema sa insomnijom, nije spavao dva mjeseca i na kraju se objesio.
Teret mira za njega je bio tezi od tereta rata.

žao mi je svakog dana i svakog sata što sam proveo u ratu u rovu sa puškom u čizmama i uniformi..

Volim Bosnu i bosance, al ne toliko da više dam sebe za njih ...NIKAD VIŠE...NEKA BUDE ŠTA ĆE BITI, al bez mene...

Nije mi žao ni jedne sekunde provedene u Sarajevu i diljem Bosne u periodu '92-95'.
Nemam volje ni snage pisati ratne priče, samo znam da sam u to vrijeme upoznao ljude na jedan poseban način (bilo u negativnom, bilo u pozitivnom kontekstu) i da od tog vremena sve stvari, ali baš sve, nazivam njihovim pravim imenom pa svidjelo se to nekome ili ne.
Sve poslije '95 ne želim ni komentarisati - sve je rečeno.

Mir se ispostavio ebeniji

SoulSeeker wrote:

hamza_sa wrote:Citajuci vase postove, imao sam neopisivu zelju da vas sve zagrlim i dobro se isplacem. Sutio bih i plakao. Za ovakve teme ja vise nemam rijeci. Nestale su. Kao i sjaj u mojim ocima. Dusa mi je prazna.

Glavu gore i hrabro koračaj kroz život jer je život, vjeruj mi, težak je kao pas. Kakav god da je, dokaži mu da smo mi još veći psi, i da nam slabo šta može učiniti jer ga dovoljno dobro poznajemo.

Ne ide mi tamo da pisem, a znam da hamza_sa cita i ovo... Po ko zna koji put, kao i masa drugih...
Glavu gore jarane, kada si smogao snage da otvoris temu vjerujem da ces imati snage i da se izboris sa nedacama koje su aktuelne... Budi jak i znaj da nisi sam... Ima nas "Shrekova" jos

smurf wrote:

SoulSeeker wrote:

hamza_sa wrote:Citajuci vase postove, imao sam neopisivu zelju da vas sve zagrlim i dobro se isplacem. Sutio bih i plakao. Za ovakve teme ja vise nemam rijeci. Nestale su. Kao i sjaj u mojim ocima. Dusa mi je prazna.

Glavu gore i hrabro koračaj kroz život jer je život, vjeruj mi, težak je kao pas. Kakav god da je, dokaži mu da smo mi još veći psi, i da nam slabo šta može učiniti jer ga dovoljno dobro poznajemo.

Ne ide mi tamo da pisem, a znam da hamza_sa cita i ovo... Po ko zna koji put, kao i masa drugih...
Glavu gore jarane, kada si smogao snage da otvoris temu vjerujem da ces imati snage i da se izboris sa nedacama koje su aktuelne... Budi jak i znaj da nisi sam... Ima nas "Shrekova" jos

zao mi je sto najveci heroji, oni koji su zasluzni sto ja sad mogu mirno da tipkam iz tople kuce dozivlajvaju neugodnosti i nemaju prava koja zasluzuju
Ja vam se divim, postujem vas neizmjerno, svi ste vi zasluzni za slobodu koju imamo.
Ali da treba da nastavimo sa borbom za bolju BiH-treba.

još istrajavam!