Preneseno s teme o dijaspori. Cini mi se relevantnim za diskisiju:
Kolika je naša pomoć Bosni i Hercegovini
Šaljemo milijardu eura kući!
Mile Lasić
Teško je ući u trag na koji način se prate različiti novčani tokovi po bijelom svijetu, ali eto eksperti Ujedinjenih naroda su utvrdili da približno jednu milijardu eura mi Bosanci i Hercegovci rasuti po svijetu šaljemo svojima i na taj način svojoj zemlji. Ako je taj podatak tačan slijedi pitanje: šta on znači? Je li to mnogo ili je to malo što tzv bih dijaspora čini za svoje i za svoju BiH?
U Bosanskoj pošti smo nedavno pisali o vrlo znakovitom izvještaju Globalne komisije Ujedinjenih naroda o migracijama («The Global Commission on International Migration”), u kojem je, između ostalog, konstatirano da je međunarodna zajednica propustila do sada pojmiti puni potencijal migracija. U ovom izvještaju je kazano, kao što se čitatelji vjerojatno sjećaju, da su prihodi koje migranti dostavljaju svojim familijama u zemljama podrijetla često veći i značajniji od domaćih ili stranih investicija u tim zemljama, u pravilu nerazvijenim ili zemljama u razvoju.
Ove ocjene su, pak, u potpunosti potvrđene i u upravo prezentiranom godišnjem izvještaju Svjetske banke, sa sjedištem u Washingtonu. U njemu se, naime, također kaže da je u 2005. godini 200 miliona ljudi iz cijelog svijeta živilo i radilo u inozemstvu, te da su ti ljudi poslali samo u prošloj godini rodbini u zemlje iz kojih potječu cijelih 232 milijarde dolara!
U «Global Economic Prospects», kako se izvještaj Svjetske banke zove, kaže se, također, da su migranti slanjem novca rodbini postali najznačajniji faktor privrednog rasta u zemljama iz kojih potječu. Prema podacima SB, prošle je godine oko 70% od ovih 232 milijarde dolara stiglo baš u nerazvijene zemlje, među kojima su, na žalost, i Bosna i Hercegovina i druge zemlje Zapadnog Balkana. Tih 167 milijardi dolara je, kako je već naznačeno, veća suma od one koje zemlje u razvoju godišnje prime u formi pomoći zemljama u razvoju. U najvećem broju ovih zemalja migrantski ili iseljenički novac predstavlja nerijetko i glavni izvor kapitala. U nekima od njih ta suma dostiže čak trećinu bruto-društvenog proizvoda, kao što je to slučaj sa Moldavijom, Lesotom ili Bosnom i Hercegovinom, navodi se u izvještaju SB za 2005. godinu..
Najveće sume iseljeničkog novca pristižu u Indiju, Kinu i Meksiko, kaže Jan Hillered, šef banke Western Union za Srednju Evropu. Kada je riječ o doseljenicima u Njemačku, objašnjava pomenuti Hillered, oni najviše novca šalju u zemlje bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog Saveza, te, naravno, u Tursku. Kao što je znano, naši ljudi dostavljaju novac rodbini na razne načine, ali i preko banke Western Union, koja jedina garantira transfer novca u istom danu. (Potpisnik ovih redova nema, naravno, namjeru praviti besplatnu reklamu za „Western Union“, ali se ovoj financijsakoj kući, koja egzistira više od 130 godina, mora priznati da je neuporediva što se tiče dostave novca iz inozemstva i u Bosnu i Hercegovinu.)
Svjetska banka smatra da su takse za transfer novca jednostavno previsoke i da je u ovom sektoru neophodna konku-rencija. Popratne pristojbe od 10% do 15% od ukupne sume poslatog novca su jednostavno previsoke. No, poseban je problem, upozoravaju stručnjaci SB, što poslati novac nema poželjan i očekivani pozitivan utjecaj na privrede zemalja u koje se šalje, jer nerijetko nedostaje efikasan financijski sektor u tim zemljama, koji bi bio u stanju da zadrži novac i stavi ga na raspolaganje investitorima. Ovako poslati novac, po riječima Floriana Vadeana iz Instituta za migracije u Hamburgu, odlazi prevashodno u konzum. Potrošnja se zadovoljava uvozom, što znači da se transferirani novac od rodbine iz inozemstva ne koristi za izgradnju privrednih kapaciteta u zemlji. Florian Vadean misli da bi upravo ovaj novac, pametno uložen, mogao između ostalog, povećati kreditnu sposobnost dotičnih zemalja.
U međuvremenu su i bh. ekonomski stručnjaci potvrdili navode u izvještaju Svjetske banke i ove teze. Oni su apsolutno suglasni da najmanje milijardu eura godišnje stigne u BiH iz skoro dvomilijunske bh. dijaspore, ako se u to šaroliko društvo ubroje svi ljudi iz BiH, koji su iz nje otišli u nekoliko migrantskih valova, uključivo ovaj posljednji. Mnogi misle, pak, da je riječ i o mnogo, mnogo većoj sumi. «Naravno, priznat ćete da se radi o vrlo značajnom iznosu i to na neki način popravlja platni bilans zemlje. Znači, dovodi ga u određenu ravnotežu u odnosu na ovaj trgovinski deficit, koji je jako naglašen.», kazao je za „Njemački val“ („Deutsche Welle“) profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu dr Fikret Hadžić. «Procjenjuje se da oko dvije trećine ovih sredstava završava na formalnom tržištu, odnosno u formalnom sektoru kroz različite nivoe jačanja potražnje za različitim proizvodima kod nas. Radi se o transferima koji se pored ostalog transferiraju rodbini koja je ostala ovdje ili se radi o određenim investicijama i znači dio tih sredstava ili dobar iznos tih sredstava uključen je u formalni sektor gdje se opet kroz tražnju za određenim proizvodima i uslugama u Bosni i Hercegovini doprinosi njenom razvoju», kazao je dr Hadžić.
Ovaj je ekonomski stručnjak ukazao i na znanu činjenicu, o kojoj se nerado govori, da se, naime, znatan dio državnog proračuna puni upravo novcem bh. iseljenika, najviše kroz kupovinu takozvanih «trajnih potrošnih dobara», posebno kupovinom nekretnina, odnosno devastiranih objekata i zemljišta, te namještaja i bijele tehnike. I upravo je to jedan od razloga porasta cijena nekretnina u Bosni i Hercegovini, kaže dr Hadžić. Po njegovom mišljenju, „relativno malo novca se u Bosnu i Hercegovinu šalje putem banaka, jer nema se dovoljno povjerenja u taj segment poslovanja, pa novac u Bosnu i Hercegovinu uglavnom dolazi takozvanim individualnim, odnosno neformalnim kanalima“.
U razgovoru za „Deutsche Welle“ ekonomista Mustafa Hajrić iz njemačkog Düsseldorfa je ukazao, pak, na još jednu izuzetno značajnu činjenicu vezanu za transfer novca iz dijaspore u zemlju. Po njegovom mišljenju, «dijaspora je faktor socijalnih stabilnosti u Bosni i Hercegovini, jer s onim primanjima koja naš narod trenutno ima ne mogu ni deset dana izdržati“. Hajrić priznaje da govori i iz svog iskustva, jer samo on „izdržava trenutno tri do četiri porodice“ u BiH, a to nije rijedak slučaj. Po njegovim računicama, oko pola milijuna naših iseljenika šalje novac više-manje stalno u BiH, pa se tek u ovom svijetlu dade sagledati kako veliki novčani iznosi dolaze iz dijaspore u zemlju. Država, zasigurno, uopće ne bi mogla funkcionirati bez tih sredstava, koja su poslana da se potroše i da narod od toga živi, tvrdi Hajrić. On je uvjeren da dijeli radost brojnih ljudi u dijaspori što mogu takvo što da pruže, jer time ljudi „odrađuju dio svojih obaveza i odgovornosti prema državi i prema svom narodu“.
Dodajmo uz njegove riječi samo toliko, na ovaj način se, u stvari, i potvrđuje patriotizam, onaj pravi, a ne gnjili i prazni, „bosnoljupstvo“ na isprazan način, koje nikoga ništa ne košta, ali ničemu niti ne doprinosi. Ako je to tako, mislim, evo još jednog validnog argumenta za pritisak iz dijaspore na vlasti u BiH da dijaspori konačno osiguraju mjesto u državnom parlamentu, i na drugim nivoima vlasti u zemlji, naravno, kao što je to već slučaj u Republici Hrvatskoj, i ne samo tamo.
http://www.bosniskpost.no
