MORALNOST BEZ BOGA

[justice_c]

Religija je ponekad u kontradikciji sa moralnosti. Da li to znaci da mi ljudi imamo vise moralnosti nego nas Stvoritelj? To bi bila apsolutno pogresna pretpostavka i nelogicna. Tada se postavlja pitanje od koga smo mi onda dobili nasu moralnost?

Evo zasto mislim da je religija u kontradikciji sa moralnosti. Ima jako mnogo primjera, al' cu izdovjiti neke.
Da li je moralno vrsiti napad na pripadnika druge religije, samo jer ta osoba nije odrasla sa ubjedenjima kao onaj sto je u konfliktu s njegovim/njenim vjerovanjem. Mi ne biramo pod kojom religijom cemo biti rodjeni, jer mi ne biramo niti radjanje.
Jel' moralno mrziti u ime Boga i voditi ratove u ime Boga? Naravno da nije, jer onda taj Bog nije tako savrsen ako podstice mrznju, a On je taj koji je zapravo odgovoran za visestruke religije, jer je slao vise objava ... i ljudi su na kraju postali zbunjeni oko toga u sta vjerovati, i vecina vjeruje u ono sto je dio njihove kulture i tradicije ... znaci dio sredine u kojoj su odrasli.

Ja nemam namjeru da i jednu religiju blatim pojedinacno, jer milslim da su religije donijele takodje dobra u historiji covjecanstva. Ali cinjenica je da dobra djela jedne religiozne osobe su utemeljena na strahu od kazne ili na ocekivanju nagrade.

Ja mislim da jedna osoba treba da cini dobro iz ciste spoznaje pojma "dobrota", i iz humanosti ... jer cinjenje dobra je nesto sto nas po prirodi cini sretnima. Mi se radjamo sa moralnim kodovima, to je ono sto smo dobili od nasega Stvoritelja, i naravno nereligiozne osobe nece jesti vlastitu djecu, jer imaju instinkt o tome sta je dobro a sta lose. A dok religiozne osobe cesto zbunjuju pojam dobra i zla, jer ih prihvataju jedino kao definiciju, bez stvarne spoznaje o tome.

Poenta je da je spoznaja o dobru i zlu ono sto je vrijedno, i sto cini pojedinca moralnim.

[vs84sa]

mislim da bog nije uzrok nicemu pa tako ni moralnosti, tema je pogresno postavljena.

prema tome, moralnost bez boga - DA, moralnost sa bogom - DA

[viciousD]

Ima mnogo ljudi koji nisu vjernici a ponašaju se moralnije od onih koji sebe nazivaju vjernicima (ne kažem da je uvijek ovako). Tako da ne mislim da je moral direktno povezan sa religijom. Meni su principi morala usađeni tokom odgoja i mnogo stvari sam shvatala kroz život sama,bez ikakve veze sa religijom. Smatram da je moral usađen koliko toliko u svakog normalnog čovjeka i da je on dopuštao ljudima da žive u miru hiljadama godina. Takođe moral varira od zajednice do zajednice,tj od kulture do kulture. Tako da neće ista moralna pravila imat aboriđani i mi A i uostalom vide ljudi da im je lakše živjet i uklopit se zbog morala, to je već adaptacija. Takođe ima i ljudi koji morala nemaju (obično s nekim psihičkim defektom). Ja smatram da je religija tu da takve ljude dovede u red, i to ne širenjem moralnih vrijednosti već zastrašivanjem. Mislim ko ne bi razmislio o ponašanju kad ga ubjeđuju da ako ne budeš dobar čitavu vječnost ćeš se pržit na plamičcima paklenog ognja. I na kraju: religija nije mjerilo morala, to je individualno za svakog čovjeka.Ima previše ljudi na svijetu moralnih, a bez religijskog vodstva da bi se smatrala uvjetom.

[aman]

da li je apsolutnom dobru, koje nema premca ni konkurenta, (ako postavimo tako, kako većina "religija" kaže) zaista potrebno da ono samo ima osobinu "moralnosti"... samo ideja...

htjedoh da kažem... uzevši da religioznost ne mora nužno uvjetovati i duhovnost... dakle, moguće je da osoba živi po religijskim principima (koji podrazumijevaju, u većini stvari, da se osoba ponaša moralno) a da sama po sebi nije moralna, dakle, ne razumije suštinu moralnosti; takva osoba može skrenuti u fanaticizam, prepustiti se utjecajima okoline te na kraju u ime onog istog "višeg dobra" činiti loše stvari (ubijati, sakatiti, itd.)...
s druge strane, istinski produhovljena osoba, shvata vjeru kao istinsku težnju da se čini Dobro, da se bude Dobro...takva osoba nije u stanju činiti navedene loše stvari u ime višeg dobra...

poimanje Boga u religijskom smislu uopšte nije nužan uslov da se bude moralan, ali poimanje ispravnog i pogrešnog, dobrog i lošeg (Sokratovski) bilo to iz želje da se približiš apsolutnom dobru, koje je Bog ili da budeš dobar kao jedinka koja može imati i ateistički pristup stvari... znači imati moralnost...
konkluzija... osoba koja zna šta je dobro, čini dobro... (s tim da znati podrazumijeva biti produhovljen)

[Zelenas]

Mislim da se moralnost uci, dakle da nema neke direktne veze sa bogom ili nekim vrhovnim apsolutom.
Evo, recimo, budisti smatraju da ne postoji bog, a opet se pridrzavaju pet pravila morala (ne ubij, ne kradi, ne pij alkohol ili bilo sta sto utice na svijest, ne lazi i ne budi razvratan).
Naravno, nisu ni svi budisti moralni, sto vrijedi za sve religije i njihova pravila.

Ako bi samo puka vjera u boga bila dovoljna da svi budemo moralni, to bi znacilo da su onda svi koji ne vjeruju nemoralni.
Sto nije tacno.

Covjek se gradi, razvija, mijenja i samo njegove svjesne radnje i napori uticu na to da on postane "bolji", tj. da umanjuje svoje mane i razvija vrline.

Meni je, iskreno, svejedno da li postoji bog ili ne, sve dok ljudi postaju bolji, ljubazniji, otvoreniji, skloni pomaganju itd.
Dakle, akcenat je na covjeku i njegovim naporima, ne na nekom bicu koje ce nas samo od sebe popraviti.

[john smith]

Što se tiče teze da je religioznost nužna da bi se neko uopće pridržavao moralnih zakona mislim da je to evidentno netačno. Osim što tome svjedoče primjeri vrlo moralnih ljudi koji nisu (bili) vjernici kao i veliki vjernici koji su (bili) krajnje nemoralni, takvo uvjerenje pokazuje duboko nepovjerenje u čovjeka. Prema njemu ljudi ne mogu biti moralni svojom slobodnom voljom nego tek u strahu od kazne.

[Zelenas]

Što se tiče teze da je religioznost nužna da bi se neko uopće pridržavao moralnih zakona mislim da je to evidentno netačno. Osim što tome svjedoče primjeri vrlo moralnih ljudi koji nisu (bili) vjernici kao i veliki vjernici koji su (bili) krajnje nemoralni, takvo uvjerenje pokazuje duboko nepovjerenje u čovjeka. Prema njemu ljudi ne mogu biti moralni svojom slobodnom voljom nego tek u strahu od kazne.

Upravo, evo primjera tih seika koji su napravili razne policije da cuvaju moral, a s druge strane Ukrajinke im sjede u krilu, dok se Jack Daniel's ispija...
Naravno, vrijedi za sve ostale licemjere koji su religiozni i koji nisu religiozni (poput onog predjsjednika Sjeverne Koreje koji zdere zive ribe i ostale delicije dok mu narod dnevno pojede saku rize).

Sve je do covjeka.

Do covjeka.

[Poison_Ivy]

Sigurno je nekada bilo potrebno pozvati se na nesto dovoljno mocno, Boga, koji bi bio razlog da se velike mase ljudi okrenu nekom, hajdemo reci, moralnijem, ispravnijem zivotu. Pod tim mislim da se okrenu radu korisnom za cijelu zajednicu umjesto da se cijeli zivot svodi na ispunjavanje sitnosopstvenickih uzitaka. Iz tog razloga vecina religija propovijeda tu neku kolektivnu svijest, rad pojedinca bez potrebe za uzivanjem u plodovima tog rada, jer ce on biti nagradjen nekada, u nekom drugom, boljem zivotu. Tada je to tako moralo biti. Pitanje je, da li je zaista i sada, u vrijeme tolikih naucnih otkrica, potrebno pozivati se na nesto "sto ce te kazniti ako ga ne slusas", ili se mozemo jednostavno voditi nacelom da je u zivotu apsolutno sve dozvoljeno ciniti, ako ne steti drugim ljudima?
To bi ujedno i bila moja def moralne osobe, a to da li neko jede ili pije nesto "zabranjeno", mislim da je do danas trebalo biti prevazidjeno.
Konacno, da moralnost bez pozivanja na Boga je moguca, ukoliko se radi o samosvjesnom covjeku!

[bez_ideje]

Kakav Bog i moralnost....bogove odavno niko ne slusa.......na zalost

[statix]

Moral nije iskljucivo ljudska kategorija i svojstvena je mnogim zivotinjama, npr. cimpanze, slonovi, delfini. S tim da je nas moralni sistem slozeniji, sto je za ocekivati jer uslovi u kojima odrastamo to zahtjevaju. Medjutim, ni u kom slucaju nas ne odvaja i razlikuje od zivotinja. Stovise, evolucija najbolje objasnjava razvoj morala kod hominida.

Neke od osobina uocene kod vec navedenih zivotinja su izmedju ostalog: sposobncost prastanja, pravednost, altruizam, empatija (bol zbog tudje smrti, suosjecanje) i sl.

Ima onaj citat, uvijek ga se sjetim:

If there is one thing you can say about mankind, is that there is nothing kind about man.

[arzuhal]

Neke od osobina uocene kod vec navedenih zivotinja su izmedju ostalog: sposobncost prastanja, pravednost, altruizam, empatija (bol zbog tudje smrti, suosjecanje) i sl.

I ptice. Neki dan ja do auta kad ono: stoji golub na retrovizoru..unezgodio se on pravo. Priđem i vidim da se istreso na šoferšajbu, valjda u letu...i tačno vidiš na njemu da traži halala. ''De ba'', rekoh ''svakom se to moglo desit..''

[statix]

Neke od osobina uocene kod vec navedenih zivotinja su izmedju ostalog: sposobncost prastanja, pravednost, altruizam, empatija (bol zbog tudje smrti, suosjecanje) i sl.

I ptice. Neki dan ja do auta kad ono: stoji golub na retrovizoru..unezgodio se on pravo. Priđem i vidim da se istreso na šoferšajbu, valjda u letu...i tačno vidiš na njemu da traži halala. ''De ba'', rekoh ''svakom se to moglo desit..''

Neka ptica nek seru, mene brinu ovi sto kradu i obijaju.

[HAVANA]

Jebo pticu...meni se insan posro ispred lifta

[statix]

Jebo pticu...meni se insan posro ispred lifta

A sta ces. Neke antropocentricnost uci da bjeze od onog animalnog u sebi, a neki se samo prepuste osjecaju i pokenjaju ispred lifta.

Da ne budem neshvacen. Nije mi poenta bila izjednaciti ljudski moral sa zivotinjskim, nego samo pokazati da to nije iskljucivo osobina svojstvena covjeku. Mi imamo sposobnost da odvojimo osjecanja prilikom vrjednovanja razlicitih stvari i donosenju odluka, sto nas cini posebnima u kontekstu morala. Ustvari mi imamo svjest da odlucujemo da li cemo biti moralni ili ne.

Recimo da je najvisi stupanj nese moralnosti, kada ne postupas moralno radi straha od kazne ili prezira okoline, nego kad postujes pravila da izbjegnes samoosudjivanje i da odlucujes po vlastitoj savjesti.

Nazalost, neki uvijek ostanu na moralu baziranom na pravnim i drustvenim normama ili religijskim kaznama i prijetnjama, i nikad ga ne bazirajuci na samoosudjivanju.

[arzuhal]

Jebo pticu...meni se insan posro ispred lifta

Ma nije to ništa (to je neki nemoralan lik skroz)...Šta da ti se slon posro pred liftom i još te čeka da ti se izvini, pun samoprijekora...Samo ne zna kako da ti to kaže na najbolji način..

Moral nije iskljucivo ljudska kategorija i svojstvena je mnogim zivotinjama, npr. cimpanze, slonovi, delfini.

[statix]

Ti misli da si jedinstven po svom moralu, ali prije ce biti da smo jedinstveni po zlu koje je ukorijenjeno duboko u nama, ili imas bolje objasnjenje za zlo prisutno u svijetu. Mani me se samo prica o sejtanima.

[arzuhal]

Ti misli da si jedinstven po svom moralu, ali prije ce biti da smo jedinstveni po zlu koje je ukorijenjeno duboko u nama, ili imas bolje objasnjenje za zlo prisutno u svijetu. Mani me se samo prica o sejtanima.

Hvala Bogu da nisi okrivio Boga za zlo u svijetu! Slažem se sa tobom oko tog zla, drug

[statix]

Nisam toliko neinformisan. Znam ja da je neposlusni i nevaljali Iblis kriv za sve. Sram neka ga bude, bas je nemoralan. Ko ga stvori i odgoji 'nakvog?

[Sinapsa]

Jebo pticu...meni se insan posro ispred lifta

Je´l trazio halala?

[JThomas]

sarkazam na stranu, vrana vrani ne kopa oči, a čovjek čovjeku kopa, usprkos svim religijskim i nereligijskim moralnim sistemima koje je izmislio.

[Great Cornholio]

Može čovjek biti moralan i ako ne vjeruje u Boga, a vjerovanje u Boga nije garant da je čovjek moralan.
Da li će čovjek biti moralan ne zavisi od toga da li vjeruje u Boga ,ili ne vjeruje u Boga, već od toga ko ga je odgajao, gdje je odrastao i kakvo je iskustvo imao. Postoje razlike između moralnog ponašanja kojeg propisuju neke religije i moralnog ponašanja kojeg propisuje nauka, i neka religijska ponašanja se s naučnog stanovišta mogu prikazati kao nemoralna ( štetna za pojedinca i društvo). Npr. vjerovanje u djelovanje nekih zlih sila koje nas navraćaju na zlo ponašanje udaljava čovjeka od njega samog, odvlači pažnju od stvarnih uzroka njegovog nemoralnog ponašanja, a ako ne pronađemo uzrok problema ne možemo ni riješiti problem.
Evo jedan citat koji ima veze sa ovom temom:
- Freudova je treća zamjerka religiji da moral postavlja na vrlo klimave noge. Ako se valjanost moralnih normi temelji na božjim zapovijedima, tada budućnost etike potpuno zavisi od vjere u Boga.
Opasnosti što ih Freud vidi u religiji pokazuju da su njegovi vlastiti ideali i vrijednosti upravo one stvari koje on smatra ugroženima religijom: um, smanjenje ljudske patnje i moral. Ali nije potrebno zaključivati indirektno; Freud je veoma jasno izrazio koje su norme i ideali u koje vjeruje: ljubav prema bližnjem (Menschenliebe), istina i sloboda. Um i sloboda su, prema Freudu, međusobno zavisni. Ako čovjek napusti svoju iluziju o Bogu-ocu, ako se suoči
sa svojom usamljenošću i beznačajnošću u svemiru, bit će u položaju djeteta koje je napustilo roditeljski dom. Ali cilj ljudskog razvoja upravo i jest prevladavanje te infatilne fiksacije. Čovjek mora naučiti da se suočava s realnošću. Ako zna da su vlastite snage jedino na što se može osloniti, on će naučiti da ih pravilno upotrebljava. Samo slobodan čovjek koji se emancipirao od autoriteta - autoriteta koji ugrožava i zaštićuje - može iskoristiti moć svoga uma i objektivno shvatiti svijet i svoju ulogu u njemu, bez iluzija ali i sposoban da razvije i iskoristi sposobnosti koje posjeduje. Samo ako odrastemo i prestanemo biti djeca koja se boje autoriteta i zavisna su od njega, možemo se odvažiti da mislimo za sebe, ali vrijedi i obrnuto. Samo ako se usudimo misliti možemo se iščupati
iz vlasti autoriteta ( Erih From - Psihoanaliza i religija)

[amrae]

Moralnost bez Boga je moguća ako u svoj mentalni sklop ugradimo Kantov kategorički inperativ :"Radi uvijek tako da možeš htjeti da maksima tvoga djelovanja vrijedi kao opšti zakon!" Religijski moral, kako kaže Kant, i nije moral jer se moralno djeluje zbog straha od kazne ili zbog težnje za nagradom na onom svijetu. Kategorički imperativ je za filozofe, a za ostale su religijski propisi.

[The Nightwatchman]

Moralnost bez Boga je moguća ako u svoj mentalni sklop ugradimo Kantov kategorički inperativ :"Radi uvijek tako da možeš htjeti da maksima tvoga djelovanja vrijedi kao opšti zakon!" Religijski moral, kako kaže Kant, i nije moral jer se moralno djeluje zbog straha od kazne ili zbog težnje za nagradom na onom svijetu. Kategorički imperativ je za filozofe, a za ostale su religijski propisi.

[lord-executioner]

Ima mnogo ljudi koji nisu vjernici a ponašaju se moralnije od onih koji sebe nazivaju vjernicima (ne kažem da je uvijek ovako). Tako da ne mislim da je moral direktno povezan sa religijom. Meni su principi morala usađeni tokom odgoja i mnogo stvari sam shvatala kroz život sama,bez ikakve veze sa religijom. Smatram da je moral usađen koliko toliko u svakog normalnog čovjeka i da je on dopuštao ljudima da žive u miru hiljadama godina. Takođe moral varira od zajednice do zajednice,tj od kulture do kulture. Tako da neće ista moralna pravila imat aboriđani i mi A i uostalom vide ljudi da im je lakše živjet i uklopit se zbog morala, to je već adaptacija. Takođe ima i ljudi koji morala nemaju (obično s nekim psihičkim defektom). Ja smatram da je religija tu da takve ljude dovede u red, i to ne širenjem moralnih vrijednosti već zastrašivanjem. Mislim ko ne bi razmislio o ponašanju kad ga ubjeđuju da ako ne budeš dobar čitavu vječnost ćeš se pržit na plamičcima paklenog ognja. I na kraju: religija nije mjerilo morala, to je individualno za svakog čovjeka.Ima previše ljudi na svijetu moralnih, a bez religijskog vodstva da bi se smatrala uvjetom.

Da ne tupim previse, ovo otprilike obuhvata sve sto i ja mislim o ovom pitanju. Citav dosadasnji zivot sam prozivio bez boga, pa nisam nemoralan, naprotiv.

[ri0]

Mislim da to nema veze jedno sa drugim a imamo mnogo primjera danas... uzimam banalan primjer Lance Amstrong koji je veliki humanista, milionski borac protiv raka itd. je ateista dok je glupo navoditi primjere ljudi koji vjeruju u Boga a rade svakakve idiotarije (od Krscanskih ratova, preko cionista pa do bliskoistocnih fanatika) dok opet imamo i obrnute situacije naravno tako da mislim da ovo nema veze jedno sa drugim.
Kada sam nedavno rekao drugu kako sam ateista (ono druzimo se 100 godina ali nismo nikada pricali o tome jer ne potenciram to) i on zacudjeno "ne vjerujes u Boga!? ma vjerujes sigurno nego tako govoris, kaze sta te onda sprjecava da pljackas, krades, ubijas...!?", umro sam njegovoj idiotariji od šege