Forum Klix.ba

"As soon as I hit the ball, I know if it is in."

Dejvid Bekan

Čuo sam kako ga bije. Dejvid je počeo da plače a ona ga još jače tukla. Stajao sam pred kućom i slušao. Posle nekog vremena batine su prestale. Mogao sam da čujem Dejvida kako jeca. Onda je ućutao.
»A sad«, reče njegova majka, »violinu u ruke i vežbaj.«
Seo sam na travnjak i čekao. Onda začuh violinu. Žalosna neka violina.

Bludni sin, Bukovski

71

Mojom krvi
i mojim venama
teče infuzija
tvoje ljubavi.
Hrani me i
opija,
da život
ne izgubim.

Anja Novak, Zbirka pjesama

40.

dupli

Dzaba, moram cijelu stranicu, ne mogu izdvojiti samo dio.

Imаo sаm u to vreme svegа dvаdeset i četiri godine. Život mi je bio i ondа neveseo, neuredаn i usаmljen do podivljаlosti. Ni sа kime se nisаm družio, čаk sаm izbegаvаo i dа rаzgovаrаm, i sve više i više sаm se povlаčio u svoj kutаk. Nа dužnosti, u kаncelаriji, nаstojаo sаm dа nikogа ne gledаm, i vrlo dobro sаm opаžаo dа me moje kolege ne sаmo smаtrаju zа osobenjаkа već me — čini mi se — gledаju sа odvrаtnošću. Pаdаlo mi je nа um: zаšto se to nikome drugome, osim meni, ne čini dа gа gledаju sа odvrаtnošću?

Jedаn od nаših službenikа imаo je odvrаtno i strаšno rohаvo lice, čаk nekog rаzbojničkog izgledа. Čiii mi se, jа se ne bih usudio nikogа ni dа pogledаm kаd bih imаo tаko neprijаtno lice. Drugi je imаo tаko stаru uniformu dа je u njegovoj blizini prosto zаudаrаlo. Međutim, nijedаn se od te gospode nije zbunjivаo, ni zbog odelа, ni zbog licа, niti zbog nekog morаlnog nedostаtkа. Ni jedаn ni drugi nisu ni pomišljаli dа ih neko gledа sа odvrаtnošću; а dа su i pomišljаli, bilo bi im to svejedno; sаmo dа stаrešine ne obrаćаju pаžnju nа to.

Sаd mi je potpuno jаsno dа sаm usled svoje neogrаničene sujete, а moždа i zbog strogih zаhtevа premа sebi, često gledаo nа sebe sа besnim nezаdovoljstvom, koje se grаničilo sа odvrаtnošću, pа sаm zаto svoje shvаtаnje pripisivаo svаkome. Jа sаm, nа primer, mrzeo svoje lice, smаtrаo sаm dа je odvrаtno, sumnjаo sаm dа imа čаk neki podаo izrаz, i zаto sаm se uvek kаd bih dolаzio nа dužnost nа silu trudio dа se držim što nezаvisnije i dа imаm nа licu što pаmetniji izrаz, kаko ne bi ko posumnjаo dа sаm podlаc. „Nekа je lice i ružno”, mislio sаm, „sаmo nekа je plemenito, izrаzito, i, što je nаjglаvnije, neobično pаmetno.”

Ali jа sаm tаčno i sа bolom znаo dа moje lice nikаdа neće moći dа izrаžаvа svа tа sаvršenstvа. I, što je strаšnije, uviđаo sаm dа moje lice potpuno glupo izgledа. Jа bih se, međutim, u duši potpuno pomirio i pristаo čаk i nа podаo izrаz. Sаmo kаd bi istovremeno smаtrаli dа je moje lice izuzetno pаmetno.

U kаncelаriji sаm, nаrаvno, mrzeo sve kolege od prvog do poslednjeg.

Dostojevski, Zapisi iz podzemlja

123

I have shown that a legal right to reproductive freedom is well justified in our klix world where the alternative involves appalling state invasions of privacy and bodily intrusions. My liberal instincts are troubled by the case of a society where all (or almost all) procreation could be prevented without such costs by involuntary and imperceptible contraception. In such a case, the best defence of a right to reproductive freedom is the claim that there can be reasonable disagreement about whether coming into existence is a serious harm.

BETTER NEVER TO HAVE BEEN, The Harm of Coming into Existence, DAVID BENATAR

14.

Kada pišem roman imam pravilo da dnevno pišem po deset strana formata od četiristo slovnih mjesta. Ako to preračunam u jedinicu ekrana mog mekintoša, ispadne dvije i po stranice, ali po starom običaju ja računam u stranicama od čestiristo slova. Čak i ako mi se još piše, prestajem, a ako osjetim da neću imati snage za još jednu stranu do kraja, nekako sebe natjeram i ipak napišem deset. Jer kada radite dugotrajan posao, onda tačnost postaje veoma bitna. Tačnost se ne dobija time što ću kad mi se piše pisati svom snagom odnosno time što ću odustati kad mi se ne piše. I zato pišem tačno deset strana dnevno, uredno kao da otkucavam karticu prilikom odlaska i dolaska na posao.

Tako nešto nije posao umjetnika. Pa, to je kao posao u fabrici, reći će možda neki. Tako je, možda baš i nije posao umjetnika. Ali, zašto pisac mora da bude umjetnik? Ko je to uopšte i kada odlučio? Niko nije odlučio! Možemo da pišemo onako kako sami želimo. Za početak, ako pomislite da ne morate da budete nikakav umjetnik, osjetićete veliko rasterećenje. Pisac prije svega treba da bude slobodan čovjek pa tek onda umjetnik.

Haruki Murakami, Pisac kao profesija

45

Dobro dosao, Cupavi. Bas sam zagledala tu knjigu u zadnje vrijeme, preporucujes li je? Kakva je u odnosu na druge Murakamijeve?


Jeste li primjetili da, kad razgovarate s nekim, poslije izvjesnog vremena prestajete da zvučite kao ono što jeste, i počinjete da govorite kao on?

Što vam manje vremena preostaje u životu, to ste manje skloni da ga trošite uludo. To je i logično, zar ne? Mada, način na koji koristite te ušteđene sate... pa sad, to je još jedna od onih stvari koje u mladosti vjerovatno niste predvidjeli.

Julian Barnes, Ovo lici na kraj

96

Hvala, Digla_da_kreci. Knjigu preporučujem, ali ne bih je poredio s njegovim romanima, jer prvi put čitam njegovu publicistiku.

Gotovo od prvoga sata u studentima se probudilo zanimanje za dublje značenje teme i svi su doživjeli osjećaj otkrivenja koji se javlja kad čovjek shvati da ono čime se bavi leži u središtu mnogo veće teme i kad intenzivno osjeti da će ga potraga u koju se upustio vjerojatno odvesti nekamo.

John Williams, Stoner.

98

59.

Ode ti po nju i po ovakvom vaktu?
Nema vremena da zivim jos jednom.
Haj, zivi!

Kad sam bio hodza, Damir Ovcina

62

There are some who will characterize my view as “nihilistic.” Left unqualified, that characterization is false. My view of cosmic meaning is indeed nihilistic. I think that there is no cosmic meaning. If I am right about that, then calling me a nihilist about cosmic meaning is entirely appropriate. However, my view is not nihilistic about all meaning because I believe that there is meaning from some perspectives.

Our lives can be meaningful, but only from the limited, terrestrial perspectives. There is a crucial perspective—the cosmic one—from which our lives are irredeemably meaningless. In thinking about meaning in life, two broad kinds of mistakes are made. There are those who think that the only relevant meaning is what is attainable. They ignore our cosmic meaninglessness or they find ways either to discount questions about cosmic meaning or to minimize the importance of cosmic meaninglessness. The other kind of mistake is to think that because we are cosmically insignificant, “nothing matters,” where the implication is that nothing matters from any perspective. If we lack cosmic meaning but have other kinds of meaning, then some things do matter, even though they only matter from some perspectives. It does make a difference, for example, whether or not one is adding to the vast amounts of harm on earth, even though that makes no difference to the rest of the cosmos.

THE HUMAN PREDICAMENT, A Candid Guide to Life’s Biggest Questions
David Benatar

80.

greška

Kako su mi se uši prilagodile na tišinu, tako sam postao svjestan laganog odzvanjanja glazbe na tulumu u nekoj udaljenoj kući. Prekinula se za odbrojavanje do ponoći, udaljena gomila neznanaca vikala je: »Pet, četiri, tri, dva, jedan!«, a usred neskladnog urlanja tulumskih povika čuo se hrabri prvi stih »Auld Lang Synea«
Nebo je sad bilo vedro. Vjerojatno su milijuni ljudi u svijetu upravo sad gledali u svjetlucavi svemir, šaljući svoje odluke zvijezdama.

Kate Eberlen, Ako se ikada sretnemo

Deckard74 wrote: ↑19/03/2022 22:10greška

Nista greska, napisi neki odlomak.

20

Predmeti ljubavi napreduju od neorganskih preko vegetacije
do bića obdarenih duhom, zbog preke potrebe
svake ljubavi koja želi da dopre do savršenstva.

DŽELALUDIN RUMI, Jedino Sve

55.

Digla_da_kreci wrote: ↑20/03/2022 21:07 Nista greska, napisi neki odlomak

Planirao sam bio ovaj, mislio sam da se samo navodi stranica (114) a ne da mora ići s brojem iz prethodnog posta.

A onda ljekar pokaže na mene koji sjedim do njenog kreveta:" A ko je ovaj čovjek?". Jedan trenutak umirivala je pogled, činilo mi se kado da gleda kroz mene, i lijepo sam osjetio studen što kroz moje tijelo prolazi. I mislio sam, ona me je zaboravila. Ali onda je njeno lice u trenutku doživjelo transformaciju, gledala je u mene kao da me je spasila od nepostojanja, ili kao da me upravo rodila, i s izrazom najčistije ljubavi rekla:"Semezdin, moj." I to je bio tren u kojem se moje ime ispunilo značenjem. Ja sam Semezdin, njen. To je moja ljubavna priča, i sav moj život.

Semezdin Mehmedinović - Me'med, Crvena bandana i Pahuljica

Idalje 55

Niko ne razumije ulogu starijeg brata osim starije braće, pa makar oni bili stariji i svega nekoliko minuta. Ali i ti najstariji sinovi nerijetko ne razumiju ili odbijaju da shvate svoju važnost u očima mlađe braće, ne mogu da dopru do tih granica intenziteta sigurnosti koju daju njima, pa ih često zanemare, sebično misleći na sebe ili jednostavno ne umiju pronaći način adresiranja svojih osjećanja, jer su naučeni da uvijek moraju biti jači, odgovorniji i reprezentativniji, što je sasvim pogrešno.

Prošli život, Mustafa Mujkić

76

Kud god se okrenem postojis
samo ti

Mustafa Balje, Leptiri po plocnicima

33.

U sobama smo bili po dvojica i dolazili smo u dvije smjene, po dvanaest sati. Tu smjenu na liniji nekako je baš ispalo da Ismet i ja dijelimo sobu. Jedno jutro, tek što otvorih oči, ulazi Sejo, dežurni komedijaš, kod nas u sobu. Ismet spava, a na njegovoj glavi, miš!

Ja otvaram oči, još ležim na krevetu i trljam oči da vidim bolje, mora da me oči varaju. Miš sjedi na njegovom čelu, gricka nešto, a Ismet hrče!

Sejo, nosi pušku u rukama, sage se, kreće se polako i tiho mi govori da ne pravim nagle pokrete, sad će on miša da sredi. Ja ležim, gledam šta Sejo radi, polako okrenu kundak puške. Nisam ni stigao da kažem da to ne radi. Zamahnu, u sekundi miš pobježe sa Ismetovog čela, a kundak se nemilice sruči na mjesto gdje je miš bio, na Ismetovo čelo!

https://buybook.ba/proizvod/posljednji-bosanac-4727

37

Bukovski, Pesme 2

43.

Pero i Šilo kupaju se u znoju na tavanu. Nešto od uzbuđenja, a nešto od ugrijana crijepa.
Kad su se našli u polju, stade Pero zamišljen i reče:
— Moj otac i učitelj spadaju u našu družbu! Učitelj je naš... Da mu sve priznamo?
Zaključiše da ipak neće. I otpute se zagrljeni na mlinski put.
U mlinu nađoše sve u redu. Posijano cvijeće niklo. Ono presađeno osovilo se. Četvorica
je članova na čamcu. Tko vesla? A tko drugi nego Milo dijete! Reže veslom vodu, pa
stalno vrti drugove okolo-naokolo, ali naprijed nikako!
Onda Pero odbaci odijelo i skoči u jezero. Dopliva do čamca. U njega nije mogao, jer su
se bojali da će se čamac prevrnuti. Zato zapliva jednom rukom a drugom dovuče čamac
do obale. Tu se sad obuče. Iskrca Medu i Milo dijete i zavesla jezerom da poveze nove
članove Đorđa i Miloša. Sve im je putem pokazao i onda ih zaveze u rijeku. Nova su se
dvojica divila i obećala da će marljivo s njima raditi. Bili su iskreno oduševljeni. Oči su
im blistale.

Mato Lovrak, Družba Pere Kvržice

11

Kako me je umorilo moje Dobro i moje Zlo!

Tako je govorio Zaratustra, F. Nietzsche

21

Ljubavni šarti mogula, Naida Mujkić

34

“Molim vas, preporučam vam posjet Bethlemu. Pomoći će vam u vašim... zabludama.”
Najpoznatiji filozof onoga vremena bio je Nijemac Arthur Schopenhauer koji je još uvijek (jedva) bio živ. Pročitao sam puno njegovih djela, što
vjerojatno nije bilo pametno. Citati Schopenhauera kad se osjećate potišteno isto je kao skinuti odjeću kad vam je hladno, ali jedna njegova rečenica pala mi je na pamet:
Svaki čovjek granice onoga što vidi smatra granicama svijeta.

Matt Haig, Kako zaustaviti vrijeme

283

Šopi

When a beautiful face beams with laughter, it is as though a fine landscape were suddenly illuminated by a ray of light darting from the clouds. <3

ESSAYS OF ARTHUR SCHOPENHAUER

46.