Sarajevo nazalost... ali stvarno je tako, i uopce ne pretjerujem kada tako kazem pati od malogradjanstine.
I upravo jedan od glavnih problema Sarajeva je mahala.
Nema nista zdravo u tome; ali onaj sindrom mahale koji je dole u sveopcoj mjeri prisutan ne dozvoljava da taj grad prodise.
I vjerojatno nece nikad ni prodisati.
Dole uvijek mahala mora dati odobrenje za neciji uspjeh i neuspjeh.
Sjecam se jedne prilike kad sam radeci pomogla Nijemcima da udju u jedan sarajevski autobus.
Ti Nijemci zive i rade u Njemackoj, sto znaci da nisu kukuruz turisti, jer Njemci uvijek drze do sebe.
Zeljeli su kao backpackeri putovati do Grcke i nazad .
Ljudi su avanturisti.
I kad su usli u autobus, pristojno i uredno odjeveni sa svojim ruksacima , ljudi su ih u cudu gledali.
I tako citavo vrijeme putovanja nisu skidali oci sa njih kao da su avetinju vidjeli.
Zamislite kad vam jedan Nijemac kaze i pita vas:
"A zasto mene ovi ljudi okolo cudno gledaju?"
I zamislite kad vas nakon par dana pitaju :
A koga si ti to vodila po busu, vidio te je neko...
Sindrom mahale od koje taj grad pati.
Sve ono sto je sasvim normalno u svijetu, u Sarajevu se u cudu posmatra.
Zamislite , ljudi u Sarajevu nikad nisu vidjeli covjeka koji putuje, pa se ponasaju kao da su duha vidjeli..
I apsolutno nitko se uopce ne zna engleskim jezikom.
I kad pitate Nijemca je li uspio naci prevoz kroz BIH, i kaze nemoguce je.
Dok vec u Grazu na cesti postoji jedan odredjen dio gdje backpackeri mogu pronaci prevoz i ljudi posjedju kulturni okvir po kojem se civilizacijski ponasaju ka strancima.
U Bosni i u Sarajevu te strance uglavnom opljackaju prvi ili drugi dan.
Taj sindrom mahale je toliko proklet. Nije ni cudo kad Sarajevom vlada provincijski mentalitet.
Shvatite ovo kao jednu dobronamjernu kritiku da pocnete mijenjati svijest svojih gradjana jer ste ovako daleko od jednog ozbiljnog grada.