medenjak wrote:komi wrote:Panasonic wrote:Cuj FBiH da se pripoji HR. Sta mislite da se Dalmacija pripoji BiH
(kao sto je i bilo u proslosti)? Imam pravo na svoje misljenje a vi me napadajte koliko god hocete boli me briga
a onda se čudite što Srbi žive u prošlosti... a malo malo se spominje Tvrtko i zemlja mu velika Bosna
:D:D
Mislis Tvrtko I, praunuk srpskog kralja Dragutina???
Koji su krunisao u Milesevu na grobu Svetog Save 1376. kao Kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Hlmeci zemlji, Doljnim Krajem,ZApadnim stranam, Usori, Soli, Podrinji i k tome.
I pri tom je zabiljezeno sljedece:"i potom naceh s Bogom kraljevati i praviti prestol srpskije zemlje, zelaje padsaja sa vazdvignuti i razorsaja se ukrepiti"...Tvrtko I se jos kao pravoslavni hriscanin krunisao u srpsko-pravoslavnom manastiru na Plocniku (1387) i na Kosovu (1389).
Ovo je kompletna Povelja sa tumacenjem, a ne samo ono sto si izvukao iz konteksta
10.aprila 1378
Blagočastivno i dostoljepno pohvaliti istin` noju vjeroju i željanoje slovo prinesti k`svojemu blagodjetelju,vladicje Hristu.Imže vsač`skaja s`tvorenja i javljenja biše na hvaloslovije Bož`stv`nago smotrenija.Ježe milosrdova o rode človč`scjem,jegože s`tvori v` prečisti obraz svojego Bož`stva.I dast jemu oblast i razum,jako biti jemu vsjemi zemlj`nimi jest`stvi i razumjeti i tvoriti sud i pravdu po srjede zemlje.Takožde že i mene,svojemu rabu,za milost svojego Bož`stva,darova,procisti mi otrasli blagosadnjej v` rode mojem.
I spodobi me sugubim vjencem,jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,gospode srbske,za nje bo ti bjehu moji prjeroditeljije,v` zemlj`njem carstvje carstvovaše,i na nebesnoje carstvo preselili se.Mene že videštu zemlju prjeroditelj` mojih po njih ostavl`šu i ne imuštu svojego pastira.I idoh v` srbskuju zemlju,željaje i hote ukrjepiti prjestol roditelj` mojih.I tamo š`dšu mi,vjenčan bih Bogom darovanim mi vjencem na Kraljevstvo prjeroditelj mojih jako biti mi o Hriste Isuse blagovjernomu i Bogom postavljenomu Stefanu,Kralju Srbljem i Bosne i Pomoriju i Zapadnim stranam.I.potom,načeh s` Bogom kraljevati i praviti prestol srbskije zemlje,željaje padšaja sa v`zdvignuti i razoršaja se ukrjepiti.
I došadšu mi zemlje Pomorskije i tu priš`dšu pred slavni i dobronaročiti grad Dubrovnik,i tu izidoše pred Kraljevstvo mi vsepočteni vlastele Dubrovasci.s` vsakoju slavoju i č`stiju.
I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...
--------------------------------------------------------------------------------
Literatura:
F. Miklošić : Monumenta CLXXXII
M. Dizdar : Antologija Starih Bosanskih Tekstova,Alef,1997
KOMENTAR:U ovoj povelji Kralj Tvrtko potvrdjuje Dubrovcanima sve ugovore i privilegije ranijih Bosanskih vladara,proglasavajuci se nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune.Tvrtkovo proglasenje nosuiocem i srpske,pored Bosanske Krune,je bilo zasnovano,prije svega,na njegovom vojnom osvajanju znacajnog dijela Raske (Srbije),imajuci u vidu i cinjenicu da se Tvrtko suocava sa problemima pri postizanju medjunarodnog priznanja Bosanske Krune,te mu je u tome pogledu njegovo proglasenje nosiocem srpske,pored Bosanske Krune,znacajno olaksalo mejunarodno priznanje Bosanske Krune,Bosne kao Kraljevine i ustolicenje sebe kao Kralja.
Pored vojnog zaposjedanja dijela Raske (Srbije),kao osnov za svoje proglasenje nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,Tvrtko koristi svoj rodoslov,jer je jedna od njegovih baba (Jelisava),bila kci Raskoga Kralja Dragutina i Ugarske Princeze (katolkinje),te je po toj vrlo tankoj zenskoj liniji bio rodjak Urosu nejakom,i to tek u cetvrtom koljenu,a posto je Srbija (Raska) tada bila zemlja u rasulu,bez vladara,nije naisao na nikakvo znacajno protivljenje unutar Srbije,zbog toga,To nije nista neuobicajeno,jer su se i neki Madjarski vladari takodjer proglasavali nosiocima srpske,pored Madjarske Krune,u svrhu Madjarskih interesa,a ne srpskih,naravno.Tako se i Bosanski Kralj Tvrtko proglasava nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,zbog Bosanskih interesa,a ne srpskih,naravno,jer ga nikada nije zanimalo da uspostavi potpunu vlast nad Srbijom/Raskom,njegovi ciljevi su bili potpuno drugaciji:medjunarodno priznanje Bosanske Krune,odnosno ustolicenje sebe kao Kralja i Bosne kao Kraljevine,te velika ekonomska dobit kroz ubiranje Mitrovdanskog prinosa koji su Dubrovcani placali nosiocu srpske krune,te poslije Tvrtkovog proglasenja nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,taj novac ne ide u Srbiju,nego u Bosnu,dakle jedino sto je Tvrtka stvarno zanimalo bilo je dobrobit Bosne.Iz istih razloga,kasnije,i drugi Bosanski vladari proglasavaju sebe nosiocima i srpske,pored Bosanske Krune,omogucavajuci da se u Bosnu slijevaju prihodi Srbije/Raske i to skoro stotinu godina (od 1377 do 1463 g.),a sve na bazi jednostavnog proglasavanja nosiocima i srpske,pored Bosanske Krune,na bazi rodoslova koji koriste kao politicki instrument,sto kasnije,poslije pada Hrvatske pod vlast Bosne,cine i sa Hrvatskom,proglasavajuci se nosiocima i srpske i hrvatske,pored Bosanske Krune.Sve Kraljevske porodice u Evropi su mijesane krvi,i to sa razlogom,da bi se u pogodnom trenutku mogli posluziti svojim rodoslovom,kao politickim instrumentom,i proglasiti se legitimnim nosiocem Kraljevske Krune,odredjene strane zemlje,a samim time i uspostaviti svoju vlast nad tom stranom zemljom (zemljama),sto je vrlo cesto bilo samo u formi pretenzija,nego u formi fakticke,stvarne vlasti.Bosanski Kralj Tvrtko i Bosanska Kraljevska porodica Kotromanic su tomu klasican primjer.
U ovoj povelji Dubrovcanima Tvrtko na vise mjesta pravi egzaktnu razliku izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko.Prvo,jasno kaze da je krunisan sa dvije razlicite Kraljevske Krune,prvo onom Bosanskom,pa potom i srpskom ("...I spodobi me sugubim vjencem (dvostrukom krunom),jako oboja vladić`stvija ispravljati mi,prveje ot isprva - v` blagodarovan`njej nam Zemlje Bosne.Potom,že Gospodu mojemu Bogu spodobl`šu me nasljedovati prjestol mojih prjeroditelj`,gospode srbske...".Drugo,kada opisuje nacin na koji je krunisan srpskom krunom,poslije krunisanja Bosanskom Krunom,on eksplicitno kaze da je isao (iz Bosne) u srbsku zemlju i tamo uzeo i njihovu krunu ("...I idoh v` srbskuju zemlju,zeljaje i hote ukrjepiti prijestol roditelj' mojih...".Trece,kada govori o svome pravu na srpsku,pored Bosanske Krune,navodi "praroditelje gospodu srbsku",bez obzira koliko je njegova krvna veza bila minorna sa srpskim vladarima (Nemanjicima),da bi pri kraju povelje naveo i svoje licne pretke "praroditelje gospodu Bosansku",kada kaze pri kraju povelje:"...I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...",time praveci vise puta krajnje jasnu razliku izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko.
Potrebno je uocit takodjer vrlo jasno da srpska kruna ima razlicitu titulaciju nego Bosanska.U Tvrtkovoj titulaciji srpska kruna je oslikana kroz ceremonijalno ime Stefan i titulu "Kralj Srbljem",a kasnije i "Kralj Raske",dok je Bosanska Kruna oslikana kroz titulu "Kralj Bosne" i vrlo je vazno uociti da se te titule odnose na razlicite zemlje,znaci,ceremonijalno ime Stefan i titule "Kralj Srbljem" i "Kralj Raske" se odnose na srpsku krunu i zemlju Srbiju/Rasku,a titula "Kralj Bosne" se odnosi na Bosansku Krunu i Zemlju Bosnu,to je sustinska razlicitost izmedju njih.Da se titule "Kralj Srbljem" i "Kralj Raske",odnose na istu srpsku krunu jasno je jer se one medjusobno zamjenjuju u Tvrtkovoj titulaciji za srpsku krunu,on u pocetku srpsku krunu oslikava kroz titulu Kralj Srbljem,da bi 1391 odbacio tu titulu i na njeno mjesto stavio titulu Kralj Raske,da bi kasnije Kralj Dabisa u opisu srpske krune odbacio titulu Kralj Raske i na njeno mjesto ponovo koristio titulu Kralj Srbljem.To jasno govori,da jasnije ne moze,da su se obje te titule koristile uz srpsku krunu,ali samo uz srpsku,jer titula uz Bosansku Krunu,Kralj Bosne,uvijek ostaje ista i nepromijenjena i odnosi se samo na Bosansku Krunu,koja sa srpskom nikakve veze nema.
U ovoj povelji Tvrtko ispred svog imena navodi i ceremonijalno ime "Stefan" koje je islo tradicionalno samo uz srpsku krunu,a ne uz Bosansku.Njegovo licno ime je bilo Tvrtko,krsteno(katolicko)Stjepan,a prezime Kotromanic.Tvrtkovo "puno zvanicno ime",ukljucujuci i ceremonijalno ime Stefan,koje "usvaja" od 1377 godine,glasi od 1377: Stefan Tvrtko Stjepan Kotromanic.
Bitno je razmotriti i znacenje odrednice "Srbljem",iako je to od drugorazrednog znacaja,jer se odnosi samo na srpsku krunu,odnosno samo na Srbiju/Rasku,posto su srpski historicari manipulisali sa tom odrednicom u smislu da je Kralj Tvrtko njome htio izraziti etnicku pripadnost svojih podanika,sto je apsolutno besmisleno za tvrditi.Prvo,je potrebno obratiti paznju na samo znacenje odrednice "Srbljem": Da li se to odnosi na zemlju ili na na narod.Ako se odnosi na narod i ima znacenje "Srba",odnosno ako je "Srbljem = Srba",onda nemamo o cemu razgovarati jer je takva titulacija koristila tradicionalno uz srpsku krunu prije prije nego se Tvrtko proglasava nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune.Npr.Car Dusan je imao titulu "Car Srba",a ne "Car Srbije" i ta titula se odnosila samo na Srbiju i Tvrtko samo preuzima vec postojecu titulaciju koja je isla uz srpsku krunu i nista vise.Drugo,pitanje je da li uopste odrednica "Srbljem" znaci "Srba"(narod) ili znaci "Srbije"(zemlje).Vec je prije ovdje navedeno medjusobno mjenjanje termina "Srbljem" i "Raske",kada Tvrtko odbaciva odrednicu "Srbljem",na njeno mjesto dolazi odrednica "Raske",da bi kasnije od Kralja Dabise bila ponovo stavljena odrednica "Srbljem" i pogadjate ona zamjenjuje odrednicu "Raske",sto znaci da ova dvije odrednice imaju sustinski isto znacenje.Petar Skok,u svome "Etimoloskom Rjecniku"(I-IV,1971-1978),navodi da odrednice "srbljem","srblji" u srednjovjekovnim spisima odnose ne samo na narod nego i na zemlju (Srbiju).U tome smislu,zanimljivo je uociti i cinjenicu da Bosanski Kraljevi koriste razlicite odrednice i u slucaju Hrvatske,odnosno,kada Hrvatska pada pod vlast Bosne,prvo Tvrtko proglasava sebe nosiocem i hrvatske i srpske,pored Bosanske Krune,koristi titulaciju "Kralj Hrvatske",da bi kasnije Kralj Tomas i Kralj Stjepan Tomasevic umjesto toga koristili titulu "Kralj Hrvatom",ali to se ponovo odnosi samo na Hrvatsku,jer dolazi u titulaciju Bosanskih Kraljeva tek poslije pada Hrvatske pod vlast Bosne.Drugim rijecima,na primjeru Kralja Tomasa se najbolje moze vidjeti o cemu se zapravo radi.On nosi krune sve tri zemlje i Bosansku i srpsku i hrvatsku,i svaka zemlja je kroz svoju zasebnu krunu,zasebno i titulirana,a sve te titule se odnose na zemlje,a ne na narode.Kao,najocitiji dokaz tome jeste njegova povelja iz 1446 godine.Odmah na pocetku povelje Kralj Tomas navodi svoju titulu i kaze:
"...Mi,gospodin Štefan Tomaš Ostojić,Kralj Srbljem,Bosni,Primorju,Humsci zemlji,Dalmaciji,Hrvatom,Donjim krajem,Zapadnim stranam,Usori,Soli,Podrinju..."
,da bi nakratko poslije toga,na mjestu u povelji gdje je bilo neophodno da ponovo navede svoju titulu on to cini u skracenom obliku rijecima:
"...Takoje i az,Štefan Tomaš Ostojić,rab Božji,Kralj zgora rečeni,spodobljen bih kraljevati va rečenih zemljah roditelj i praroditelj naših...",cime jasno kaze da se njegova prije navedena titula u cijelosti odnosi na zemlje,a ne na narode.
Vrijedno je navesti i to da je povelja napisana od strane pisara iz Raske/Srbije,koji je imao ime Vladoje i bio zaposlen na Tvrtkovom dvoru.On koristi dosta crkvenih rijeci,ali postuje specificnosti iz tradicije Bosanskog nacina pisanja,tako da npr. ne stavlja znak kriza kao simbolicku invokaciju.Povelja je napisana 10.aprila 1378 godine,na vrlo kvalitetnom materijalu, i danas se cuva u Dubrovackom Arhivu.
toooliko mala Hrvatska 
