Forum Klix.ba

.

Otto_13 wrote:

palestinka wrote:Uh euridika i otto, pa ništa onda, idemo dalje. Neka nekad i zaboli.

Ej druze moj svako ima nekog ko ga boli. Al opet mozes upoznat nekog ko ce to sve zalijecit i ko ce te usrecit u potpunosti . Niko nema pojma sta nosi novi dan .
Uglavnom vjeruj u ljubav jer ljubav je sve

Hvala ti. Postoji neko, sretna sam, zadovoljna, uvjerena bila da je prošlost prošlost...zato i jesam samu sebe šokirala reakcijom. Zašto, otkud sad to??? No dobro...liječimo se tužnim pjesmama:-) i proći će trenuci slabosti.

djevojka bez imena wrote:Ne prodje nikad. Kod mene nije proslo. Budem dobro,u biti dobro sam sasvim svakodnevno ali ipak strese me 240 V kad god ga vidim. A to je bas cesto jer smo susjedi. Znala sam stajati na prozoru i gledati ga s prozora,vjezbala ravnodusnost ali kad se sretnemo-katastrofa.Onda se pomiris s tim malim strujnim udarima,suzama koje jedva skrivas. Upoznas nekog novog,bude ti lijepo i mislis sretna si ali u dusi znas da ga niko nikada nece moci zamjeniti i nekako zivis s tim.

uhh

_BataZiv_0809 wrote:

palestinka wrote:Ramo@, a i drugi naravno, ti nekako imaš najviše životnog iskustva. Kako si se ti borio protiv zaljubljenosti kad vidiš da si donji zbog toga? I ostaneš li slab na tu osobu bez obzira na to što ti se s vremenom vratila moć rasuđivanja i možeš opet biti svoj? I onda ti neko spomene ili vidiš slučajno i počneš da drhtiš? Znam da zvuči patetično, ali meni se dogodio da skoro da sam počela plakati u tržnóm centru zbog slične situacije, a prošle bile godine.

Pobjeda nad sobom je najveca pobjeda. Bio sam itekako u vezama u kojima mi je, u jednom trenutku, postalo jasno da sam zarobljen, da jednostavno igram podredjenu ulogu i da se to gotovo nikako ne moze promijeniti. I nakon sto sve okoncas, dugo ostajes slab na tu osobu. Tako je i sa mnom. Kad je vidim noge se odsjeku, srce uzurbano lupa, ali se trudim svim silama da izgledam miran i opusten.

I na njenom licu vidim taj siroki osmijeh, vidim po nacinu na koji me gleda da tu ima jos stosta (pisao sam nekad davno o ovome i kako se sve zavrsilo, da ne duzim), ali jednostavno ne dam sebi da razmisljam hocemo li ponovo biti skupa.

Jedino, kad, kao u onoj pjesmi, dodje mi u san

i opet uhhh...znači svima slično.

kakva patetika

Patetika par excellence.
Najgore je sto su neki u vezi i opet sanjaju o onima koji su ih odjebali. .

Voljena osoba zauvijek ostane negdje u nama. Osim ako si robot, neces ostat ravnodusan kad vidis osobu koja je nekad bila dio tvog zivota. Druga stvar su osobe koje su u nasem zivotu bile samo prolazne, s kojima smo bili "tek toliko" i za koje se nismo suvise vezali, ali ako govorimo o ljubavima, takve stvari se nikad ne mogu istisnuti iz sjecanja, cak i ako znas da ti je bolje bez nje/njega. Samo ne treba si dozvolit biti suvise sentimentalan i previse razmisljati o stvarima i osobama koje trebamo ostaviti u proslosti.

mah, patetičari naopaki...

ljudi nikad ne prihvate pruženo, i uvjek trče za nedostižnim.

Šta sam se puta naložio na neke bivše, i onog trenutka kad bi izašli na kafu sjetio bih se svih razloga sto smo prekinuli.

palestinka wrote:

djevojka bez imena wrote:Ne prodje nikad. Kod mene nije proslo. Budem dobro,u biti dobro sam sasvim svakodnevno ali ipak strese me 240 V kad god ga vidim. A to je bas cesto jer smo susjedi. Znala sam stajati na prozoru i gledati ga s prozora,vjezbala ravnodusnost ali kad se sretnemo-katastrofa.Onda se pomiris s tim malim strujnim udarima,suzama koje jedva skrivas. Upoznas nekog novog,bude ti lijepo i mislis sretna si ali u dusi znas da ga niko nikada nece moci zamjeniti i nekako zivis s tim.

uhh

"stajati na prozoru i gledati ga s prozora"


Ne znam ni recenicu sastaviti kad o njemu mislim.


On topic
Smijehom strah pokrijem uvijek

Game over ! Ona treba da bude "slobodna" ...

Za ovog momka: pauza - kraj. Zao mi je drug. Ako ti treba neko za da pricas, tu sam.

Offtopic: pomozite ljudi, ociju vam vasih

Uglavnom, ima djevojka u koju sam do usiju zaljubljen. Znamo se nekih 2 mjeseca, studiramo zajedno. Od prvog dana sam joj rekao kakvi su mi planovi sa njom. Da skratim, imala je bolan prekid prije mene, pa je sad ko Azkaban ograđena. U prici smo stalno, smijanje, druzenje, pogledi, iskreni razgovori, al' mi je rekla da ne osjeca aktrakciju prema meni, i da bi bili mnogo bolji prijatelji jer kao zna da bi raskinuli ako bi bila sa mnom. S druge strane, osjecam kako je pored mene sigurna, nasmijana, kako me za ruku hvata, trazi fizicki kontakt, i tako...kad god joj se priblizim, a ona se zaboravi, odjednom mi se udalji i prica kako moze sa mnom samo prijatelj da bude. Sve sam pokusao, i polahko, i finim, i milim (i u papucara se pretvorio ), al' ja ljudi sam se umorio. Ne znam ni kako ni šta, pa ako bi fakat neko od vas mogao da mi pomogne nekim iskrenim savjetom dal' da guram dalje ili da ostanem tu i dalje (djevojka je materijala za ženit, i recimo da popunjava sve moje kriterije). Još jedan problem, svaki put kad mi pomene to prijateljstvo, sledi mi se krv u žilama

P.S: Pokusao sam da je i poljubim sinoc, al' me odgurnula. Pokupio stvari, platio račun, i otišao kući. Jebiga, all in bleff išao, nije prošlo

Inače dobro glumim da je sve uredu sa mnom, i da mi je do mora ravno, al' iznutra se bajo moj, raspadoh

Pratim temu, baš se čini interesantnom

KB9 wrote:kakva patetika

prog321 wrote:Patetika par excellence.
Najgore je sto su neki u vezi i opet sanjaju o onima koji su ih odjebali. .

@Itsoktobealone, dok sam čitao tvoj post mislio sam ti predložiti da i da ideš dalje sebi curu tražiti.

Iz tvog jako dobrog opisa situacije vidi se jasno k'o dan, ona u tebi ne vidi prijatelja već prijateljicu.

Razlika je u tome što, ako djevojka nije lezba, prijatelj ima bar teoretske šanse da nešto bude, a prijateljica ni toliko.

Savjet ti je najiskreniji moj: nađi sebi neku drugu djevojku, a sa ovom nemoj naglo prekidati taj odnos dvije prijateljice, čsto da se navikneš na postepeno udaljavanje.

U pamet i sretno!

Kme, kmee, dala mi nogu, kmeee.
Šmrc, kmee šmrc, uff, uff.
KMEEEEEEEEEE. !


A ovaj u friend zoni je čak i u goroj situaciji od ovih kmečavaca.

prog321 wrote:Kme, kmee, dala mi nogu, kmeee.
Šmrc, kmee šmrc, uff, uff.
KMEEEEEEEEEE. !


A ovaj u friend zoni je čak i u goroj situaciji od ovih kmečavaca.

Ok, jel'ti sad dobro, evo glavni si frajer, mangup iz zadnje klupe. Sad kad zazvoni za veliki odmor, idi i pojedi sendvič, pa će Priroda i društvo.

Matzan wrote:@Itsoktobealone, dok sam čitao tvoj post mislio sam ti predložiti da i da ideš dalje sebi curu tražiti.

Iz tvog jako dobrog opisa situacije vidi se jasno k'o dan, ona u tebi ne vidi prijatelja već prijateljicu.

Razlika je u tome što, ako djevojka nije lezba, prijatelj ima bar teoretske šanse da nešto bude, a prijateljica ni toliko.

Savjet ti je najiskreniji moj: nađi sebi neku drugu djevojku, a sa ovom nemoj naglo prekidati taj odnos dvije prijateljice, čsto da se navikneš na postepeno udaljavanje.

U pamet i sretno!

Da, doista tako sve izgleda.

invincible1921 wrote:Game over ! Ona treba da bude "slobodna" ...

Žao mi je. Fraze ne pomažu, pa neću nijednu reći.

Volite ono što ne možete imati. Umjesto da posvetite pažnju onome kojeg već imate.
Ironično je bacati patetiku za neosvojenim tvrdzavama

prog321 wrote:Volite ono što ne možete imati. Umjesto da posvetite pažnju onome kojeg već imate.
Ironično je bacati patetiku za neosvojenim tvrdzavama

Sad si barem normalno iznio mišljenje. Ako imaš trenutak slabosti, ne znači da nisi jak. Ako nisi siguran šta neko osjeća prema tebi i želiš to saznati da bi mogao odlučiti šta dalje, to je sasvim u redu.

Posvetiti težnju za nekim koga ne možeš imati jeste odlika neizgradjene osobe.

prog321 wrote:Kme, kmee, dala mi nogu, kmeee.
Šmrc, kmee šmrc, uff, uff.
KMEEEEEEEEEE. !


A ovaj u friend zoni je čak i u goroj situaciji od ovih kmečavaca.

Hvala na pomoci.

Itsoktobealone wrote: Uglavnom, ima djevojka u koju sam do usiju zaljubljen. Znamo se nekih 2 mjeseca, studiramo zajedno. Od prvog dana sam joj rekao kakvi su mi planovi sa njom. Da skratim, imala je bolan prekid prije mene, pa je sad ko Azkaban ograđena. U prici smo stalno, smijanje, druzenje, pogledi, iskreni razgovori, al' mi je rekla da ne osjeca aktrakciju prema meni, i da bi bili mnogo bolji prijatelji jer kao zna da bi raskinuli ako bi bila sa mnom. S druge strane, osjecam kako je pored mene sigurna, nasmijana, kako me za ruku hvata, trazi fizicki kontakt, i tako...kad god joj se priblizim, a ona se zaboravi, odjednom mi se udalji i prica kako moze sa mnom samo prijatelj da bude. Sve sam pokusao, i polahko, i finim, i milim (i u papucara se pretvorio ), al' ja ljudi sam se umorio. Ne znam ni kako ni šta, pa ako bi fakat neko od vas mogao da mi pomogne nekim iskrenim savjetom dal' da guram dalje ili da ostanem tu i dalje (djevojka je materijala za ženit, i recimo da popunjava sve moje kriterije). Još jedan problem, svaki put kad mi pomene to prijateljstvo, sledi mi se krv u žilama

P.S: Pokusao sam da je i poljubim sinoc, al' me odgurnula. Pokupio stvari, platio račun, i otišao kući. Jebiga, all in bleff išao, nije prošlo

Inače dobro glumim da je sve uredu sa mnom, i da mi je do mora ravno, al' iznutra se bajo moj, raspadoh

Počni ti spominjati neku drugu djevojku, bio s njom vani, pa u kinu, pa ćete učiti zajedno, pa ovo, pa ono, ako imaš ikakve šanse kod ove prve, trznut će se i reagirati na tebe kao na muškarca. Ako ostane ravnodušna, to jest, samo joj bude "drago zbog tebe" barem ćeš znati 100% na čemu si, to jest, da nemaš baš nikakve šanse. Onda lagani fade out, kako ti je Matzan rekao. Konkurencija čuda čini.

prog321 wrote:Posvetiti težnju za nekim koga ne možeš imati jeste odlika neizgradjene osobe.

U redu je, ti si valjda primjer izgrađene osobe. Baš! Ja ću dalje pričati sa ne tako savršenim osobama po tvojim kriterijimima. Draží su mi nego kao ti bukvalni kojima sve jasno u životu.

Itsoktobealone wrote:Za ovog momka: pauza - kraj. Zao mi je drug. Ako ti treba neko za da pricas, tu sam.

Offtopic: pomozite ljudi, ociju vam vasih

Uglavnom, ima djevojka u koju sam do usiju zaljubljen. Znamo se nekih 2 mjeseca, studiramo zajedno. Od prvog dana sam joj rekao kakvi su mi planovi sa njom. Da skratim, imala je bolan prekid prije mene, pa je sad ko Azkaban ograđena. U prici smo stalno, smijanje, druzenje, pogledi, iskreni razgovori, al' mi je rekla da ne osjeca aktrakciju prema meni, i da bi bili mnogo bolji prijatelji jer kao zna da bi raskinuli ako bi bila sa mnom. S druge strane, osjecam kako je pored mene sigurna, nasmijana, kako me za ruku hvata, trazi fizicki kontakt, i tako...kad god joj se priblizim, a ona se zaboravi, odjednom mi se udalji i prica kako moze sa mnom samo prijatelj da bude. Sve sam pokusao, i polahko, i finim, i milim (i u papucara se pretvorio ), al' ja ljudi sam se umorio. Ne znam ni kako ni šta, pa ako bi fakat neko od vas mogao da mi pomogne nekim iskrenim savjetom dal' da guram dalje ili da ostanem tu i dalje (djevojka je materijala za ženit, i recimo da popunjava sve moje kriterije). Još jedan problem, svaki put kad mi pomene to prijateljstvo, sledi mi se krv u žilama

P.S: Pokusao sam da je i poljubim sinoc, al' me odgurnula. Pokupio stvari, platio račun, i otišao kući. Jebiga, all in bleff išao, nije prošlo

Inače dobro glumim da je sve uredu sa mnom, i da mi je do mora ravno, al' iznutra se bajo moj, raspadoh