jao, kako me vratiste u djetinjstvo, ponovo ću da se zaljubim... jer dok ste se vi okolo igrali klikera i mlatili, mi djevojčice smo sve to šmekale i zaljubljivale se...
pravi dernek bi bio kad se igra "partizana i nijemaca"
ja sam uvijek bila bolničarka i previjala ranjenike

prvo, što niko neće da bude nijemac, pa su nijemci uglavnom imaginarni, a onda svi jedva čekaju da budu ranjeni
vrijeme da malo uključimo i žeMske igre:
kako se zvalo ono kao između dvije vatre, ali kad su samo tri igrača? kozlića? jarića? ovako nešto
pa onda gume: igralo se matematike, prstića, trokuta, u moje vrijeme je bilo i nešto što se zvalo sport bili
znate ono e-ma-es-es-a-pi-pi-duga-čarapa? Meni je (bar) bilo totalno iznenađenje kad sam skontala da je to zapravo spelovanje misisipija
M (em) I (aj) S (es) S (es) I (aj) P(pi) P(pi) I (aj)
pa onda sve ono "zapikavanje"
pik tita i jovanke! sa obaveznim pljuvanjem na ono "pik" (pa onda nešto moraš nogom razmeljat ono pljuvačku prije nego što neko nešto kaže inače ti se to zapikivanje ne pika

)
onda one standardne igre žmire i ganje
pet-deset-petnest-dvaest-dvaespet-triest-pedespet-sedamdeset... sto, polaziiiim, ko se nije sakrio magarac biJo
tuspas mene i ostale raje!
i napredna varijanta ganje zvana "vještice": treba ti puno raje - čitav razred na velikom odmoru, recimo. svi stanu u krug, vještica ili vještice su u sredini. dogovori se sat u kojem će se vještica "aktivirati" i onda ide jedan sat, vještice nema, dva sata, vještice nema.... sedam sati, vještice IMA! Onda se svi razbježe, vještica ganja, ali koga uhvati i on postaje vještica i nastavlja da ganja, a kad je puno raje nastane prava ludnica!