Svi naši reprezentativci
Moderators: Charuga, Tomahawk11
-
Micaha
- Posts: 1018
- Joined: 01/06/2011 15:29
#101 Re: Svi naši reprezentativci
.
Last edited by Micaha on 23/10/2013 14:47, edited 1 time in total.
-
Micaha
- Posts: 1018
- Joined: 01/06/2011 15:29
#102 Re: Svi naši reprezentativci
.
.
.
.
.
.
.
Last edited by Micaha on 23/10/2013 14:47, edited 1 time in total.
- bingov buraz
- Posts: 11329
- Joined: 14/04/2009 20:23
#103 Re: Svi naši reprezentativci
Zaspamala se fina tema, kao i obično.
-
El_comadante
- Posts: 9021
- Joined: 10/05/2007 13:38
- Location: Sarajevo
#104 Re: Svi naši reprezentativci
mi smo se svake kvalifikacije nečemu nadali jer smo imali zaista dobre igrače barem 4-5 kvalitetnih igrača. medjutim nismo imali sreče. recimo u prvim kvalifikacijama BiH - Grčka 0 - 1 tu recimo da smo uspjeli pobjediti imali bi realne šanse u zadnjoj utakmici protiv Hrvata da se plasiramo mislim i direktno. a primili smo nekakav glup gol iskoza je bio slobodan udarac čini mi se i svi su oečkivali ubačaj a ovaj je šutirao
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#105 Re: Svi naši reprezentativci
Vidim ja da ce ovdje svako raspravljati i tako se gubi smisao teme.@cyprus prijatelju da ti probas otvoriti novu temu i to zakljucanu u kojoj ces postavljati samo svoje postove kako si ovdje i poceo.Time bi na jednom mjestu imali sve nase bivse i sadasnje igrace ali pregledno bez raznorazni komentara.A ova tema neka ostane za ove strucnjake neka naglabaju o sve i jednome igracu sto ga ti objavis.
- Pismonosa
- Posts: 3767
- Joined: 18/04/2011 12:35
#106 Re: Svi naši reprezentativci
Pa šta je smisao teme ako raja neće pisati komentare? Na forumu se raspravlja, komentariše, ostavljaju primjedbe. Ne piše čovjek enciklopediju bogte, pa da nema mjesta za komentarisanje. A kolko vidim ljudi se drže teme, uglavnom
Inače odlična ideja. Kipar 
-
Micaha
- Posts: 1018
- Joined: 01/06/2011 15:29
#107 Re: Svi naši reprezentativci
.
Last edited by Micaha on 23/10/2013 14:47, edited 1 time in total.
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#108 Re: Svi naši reprezentativci
Riko, hvala što si zainteresovan za temu, ali temu ne mogu staviti pod ključ jer nisam moderatorriko-ga wrote:Vidim ja da ce ovdje svako raspravljati i tako se gubi smisao teme.@cyprus prijatelju da ti probas otvoriti novu temu i to zakljucanu u kojoj ces postavljati samo svoje postove kako si ovdje i poceo.Time bi na jednom mjestu imali sve nase bivse i sadasnje igrace ali pregledno bez raznorazni komentara.A ova tema neka ostane za ove strucnjake neka naglabaju o sve i jednome igracu sto ga ti objavis.
-
Eborg
- Posts: 10629
- Joined: 20/09/2006 20:58
- Location: Tamo gdje je Sunce,tamo gdje su zvijezde...
#109 Re: Svi naši reprezentativci
@cyprus: Je li imaš neku listu reprezentativaca sa svim nastupima i golovima po kojoj ideš ili to onako odokativno - kako koji naleti?
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#110 Re: Svi naši reprezentativci
Imam... Napravio sam listu, koja ide od onih koji su nastupili najmanje, prema onima koji su nastupali najviše... Svi koje sam do sada 'obradio' su imali samo po jedan nastup u takmičarskim utakmicama...Eborg wrote:@cyprus: Je li imaš neku listu reprezentativaca sa svim nastupima i golovima po kojoj ideš ili to onako odokativno - kako koji naleti?
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#111 Re: Svi naši reprezentativci
Edin Šaranović

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2001. BiH – Izrael 0:0
FK Sarajevo je u posljednje dvije decenije izbacilo priličan broj igrača koji su u reprezentaciji nažalost imali samo kratku epizodnu ulogu. Edin Šaranović je jedan od njih. Ovaj bivši napadač je rođen 8. marta 1976. godine, a fudbalsku karijeru je započeo u svoj rodnom Tešnju, igrajući za TOŠK. O njegovim igrama za ovaj klub nema baš nekih dostupnih pokazatelja, ali sigurno je briljirao budući da ga je Sarajevo dovelo već krajem 90-tih. U Sarajevu se vrlo dobro snašao, te je u sezonama 2000/01 i 2001/02 bio najbolji klupski strijelac. Dobre partije nisu prošle nezapaženo, pa je najprije dobio priliku da se pokaže u reprezentaciji pod vodstvom Miše Smajlovića, a zatim je uslijedio i transfer vani. Njegova prva inozemna destinacija je bio poljski Szczecin, grad blizu ušća Odre u Baltičko more, odnosno tamošnji klub Pogon. Međutim, kako ni njemu, a ni njegovoj ekipi nije išlo najbolje, nakon relativno kratkog perioda, Šaranović sa Odre seli na Volgu, u ruski Sokol iz Saratova. Tamo se zadržao još kraće, nakon čega se vratio mnogo bliže domovini, što se pokazalo kao ispravan potez.
Naime, potpisom za Kamen Ingrad, Šaranović započinje duži period igranja u HNL-u, u kojem je ostavio značajan trag iza sebe, usprkos činjenici da je igrao za prosječne i ispodprosječne prvoligaše. Tako je u svojoj drugoj sezoni za Kamen Ingrad bio najbolji strijelac kluba sa 8 golova, što mu donosi transfer u nešto ambiciozniji Slaven Belupo. Obzirom da u koprivničkom klubu nije baš pokazao ono što su od njega očekivali, 2006. godine se nakratko vraća u Sarajevo, ali taman da osvoji svoju jedinu šampionsku titulu u karijeri. Iako nije bio baš na nivou onih igara koje su ga sa Koševa nekoliko godina ranije lansirale u inostranstvo, šampionskom slavlju je doprinio sa dva gola u zadnjem kolu za pobjedu protiv Radnika sa 5:0. Ipak, nije ostao da pomogne Sarajevu u pretkolima Lige prvaka, nego prelazi u Međimurje iz Čakoveca. U Međimurju je bio najbolji igrač tima, ali ta činjenica nije spasila njegov klub od ispadanja u drugu ligu. Nakon toga slijedi transfer u slovenačko Primorje, a zatim i povratak u HNL, tj. u Zadar koji se grčevito borio za opstanak. Igrajući u tandemu sa Želimirom Terkešom, pomogao je Zadranima da opstanu u ligi, a u Hrvatskoj će ostat zapamćen kao čovjek koji je smijenio dva Hajdukova trenera. Naime, u dresovima Međimurja i Zadra je Hajduku svojim golovima nanio dva neočekivana poraza u dvije različite sezone, nakon čega su treneri 'Bilih' ostajali bez posla. Kao novo pojačanje Olimpika je najavljen 2010. godine, ali kao i mnoga druga pojačanja Vukova nije u potpunosti zadovoljio ambicije kluba, te se sporazumno razišao sa istim nekon jedne polusezone. Potom je odigrao još jednu utakmicu za tuzlansku Slobodu, te se oprostio od fudbala, iako se bilo činilo da bi se mogao još jednom vratiti u bordo dres. Trenutno je član upravnog odbora TOŠK-a.
Šaranovićeva reprezentativna karijera se svodi na period jeseni 2001. godine. Kako već rekoh, tada je bio glavna udarna igla tima sa Koševa, a Mišo Smajlović ga je uvrstio na svoj spisak za završni dio kvalifikacija za SP u Japanu i Južnoj Koreji. Ipak, najprije je dobio šansu (drugo poluvrijeme) u prijateljskoj utakmici na Grbavici protiv Malte, koju smo dobili sa 2:0 zahvaljujući majstorijama Elvira Baljića. To ga je pripremilo za mnogo važniju utakmicu, onu protiv Izraela, u kojoj je imao značajno manju minutažu. Ušao je u igru u finišu susreta, u skladu sa našim nastojanjima da se Izraelcima postigne gol, koji bi nam održao nadu da se možemo domoći baraža. Međutim, to je bila jedna od najdosadnijih utakmica reprezentacije u historiji, a Šaranović nije mogao učiniti ništa kako bi to promijenio. Ostalo je 0:0, a to su ujedno bile i posljednje minute koje se ovaj napadač proveo na terenu igrajući u državnom dresu. Još dvije utakmice do kraja tih kvalifikacija je presjedio na klupi.

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
2001. BiH – Izrael 0:0
FK Sarajevo je u posljednje dvije decenije izbacilo priličan broj igrača koji su u reprezentaciji nažalost imali samo kratku epizodnu ulogu. Edin Šaranović je jedan od njih. Ovaj bivši napadač je rođen 8. marta 1976. godine, a fudbalsku karijeru je započeo u svoj rodnom Tešnju, igrajući za TOŠK. O njegovim igrama za ovaj klub nema baš nekih dostupnih pokazatelja, ali sigurno je briljirao budući da ga je Sarajevo dovelo već krajem 90-tih. U Sarajevu se vrlo dobro snašao, te je u sezonama 2000/01 i 2001/02 bio najbolji klupski strijelac. Dobre partije nisu prošle nezapaženo, pa je najprije dobio priliku da se pokaže u reprezentaciji pod vodstvom Miše Smajlovića, a zatim je uslijedio i transfer vani. Njegova prva inozemna destinacija je bio poljski Szczecin, grad blizu ušća Odre u Baltičko more, odnosno tamošnji klub Pogon. Međutim, kako ni njemu, a ni njegovoj ekipi nije išlo najbolje, nakon relativno kratkog perioda, Šaranović sa Odre seli na Volgu, u ruski Sokol iz Saratova. Tamo se zadržao još kraće, nakon čega se vratio mnogo bliže domovini, što se pokazalo kao ispravan potez.
Naime, potpisom za Kamen Ingrad, Šaranović započinje duži period igranja u HNL-u, u kojem je ostavio značajan trag iza sebe, usprkos činjenici da je igrao za prosječne i ispodprosječne prvoligaše. Tako je u svojoj drugoj sezoni za Kamen Ingrad bio najbolji strijelac kluba sa 8 golova, što mu donosi transfer u nešto ambiciozniji Slaven Belupo. Obzirom da u koprivničkom klubu nije baš pokazao ono što su od njega očekivali, 2006. godine se nakratko vraća u Sarajevo, ali taman da osvoji svoju jedinu šampionsku titulu u karijeri. Iako nije bio baš na nivou onih igara koje su ga sa Koševa nekoliko godina ranije lansirale u inostranstvo, šampionskom slavlju je doprinio sa dva gola u zadnjem kolu za pobjedu protiv Radnika sa 5:0. Ipak, nije ostao da pomogne Sarajevu u pretkolima Lige prvaka, nego prelazi u Međimurje iz Čakoveca. U Međimurju je bio najbolji igrač tima, ali ta činjenica nije spasila njegov klub od ispadanja u drugu ligu. Nakon toga slijedi transfer u slovenačko Primorje, a zatim i povratak u HNL, tj. u Zadar koji se grčevito borio za opstanak. Igrajući u tandemu sa Želimirom Terkešom, pomogao je Zadranima da opstanu u ligi, a u Hrvatskoj će ostat zapamćen kao čovjek koji je smijenio dva Hajdukova trenera. Naime, u dresovima Međimurja i Zadra je Hajduku svojim golovima nanio dva neočekivana poraza u dvije različite sezone, nakon čega su treneri 'Bilih' ostajali bez posla. Kao novo pojačanje Olimpika je najavljen 2010. godine, ali kao i mnoga druga pojačanja Vukova nije u potpunosti zadovoljio ambicije kluba, te se sporazumno razišao sa istim nekon jedne polusezone. Potom je odigrao još jednu utakmicu za tuzlansku Slobodu, te se oprostio od fudbala, iako se bilo činilo da bi se mogao još jednom vratiti u bordo dres. Trenutno je član upravnog odbora TOŠK-a.
Šaranovićeva reprezentativna karijera se svodi na period jeseni 2001. godine. Kako već rekoh, tada je bio glavna udarna igla tima sa Koševa, a Mišo Smajlović ga je uvrstio na svoj spisak za završni dio kvalifikacija za SP u Japanu i Južnoj Koreji. Ipak, najprije je dobio šansu (drugo poluvrijeme) u prijateljskoj utakmici na Grbavici protiv Malte, koju smo dobili sa 2:0 zahvaljujući majstorijama Elvira Baljića. To ga je pripremilo za mnogo važniju utakmicu, onu protiv Izraela, u kojoj je imao značajno manju minutažu. Ušao je u igru u finišu susreta, u skladu sa našim nastojanjima da se Izraelcima postigne gol, koji bi nam održao nadu da se možemo domoći baraža. Međutim, to je bila jedna od najdosadnijih utakmica reprezentacije u historiji, a Šaranović nije mogao učiniti ništa kako bi to promijenio. Ostalo je 0:0, a to su ujedno bile i posljednje minute koje se ovaj napadač proveo na terenu igrajući u državnom dresu. Još dvije utakmice do kraja tih kvalifikacija je presjedio na klupi.
Last edited by cyprus on 24/10/2013 13:49, edited 2 times in total.
- szlava
- Posts: 676
- Joined: 10/03/2013 18:27
#112 Re: Svi naši reprezentativci
Treba napraviti stranicu na kojoj ce ovo sve biti neka nam neko ponudi domenu da napravimo
ili traziri od NS 
- It_is_a_Leclerc
- Posts: 19223
- Joined: 23/05/2012 23:51
- Location: Osmatračnica
#113 Re: Svi naši reprezentativci
Joj jest dobro ovo
Samo da nam Cyprus razriješi dilemu od prije par stranica. Je li ili nije Damir Vrančić igrao u kvalifikacionoj utakmici ? Sve mi se čini da je igrao protiv Lihtenštajna nešto !?
Samo da nam Cyprus razriješi dilemu od prije par stranica. Je li ili nije Damir Vrančić igrao u kvalifikacionoj utakmici ? Sve mi se čini da je igrao protiv Lihtenštajna nešto !?
-
palermo
- Posts: 25231
- Joined: 23/07/2007 21:46
- Location: BiH
#114 Re: Svi naši reprezentativci
Klaić (ako se dobro sjećam)jeste iz orašja, ali mislim da je u reprezentaciji zaigrao kao igrač ŠirokogODVRATAN_i_GADAN wrote:
Bakir, Marko Topic i jos onaj jedan (bio svojevremeno prvi igrac iz "hrvatske komponente") mi nedostaje sto znam da su iz Orasja!
-
udrch
- Posts: 8472
- Joined: 14/10/2008 10:08
#115 Re: Svi naši reprezentativci
Lihtenstajn - BiH 1:8It_is_a_Leclerc wrote:Joj jest dobro ovo![]()
Samo da nam Cyprus razriješi dilemu od prije par stranica. Je li ili nije Damir Vrančić igrao u kvalifikacionoj utakmici ? Sve mi se čini da je igrao protiv Lihtenštajna nešto !?
Kvalifikacije za SP 2014, 07.09.2012., Vaduz, 5.900 gledaoca
Strijelci: Kristen 61.; Misimovic 26., 31., Ibisevic 34., 40., 83., Dzeko 47., 64., 81.
Lihtenstajn: Jele, Kaufman, Eri, Kuintans, Stoklasa, Burgmajer, Erne (Bek 71.), Flac (Kristen 46.), N. Hasler (Eberle 89.), Polverino, D. Hasler. Selektor: Bidu Caug
BiH: Begovic, Vranjes, Salihovic, Spahic, Zahirovic (Ibricic 78.), Pjanic (Vrancic 78.), Sunjic, Vrsajevic, Ibisevic, Misimovic (Svraka 78.), Dzeko. Selektor: Safet Susic
Sudija: Borg (Malta)
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#116 Re: Svi naši reprezentativci
Adnan Osmanhodžić

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1999. Farska Ostrva – BiH 2:2
Nastavljam sa igračima koji su se proslavili u dresu Sarajeva. Adnan Osmanhodžić, poznat i pod nadimkom Buco je zasigurno igrač koji je ostavio veliki trag u Sarajevu i jedan je od najvažnijih igrača ovog kluba u poslijeratnoj historiji. Međutim, Sarajevo nije jedini klub u kojem je stekao priličan ugled, nego to važi i za tuzlansku Slobodu, njegov matični klub. Inače je rođen u Tuzli 24. maja 1971. godine. Rat je imao posebno negativan uticaj na razvoj njegove fudbalske karijere, što je slučaj i sa većinom njegovih vršnjaka. Naime, nakon što je prošao sve omladinske kategorije Slobode, kao 21-godišnjak je morao privremeno prekinuti sa bavljenjem fudbalom, a jedan je od rijetkih naših reprezentativaca koji su aktivno učestvovali u ratnim dejstvima. Ipak, 1994. godine dolazi na jedan fudbalski turnir u Sarajevo, nakon čega je bez ikakvih identifikacijskih dokumenata uspio otići u Njemačku, u potrazi za klubom. U Njemačkoj nije uspio naći angažman, ali ga je u svoje redove dovela Triestina, italijanski niželigaš. Za nju je odigrao jednu prilično solidnu sezonu. Po završetku rata, Osmanhodžić se vratio u Slobodu, od kada njegova karijera kreće normalnijim tokom, s tim što je tada već imao 25 godina. Nakon dvije prosječne sezone sa tuzlanskim klubom, uslijedile su dvije fantastične, zbog kojih je i stekao reputaciju ponajboljeg Slobodinog igrača u postratnom periodu.
Odlične igre u Slobodi mu donose transfer u mnogo ambicioznije Sarajevo, u kojem je doživio i svoje najslavnije dane. Posebno se to odnosi na ljeto 2002. godine, kada je Buco postigao ključne golove u nekoliko važnih utakmica. Najprije je u finalu kupa (koje je ujedno bilo i gradski derbi sa Željezničarom) zabio u sudijskom produžetku za pobjedu od 2:1. Tako je Sarajevo ostvarilo plasman u pretkolo Kupa UEFA, u kojem ga je čekala češka Sigma. Buco je i tu ispao heroj dvomeča, obzirom da je sa svoja dva gola na Koševu odveo utakmicu na penale, nakon kojih je Sarajevo slavilo svoj historijski uspjeh – prvi prolazak u Kup UEFA nakon rata. Tamo se bordo klub namjerio na velikog favorita iz Turske – Beşiktaşa. Čak i protiv tako jakog protivnika, Osmanhodžić je opet zabljesnuo. U sred Istanbula, na stadionu Inonu je najprije asistirao za gol Obuće, a potom i sam pogodio za senzacionalni rezultat 2:2. Iako je Sarajevo u revanšu doživjeklo debakl, ovi momenti koje sam opisao će svakako ostati u sjećanju skoro svakog navijača ovog kluba. Buco je na Koševu proveo punih pet sezona, a na njegovu žalost nije dočekao šampionsku titulu u bordo dresu. U rodnu Tuzlu se vratio 2005. godine, sa namjerom da u matičnoj Slobodi okonča karijeru, što se i desilo 2008. godine. Njegov oproštaj od fudbalske karijere nije značio i automatski oproštaj od Slobode, obzirom da je najprije postao pomoćnik trenera tog kluba, Sakiba Malkočevića, a zatim je i sam preuzeo kormilo crveno-crnih. Međutim, kako je Sloboda već odavno bila u silaznoj putanji, Osmanhodžić nije bio u mogućnosti da preokrene stvari na bolje. Tako je 2011. godine ipak napustio Slobodu i posvetio se radu sa djecom u jednom omladinskom fudbalskom klubu iz Tuzle.
Osmanhodžićevi golovi protiv Sigme iz Olomouca
Osmanhodžić u svojoj karijeri ima upisana i dva nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, i to jedan kvalifikacijski i jedan prijateljski. Interesantno je da su oba završila prilično sramotnim remijima. Ako se prijateljskom remiju protiv Lihtenštajna može progledati kroz prste, jer se radilo o našoj B, a njihovoj A selekciji, za drugi kvalifikacijski bod protiv Farskih Ostrva zasigurno nema opravdanja, posebno ako se uzme u obzir da su Farani bili bliže pobjedi. Ipak, teško da se Osmanhodžić može okriviti za to, jer je igrao svega posljednjih 10-tak minuta, nakon što je ušao kao zamjena za Senada Repuha, u cilju pojačanja našeg napada. To nije urodilo plodom, rezultat je ostao 2:2, a Osmanhodžić nije napravio ništa vrijedno spomena. Treba istaknuti da je ovaj igrač dobio poziv u A selekciju kao igrač Slobode.

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1999. Farska Ostrva – BiH 2:2
Nastavljam sa igračima koji su se proslavili u dresu Sarajeva. Adnan Osmanhodžić, poznat i pod nadimkom Buco je zasigurno igrač koji je ostavio veliki trag u Sarajevu i jedan je od najvažnijih igrača ovog kluba u poslijeratnoj historiji. Međutim, Sarajevo nije jedini klub u kojem je stekao priličan ugled, nego to važi i za tuzlansku Slobodu, njegov matični klub. Inače je rođen u Tuzli 24. maja 1971. godine. Rat je imao posebno negativan uticaj na razvoj njegove fudbalske karijere, što je slučaj i sa većinom njegovih vršnjaka. Naime, nakon što je prošao sve omladinske kategorije Slobode, kao 21-godišnjak je morao privremeno prekinuti sa bavljenjem fudbalom, a jedan je od rijetkih naših reprezentativaca koji su aktivno učestvovali u ratnim dejstvima. Ipak, 1994. godine dolazi na jedan fudbalski turnir u Sarajevo, nakon čega je bez ikakvih identifikacijskih dokumenata uspio otići u Njemačku, u potrazi za klubom. U Njemačkoj nije uspio naći angažman, ali ga je u svoje redove dovela Triestina, italijanski niželigaš. Za nju je odigrao jednu prilično solidnu sezonu. Po završetku rata, Osmanhodžić se vratio u Slobodu, od kada njegova karijera kreće normalnijim tokom, s tim što je tada već imao 25 godina. Nakon dvije prosječne sezone sa tuzlanskim klubom, uslijedile su dvije fantastične, zbog kojih je i stekao reputaciju ponajboljeg Slobodinog igrača u postratnom periodu.
Odlične igre u Slobodi mu donose transfer u mnogo ambicioznije Sarajevo, u kojem je doživio i svoje najslavnije dane. Posebno se to odnosi na ljeto 2002. godine, kada je Buco postigao ključne golove u nekoliko važnih utakmica. Najprije je u finalu kupa (koje je ujedno bilo i gradski derbi sa Željezničarom) zabio u sudijskom produžetku za pobjedu od 2:1. Tako je Sarajevo ostvarilo plasman u pretkolo Kupa UEFA, u kojem ga je čekala češka Sigma. Buco je i tu ispao heroj dvomeča, obzirom da je sa svoja dva gola na Koševu odveo utakmicu na penale, nakon kojih je Sarajevo slavilo svoj historijski uspjeh – prvi prolazak u Kup UEFA nakon rata. Tamo se bordo klub namjerio na velikog favorita iz Turske – Beşiktaşa. Čak i protiv tako jakog protivnika, Osmanhodžić je opet zabljesnuo. U sred Istanbula, na stadionu Inonu je najprije asistirao za gol Obuće, a potom i sam pogodio za senzacionalni rezultat 2:2. Iako je Sarajevo u revanšu doživjeklo debakl, ovi momenti koje sam opisao će svakako ostati u sjećanju skoro svakog navijača ovog kluba. Buco je na Koševu proveo punih pet sezona, a na njegovu žalost nije dočekao šampionsku titulu u bordo dresu. U rodnu Tuzlu se vratio 2005. godine, sa namjerom da u matičnoj Slobodi okonča karijeru, što se i desilo 2008. godine. Njegov oproštaj od fudbalske karijere nije značio i automatski oproštaj od Slobode, obzirom da je najprije postao pomoćnik trenera tog kluba, Sakiba Malkočevića, a zatim je i sam preuzeo kormilo crveno-crnih. Međutim, kako je Sloboda već odavno bila u silaznoj putanji, Osmanhodžić nije bio u mogućnosti da preokrene stvari na bolje. Tako je 2011. godine ipak napustio Slobodu i posvetio se radu sa djecom u jednom omladinskom fudbalskom klubu iz Tuzle.
Osmanhodžićevi golovi protiv Sigme iz Olomouca
Osmanhodžić u svojoj karijeri ima upisana i dva nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, i to jedan kvalifikacijski i jedan prijateljski. Interesantno je da su oba završila prilično sramotnim remijima. Ako se prijateljskom remiju protiv Lihtenštajna može progledati kroz prste, jer se radilo o našoj B, a njihovoj A selekciji, za drugi kvalifikacijski bod protiv Farskih Ostrva zasigurno nema opravdanja, posebno ako se uzme u obzir da su Farani bili bliže pobjedi. Ipak, teško da se Osmanhodžić može okriviti za to, jer je igrao svega posljednjih 10-tak minuta, nakon što je ušao kao zamjena za Senada Repuha, u cilju pojačanja našeg napada. To nije urodilo plodom, rezultat je ostao 2:2, a Osmanhodžić nije napravio ništa vrijedno spomena. Treba istaknuti da je ovaj igrač dobio poziv u A selekciju kao igrač Slobode.
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#117 Re: Svi naši reprezentativci
Nedžad Žerić

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1997. Hrvatska – BiH 3:2
Iako su sarajevskoj publici možda poznatija braća Fadil i Senad Žerić, zapravo je jedino njihov prezimenjak Nedžad nastupio za reprezentaciju. Nedžad Žerić spada u red najmanje poznatih naših bivših reprezentativaca, do te mjere da ni wikipedia ne zna za njega. Ja ga se sjećam kroz maglu iz mlađih dana, a ako me pamćenje ne vara, mislim da je imao nešto dužu kosu, a moguće i neki nagovještaj brkova. Možda griješim. Nažalost, iz objektivnih razloga (nedostatak informacija), ovaj tekst o njemu ima određenih rupa. Ono što sam uspio saznati je slijedeće: rođen je 6. avgusta 1972. godine, a odrastao u rodnoj Kozaruši pored Prijedora. Kao dječak je počeo trenirati u Rudaru iz Ljubije, klubu koji se tek kasnije preselio u opštinsko središte – Prijedor. Prošao je sve omladinske selekcije Rudara, ali baš kada je kucao na vrata prvog tima desio se rat, koji ga je spriječio u tome. U prvoj poslijeratnoj sezoni je nastupao za Travnik, nakon čega se vraća u Krajinu, ali ne u Prijedor, nego u bihaćko Jedinstvo. Tamo je doživio svoje zlatne fudbalske dane. Jedinstvo je tada imalo jedan od najjačih timova u državi, a Žerić je bio jedan od njegovih ponajboljih igrača. Zbog toga je dobio poziv u reprezentaciju, ali i ponudu iz inostranstva.
Ponudu iz Izraela Žerić nije mogao odbiti i u toj državi je proveo tri godine. Nažalost nisam mogao pronaći podatak za koga je igrao. U Bihać se vraća 2002. godine kao 30-godišnjak i naredne sezone je proveo na relaciji između dva svoja ranija kluba – Jedinstva i Travnika. Kada je već bio odlučio da okači kopačke o klin, 2007. godine je stigla neočekivana ponuda iz kluba u kome je ponikao – Rudara. Rudar je tad bio prvoligaš Republike Srpske, a ambiciozna uprava kluba je htjela da im Žerić pomogne da se dokopaju Premijer lige BiH. Žerić je prihvatio ponudu, želeći se odužiti klubu u kojem je ponikao. Prijedorčani su zatim relativno lako izborili plasman u društvo najboljih, a Žerić je postao kapiten i najstandardniji igrač u timu. U tri sezone koliko je on igrao u Premijer ligi sa Rudarom, propustio je svega pet utakmica, iako se već uveliko nalazio u poodmakloj igrčkoj dobi. Ipak, kao 40-godišnjak se oprostio, ali je ostao u klubu u kojem uživa priličan ugled. Postao je promoćnik trenera, što je funkcija koju i danas obavlja.
Nedžad Žerić je sve svoje reprezentativne dane proživio tokom 1997. godine. Kao vjerovatno najbolji igrač Jedinstva je dobio poziv od strane Fuada Muzurovića za ogled protiv Hrvatske u finišu kvalifikacija, a njegov ulazak u 77. minuti umjesto Sejada Halilovića pri dobrom rezultatu 2:2 ga je uvrstio na listu onih koji će biti spomenuti na ovoj temi. Nažalost, tri minute poslije njegovog ulaska smo primili gol za 3:2 (Boban), za kojeg se ispostavilo da je odveo Hrvatsku na (za njih historijsko) SP u Francuskoj. Osim te činjenice, teško je prokomentarisati bilo šta drugo o njegovom nastupu. Dva mjeseca kasnije je kao izmjena u prijateljskoj utakmici sa Tunisom još jednom nastupio u državnom dresu. I tu utakmicu smo izgubili, sa 2:1.

REPREZENTATIVNE UTAKMICE:
1997. Hrvatska – BiH 3:2
Iako su sarajevskoj publici možda poznatija braća Fadil i Senad Žerić, zapravo je jedino njihov prezimenjak Nedžad nastupio za reprezentaciju. Nedžad Žerić spada u red najmanje poznatih naših bivših reprezentativaca, do te mjere da ni wikipedia ne zna za njega. Ja ga se sjećam kroz maglu iz mlađih dana, a ako me pamćenje ne vara, mislim da je imao nešto dužu kosu, a moguće i neki nagovještaj brkova. Možda griješim. Nažalost, iz objektivnih razloga (nedostatak informacija), ovaj tekst o njemu ima određenih rupa. Ono što sam uspio saznati je slijedeće: rođen je 6. avgusta 1972. godine, a odrastao u rodnoj Kozaruši pored Prijedora. Kao dječak je počeo trenirati u Rudaru iz Ljubije, klubu koji se tek kasnije preselio u opštinsko središte – Prijedor. Prošao je sve omladinske selekcije Rudara, ali baš kada je kucao na vrata prvog tima desio se rat, koji ga je spriječio u tome. U prvoj poslijeratnoj sezoni je nastupao za Travnik, nakon čega se vraća u Krajinu, ali ne u Prijedor, nego u bihaćko Jedinstvo. Tamo je doživio svoje zlatne fudbalske dane. Jedinstvo je tada imalo jedan od najjačih timova u državi, a Žerić je bio jedan od njegovih ponajboljih igrača. Zbog toga je dobio poziv u reprezentaciju, ali i ponudu iz inostranstva.
Ponudu iz Izraela Žerić nije mogao odbiti i u toj državi je proveo tri godine. Nažalost nisam mogao pronaći podatak za koga je igrao. U Bihać se vraća 2002. godine kao 30-godišnjak i naredne sezone je proveo na relaciji između dva svoja ranija kluba – Jedinstva i Travnika. Kada je već bio odlučio da okači kopačke o klin, 2007. godine je stigla neočekivana ponuda iz kluba u kome je ponikao – Rudara. Rudar je tad bio prvoligaš Republike Srpske, a ambiciozna uprava kluba je htjela da im Žerić pomogne da se dokopaju Premijer lige BiH. Žerić je prihvatio ponudu, želeći se odužiti klubu u kojem je ponikao. Prijedorčani su zatim relativno lako izborili plasman u društvo najboljih, a Žerić je postao kapiten i najstandardniji igrač u timu. U tri sezone koliko je on igrao u Premijer ligi sa Rudarom, propustio je svega pet utakmica, iako se već uveliko nalazio u poodmakloj igrčkoj dobi. Ipak, kao 40-godišnjak se oprostio, ali je ostao u klubu u kojem uživa priličan ugled. Postao je promoćnik trenera, što je funkcija koju i danas obavlja.
Nedžad Žerić je sve svoje reprezentativne dane proživio tokom 1997. godine. Kao vjerovatno najbolji igrač Jedinstva je dobio poziv od strane Fuada Muzurovića za ogled protiv Hrvatske u finišu kvalifikacija, a njegov ulazak u 77. minuti umjesto Sejada Halilovića pri dobrom rezultatu 2:2 ga je uvrstio na listu onih koji će biti spomenuti na ovoj temi. Nažalost, tri minute poslije njegovog ulaska smo primili gol za 3:2 (Boban), za kojeg se ispostavilo da je odveo Hrvatsku na (za njih historijsko) SP u Francuskoj. Osim te činjenice, teško je prokomentarisati bilo šta drugo o njegovom nastupu. Dva mjeseca kasnije je kao izmjena u prijateljskoj utakmici sa Tunisom još jednom nastupio u državnom dresu. I tu utakmicu smo izgubili, sa 2:1.
- bingov buraz
- Posts: 11329
- Joined: 14/04/2009 20:23
#118 Re: Svi naši reprezentativci
Ovo na slici nije Žerić, mada kod opisa nisi pogriješio, malo duža kosa lokne čini mi se ala Sejo Kalač
Dobar hloptaš inače.
Dobar hloptaš inače.
-
Micaha
- Posts: 1018
- Joined: 01/06/2011 15:29
#119 Re: Svi naši reprezentativci
Sto sad ti spamas?bingov buraz wrote:Ovo na slici nije Žerić, mada kod opisa nisi pogriješio, malo duža kosa lokne čini mi se ala Sejo Kalač![]()
Dobar hloptaš inače.
- bingov buraz
- Posts: 11329
- Joined: 14/04/2009 20:23
#120 Re: Svi naši reprezentativci
Popravljam krivi navod u cilju funkcionisanja teme, inace spam je ono što nema veze sa temom, npr. tvoj post koji sam citirao i moj odgovor.Micaha wrote:Sto sad ti spamas?bingov buraz wrote:Ovo na slici nije Žerić, mada kod opisa nisi pogriješio, malo duža kosa lokne čini mi se ala Sejo Kalač![]()
Dobar hloptaš inače.
- cyprus
- Posts: 39740
- Joined: 21/03/2007 22:00
- Location: Σαράγεβο / Saraybosna
#121 Re: Svi naši reprezentativci
Ja sam prilično siguran da jeste... Slika pokupljena sa ovog linka, koji mi je praktično jedini bio od koristi...bingov buraz wrote:Ovo na slici nije Žerić, mada kod opisa nisi pogriješio, malo duža kosa lokne čini mi se ala Sejo Kalač![]()
Dobar hloptaš inače.
http://www.prijedor24h.com/index.php?op ... &Itemid=66
Tražio sam sliku iz njegovih mlađih dana, kada je i zaigrao za reprezentaciju, ali je nikako nisam mogao naći... Ako ima ko, nek pripomogne...
- ODVRATAN_i_GADAN
- Posts: 1039
- Joined: 27/01/2003 00:00
#122 Re: Svi naši reprezentativci
Jeste on ali u poodmakloj fazi karijere...


- DonVitoni
- Posts: 601
- Joined: 09/10/2013 23:22
- Location: Bihac
#123 Re: Svi naši reprezentativci
Nedzad Žerić.
@cyprus da imao je duzu kosu u fazonu..

@cyprus da imao je duzu kosu u fazonu..

- DonVitoni
- Posts: 601
- Joined: 09/10/2013 23:22
- Location: Bihac
#124 Re: Svi naši reprezentativci
Cekam Sanjina Pintula, Nudžeina Geca, Bojana Regoje.
-
Micaha
- Posts: 1018
- Joined: 01/06/2011 15:29
#125 Re: Svi naši reprezentativci
Svi moji postovi koje sam izbriso su itekako imali veze sa temom pa si opet pametovo i pleko se gdje ti nije mjestobingov buraz wrote:Popravljam krivi navod u cilju funkcionisanja teme, inace spam je ono što nema veze sa temom, npr. tvoj post koji sam citirao i moj odgovor.Micaha wrote:Sto sad ti spamas?bingov buraz wrote:Ovo na slici nije Žerić, mada kod opisa nisi pogriješio, malo duža kosa lokne čini mi se ala Sejo Kalač![]()
Dobar hloptaš inače.
