Ko god da dodje mora se ovog pridržavat i ENDE
Memorandum 2 SANU odavno je već u primjeni u BiH i regionu. Njime se dijagnosticira političko i društveno stanje u kojem se nalazi Srbija u odnosu na susjedne zemlje i Evropu, a jedan poseban dio odnosi se na BiH. Građani naše zemlje su svjedoci svakodnevnog primjenjivanja ovog strateškog dokumenta i njegove realizacije kroz politička djelovanja unutar BiH. Vrlo je važno ne gubiti iz vida da po uputama Memoranduma 2 ne djeluje samo srpska politika, nego i dobar dio bošnjačke i hrvatske koji sinergijski žele ostvariti zajednički cilj – etničku podjelu. Izdvojili smo upute koje daje Memorandum 2 SANU, a čitaoci sami mogu prepoznati njihovu primjenu u političkim aktivnostima pojedinaca i organizacija.
1. “Neophodno je RS i Srbiju uvezivati infrastrukturno i ekonomski, a posebno čvrstu saradnju treba ostvariti kroz izgradnju komunikacija i hidroelektrana”.
2. “Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom, a institucije na BiH nivou zajedničkim, odnosno sastavljenim na bazi privremene volje entiteta.”
3. “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“
4. “Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije BiH što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete.
5. “Visoki funkcioneri RS-a i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati ambasade, konzulate i predstavništva BiH. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije.”
6. “Posebnu pažnju treba usmeriti prema zemljama koje nemaju čvrst stav po pitanju jedinstvene BiH i kojima je svejedno kakav će biti rasplet događaja u BiH. Ukoliko bi se ove zemlje lobiranjem ili na drugi način privolele na stav o podeli, onda bi broj i uticaj zemalja naklonjenih tzv. jedinstvenoj BiH bio u manjini.”
7. “Treba izbegavati upotrebu termina Bošnjak i uvek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. Koristiti svaku priliku da se istakne kako su to Srbi koji su izdali veru pradedova i prihvatiti islam.”
Iz svega ovdje navedenog, prepoznatljivo je djelovanje više pojednaca različitih nacionalističkih politika i organizacija. Građanima ostaje samo da imaju otvorene oči i ne žmure na ono što se dešava oko njih, u bližem i daljem političkom okruženju.
