Milić Vukašinović

[dječak sa šibicama]

Naravno nisam bio na koncertu Merlina ali bili ovi moji, i kazu da je poseban koncerAt a idu oni na sve zivo, od Colica Prijovicke Rozge do Stinga. I izdvajaju Merlinov jer ocigledno ima dobar tim, odlicne bek vokale posebno ta Aida ili kako se zove, scenski nastup daleko iznad Prijovicke recimo koja puni dovrane ali kazu "samo izadje otpjeva malo prosingica po bini", mislim citiram ove redovne posjetitelje jer ja na koncerte rijetko idem.

Kod Dine isli kadrovi na velikom ekranu, stari spotovi, i slicno. Scenski nastup mu je uvijek nekako prigodan. Jeste da je supak koji frizira svoju proslost ali to je druga prica. Covjek ocigledno kopira one najvece majstore koncert organizacija na svijetu.

A da se ne lazemo, pjesmice su pjevljive, u BG u Areni valjda 90% publike su klinke i zene. Kao kod Cole. Kod Cole se loze na njega jer je Cola magnet za zene uvijek bio, a kod Dine na tekstove. Ima on smisla za rimu i stih, to mu niko ne moze negirati. Lijepo upakuje rijeci, ne kao Balasevic ali priblizno dobro. I zene se loze, propale ljubavi propale veze emocije sjecanja osjecanja bla bla.

Inace uvijek me Srbi bace u dilemu, kaze li se "kod Dine" ili "kod Dina". Jer kod Dine je kod nje, jer je Dina she a oni kazu "kod DinA".

[milojicabrzi]

E jeste ga ovdje pokojni Ričl majstorski skinuo... na kraju sve je i bilo otprilike ovako. Kaže da će da snima u studiju fabrike UPI, a prije 10-ak godina, imao neke koncerte u Podgorici, sponzor mu bile Plantaže 13. juli, odmah mi je ovaj skeč pao na pamet.

Kako kaže Zena, ovo što ste sad svirali, baš je originalno

Dražen Ričl, glumi Borana Gegovića u ovom klipu, fenomenalna izvedba pok. Pare

https://www.youtube.com/watch?v=3PPNMIwFaRU

[milojicabrzi]

je rata kad u Varteks kod Katedrale dođu Leviske 501, uhvati se red ogroman vani. Svi uzmu po primjerak i čekaju svoj red na kabinu da ih isprobaju. Meni su draže Levske 511. 501 su ravni kroj i nogavice su na dnu široke, a 511 su slim fit i prate liniju tijela. Nisu uske,a nisu ni široke, već baš onako kako treba.

Heh, ja sam taj "kompleks i traumu iz djetinjstva" uspješno liječio prilikom kraćeg boravka u SAD.
Da vidiš mene kad se u nekom outletu dokopam Levis shopa, a u americi leviske nekih 34 USD, na akcijama znaju biti po dvoje za 55 USD.

Kad izađem ja iz outleta, a u kesama 501, 525, 530 i još nekih modela, mislim da sam ih donio bar 10-ak. Pitaju kolege, šta će ti toliko leviski..."ništa, ništa, onako..." odgovaram ja i mislim gdje si sad Varteksu, nabijem te na tarabe

Ima tih leviski i sad u životu, čitave su i zdrave i nakon 10-15 god. samo je sin sada tinejdžer, pa polako preuzima

[dječak sa šibicama]

Mi imali druga, Miro Almir, otisao osamdeset neke rodjacima u Ameriku. Vratio se, odjeca boli glava, nosi Pittsburg Steelers jaknu, popadali od zavisti.
U to vrijeme toliko neuobicajena pojava, da su ga ugostili na Satricicima da prica o Sinsinatiju, sta tamo djeca jedu, sta piju, kakve sve kokakole imaju za kupiti. Kod nas tek dosle one u plasticnih malim bocama, a limenke par godina ranije za Olimpijadu. Limenke smo inace cuvali, izrezes vrh pa u njima drzis olovke. Ja imao Zup sto bi rekle nane stare, ili 7up, i Fantu. Svi mi zavidili kao odakle ti Fanta a dao mi drugar, njegov tata bio neki klinac u organizaciji ZOI pa sam dobio i onu olimpijsku baklju na postoju i neke medalje i svasta nesto. Plus stara donijela gomilu reklamnog materijala, olovke u obliku ski stapova, pa palica za hokej olovka, sa likom Vucka i svasta nesto.

Leviske mogao samo sanjati, imali su moji para za to hajmo reci moglo se kupiti, ali ne da tata. Kaze imas vrangler i kush tamo. Kupio nam walkman na nekom poslovnom putovanju, tetka mi iz Grcke donijela neki voz na baterije i eto imao sam par onih tehnomehanika slovenackih igracki. I opet imao vise od vecina drugara.

Teska su to vremena bila, Juga je osamdesetih grcala u problemima, raspao se cijeli sistem kad su trebali vratiti kredite. Cak mislim da je drzava i poticala bendove, da malo skrene paznju omladinu sa problema.

[Better Man]

Mislim da je Bregovic sa pastirskim rockom ubo prvi, tu famoznu sredinu, hajde da dam narodnjacima priliku da uzivaju i uz rock muziku

To je to. I izrodio gomilu, manje vise, imitatora (Dino Merlin, Plavi Orkestar i sl.). Da bi uspio moras koketirati sa publikom. Bregovic je bio vrhunski kompilator, fenomenalan biznismen, mag mas medija, neko ce reci i plagijator, ja sam vise za to da ga nazovem kompilatorom; prakticno blue print za sve sto je doslo poslije njega i Dugmeta. I prije je bilo bendova, ali to je koketiralo izmedju rock muzike i slagera (klasican primjer su Indexi ili Korni grupa), Bregovic je to doveo na nivo simbioze folka i rock muzike (taj prag se gubi skoro potpuno sa Alenom Islamovicem, gdje preovladava cobanska varijanta cobanskog rocka). Sam Milic je komponovao za narodnjake, Rokeri sa Moravu su parodija tog svega, ali i istina da se sa muzikom koja odskace od tog miljea tesko moze prezivjeti (Boris Bizetic je imao velikih problema na drugim projektima, gdje nije bio u ulozi svog alter ega srbijanskog seljaka). Plavi Orkestar je po mom misljenju bio jezivo los bend, ali i jedan od prvih boy bendova za siparice (publiku su im cinile klinke od 12-15 godina), sa tom komponentom koketiranja kako zadobit partijsku podrsku (new partisans i slicna medijski producirana sranja - slogan koji nije znacio apsolutno nista), da bi u filmu od onog Zalice bili prikazani kao neki underground band sto oni nikada nisu bili - taj epitet mozemo MOZDA ostaviti za Azru, EKV, SHC, dok je PO bio mainstream, miljenik medija i ni po kojoj stavki buntovan ili revolucionaran). Onda tu dodje svirka uzivo. Bijelo Dugme je skoro uvijek bilo lose uzivo, Atomsko Skloniste je bilo fenomenalno dobro, kao i Buldozder, EKV isto, Azra na pocetku, sjajna. Bottom line, vremena se mijenjaju, promijenio se duh vremena, Dino Merlin je nas Bruno Mars, muzika za sve generacije, familije, folk i pop ljubitelje, ko voli nek' izvoli. Koliko sam vidio on to radi jako dobro, profesionalno, presisao je svog ucitelja Bregovica, imao je zapanjujucu fizicku metamorfozu. Milic Vukasinovic od kompletne karijere objavljuje porno memoare, gdje usput spomene i pokoju svirku.

Jedan podatak u vezi Plavog Orkestra. Oni su na početku karijere otišli kod Gorana Bregovića i ovaj im je dao kasetu grupe Foreinger i rekao da poslušaju i da naprave pjesme u tom fazonu, što oni naravno nisu uradili napravili su ono što su napravili. Drugi album im se zvao Smrt fašizmu i s njim su imali problema i nije baš najbolje shvaćen niti je dobro prošao kao prvi, iako je i on prodat u velikom tiražu, 400 hiljada primjeraka.

[dembele]

je rata kad u Varteks kod Katedrale dođu Leviske 501, uhvati se red ogroman vani. Svi uzmu po primjerak i čekaju svoj red na kabinu da ih isprobaju. Meni su draže Levske 511. 501 su ravni kroj i nogavice su na dnu široke, a 511 su slim fit i prate liniju tijela. Nisu uske,a nisu ni široke, već baš onako kako treba.

Heh, ja sam taj "kompleks i traumu iz djetinjstva" uspješno liječio prilikom kraćeg boravka u SAD.
Da vidiš mene kad se u nekom outletu dokopam Levis shopa, a u americi leviske nekih 34 USD, na akcijama znaju biti po dvoje za 55 USD.

Kad izađem ja iz outleta, a u kesama 501, 525, 530 i još nekih modela, mislim da sam ih donio bar 10-ak. Pitaju kolege, šta će ti toliko leviski..."ništa, ništa, onako..." odgovaram ja i mislim gdje si sad Varteksu, nabijem te na tarabe

Ima tih leviski i sad u životu, čitave su i zdrave i nakon 10-15 god. samo je sin sada tinejdžer, pa polako preuzima

Bila je pomama i za "konversicama", one sa crvenom petokrakom bolje kotirale od plavih. Kad sam bio malac gledao KK Jugoplastiku, ne zbog košarke već zbog patika koje su nosili, režiser bi se nekada smilovao pa bi ih prikazao u krupnom planu. Ja sreće kada sam ih prvi puta kupio

[Škobo Habu]

Prvo treba da znaš da Nick Cave ima prateći sastav koji je daleko svirački superiorniji od pratećeg sasatva Dine Merlina plus London Gospel Choir. Drugo, Sam Nick Cave kao pjevač i izvođač je daleko ispred Dine Merlina. Dino Merlin nema ni blizu njegove energije na koncertima. Trebaaš pogledati uživo Nicka Cavea da bi shvatio o ćemu Ti pričam. U pratećem sastavu Dine Merlina glavni adut je Aida Mušanović Arsić, školovana pjevačica, koja svojom energijom i vokalom čini razliku i bez nje Dini koncerti bi bili samo obični koncerti. Ona je ta koja te koncerte podiže na viši nivo svojom energijom i svojim glasom.

Za muzičkog sladokusca i znalca, poput tebe, potpuno je šizofreno da se igraš nekakvim usporedbama između Dine Merlina i Nicka Cavea.

Valjda ti estetski standardi ne bi trebli takvo nešto dopustiti?

Riječ je o globalnoj rock zvijezdi, Nicku Caveu, i jednoj posve regionalnoj pop senzaciji, Dini Merlinu, čiji se muzički stilovi, kao i emocionalna inteligencija, posve razlikuju i nemaju nikakvog dodira. Takva im je i publika.

Cave je mračan, depresivan, na momente suicidan - konstantno se bori sa vlastitim demonima. Dino Merlin je potpuno suprotana po svom muzičkom stilu: melaholičan, nostalgičan, veseo, ali i tužan u isti mah. Na kraju, nije doživo teško tragediju, kao Cave, da izgubi vlastito djete.

Šta želim reći? Dino Merlin ima svoju publiku od Triglava do Đevđelije, i neprikosnovena je pop ikona ex-Yu prostora, ali i šire. Popularan je i u Bugarskoj. recimo. Nick Cave ima, isto tako svoju publiku na ovim prostorima, no u smislu emotivne pripadnosti, kao i muzičkog uticaja, moje, naravno, subjektivno mišljenje, jeste da Marlin daleko lakše može doprijeti svojim stilom do ovdašnje publike, jer joj je jezički i kulturološki bliži.

Bez obzira na svu univerzalnost muzike i globalnih trendova, ono što je najvažnije jeste da niti Cave isključuje svojim postojanjem Merlina, niti Merlin njega. Tržište postoji za obojicu. Ima kome Merlin pjevati i u Americi i u Australiji, baš kao i Cave.

Tvoj problem jeste da svoj muzički ukus predstaviš kao neki ugaoni kamen od koga bi svako od nas trebao krenuti kada je riječ o shvatanju muzike i njene važnosti za ljudsku egzistenciju. Sam sa bio takav, sve dok nisam shvatio da proiciranjem vlastitog muzičkog ukusa na druge, ja, zapravo, namećem svoje emocionalno stanje, svoje životno iskustvo, svoje zablude i razočarenja, koja druga strana uopšte ne razumije, niti ima obavezu po tome pitanju. Ljudi sami biraju stanje svijesti i na kom će nivou obitavati. Tako neko odluči da se ne trijezni zato što je to radio Sinan Sakić, a neko da se drogira zato što je to radio Kurt Cobain. Nemati svoje razloge da se ne trijezniš ili drogiraš, pa se poistovjetiš sa drugim, eh, to je onaj nivo lične zablude koji se graniči na neviđenom glupošću u koju možeš pretvoriti vlastiti život.

[Better Man]

Prvo treba da znaš da Nick Cave ima prateći sastav koji je daleko svirački superiorniji od pratećeg sasatva Dine Merlina plus London Gospel Choir. Drugo, Sam Nick Cave kao pjevač i izvođač je daleko ispred Dine Merlina. Dino Merlin nema ni blizu njegove energije na koncertima. Trebaaš pogledati uživo Nicka Cavea da bi shvatio o ćemu Ti pričam. U pratećem sastavu Dine Merlina glavni adut je Aida Mušanović Arsić, školovana pjevačica, koja svojom energijom i vokalom čini razliku i bez nje Dini koncerti bi bili samo obični koncerti. Ona je ta koja te koncerte podiže na viši nivo svojom energijom i svojim glasom.

Za muzičkog sladokusca i znalca, poput tebe, potpuno je šizofreno da se igraš nekakvim usporedbama između Dine Merlina i Nicka Cavea.

Valjda ti estetski standardi ne bi trebli takvo nešto dopustiti?

Riječ je o globalnoj rock zvijezdi, Nicku Caveu, i jednoj posve regionalnoj pop senzaciji, Dini Merlinu, čiji se muzički stilovi, kao i emocionalna inteligencija, posve razlikuju i nemaju nikakvog dodira. Takva im je i publika.

Cave je mračan, depresivan, na momente suicidan - konstantno se bori sa vlastitim demonima. Dino Merlin je potpuno suprotana po svom muzičkom stilu: melaholičan, nostalgičan, veseo, ali i tužan u isti mah. Na kraju, nije doživo teško tragediju, kao Cave, da izgubi vlastito djete.

Šta želim reći? Dino Merlin ima svoju publiku od Triglava do Đevđelije, i neprikosnovena je pop ikona ex-Yu prostora, ali i šire. Popularan je i u Bugarskoj. recimo. Nick Cave ima, isto tako svoju publiku na ovim prostorima, no u smislu emotivne pripadnosti, kao i muzičkog uticaja, moje, naravno, subjektivno mišljenje, jeste da Marlin daleko lakše može doprijeti svojim stilom do ovdašnje publike, jer joj je jezički i kulturološki bliži.

Bez obzira na svu univerzalnost muzike i globalnih trendova, ono što je najvažnije jeste da niti Cave isključuje svojim postojanjem Merlina, niti Merlin njega. Tržište postoji za obojicu. Ima kome Merlin pjevati i u Americi i u Australiji, baš kao i Cave.

Tvoj problem jeste da svoj muzički ukus predstaviš kao neki ugaoni kamen od koga bi svako od nas trebao krenuti kada je riječ o shvatanju muzike i njene važnosti za ljudsku egzistenciju. Sam sa bio takav, sve dok nisam shvatio da proiciranjem vlastitog muzičkog ukusa na druge, ja, zapravo, namećem svoje emocionalno stanje, svoje životno iskustvo, svoje zablude i razočarenja, koja druga strana uopšte ne razumije, niti ima obavezu po tome pitanju. Ljudi sami biraju stanje svijesti i na kom će nivou obitavati. Tako neko odluči da se ne trijezni zato što je to radio Sinan Sakić, a neko da se drogira zato što je to radio Kurt Cobain. Nemati svoje razloge da se ne trijezniš ili drogiraš, pa se poistovjetiš sa drugim, eh, to je onaj nivo lične zablude koji se graniči na neviđenom glupošću u koju možeš pretvoriti vlastiti život.

Ja volim tu mračnu i depresivnu muziku Nicka Cavea ili Alice i Chains, a uopće ja sam nisam nikad bio ni mračan ni depresivan. čak šta više, uvijek sam veseo i nasmijan.

[PixelDrifter]

Da, nametanjem sopstvenog muzickog ukusa ne postize se nista. Kao sto sam napisao: ne biramo mi muziku, nego muzika bira nas. Nesto mora kliknuti unutar nas, mora se poklopiti neka zica, frekvencija, emocija, smisao za estetiku (rijetka stvar). Gdje ces nekome ko gleda dvodimenzionalno crno i bijelo pokusati predstaviti trodimenzionalni svijet u boji. Skoro, pa nemoguce. Do what thou wilt shall be the whole of the Law, napisano na orginalnom vinilu meni tako dragog benda. Ko zna samo ce mu se reci ko, sta i kako. Kategorija za sebe.

[Škobo Habu]

Ja volim tu mračnu i depresivnu muziku Nicka Cavea ili Alice i Chains, a uopće ja sam nisam nikad bio ni mračan ni depresivan. čak šta više, uvijek sam veseo i nasmijan.

Kako se onda poistvjetiš sa muzičkom atmosferom i lirikom, nije mi jasno?

[Škobo Habu]

Da, nametanjem sopstvenog muzickog ukusa ne postize se nista. Kao sto sam napisao: ne biramo mi muziku, nego muzika bira nas. Nesto mora kliknuti unutar nas, mora se poklopiti neka zica, frekvencija, emocija, smisao za estetiku (rijetka stvar). Gdje ces nekome ko gleda dvodimenzionalno crno i bijelo pokusati predstaviti trodimenzionalni svijet u boji. Skoro, pa nemoguce. Do what thou wilt shall be the whole of the Law, napisano na orginalnom vinilu meni tako dragog benda. Ko zna samo ce mu se reci ko, sta i kako. Kategorija za sebe.

Ukus za muziku se razvija na mnogo načina. Kroz okruženje, kroz socijalizaciju, društveni položaj, vlastito iskustvo...

Ako si outsider kroz vlastito djetinjstvo normalno je da ćeš tražiti neki ventil, a taj ventil je najčešće muzika ili pipadnost kakvoj sub-kulturi sa kojom se možeš poistovjetiti.

[Better Man]

Ja volim tu mračnu i depresivnu muziku Nicka Cavea ili Alice i Chains, a uopće ja sam nisam nikad bio ni mračan ni depresivan. čak šta više, uvijek sam veseo i nasmijan.

Kako se onda poistvjetiš sa muzičkom atmosferom i lirikom, nije mi jasno?

Lijepo, uživam u tome. Npr. Kad sam prvi put čuo pjesmu Down In a Hole od Alice in Chains, ja sam bio izbezumljen od sreće, ono kez od uha do uha i uživam u pjesmi i pitam se zar ima išta bolje od oovog. Mene takva muzika čini veselim, sretnim, a ne tužnim i depresivnim. To je zaista čudno, ali tako je.

[Škobo Habu]

Lijepo, uživam u tome. Npr. Kad sam prvi put čuo pjesmu Down In a Hole od Alice in Chains, ja sam bio izbezumljen od sreće, ono kez od uha do uha i uživam u pjesmi i pitam se zar ima išta bolje od oovog. Mene takva muzika čini veselim, sretnim, a ne tužnim i depresivnim. To je zaista čudno, ali tako je.

Dirt je prvi album AIC koji sam kupio. Bila je 97/98. godina.

Prvi utisak, sad kada je slušam, koji mi se javlja iz tog doba jeste post-ratna neimaština, povratak u nešto što se nekad zvalo "dom", a onda je to bila kuća iskljuvana granatama, bez struje i osnovnih potrepština.

Blago tebi kada je ovo tebi bilo smješno...

[PixelDrifter]

Ukus za muziku se razvija na mnogo načina. Kroz okruženje, kroz socijalizaciju, društveni položaj, vlastito iskustvo...

Ako si outsider kroz vlastito djetinjstvo normalno je da ćeš tražiti neki ventil, a taj ventil je najčešće muzika ili pipadnost kakvoj sub-kulturi sa kojom se možeš poistovjetiti.

Slazem se. Ali, dodao bih i trazenje neceg dubljeg ili povezivanje muzike sa drugim aspektima, drugim vidovima umjetnosti (Inspiracija za "Symphaty for the devil" je Majstor i Margarita od Bulgakova, "The Cinema Show" i T.S. Eliotova "The Waste land", "Battle Of Evermore" i Tolkienov LOTR, itd.), tu mozemo ukljuciti i vizuelnu umjetnost kao sto je graphic design i fantasticni omoti Hipgnosisa npr. Dakle, jedna kompletna nadogradnja, ne samo jedna dimenzija, sto se nazalost izgubilo u danasnje vrijeme streaminga. Mozes biti outsider i outrider u isto vrijeme, mjesto ugodno za biti, ako si loner. I da, smatram da moras imati bar malcice zlokobne melanholije za Cave-a ili Hammilla, na kraju krajeva doticu egzistencijalna pitanja kroz muziku i tekstove.

[tokio25]

ti si imao problema u skoli sa druzenjem siguran sam
@Better Man

[Better Man]

Lijepo, uživam u tome. Npr. Kad sam prvi put čuo pjesmu Down In a Hole od Alice in Chains, ja sam bio izbezumljen od sreće, ono kez od uha do uha i uživam u pjesmi i pitam se zar ima išta bolje od oovog. Mene takva muzika čini veselim, sretnim, a ne tužnim i depresivnim. To je zaista čudno, ali tako je.

Dirt je prvi album AIC koji sam kupio. Bila je 97/98. godina.

Prvi utisak, sad kada je slušam, koji mi se javlja iz tog doba jeste post-ratna neimaština, povratak u nešto što se nekad zvalo "dom", a onda je to bila kuća iskljuvana granatama, bez struje i osnovnih potrepština.

Blago tebi kada je ovo tebi bilo smješno...

Prvi put samAlice in Chains čuo 1991. g i to pjesmu Man in the Box sa prvog albuma i svidjela mi se. Dirt sam nabavio 1993. g. Otac od prijatelja je radio u Viteksovoj prodavnici koja je bila u krugu fabrike,a tu je bio smješten Kanadski bataljon. I sad kako je moj prijatelj znao dobro Engleski jezik, njega otac vodio sa sobom u radnju da može komunicirati sa Kanadskim vojnicima koji su tu dolazili da kupuju deke i sl. I tako je on od jednog vojnika posudio cd Dirt i snimio nam. Pogrešno si me razumio. Nije meni to bilo smiješno, već je u meni izazvalo osjećaj sreće i zadovoljstva, jer slušam pjesmu koja je nešto savršeno i otuda taj kez od uha do uha. Bio sam potpuno nepomičan u tom trenutku i zadivljen onim što čujem.

[Better Man]

ti si imao problema u skoli sa druzenjem siguran sam
@Better Man

Ni najmanje. Nikad nisam imao problema u školi sa druženjem.

[Point.]

Realna cifra je od 150 do 180 hiljada prodatih karata i prisutnih ljudi na koncertima Dine Merlina. 200 hiljada je previše, jer stadion ne može primiti za 3 večeri toliko ljudi, jer da je bilo toliko, ljudi bi se pogušili. Vidi neumanjujem ja njedgov uspjeh, već samo hoću da kažem da to nije spektakl kakvim se predstavlja. Jeste nekom ko nije imao priliku da vidi ni jedan koncert neke strane velike muzičke ikone. Sve dok se budemo zadovoljavali koncertima Dine Merlina, nama niko bitan sa svjetske muzičke scene neće nikad doći.

Uh nije 200 hiljada negi 180 hiljada. Bitna razlika u pm.

Po čemu nije spektakl Dine Merlina 3 noći puno Koševo a jeste spektakl mrtvog Nick Caves u Puli? Tebi jeste vjerovatno, jer očigledno imaš kompleks manje vrijednosti pa strane izvođaće uzdižeš na nivo pejgambera muzike a naše spektakle ponižavaš na nivo maltene seoskog vašara. I vizuelno i svirački i po hajpu i po posjećnosti Merlinova 3 konceta su u pravom smislu spektakl.

Prvo treba da znaš da Nick Cave ima prateći sastav koji je daleko svirački superiorniji od pratećeg sasatva Dine Merlina plus London Gospel Choir. Drugo, Sam Nick Cave kao pjevač i izvođač je daleko ispred Dine Merlina. Dino Merlin nema ni blizu njegove energije na koncertima. Trebaaš pogledati uživo Nicka Cavea da bi shvatio o ćemu Ti pričam. U pratećem sastavu Dine Merlina glavni adut je Aida Mušanović Arsić, školovana pjevačica, koja svojom energijom i vokalom čini razliku i bez nje Dini koncerti bi bili samo obični koncerti. Ona je ta koja te koncerte podiže na viši nivo svojom energijom i svojim glasom.

De bolan, foliraj nekog drugog.

Koševo i ovi koncerti Merlina su sigurno spektakt i bolji nego žgoljavi Nick Cave u Puli, to što si ti platio 75 € kartu (a mogao si i 99€) i guzica ti malo vidjela puta pa kontaš da si cool i vidio Evrope, to neka stoji za tebe.

[Bodkin]

Cim dodju pacijenti sa politike, ode tema u pm.

Inace uvijek ta prica kako je sarajevo puno papaka i kako ce vise ljudi otici na nedu ukraden nego na springsteen-a.

Dvije stvari mogu biti tacne istovremeno. Zato je pop muzika za mase u kod nas i u svijetu. Ili je mozda neka dua lipa pojam umjetnosti i muzickog ukusa?

Pustite ljude da slusaju sta hoce. Odes u austriju i hiljade ljudi ode na teferic u alpama nakon skijanja da pjevaju austrijske glamocke zvuke. I to je kao kul.

Tema o ex yu i generalno roku, dodju ovdje padobranci da dnevne frustracije ispaljuju.

[Better Man]

Uh nije 200 hiljada negi 180 hiljada. Bitna razlika u pm.

Po čemu nije spektakl Dine Merlina 3 noći puno Koševo a jeste spektakl mrtvog Nick Caves u Puli? Tebi jeste vjerovatno, jer očigledno imaš kompleks manje vrijednosti pa strane izvođaće uzdižeš na nivo pejgambera muzike a naše spektakle ponižavaš na nivo maltene seoskog vašara. I vizuelno i svirački i po hajpu i po posjećnosti Merlinova 3 konceta su u pravom smislu spektakl.

Prvo treba da znaš da Nick Cave ima prateći sastav koji je daleko svirački superiorniji od pratećeg sasatva Dine Merlina plus London Gospel Choir. Drugo, Sam Nick Cave kao pjevač i izvođač je daleko ispred Dine Merlina. Dino Merlin nema ni blizu njegove energije na koncertima. Trebaaš pogledati uživo Nicka Cavea da bi shvatio o ćemu Ti pričam. U pratećem sastavu Dine Merlina glavni adut je Aida Mušanović Arsić, školovana pjevačica, koja svojom energijom i vokalom čini razliku i bez nje Dini koncerti bi bili samo obični koncerti. Ona je ta koja te koncerte podiže na viši nivo svojom energijom i svojim glasom.

De bolan, foliraj nekog drugog.

Koševo i ovi koncerti Merlina su sigurno spektakt i bolji nego žgoljavi Nick Cave u Puli, to što si ti platio 75 € kartu (a mogao si i 99€) i guzica ti malo vidjela puta pa kontaš da si cool i vidio Evrope, to neka stoji za tebe.

Eto ti ćeš mi reći. Ne vrijedi trošiti vrijeme na tvoje nepoznavanje muzike i tvoju umjerenosti da je Dino Merlin sad neki veliki umjetnik.

[dječak sa šibicama]

Porediti Cavea i Dinu je kao porediti PSG i FKS.

[Haris.ba]

Bijelo Dugme je skoro uvijek bilo lose uzivo

Mislim da je do repertoara. Nije bas ziv.

[milojicabrzi]

Eh, da je siroti Dino, onaj iz neke '84. koji je radeći u Pretisu, sastavljao kraj sa krajem, nekad mogao sanjati da će ga po forumima porediti sa Nick Caveom, mislim da bi ustao i sam sebi čestitao

Šalim se naravno, dosta primjera je u svijetu, da su neki ljudi, koji su u mladosti obavljali teške i nezahvalne poslove, postali poznati muzičari ili umjetnici, pa čak i dobro živjeli od toga.

Malo je poznato da je basista Iron Maidena i autor dobrog dijela njihovog opusa, mislim bio radnik gradske čistoće (da ne kažem baš vulgarno-smetljar), ekipa iz Dire Straitsa, neki od njih su bili lučki radnici, pa otud i taj naziv benda (koji je na engleskom otprilike kao naš izraz za novčani škripac- tj. kokuzluk).

Naš pok. Dario Džamonja, bio je više gladan nego sit u svojoj mladosti, pok. Charles Bukowski je radio svakakve poslove da bi preživio, mnogo je takvih primjera...

[milojicabrzi]

Bijelo Dugme je skoro uvijek bilo lose uzivo

Mislim da je do repertoara. Nije bas ziv.

I ja sam baš htio pitati, odakle ova tvrdnja...ima na Youtube dosta njihovih live snimaka iz različitih faza, nisu bili loši muzičari, a i Brega je poznat kao cjepidlaka i perfekcionista.

Slažem se da su u zadnjih par godina, prilično ofalili, ali mi ne stoji tvrdnja da su u najjačoj fazi loše zvučali uživo.

Kad poslušaš onaj live iz Kulušića, "zakucavanje" je to.

[PixelDrifter]

Eh, da je siroti Dino, onaj iz neke '84. koji je radeći u Pretisu, sastavljao kraj sa krajem, nekad mogao sanjati da će ga po forumima porediti sa Nick Caveom, mislim da bi ustao i sam sebi čestitao

Šalim se naravno, dosta primjera je u svijetu, da su neki ljudi, koji su u mladosti obavljali teške i nezahvalne poslove, postali poznati muzičari ili umjetnici, pa čak i dobro živjeli od toga.

Malo je poznato da je basista Iron Maidena i autor dobrog dijela njihovog opusa, mislim bio radnik gradske čistoće (da ne kažem baš vulgarno-smetljar), ekipa iz Dire Straitsa, neki od njih su bili lučki radnici, pa otud i taj naziv benda (koji je na engleskom otprilike kao naš izraz za novčani škripac- tj. kokuzluk).

Naš pok. Dario Džamonja, bio je više gladan nego sit u svojoj mladosti, pok. Charles Bukowski je radio svakakve poslove da bi preživio, mnogo je takvih primjera...

Rod Stewart bio grobar, Ozzy radio u klaonici, Plant asfaltirao ceste...