Milić Vukašinović

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderators: Benq, O'zone

Post Reply
milojicabrzi
Posts: 2749
Joined: 18/11/2009 12:43

#1076 Re: Milić Vukašinović

Post by milojicabrzi »

esso_sa wrote: 30/07/2026 09:45 EKV je bio bend koji se nije mogao slušati "onako", da odvrneš razglaz i eto, svira muzika. EKV se slušao sa razumijevanjem, da se zadubiš u njihovu muziku, jer su bili takav bend i debelo ispred nekih komercijala tipa Plavi Orkestar...
U BiH realno nisu imalil jaku publiku, čak su i oni u nekom od intervjua pričali kako su im na koncertima u BiH iz publike vrištali "Suada, Suada" (Plavi Orkestar)... Bili su toliko napredni u to doba, da ih pojedini ljudi jednostavno nisu razumjeli...
EKV, Diciplina kičme, Obojeni program, su bendovi koji imaju svoju vrijednost, ali nikad nisu imali neku masovnu publiku. To su bendovi koje prati i sluša relativno uski krug ljudi. Takvi bendova ima i danas, npr. beogradski bend u kojem je pjevačica Konstrakta, ne znam da li bi napunio CDA da svira u SA, ali ljudi neosporno imaju kvalitet. Slično je i sa Artan Lili i još nekim novijim beogradskim bendovima. Jednostavno, bend za uski krug ljudi i to je to.

Zadnji koncert EKV u SA, nekad u novembru ili decembru '91. bio je u Domu mladih i to je bio doseg za njihov samostalan koncert. Od 500-1500 ljudi, CDA, Sloga, Dom mladih i to je to što se tiče skoro polumilionskog Sarajeva. Milan je to i govorio u intervjuima, da su oni bili "bend velikih gradova" u bivšoj SFR i imali su 15-20 gradova koje bi obuhvatili turnejama i koncertima. Ne znam, možda stariji znaju, jesu li nekad prije rata, kad dođu u BiH svirali Tuzlu, Mostar, Zenicu.

Znam da ovi Tribute EKV bendovi koji dolaze posljednjih godina, uglavnom odrade te "turnejice" od nekoliko gradova u BiH, obiđu SA, Mostar, Tuzlu, Zenicu, ne sjećam se da su baš često išli i u Banja Luku.
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1077 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

tokio25 wrote: 30/07/2026 10:23 pa to je neuporedivo
juga je imala 20ak miliona dok su britanija njemacka francuska italija spanija svi imali od 40 do 80 miliona stanovnika
ako uzmemo jezik kao glavni
sve te drzave su imale ili oko sebe ili u svijetu jos veci broj osim mozda italije koji su se naslanjali na tu muziku pa tako da je i iz tih susjednih drzava se islo na muzicku scenu pomenutih drzava
juga je imala jugu i to je to sto se tice scene
sadako uzmemo muzicko umijece sviranja i sl vjerovatno je bilo pojedinaca koji su mogli parirati svjetskim muzicarima al glavni razlog je jezik uglavnom
ako uzmemo samo sviranje onda najbolji primjer je onaj iz nirvane novoselic koji je ajmo reci uspio iako je samo porijeklom sa ovih prostora
Ako je svirači iko mogao parirati svjetskim muzičarima, onda su to Vlatko i Točak. Za Vlatka se osamdesetih govorilo da bi mogao bez problema stati rame uz rame sa Claptonom i svim drugim gitarističkim virtuozima i svirati njihove pjesme, ali da oni ne bi mogli svirati s njim tradicionalnu Makedonsku muziku.
Last edited by Better Man on 30/07/2026 10:51, edited 2 times in total.
milojicabrzi
Posts: 2749
Joined: 18/11/2009 12:43

#1078 Re: Milić Vukašinović

Post by milojicabrzi »

@ better man

Mogli su, ali nisu... Leb i Sol bili su "osuđeni" na turneje po SSSR. Slušao sam Vlatka kako je pričao o tome. Imala je SFRJ vrsnih instrumentalista svjetskog ranga, hajde da spomenemo samo Vlatka i RM Točka, to su imena koja u svijetu gitarista stvarno znače...
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1079 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

Pa, ima ta razlika izmedju ozbiljnih ljubitelja muzike, koji se udube u ono sto slusaju i ljudi kojima je muzika vise dodatak atmosferi, stimungu, stoga se i razlikuje i odnos i ukus, jer kod prvih je u pitanju ljubav prema muzici, a kod drugih je to manje vise zacin. Zavisi i od nase senzibilnosti, interesovanja, da ne pametujem previse...Eno, Dino Merlin puni Kosevo. Ima svoju publiku koja dolazi sa svih prostora bivse nam domovine. Ljudi jednostavno vole to sto on pjeva. Vesele se, ucestvuju u velikom derneku, sretni su, tako da je to pozitivno. Valjda je to i jedino sto je bitno: biti sretan i dijeliti sa nekim te zajednicke, kratke, momente srece i opustanja. Dino u tome uspijeva.
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1080 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 10:32
esso_sa wrote: 30/07/2026 09:45 EKV je bio bend koji se nije mogao slušati "onako", da odvrneš razglaz i eto, svira muzika. EKV se slušao sa razumijevanjem, da se zadubiš u njihovu muziku, jer su bili takav bend i debelo ispred nekih komercijala tipa Plavi Orkestar...
U BiH realno nisu imalil jaku publiku, čak su i oni u nekom od intervjua pričali kako su im na koncertima u BiH iz publike vrištali "Suada, Suada" (Plavi Orkestar)... Bili su toliko napredni u to doba, da ih pojedini ljudi jednostavno nisu razumjeli...
EKV, Diciplina kičme, Obojeni program, su bendovi koji imaju svoju vrijednost, ali nikad nisu imali neku masovnu publiku. To su bendovi koje prati i sluša relativno uski krug ljudi. Takvi bendova ima i danas, npr. beogradski bend u kojem je pjevačica Konstrakta, ne znam da li bi napunio CDA da svira u SA, ali ljudi neosporno imaju kvalitet. Slično je i sa Artan Lili i još nekim novijim beogradskim bendovima. Jednostavno, bend za uski krug ljudi i to je to.

Zadnji koncert EKV u SA, nekad u novembru ili decembru '91. bio je u Domu mladih i to je bio doseg za njihov samostalan koncert. Od 500-1500 ljudi, CDA, Sloga, Dom mladih i to je to što se tiče skoro polumilionskog Sarajeva. Milan je to i govorio u intervjuima, da su oni bili "bend velikih gradova" u bivšoj SFR i imali su 15-20 gradova koje bi obuhvatili turnejama i koncertima. Ne znam, možda stariji znaju, jesu li nekad prije rata, kad dođu u BiH svirali Tuzlu, Mostar, Zenicu.

Znam da ovi Tribute EKV bendovi koji dolaze posljednjih godina, uglavnom odrade te "turnejice" od nekoliko gradova u BiH, obiđu SA, Mostar, Tuzlu, Zenicu, ne sjećam se da su baš često išli i u Banja Luku.
U odnosu na Disciplinu i Obojeni, EKV je imala najviše publike. Obojeni Program je tek 1991. godine snimio i objavio svoj prvi album i to isključivo na ploči. Album im objavili Aleksandar Dragaš i Ante Čikara na vlastitoj etiketi Search & Enjoy. Dragaš je kao bio neki urednik u Jugotonu i uspio je izganjati da u Jugotonu im odštampa ploču i obajvi na etiketi koju je osnovao sa Antom Čikarom. A ne treba zaboraviti da su osnovani prije EKV-a i Discipline. Doduše Milan i Koja su sa Ivanom Vdovićem prvo napravili Šarlo akrobatu.
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1081 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

Bilo je nasih jako dobrih i pjevaca i instrumentalista: Zlatko Pejakovic iz doba Korni Grupe (progresivna faza), Josip Bocek, Vedran Bozic, Zdravko Colic je imao fenomenalan glas (njegove pjesme su nesto sasvim drugo za mene, ali po pitanju voklanih mogucnosti), Boris Arandjelovic, Kornelije Bata Kovac, Dado Topic, ali opet rock and roll se nije rodio kod nas, tako da su se oni ugledali na strane uzore, a ne obratno, uz jezicku barijeru, to je bila nepremostiva prepreka.

Image

Image

Brega kao Jimmy Page, Bebek kao David Byron
Last edited by PixelDrifter on 30/07/2026 10:55, edited 1 time in total.
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1082 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 10:36 @ better man

Mogli su, ali nisu... Leb i Sol bili su "osuđeni" na turneje po SSSR. Slušao sam Vlatka kako je pričao o tome. Imala je SFRJ vrsnih instrumentalista svjetskog ranga, hajde da spomenemo samo Vlatka i RM Točka, to su imena koja u svijetu gitarista stvarno znače...
Da ne zaboravimo i Vedrana Božića iz grupe Time. Isto vrhunski gitarista. A od orguljaša i klavijaturista tu su pokojni Vlado Pravdić i pokojni Laza Ristovski i naravno Tihomir Pop Asanović. Na snimanju prvog albuma Bijelog Dugmeta, Vlado Pravdić je u studiju posudio orgulje od Tihomira Popa Asanovića i na njima odsvirao svoje dionice.
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1083 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

PixelDrifter wrote: 30/07/2026 10:49 Bilo je nasih jako dobrih i pjevaca i instrumentalista: Zlatko Pejakovic iz doba Korni Grupe (progresivna faza), Josip Bocek, Vedran Bozic, Zdravko Colic je imao fenomenalan glas (njegove pjesme su nesto sasvim drugo za mene, ali po pitanju voklanih mogucnosti), Boris Arandjelovic, Kornelije Bata Kovac, Dado Topic, ali opet rock and roll se nije rodio kod nas, tako da su se oni ugledali na strane uzore, a ne obratno, uz jezicku barijeru, to je bila nepremostiva prepreka.

Image

Image

Brega kao Jimmy Page, Bebek kao David Byron
Mislim da su Psihomodo pop prvi bend s ovih prostora koji se pojavio na MTV-u.
milojicabrzi
Posts: 2749
Joined: 18/11/2009 12:43

#1084 Re: Milić Vukašinović

Post by milojicabrzi »

Better Man wrote: 30/07/2026 10:44 U odnosu na Disciplinu i Obojeni, EKV je imala najviše publike. Obojeni Program je tek 1991. godine snimio i objavio svoj prvi album i to isključivo na ploči. Album im objavili Aleksandar Dragaš i Ante Čikara na vlastitoj etiketi Search & Enjoy. Dragaš je kao bio neki urednik u Jugotonu i uspio je izganjati da u Jugotonu im odštampa ploču i obajvi na etiketi koju je osnovao sa Antom Čikarom. A ne treba zaboraviti da su osnovani prije EKV-a i Discipline. Doduše Milan i Koja su sa Ivanom Vdovićem prvo napravili Šarlo akrobatu.
Da, tako je, Obojeni program je postojao nekad od početka '80-ih, svirao mahom besplatne koncerte i nije imao izdanje do početka '90-ih, to je primjer benda za uski krug publike :)

Inače, ja u odnosu na druge ljubitelje Novog vala i muzike tog vremena, imam "sukob" u odnosu na to neko manijakalno tretiranje Šarla akrobate kao nekog ultra-giga-mega kvalitetnog benda.

Ja to ne vidim niti čujem, znam samo da su mi te ritmičke dionice Ivice Vdovića- VD-a, uvijek zvučale nekako "prezategnuto" i istrzano, ličilo mi je to na stil- "evo hodam unatraške i stavit ću kupus na glavu samo da budem drugi i drugačiji" . U muzici imaju određene forme i zakonitosti od kojih ne možeš pobjeći, ma koliko to htio i biti nešto "drugačiji".

Ali ne, ljubitelji Šarla me "išamaraju" tvrdnjama kako se radi o najozbiljnijem novovalnom bendu, genijalnom uratku čiju dimenziju i vrijednost samo rijetki mogu spoznati i sličnim tvrdnjama.

Gledam nedavno neku muzičku emisiju i Predrag Peca Popović, u vezi Šarla iznese isto mišljenje, nešto u smislu-"Ja sam slušajući tu muziku stalno imao neki osjećaj da se oni tu nešto muče...". Pomislih-to Peco druže, barem nisam sam :D

Inače i EKV je "živnuo" i postao malo više popularan, upravo kad je VD otišao i kad su napustili te njegove "otvorene ritmičke formate" i počeli raditi pjesme u modernim i normalnim aranžmanima i ritmovima.

Mislim da ni EKV za svog postojanja, nije svirao Vrt, Platforme i te stvari sa tog prvog albuma, koncertni repertoar uglavnom je išao od Sa vetrom uz lice, pa na ovamo... :run: :thumbup: :bih:
User avatar
JohnnyS
Posts: 18007
Joined: 05/05/2007 12:03
Location: Brijuni

#1085 Re: Milić Vukašinović

Post by JohnnyS »

Spoiler
Show
milojicabrzi wrote: 30/07/2026 10:11
dembele wrote: 29/07/2026 15:26 @milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?
Teško je vršiti upoređenja i komparacije, između kategorija koje nisu slične i gdje postoje kulturološke i sociološke i brojne druge razlike, ali evo, pokušat ću napisati pa ti kroz "sito" isfiltriraj sebi odgovor :)

Muzičke scene se razlikuju, od uskusa publike i stanovništva na određenom području, pa do praćenja nekih svjetskih trendova itd. Npr. u Mađarskoj je Heavy metal jako popularna muzika i puno je bendova tog pravca, pa i svjetska imena iz oblasti svih podvrsta metala, obavezno na turnejama svraćaju u Budimpeštu.

Također, Njemci su isto veliki fanovi hard & heavy zvuka i tamo metalaca i punkera ima i bilo je znatno više nego npr. na načim prostorima.

Postoje francuski šansonjeri, ljudi ubijaju od kvalitete, izvedbe, glasa, aranžmana, a koje mi na ovim prostorima nikada nismo slušali ni pratili, jer nismo naklonjeni toj vrsti muzike. U Grčkoj i Bugarskoj imaju izvođači koji rade etno pjesme Balkana, izuzetno vrsni muzičari ali nisu kod nas poznati, pa Aca Lukas i mnogi beogradski izvođači, uspješno "djone" taj izraz već godinama i prodaju kao svoj itd.

Kada se pogleda scena npr. u Brazilu i Južnoj Americi, to je totalno drugi svijet što se tiče ritmova i zvučnih kolorita, aranžmana, tehnika i sl.
Brazilci imaju 10-15 ritmova, koje skoro pa nikada nećeš čuti na našim prostorima. Mi smo uzeli Rumbu i Beguine, "uvukli" te ritmove u narodnjake, naročito '80-ih godina, a ima čitava plejada tih latino ritmova (grupa Cubismo se svojevremeno bavila afro-cubana muzičkim izrazom, ali i to je tanko u odnosu na to šta se sve tamo svira).

1. Da li su BiH i SFRJ '70-ih i '80-ih godina, imali bendove koji su kvalitetom i izvedbom mogli parirati svjetskim bendovima i izvođačima?

-Jesu. Mislim da su Indexi bili rame uz rame sa izvođačima i bendovima u Evropi i svijetu u to vrijeme, kako po sviračkom umijeću, tako i aranžmanima i tehnikama. Rano Bijelo dugme, tehnički i svirački, bilo je blizu ako ne i jače, od mnogih svirača tog vremena. Grupa Smak iz Kragujevca neke '76. ide u SAD, kao vrsni izvođači i instrumentalisti u tom blues i rok maniru, svirački i tehnički jači od mnogi svirača tamo, ali kulturološki i jezički hendkepirani, što je uglavnom bio razlog neuspjeha i ostalih bendova iz ex Yu koji su pokušali inozemnu karijeru (Parni valjak, Atomsko sklonište, Johhny Štulić, Divlje jagode, Milić Vukašinović pa čak i Zdravko Čolić).

Treba imati u vidu da je biti dobar muzičar i instrumentalista, tih godina u ex Yu i BiH, to bilo mnogo teže i zahtjevalo puno više truda i napora, nego u razvijenim zemljama, gdje su instrumenti bili nadohvat ruke, posljednje riječi muzičke tehnike tog vremena bile su dostupne, pa srednjoškolci koji rade preko raspusta, zarade dovoljno za vrhunsku gitaru i pojačalo. O dostupnosti literature i edukativnog materijala da i ne govorim. U ex Yu je za bubnjare bila dostupna samo knjiga Lazara Džamića," Uhvati ritam", sa nekim osnovnim notacijama i tehnikama, koju smo bjesomučno tražili i kopirali, dok su vani postojali specijalizirani časopisi, literatura. ustanove za muzičko obrazovanje itd. Muzičari na našim prostorima i dan danas, u doba globalizacije i sveopšte dostupnositi, i dalje "kubure" sa nabavkom instrumenata, pa gledaju kad neko ide iz Njemačke ili Švicarske, da im nešto kupi, povuče i donese. Uvijek se sjetim Brune Langera iz Atomskog skloništa, koji je sredinom '70-ih skinuo šalter sa zida u svom stanu, kako bi napravio prekidač za pojačalo :) *ebi ga, bivša Yu nije bila baš raj za kupovinu tehnike i instrumenata, pa se raja dovijala na razne načine. Uglavnom, čim bi bendovi išli na neke turneje ili svirke vani, gledali bi da se kako-tako "skrpe" i sa opremom.

Svirački i tehnički, kad gledamo ove bendove o kojima ovdje pišemo, pa i ova naša sarajevska ekipa npr. Crvena jabuka, EJK ili ZP, imali su aranžmane i tehniku sviranja, vjerovatno u rangu U2 koji nikada nisu bili neki svirački virtuozi. Dok je U2 stekao svjetsku popularnost, ovi naši jezički i kulturološki "dobacili" samo do Balkana.

Mislim da su Divlje jagode bile u rangu, ili čak tehnički i svirački bolji od predstavnika takve muzičke scene u Britaniji ili Evropi, zato su ih manageri i producenti i pozvali u London. Kad su čuli snimak na kaseti, došli u Zagreb na koncert da vide i da se uvjere da jedan bend sa Balkana, može tako zvučati uživo :)

Osvajači iz Kragujevca, na tragu Iron Maidena, u dosta kvalitetnoj izvedbi. Čak je mislim i pjevač, Z. Pantović Čipi išao na neke audicije kad su tražili pjevača. Prošao je što se tiče tonaliteta, intonacije i tehnike, ali nije imao britanski akcenat, osjetilo se u pjevanju da je stranac.

Niški kerber je '80-ih bio vrlo svirački i tehnički jak, čak i puno jači od nekih hard & heavy imena tog vremena u Evropi.

Kad se pogleda punk scena '70-ih u Evropi i svijetu, Ramones, Pistolsi, Clash, "jadna je majka" kakvi su to svirači i virtuozi...njih je u svijetu "prodao fazon" a ne sviračko umijeće niti umjetničko znanje. Trend punka kao ideje i revolucije u muzičkom svijetu, moda, način života i sve što se vezalo uz to, doveo je do velike popularnosti bendova u kojima instrumentalisti nikada nisu bili neke sviračke "zvjerke", više se prodavala energija, način mišljenja, ponašanja i razmišljanja i općenito taj fazon. Držim da je naš Psihomodo pop, ako ne svirački jači, onda bar u rangu Ramonesa, koje su i kopirali u tim nekim ranim fazama benda. Pekinška patka, Pankrti, po svirci i aranžmanima slično je to i ne zaostaje kvalitetom izvdebe za onim što se po Londonu i UK sviralo u to vrijeme.

U suštini, imali smo kvalitetnih bendova i instrumentalista, ali se to prvenstveno zbog jezičke i kulturološke barijere, nije moglo "prodati" u inostranstvu, pa su ti bendovi ostali uglavnom lokalno popularni, osim nekih izvođača koji su na ovaj ili onaj način ostvarili međunarodne karijere (Bregović, Leibach itd.)

Postoji i velika razlika između prisutnosti kvalitetnih i dobrih muzičara i instrumentalista, kao i kvalitetnih autora nekad i sad, ali o tome u drugom nastavku.... :run: :thumbup: :bih:
Ja bih rekao dvije stvari.

Prvo, ako ćemo gledati produkciju, suvremenost s europskim tokovima i nakladama na domaćem tržištu, ako pričamo o popu svakako treba u analize uzeti Nove fosile, Abbu za istočnoeuropsku sirotinju.

Drugo, a to će naići na otpor jer je nepopularno mišljenje i to po dvije osnovne: od precijenjenosti ex yu rocka je veća samo precijenjenost ex yu nogometa
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1086 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

Sarlo Akrobata je pretenciozno precijenjen. Moze zvucati interesantno i orginalno, ali vise kao neki konceptualni oblik izrazavanja. Nisam fan.
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1087 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

JohnnyS wrote: 30/07/2026 11:08


Drugo, a to će naići na otpor jer je nepopularno mišljenje i to po dvije osnovne: od precijenjenosti ex yu rocka je veća samo precijenjenost ex yu nogometa
:thumbup:
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1088 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 11:04
Better Man wrote: 30/07/2026 10:44 U odnosu na Disciplinu i Obojeni, EKV je imala najviše publike. Obojeni Program je tek 1991. godine snimio i objavio svoj prvi album i to isključivo na ploči. Album im objavili Aleksandar Dragaš i Ante Čikara na vlastitoj etiketi Search & Enjoy. Dragaš je kao bio neki urednik u Jugotonu i uspio je izganjati da u Jugotonu im odštampa ploču i obajvi na etiketi koju je osnovao sa Antom Čikarom. A ne treba zaboraviti da su osnovani prije EKV-a i Discipline. Doduše Milan i Koja su sa Ivanom Vdovićem prvo napravili Šarlo akrobatu.
Da, tako je, Obojeni program je postojao nekad od početka '80-ih, svirao mahom besplatne koncerte i nije imao izdanje do početka '90-ih, to je primjer benda za uski krug publike :)

Inače, ja u odnosu na druge ljubitelje Novog vala i muzike tog vremena, imam "sukob" u odnosu na to neko manijakalno tretiranje Šarla akrobate kao nekog ultra-giga-mega kvalitetnog benda.

Ja to ne vidim niti čujem, znam samo da su mi te ritmičke dionice Ivice Vdovića- VD-a, uvijek zvučale nekako "prezategnuto" i istrzano, ličilo mi je to na stil- "evo hodam unatraške i stavit ću kupus na glavu samo da budem drugi i drugačiji" . U muzici imaju određene forme i zakonitosti od kojih ne možeš pobjeći, ma koliko to htio i biti nešto "drugačiji".

Ali ne, ljubitelji Šarla me "išamaraju" tvrdnjama kako se radi o najozbiljnijem novovalnom bendu, genijalnom uratku čiju dimenziju i vrijednost samo rijetki mogu spoznati i sličnim tvrdnjama.

Gledam nedavno neku muzičku emisiju i Predrag Peca Popović, u vezi Šarla iznese isto mišljenje, nešto u smislu-"Ja sam slušajući tu muziku stalno imao neki osjećaj da se oni tu nešto muče...". Pomislih-to Peco druže, barem nisam sam :D

Inače i EKV je "živnuo" i postao malo više popularan, upravo kad je VD otišao i kad su napustili te njegove "otvorene ritmičke formate" i počeli raditi pjesme u modernim i normalnim aranžmanima i ritmovima.

Mislim da ni EKV za svog postojanja, nije svirao Vrt, Platforme i te stvari sa tog prvog albuma, koncertni repertoar uglavnom je išao od Sa vetrom uz lice, pa na ovamo... :run: :thumbup: :bih:
EKV je svirao s prvog albuma na koncertima pjesmu Radostan dan, a s drugog albuma su svirali Modro i zeleno i Oči boje meda.Mnogi su baš Ivana Vdovića smatrali genijalcem i većom facom od Koje. Meni je Šarlo bio dobar i imam njihovu ploču, njihov prvi i jedini album. i Naravno imam i Paket aranžman i upravo mi je odlična njihova stvar Ona se budi. Oni su se raspali zbog različitog viđenja kako bend treba da zvuči i tako smo dobili Disciplinu i EKV.
Last edited by Better Man on 30/07/2026 12:31, edited 1 time in total.
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1089 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

PixelDrifter wrote: 30/07/2026 11:09 Sarlo Akrobata je pretenciozno precijenjen. Moze zvucati interesantno i orginalno, ali vise kao neki konceptualni oblik izrazavanja. Nisam fan.
Ovo je greska, mislio sam na Disciplinu Kicme.
DebelinJoe
Posts: 4468
Joined: 03/03/2021 20:06

#1090 Re: Milić Vukašinović

Post by DebelinJoe »

Vidi u Kuste pogleda. Kao da ga je neko pitao: Hoće li u Bosni biti krvi do koljena, a on reako: Ma hoće ba...


User avatar
turbofolk
Posts: 3338
Joined: 13/05/2014 09:37

#1091 Re: Milić Vukašinović

Post by turbofolk »

Ne znam kakve je izjave Đuro davao ili nisam znao dok ne pročitah ovdje. Za ovo znam i ovo sam uvijek volio pjevušit :D

Na snimku vidimo da su dijelovi Breke već doživjeli ratna oštećenja, a i spot snimaju blizu haustora i pasaža, da se imaju gdje sklonit ako zapuca :D

User avatar
dembele
Posts: 4378
Joined: 19/06/2014 09:15

#1092 Re: Milić Vukašinović

Post by dembele »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 10:11
dembele wrote: 29/07/2026 15:26 @milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?
Teško je vršiti upoređenja i komparacije, između kategorija koje nisu slične i gdje postoje kulturološke i sociološke i brojne druge razlike, ali evo, pokušat ću napisati pa ti kroz "sito" isfiltriraj sebi odgovor :)

Muzičke scene se razlikuju, od uskusa publike i stanovništva na određenom području, pa do praćenja nekih svjetskih trendova itd. Npr. u Mađarskoj je Heavy metal jako popularna muzika i puno je bendova tog pravca, pa i svjetska imena iz oblasti svih podvrsta metala, obavezno na turnejama svraćaju u Budimpeštu.

Također, Njemci su isto veliki fanovi hard & heavy zvuka i tamo metalaca i punkera ima i bilo je znatno više nego npr. na načim prostorima.

Postoje francuski šansonjeri, ljudi ubijaju od kvalitete, izvedbe, glasa, aranžmana, a koje mi na ovim prostorima nikada nismo slušali ni pratili, jer nismo naklonjeni toj vrsti muzike. U Grčkoj i Bugarskoj imaju izvođači koji rade etno pjesme Balkana, izuzetno vrsni muzičari ali nisu kod nas poznati, pa Aca Lukas i mnogi beogradski izvođači, uspješno "djone" taj izraz već godinama i prodaju kao svoj itd.

Kada se pogleda scena npr. u Brazilu i Južnoj Americi, to je totalno drugi svijet što se tiče ritmova i zvučnih kolorita, aranžmana, tehnika i sl.
Brazilci imaju 10-15 ritmova, koje skoro pa nikada nećeš čuti na našim prostorima. Mi smo uzeli Rumbu i Beguine, "uvukli" te ritmove u narodnjake, naročito '80-ih godina, a ima čitava plejada tih latino ritmova (grupa Cubismo se svojevremeno bavila afro-cubana muzičkim izrazom, ali i to je tanko u odnosu na to šta se sve tamo svira).

1. Da li su BiH i SFRJ '70-ih i '80-ih godina, imali bendove koji su kvalitetom i izvedbom mogli parirati svjetskim bendovima i izvođačima?

-Jesu. Mislim da su Indexi bili rame uz rame sa izvođačima i bendovima u Evropi i svijetu u to vrijeme, kako po sviračkom umijeću, tako i aranžmanima i tehnikama. Rano Bijelo dugme, tehnički i svirački, bilo je blizu ako ne i jače, od mnogih svirača tog vremena. Grupa Smak iz Kragujevca neke '76. ide u SAD, kao vrsni izvođači i instrumentalisti u tom blues i rok maniru, svirački i tehnički jači od mnogi svirača tamo, ali kulturološki i jezički hendkepirani, što je uglavnom bio razlog neuspjeha i ostalih bendova iz ex Yu koji su pokušali inozemnu karijeru (Parni valjak, Atomsko sklonište, Johhny Štulić, Divlje jagode, Milić Vukašinović pa čak i Zdravko Čolić).

Treba imati u vidu da je biti dobar muzičar i instrumentalista, tih godina u ex Yu i BiH, to bilo mnogo teže i zahtjevalo puno više truda i napora, nego u razvijenim zemljama, gdje su instrumenti bili nadohvat ruke, posljednje riječi muzičke tehnike tog vremena bile su dostupne, pa srednjoškolci koji rade preko raspusta, zarade dovoljno za vrhunsku gitaru i pojačalo. O dostupnosti literature i edukativnog materijala da i ne govorim. U ex Yu je za bubnjare bila dostupna samo knjiga Lazara Džamića," Uhvati ritam", sa nekim osnovnim notacijama i tehnikama, koju smo bjesomučno tražili i kopirali, dok su vani postojali specijalizirani časopisi, literatura. ustanove za muzičko obrazovanje itd. Muzičari na našim prostorima i dan danas, u doba globalizacije i sveopšte dostupnositi, i dalje "kubure" sa nabavkom instrumenata, pa gledaju kad neko ide iz Njemačke ili Švicarske, da im nešto kupi, povuče i donese. Uvijek se sjetim Brune Langera iz Atomskog skloništa, koji je sredinom '70-ih skinuo šalter sa zida u svom stanu, kako bi napravio prekidač za pojačalo :) *ebi ga, bivša Yu nije bila baš raj za kupovinu tehnike i instrumenata, pa se raja dovijala na razne načine. Uglavnom, čim bi bendovi išli na neke turneje ili svirke vani, gledali bi da se kako-tako "skrpe" i sa opremom.

Svirački i tehnički, kad gledamo ove bendove o kojima ovdje pišemo, pa i ova naša sarajevska ekipa npr. Crvena jabuka, EJK ili ZP, imali su aranžmane i tehniku sviranja, vjerovatno u rangu U2 koji nikada nisu bili neki svirački virtuozi. Dok je U2 stekao svjetsku popularnost, ovi naši jezički i kulturološki "dobacili" samo do Balkana.

Mislim da su Divlje jagode bile u rangu, ili čak tehnički i svirački bolji od predstavnika takve muzičke scene u Britaniji ili Evropi, zato su ih manageri i producenti i pozvali u London. Kad su čuli snimak na kaseti, došli u Zagreb na koncert da vide i da se uvjere da jedan bend sa Balkana, može tako zvučati uživo :)

Osvajači iz Kragujevca, na tragu Iron Maidena, u dosta kvalitetnoj izvedbi. Čak je mislim i pjevač, Z. Pantović Čipi išao na neke audicije kad su tražili pjevača. Prošao je što se tiče tonaliteta, intonacije i tehnike, ali nije imao britanski akcenat, osjetilo se u pjevanju da je stranac.

Niški kerber je '80-ih bio vrlo svirački i tehnički jak, čak i puno jači od nekih hard & heavy imena tog vremena u Evropi.

Kad se pogleda punk scena '70-ih u Evropi i svijetu, Ramones, Pistolsi, Clash, "jadna je majka" kakvi su to svirači i virtuozi...njih je u svijetu "prodao fazon" a ne sviračko umijeće niti umjetničko znanje. Trend punka kao ideje i revolucije u muzičkom svijetu, moda, način života i sve što se vezalo uz to, doveo je do velike popularnosti bendova u kojima instrumentalisti nikada nisu bili neke sviračke "zvjerke", više se prodavala energija, način mišljenja, ponašanja i razmišljanja i općenito taj fazon. Držim da je naš Psihomodo pop, ako ne svirački jači, onda bar u rangu Ramonesa, koje su i kopirali u tim nekim ranim fazama benda. Pekinška patka, Pankrti, po svirci i aranžmanima slično je to i ne zaostaje kvalitetom izvdebe za onim što se po Londonu i UK sviralo u to vrijeme.

U suštini, imali smo kvalitetnih bendova i instrumentalista, ali se to prvenstveno zbog jezičke i kulturološke barijere, nije moglo "prodati" u inostranstvu, pa su ti bendovi ostali uglavnom lokalno popularni, osim nekih izvođača koji su na ovaj ili onaj način ostvarili međunarodne karijere (Bregović, Leibach itd.)

Postoji i velika razlika između prisutnosti kvalitetnih i dobrih muzičara i instrumentalista, kao i kvalitetnih autora nekad i sad, ali o tome u drugom nastavku.... :run: :thumbup: :bih:
Hvala drug na ovoj sjajnoj opservaciji! :thumbup:
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1093 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

Ja bih volio da ima kakav dokaz da je Djuro to rekao ("ovo nije moj rat"), nekakv isjecak iz novina, klip, audio snimak, bilo sta, ovako se to prenosi u nedogled. Ne branim ga, hocu da kazem, ako to ljudi stalno ponavljaju, mora postojati neki izvor. Covjek je prvu godinu rata proveo u Sarajevu, reci da nije njegov rat zvuci sizofrenicno. Nazalost, to je rat svih nas. Bio i ostao. Nismo ga trazili, ali smo ga dobili da ga cuvamo u sjecanju dok smo zivi.
milojicabrzi
Posts: 2749
Joined: 18/11/2009 12:43

#1094 Re: Milić Vukašinović

Post by milojicabrzi »

PixelDrifter wrote: 30/07/2026 11:39
PixelDrifter wrote: 30/07/2026 11:09 Sarlo Akrobata je pretenciozno precijenjen. Moze zvucati interesantno i orginalno, ali vise kao neki konceptualni oblik izrazavanja. Nisam fan.
Ovo je greska, mislio sam na Disciplinu Kicme.
Meni je opet Disciplina kičme, koliko-toliko prihvatljiva i slušljiva, kao neki specifičan način izražavanja. Neki ljubitelji ih smatraju rodonačelnicima Noise pravca kod nas. Draža mi je od Šarla.

Šarlo ja ne razumijem, možda je i do mene, a ni kod VD-a ne vidim neku genijalnost, interesantan jeste, ali meni tehnički ne pretjerano jak instrumentalista. Više mislim da je "izvikan", ima takvih slučajeva na muzičkoj sceni, kad od nekog instrumentaliste, publika pravi "vunderkida" više zbog nekog stila ili ponašanja, a ne zbog nekog znanja i vladanja instrumentom.

Od pok. Sonje Savić, pravio se neki sex simbol bivše Yu kinematografije, žena imala 40 kg sa krevetom, niti sexa niti simbola :) žena je bila fenomenalna glumica i intelektualka, predstavnica urbane scene, izuzetno poštujem taj segment, ali nemojte od nje praviti Suzanu Mančić.

Slično mi je i sa pok. Čavketom iz El. Orgazma, napravili su od njega neku "ikonu" beogradske rock scene, ono jeste interesantan lik, ali daj ba, odvadite malo...čovjek tehnički potanak bubnjar.
Last edited by milojicabrzi on 30/07/2026 12:58, edited 1 time in total.
Škobo Habu
Posts: 9847
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#1095 Re: Milić Vukašinović

Post by Škobo Habu »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 10:11
dembele wrote: 29/07/2026 15:26 @milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?
Teško je vršiti upoređenja i komparacije, između kategorija koje nisu slične i gdje postoje kulturološke i sociološke i brojne druge razlike, ali evo, pokušat ću napisati pa ti kroz "sito" isfiltriraj sebi odgovor :)

Muzičke scene se razlikuju, od uskusa publike i stanovništva na određenom području, pa do praćenja nekih svjetskih trendova itd. Npr. u Mađarskoj je Heavy metal jako popularna muzika i puno je bendova tog pravca, pa i svjetska imena iz oblasti svih podvrsta metala, obavezno na turnejama svraćaju u Budimpeštu.

Također, Njemci su isto veliki fanovi hard & heavy zvuka i tamo metalaca i punkera ima i bilo je znatno više nego npr. na načim prostorima.

Postoje francuski šansonjeri, ljudi ubijaju od kvalitete, izvedbe, glasa, aranžmana, a koje mi na ovim prostorima nikada nismo slušali ni pratili, jer nismo naklonjeni toj vrsti muzike. U Grčkoj i Bugarskoj imaju izvođači koji rade etno pjesme Balkana, izuzetno vrsni muzičari ali nisu kod nas poznati, pa Aca Lukas i mnogi beogradski izvođači, uspješno "djone" taj izraz već godinama i prodaju kao svoj itd.

Kada se pogleda scena npr. u Brazilu i Južnoj Americi, to je totalno drugi svijet što se tiče ritmova i zvučnih kolorita, aranžmana, tehnika i sl.
Brazilci imaju 10-15 ritmova, koje skoro pa nikada nećeš čuti na našim prostorima. Mi smo uzeli Rumbu i Beguine, "uvukli" te ritmove u narodnjake, naročito '80-ih godina, a ima čitava plejada tih latino ritmova (grupa Cubismo se svojevremeno bavila afro-cubana muzičkim izrazom, ali i to je tanko u odnosu na to šta se sve tamo svira).

1. Da li su BiH i SFRJ '70-ih i '80-ih godina, imali bendove koji su kvalitetom i izvedbom mogli parirati svjetskim bendovima i izvođačima?

-Jesu. Mislim da su Indexi bili rame uz rame sa izvođačima i bendovima u Evropi i svijetu u to vrijeme, kako po sviračkom umijeću, tako i aranžmanima i tehnikama. Rano Bijelo dugme, tehnički i svirački, bilo je blizu ako ne i jače, od mnogih svirača tog vremena. Grupa Smak iz Kragujevca neke '76. ide u SAD, kao vrsni izvođači i instrumentalisti u tom blues i rok maniru, svirački i tehnički jači od mnogi svirača tamo, ali kulturološki i jezički hendkepirani, što je uglavnom bio razlog neuspjeha i ostalih bendova iz ex Yu koji su pokušali inozemnu karijeru (Parni valjak, Atomsko sklonište, Johhny Štulić, Divlje jagode, Milić Vukašinović pa čak i Zdravko Čolić).

Treba imati u vidu da je biti dobar muzičar i instrumentalista, tih godina u ex Yu i BiH, to bilo mnogo teže i zahtjevalo puno više truda i napora, nego u razvijenim zemljama, gdje su instrumenti bili nadohvat ruke, posljednje riječi muzičke tehnike tog vremena bile su dostupne, pa srednjoškolci koji rade preko raspusta, zarade dovoljno za vrhunsku gitaru i pojačalo. O dostupnosti literature i edukativnog materijala da i ne govorim. U ex Yu je za bubnjare bila dostupna samo knjiga Lazara Džamića," Uhvati ritam", sa nekim osnovnim notacijama i tehnikama, koju smo bjesomučno tražili i kopirali, dok su vani postojali specijalizirani časopisi, literatura. ustanove za muzičko obrazovanje itd. Muzičari na našim prostorima i dan danas, u doba globalizacije i sveopšte dostupnositi, i dalje "kubure" sa nabavkom instrumenata, pa gledaju kad neko ide iz Njemačke ili Švicarske, da im nešto kupi, povuče i donese. Uvijek se sjetim Brune Langera iz Atomskog skloništa, koji je sredinom '70-ih skinuo šalter sa zida u svom stanu, kako bi napravio prekidač za pojačalo :) *ebi ga, bivša Yu nije bila baš raj za kupovinu tehnike i instrumenata, pa se raja dovijala na razne načine. Uglavnom, čim bi bendovi išli na neke turneje ili svirke vani, gledali bi da se kako-tako "skrpe" i sa opremom.

Svirački i tehnički, kad gledamo ove bendove o kojima ovdje pišemo, pa i ova naša sarajevska ekipa npr. Crvena jabuka, EJK ili ZP, imali su aranžmane i tehniku sviranja, vjerovatno u rangu U2 koji nikada nisu bili neki svirački virtuozi. Dok je U2 stekao svjetsku popularnost, ovi naši jezički i kulturološki "dobacili" samo do Balkana.

Mislim da su Divlje jagode bile u rangu, ili čak tehnički i svirački bolji od predstavnika takve muzičke scene u Britaniji ili Evropi, zato su ih manageri i producenti i pozvali u London. Kad su čuli snimak na kaseti, došli u Zagreb na koncert da vide i da se uvjere da jedan bend sa Balkana, može tako zvučati uživo :)

Osvajači iz Kragujevca, na tragu Iron Maidena, u dosta kvalitetnoj izvedbi. Čak je mislim i pjevač, Z. Pantović Čipi išao na neke audicije kad su tražili pjevača. Prošao je što se tiče tonaliteta, intonacije i tehnike, ali nije imao britanski akcenat, osjetilo se u pjevanju da je stranac.

Niški kerber je '80-ih bio vrlo svirački i tehnički jak, čak i puno jači od nekih hard & heavy imena tog vremena u Evropi.

Kad se pogleda punk scena '70-ih u Evropi i svijetu, Ramones, Pistolsi, Clash, "jadna je majka" kakvi su to svirači i virtuozi...njih je u svijetu "prodao fazon" a ne sviračko umijeće niti umjetničko znanje. Trend punka kao ideje i revolucije u muzičkom svijetu, moda, način života i sve što se vezalo uz to, doveo je do velike popularnosti bendova u kojima instrumentalisti nikada nisu bili neke sviračke "zvjerke", više se prodavala energija, način mišljenja, ponašanja i razmišljanja i općenito taj fazon. Držim da je naš Psihomodo pop, ako ne svirački jači, onda bar u rangu Ramonesa, koje su i kopirali u tim nekim ranim fazama benda. Pekinška patka, Pankrti, po svirci i aranžmanima slično je to i ne zaostaje kvalitetom izvdebe za onim što se po Londonu i UK sviralo u to vrijeme.

U suštini, imali smo kvalitetnih bendova i instrumentalista, ali se to prvenstveno zbog jezičke i kulturološke barijere, nije moglo "prodati" u inostranstvu, pa su ti bendovi ostali uglavnom lokalno popularni, osim nekih izvođača koji su na ovaj ili onaj način ostvarili međunarodne karijere (Bregović, Leibach itd.)

Postoji i velika razlika između prisutnosti kvalitetnih i dobrih muzičara i instrumentalista, kao i kvalitetnih autora nekad i sad, ali o tome u drugom nastavku.... :run: :thumbup: :bih:
Mislim da je forumaš krivo shvatio ili mu je neko krivo prenio referncu na, sad već, mitski tekst NME-a o jugoslovenskoj new-wave sceni početkom osamdesetih. Nije u pitanju pop-rok scena, jer tih osamdesetih su popom drmali Njemci, Francuzi, Šveđani...

https://www.new-east-archive.org/featur ... 0-years-on
User avatar
PixelDrifter
Posts: 1290
Joined: 21/07/2025 19:11

#1096 Re: Milić Vukašinović

Post by PixelDrifter »

Ma, da, medijsko gradjenje mita. Sonja Savic, pokoj joj dusi, nije bila sex simbol, a upinjali su se da je uvrste u tu kategoriju. Ljudska rasa je sklona gradjenju i obozavanju bilo mitova, bilo bozanskih stvorenja.
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 51795
Joined: 29/06/2011 23:39

#1097 Re: Milić Vukašinović

Post by dječak sa šibicama »

EKV su klinci voljeli zbog muzike stila stagod, isto kao i Stulica. Jedan poznanik rezao vene na Boru Corbu i to u ratu i to decko iz Srebrenice, nesto su nasli u toj muzici tekstovima stihovima nebitno sto ja mozda ne vidim ali oni vide.

Nekome je i Jeger budala koja skace po bini a nekome idol. Stvar ukusa, ima nesto u muzici i pjesmama ako milioni to vole, vjerovatno. Ne moram se ja slagati sa tim.

Odosmo u filozofiju zasto ljudi slusaju muziku, moja stara je obozavala Springstina i americke rokere a rijetko koju rijec engleskog je razumjela. Svidjao joj se ritam, zena nas davila pricama o Radio Luxemburgu sezdesetih i kako su to klinci u jugoslaviji masovno slusali.
Mozda treba poslusati te pjesme unazad, ko zna :lol:
User avatar
dječak sa šibicama
Posts: 51795
Joined: 29/06/2011 23:39

#1098 Re: Milić Vukašinović

Post by dječak sa šibicama »

PixelDrifter wrote: 30/07/2026 12:12 Ja bih volio da ima kakav dokaz da je Djuro to rekao ("ovo nije moj rat"), nekakv isjecak iz novina, klip, audio snimak, bilo sta, ovako se to prenosi u nedogled. Ne branim ga, hocu da kazem, ako to ljudi stalno ponavljaju, mora postojati neki izvor. Covjek je prvu godinu rata proveo u Sarajevu, reci da nije njegov rat zvuci sizofrenicno. Nazalost, to je rat svih nas. Bio i ostao. Nismo ga trazili, ali smo ga dobili da ga cuvamo u sjecanju dok smo zivi.

Vjerovatno izvuceno iz konteksta, zlurado kako to obicno i biva.

Niko ne pita Dinu za Cecu "Beograd" i brisanje iz Sarajeva pa palamudjenje patriotizmom iz Njemacke, jer Edin jbg a ovaj Branko. I to je tako, Mladen Vojicic je pretucen u Sarajevu sigurno ne zbog ruznih tena.
User avatar
Better Man
Posts: 19054
Joined: 01/10/2006 20:10

#1099 Re: Milić Vukašinović

Post by Better Man »

milojicabrzi wrote: 30/07/2026 12:19
PixelDrifter wrote: 30/07/2026 11:39
PixelDrifter wrote: 30/07/2026 11:09 Sarlo Akrobata je pretenciozno precijenjen. Moze zvucati interesantno i orginalno, ali vise kao neki konceptualni oblik izrazavanja. Nisam fan.
Ovo je greska, mislio sam na Disciplinu Kicme.
Meni je opet Disciplina kičme, koliko-toliko prihvatljiva i slušljiva, kao neki specifičan način izražavanja. Neki ljubitelji ih smatraju rodonačelnicima Noise pravca kod nas. Draža mi je od Šarla.

Šarlo ja ne razumijem, možda je i do mene, a ni kod VD-a ne vidim neku genijalnost, interesantan jeste, ali meni tehnički ne pretjerano jak instrumentalista. Više mislim da je "izvikan", ima takvih slučajeva na muzičkoj sceni, kad od nekog instrumentaliste, publika pravi "vunderkinda" više zbog nekog stila ili ponašanja, a ne zbog nekog znanja i vladanja instrumentom.

Od pok. Sonje Savić, pravio se neki sex simbol bivše Yu kinematografije, žena imala 40 kg sa krevetom, niti sexa niti simbola :) žena je bila fenomenalna glumica i intelektualka, predstavnica urbane scene, izuzetno poštujem taj segment, ali nemojte od nje praviti Suzanu Mančić.

Slično mi je i sa pok. Čavketom iz El. Orgazma, napravili su od njega neku "ikonu" beogradske rock scene, ono jeste interesantan lik, ali daj ba, odvadite malo...čovjek tehnički potanak bubnjar.
Različiti su ukusi, pa tako i pitanje seksiplia. Možda je nekom upravo Sonja Savić takva kava jeste bila više seksipilna od kako ti navodiš Suzane Mančić. Za mene lično ženski seksipil se ne ogleda u velikim grudima i stražnjici, već u nekim drugim stvarima.
Zakalwe
Posts: 688
Joined: 24/07/2012 11:48
Location: truli zapad
Grijem se na: struju

#1100 Re: Milić Vukašinović

Post by Zakalwe »

Dobrinjac-u-Pragu wrote: 30/07/2026 00:21 vezano za reginu, zar nije davor tvrdio da je on zapravo predlozio da se bend 1990. nazove regina zbog neke djevojke tada i da je zadrzao pravo na ime regina, i da aco ne smije da grupu zove tako? a sto se tice pjesama njihovih na (dva prije rata, cetiri poslije rata) aco je vecinski autor i koliko god davor ima glas i zapravo je lice benda, aco ima pravo da ih koristi a ne davor.
Haha....bio neki noise-band u SA oko 1990. Big Daddy. Nesto kao Einstürzende Neubauten iz mahale. Sjecam se kad su ih intervjuisali na Omladisnkom i pitali ono standardno "kako ste dosli do tog imena". Odgovor: "ja sam sreo jednu djevojku koja se zvala Big Daddy i on je isto sreo jednu djevojku koja se zvala Big Daddy".

I studiju muk 30 sekundi.
Post Reply