Milić Vukašinović

[zomri]

Sjećam se i ja odnekud ove izjave da nije njegov rat. Sad da li je to Mandela efekat, haj mu ga znaj. Ali def se sjećam da je i drugom prilikom izjavio da kad je počeo rat "nije znao ko su 'oni' a ko smo 'mi'".

[PixelDrifter]

Ne znam kako je bilo u drugim sredinama, ali u Sarajevu je pred rat na pitanje "sta slusas?" najcesci odgovor bio "EKV i U2".

Popularnost su imali i prije rata, dakle.

pa upravo to pred rat
znaci pred rat im pocela se dizati popularnost
a oni vec postojali skoro 10 godina
kao sto rekoh ekv vise duguje slavu tom antiratnom pricom i tragedijama nego samoj muzici i pjesmama

Nije tako. Bili popularni i prije nego se spominjao rat. Sudionik sam tog vremena. Tragedije se još nisu bile desile. Nisu bili popularni kao Plavi Orkestar, koji je razvaljivao u to doba zahvaljujući djevojčicama od 12 godina, ali kod ozbiljnije raje itekako. EKV, Azra sinonim za rock and roll, dok je ZP doživljavano kao muzička top lista nadrealista, ono "joj što su smiješni". Po pitanju posjećenosti, Lepa Brena bi ih sve stavila u đepić od sakoa. Fakat ne kontam fascinaciju ZP, band kao što je Đuro glumac, dosjetke i vicevi, Zenit bubnjar bez smisla za ritam, niti pjevača, niti muzičara. Jest se Nele bacao po bini, kopirajući Mick Jaggera i Zenita su ošišali na koncertu, ali muzički je taj band samo zajebancija koja im je upalila. Ono middle of the road.

[JohnnyS]

Razlika između Azre i ovih današnjih bendova je ta da Džoni čak i danas, onako lud i prolupao, može napuniti bilo koji stadion u Jugoslaviji, dok ovi ne mogu ni Dom mladih.

Ne mogu se porediti Azra i bilo koji današnji bend.

Kao nekadašnji die hard fan Azre i osoba koja je po frontmenu te grupe uzela nick, moram reći kako što sam stariji to me više prolazi oduševljenje tim bendom, a to što bi skupili više ljudi od Thompsona i Cece zajedno više pripisujem mitu kojeg je džoni napravio oko sebe nego nekom aman zaman kvalitetom.

Njemu je raspad Jugoslavije isto odlično došao jer su im albumi upadljivo gubili kvalitetu prema kraju osamdesetih pa ih je rat spriječio da se sramote na gitarijadama u Radovčićima ili Gromači.

Sta najvise volis slusati od Azre? Sta smatras najkvalitetnijim dijelom njihovog opusa i zasto

A slušaj, slažem se s mainstreamom, Sunčana strana ulice i Filigranski pločnici, još i B strana Azre.

Evo ne znam što bih ti rekao, da mi je pola marke svaki put kad bi mi pala na pamet pjesma Kada Zagreb izranja iz sna dok bih iz bolnice gledao kako sviće novi dan sad bih ovo pisao s Bora Bore, a ne iz Mostara. Da mi je još pola marke za svaki put kad bih u internet raspravi htio napisati nekom botu "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ovako ne misli taj kleveće u laže", na Bora Bori bi mi Guetta osobno muziku puštao.

I opet svako malo pustim Obrati pažnju na posljednju stvar. I nema mi draže nego navečer u staroj kafani čuti Odlazak u noć.

Eh sad, je li to zato što je Azra neka nevjerojatno dobra grupa ili je to uvjetovano time što sam najbolje godine života u toj istoj staroj kafani proveo galameći Ooooooooooooooooooooo kad bi krenuo Užas je moja furka, teško je znati. Znam samo da Jala i Buba naprave pjesmu s tekstom Fafala si mi ti fala ti i da mi djeca to slušaju ja bih rekao vidi seljačina. A eto, kad Johnny to pjeva, to je kao urbano.

Tako da mislim kako je to u svoja doba bila dobra grupa, ali je isto tako za njen legacy došao taj neki mitski status i pretvorilo je u nešto što realno nije baš toliko nebeski dobro.

[tokio25]

Ne znam kako je bilo u drugim sredinama, ali u Sarajevu je pred rat na pitanje "sta slusas?" najcesci odgovor bio "EKV i U2".

Popularnost su imali i prije rata, dakle.

pa upravo to pred rat
znaci pred rat im pocela se dizati popularnost
a oni vec postojali skoro 10 godina
kao sto rekoh ekv vise duguje slavu tom antiratnom pricom i tragedijama nego samoj muzici i pjesmama

Nije tako. Bili popularni i prije nego se spominjao rat. Sudionik sam tog vremena. Tragedije se još nisu bile desile. Nisu bili popularni kao Plavi Orkestar, koji je razvaljivao u to doba zahvaljujući djevojčicama od 12 godina, ali kod ozbiljnije raje itekako. EKV, Azra sinonim za rock and roll, dok je ZP doživljavano kao muzička top lista nadrealista, ono "joj što su smiješni". Po pitanju posjećenosti, Lepa Brena bi ih sve stavila u đepić od sakoa. Fakat ne kontam fascinaciju ZP, band kao što je Đuro glumac, dosjetke i vicevi, Zenit bubnjar bez smisla za ritam, niti pjevača, niti muzičara. Jest se Nele bacao po bini, kopirajući Mick Jaggera i Zenita su ošišali na koncertu, ali muzički je taj band samo zajebancija koja im je upalila. Ono middle of the road.

ma nisam rekao da su bili anonimusi nego da nisu bili mega zvijezde
nisu bili popularni u smislu da ih se smatra kultnim bendom
naravno da su bili popularni ako napune dvoranu u beogradu
rekao sam tek sa pocetkom rata a nakon toga i tragedijama postaju kult neki i dize ih se u nebesa kao da je svaka pjesma majkl dzekson u najboljem izdanju

[Better Man]

razumijem da nisu po svačijem ukusu ali reći da su zoster i štuke opadanje kriterija u odnosu na ekv mi je hajde azra prva dva-tri albuma neponovljivo nešto, teško da je išta usporedivo sa tim, ali ekv fakat prosječan bend. milan top lik ali brate lirika u rangu srednjoškolske priredbe. ritam linije mahom posuđene, jedino što donekle vrijedi su margitine bravure na klavijaturama mada i tu se prepisivalo.

EKV je sve samo ne prosječan bend. Bili su genijalci i vrhunski muzičari. Milan je bio teški profesionalac i perfekcionista i na koncertima su zvučali fantastično. Kada su snimali album S vetrom uz lice, u istom studiju je i Parni Valjak snimao album Pokreni se. Lider Valjka Hus je pričao kako je s Magi dogovorio da im odsvira klavijature u pjesmi Van Vremena. Kaže Hus za Magi da je bila genijalna i veliki profesionalac i da sve što je on zamislio kako treba da zvuči, ona odsvirasla iz prve bez ikakvih proba i uvježbavanja. Ona je završila srednju muzičku školu i bila je u klasi sa Ivom Pogorelićem i svi su govorili za nju da je veći talenat od njega. Njena mama joj nije dozvolila da ide u Rusiju na muzički konzervatorij i ona je tako ostala u Beogradu i upisala Arhitekturu i diplomirala i postala je dio EKV-a i obogatila njihov zvuk svojim magičnim zvukom klavira i klavijatura.

[swordmaster]

Milic je Dr za rock'n'roll a Bombarder je bio stvarno nešto posebno u ovom gradu. Nešo legenda, i danas još aktivni poslije 40 godina. Jedan od bivših gitarista Bombardera Zlatko Slatinac ima band Foxy Head, dobar rock band. Bivši bubnjar Senad Marava je mislim još u Sarajevu i ima svoj projekat Marawa. Ono što kažu one man band a muzika je thrash metal i može se naći na youtube.. Na žalost tanka nam je metal scena..

[tokio25]

evo upravo ovo sto govorim
ekv se dize jer su postali kult
niko ne pominje bilo koga drugog samo milana i magi
pjesme po mom misljenju nisu ni lose nisu ni nesto sto bih rekao da su bezvremenske

mi inace imamo tu tradiciju da nesto ili dizemo u nebo previse ili pljujemo previse

[Better Man]

Sjećam se i ja odnekud ove izjave da nije njegov rat. Sad da li je to Mandela efekat, haj mu ga znaj. Ali def se sjećam da je i drugom prilikom izjavio da kad je počeo rat "nije znao ko su 'oni' a ko smo 'mi'".

Đuro je bio dio rata u Sarajevu i s Nedom Babovićem je snimio par patriotskih ljubavnih pjesama.

[Better Man]

evo upravo ovo sto govorim
ekv se dize jer su postali kult
niko ne pominje bilo koga drugog samo milana i magi
pjesme po mom misljenju nisu ni lose nisu ni nesto sto bih rekao da su bezvremenske

mi inace imamo tu tradiciju da nesto ili dizemo u nebo previse ili pljujemo previse

Od prvog albuma EKV su za mene bili odlični i rat nije uopće uticao na to da ih više zavolim. Jedino što mije rat pokazao je to da su osim što su bili odličan bend, bili prije svega ljudi i to ljudi na pravoj strani historije.

[tokio25]

evo upravo ovo sto govorim
ekv se dize jer su postali kult
niko ne pominje bilo koga drugog samo milana i magi
pjesme po mom misljenju nisu ni lose nisu ni nesto sto bih rekao da su bezvremenske

mi inace imamo tu tradiciju da nesto ili dizemo u nebo previse ili pljujemo previse

Od prvog albuma EKV su za mene bili odlični i rat nije uopće uticao na to da ih više zavolim. jedino što mije rat pokazao je to da su osim što su bili odličan bend, bili prije svega ljudi i to ljudi na pravoj strani historije.

ma ok ne kazem da ne mogu oni biti nekome najbolji na svijetu i jedini oni koji su mu vazni
al se to ne mjeri po tebi meni itd
kao sto na ovoj temi vjerovatno svi "mrze" narodnjake tako i narodnjaci mrze rock metal pop i sve sto ide uz to
upravo to je vazno za tebe su bili odlicni kao i za one koji su ih pratili od pocetka sigurno jer inace ne bi ih pratili jel

da su bili ljudi jesu to se moze reci bez pogovora al to nema veze sa muzikom

[Better Man]

Ne znam kako je bilo u drugim sredinama, ali u Sarajevu je pred rat na pitanje "sta slusas?" najcesci odgovor bio "EKV i U2".

Popularnost su imali i prije rata, dakle.

pa upravo to pred rat
znaci pred rat im pocela se dizati popularnost
a oni vec postojali skoro 10 godina
kao sto rekoh ekv vise duguje slavu tom antiratnom pricom i tragedijama nego samoj muzici i pjesmama

Bili su oni itekako popularni i prije rata. Glavni njihov proboj na sceni i velika populranost je došla sa trećim albumom S vetrom uz lice. Tad su išli van Jugoslavije da sviraju i to u Francusku.

[tokio25]

Ne znam kako je bilo u drugim sredinama, ali u Sarajevu je pred rat na pitanje "sta slusas?" najcesci odgovor bio "EKV i U2".

Popularnost su imali i prije rata, dakle.

pa upravo to pred rat
znaci pred rat im pocela se dizati popularnost
a oni vec postojali skoro 10 godina
kao sto rekoh ekv vise duguje slavu tom antiratnom pricom i tragedijama nego samoj muzici i pjesmama

Bili su oni itekako popularni i prije rata. Glavni njihov proboj na sceni i velika populranost je došla sa trećim albumom S vetrom uz lice. Tad su išli ivan Jugoslavije da sviraju i to u Francusku.

e jbg sada
ja znam bendova koji su nepoznati skroz pa su isli vani da sviraju
to uopste ne znaci nesto posebno
jesu bili popularni relativno ajmo reci
rat i tragedija je ono sto im je donijelo kultni status koji sada "uzivaju"

[Better Man]

evo upravo ovo sto govorim
ekv se dize jer su postali kult
niko ne pominje bilo koga drugog samo milana i magi
pjesme po mom misljenju nisu ni lose nisu ni nesto sto bih rekao da su bezvremenske

mi inace imamo tu tradiciju da nesto ili dizemo u nebo previse ili pljujemo previse

Od prvog albuma EKV su za mene bili odlični i rat nije uopće uticao na to da ih više zavolim. jedino što mije rat pokazao je to da su osim što su bili odličan bend, bili prije svega ljudi i to ljudi na pravoj strani historije.

ma ok ne kazem da ne mogu oni biti nekome najbolji na svijetu i jedini oni koji su mu vazni
al se to ne mjeri po tebi meni itd
kao sto na ovoj temi vjerovatno svi "mrze" narodnjake tako i narodnjaci mrze rock metal pop i sve sto ide uz to
upravo to je vazno za tebe su bili odlicni kao i za one koji su ih pratili od pocetka sigurno jer inace ne bi ih pratili jel

da su bili ljudi jesu to se moze reci bez pogovora al to nema veze sa muzikom

Ono što je interesantno je to da neki muzičari iz Sarajeva od kojih si očekivao da dignu glas protiv zla su šutjeli, pa čak se i stavili na stranu zla. S dsruge strane si imao Beogradsku scenu EKV, Partibrejkerse, Električni Orgazam, koji su javno osudili Miloševića i njegove ratove i pružili nam podršku. Tu su bili Vlada Divljan, koji je taj period živio u Australiji, pa Koju i Disciplinu Kičme, pa imaš i Ramba Amadeusa, Balaševića.

[Altsa]

Ne znam kako je bilo u drugim sredinama, ali u Sarajevu je pred rat na pitanje "sta slusas?" najcesci odgovor bio "EKV i U2".

Popularnost su imali i prije rata, dakle.

Gluho bilo. EKV najprecjenjeniji band sa ovih prostora.

[tokio25]

Od prvog albuma EKV su za mene bili odlični i rat nije uopće uticao na to da ih više zavolim. jedino što mije rat pokazao je to da su osim što su bili odličan bend, bili prije svega ljudi i to ljudi na pravoj strani historije.

ma ok ne kazem da ne mogu oni biti nekome najbolji na svijetu i jedini oni koji su mu vazni
al se to ne mjeri po tebi meni itd
kao sto na ovoj temi vjerovatno svi "mrze" narodnjake tako i narodnjaci mrze rock metal pop i sve sto ide uz to
upravo to je vazno za tebe su bili odlicni kao i za one koji su ih pratili od pocetka sigurno jer inace ne bi ih pratili jel

da su bili ljudi jesu to se moze reci bez pogovora al to nema veze sa muzikom

Ono što je interesantno je to da neki muzičari iz Sarajeva od kojih si očekivao da dignu glas protiv zla su šutjeli, pa čak se i stavili na stranu zla. S dsruge strane si imao Beogradsku scenu EKV, Partibrejkerse, Električni Orgazam, koji su javno osudili Miloševića i njegove ratove i pružili nam podršku. Tu su bili Vlada Divljan, koji je taj period živio u Australiji, pa Koju i Disciplinu Kičme, pa imaš i Ramba Amadeusa, Balaševića.

pa nisu oni dizali samo glas protiv rata
nego i protiv rezima pod kojim zive
rat je zvanicno poceo 92-e al je u beogradu bilo demonstracija i 91e protiv slobe itd
vec tada je bilo knele fazoni i sl sto normalnim ljudima nije normalno i protiv toga su se digli normalni ljudi
posto je tema muzicka naravno ovdje je fokus na njima
ako gledas to onda moras uzeti siri kontekst

[PixelDrifter]

EKV je meni ubjedljivo najdrazi Yu band. Muzicki zreo, interesantan, inovativan, orginalan (koliko se to uopste moze u muzici). Opet, mainstream je uvijek muzika koja privlaci siroke narodne mase, nekada to ima zasluzan kvalitet, nekada nema. Po pitanju danasnjeg statusa tih nekih, prastarih, bendova - kod nekih je muzika dokazala dimenzije trajnosti (EKV, Indexi, Dugme), dok se neki bendovi kao Azra dozivljavaju danas vise kriticki, u svoje vrijeme su bili kao religiozni kult. Vrijeme cini svoje. Bijelo Dugme je band koji nikada nisam volio (narocito Tifa-Alen faza), ali ostvarili su legendarni status prvim albumima, uzivo skoro uvijek losi. Plavi Orekstar je bio ocajan po svim pitanjima. Leb i Sol su muzicki vjerovatno bili najpotkovaniji, mozda najbolji band ex-Yu, ali sve su ovo licne preference.

[esso_sa]

Sjećam se i ja odnekud ove izjave da nije njegov rat. Sad da li je to Mandela efekat, haj mu ga znaj. Ali def se sjećam da je i drugom prilikom izjavio da kad je počeo rat "nije znao ko su 'oni' a ko smo 'mi'".

Tako je. Na nekom intervjuu je prepričap razgovor sa svojim djedom o dešavanjima na početku rata, te da je sa njim prokomentarisao da ne zna ko je i čiji je ko, a djed ga na to pitao "a čiji si ti?"... I kao tada mu je kliknulo da se se ispali u Sloveniju...
Kakav je čovjek? Nemam pojma. Jel ga krivim što je zbrisao? Naprotiv! Pametan čovjek!
Ali generalno mi je malo odvratno to umiljavanje Sarajevu kad god treba u njemu da uzme pare za svoje nastupe, prodaja sarajevskog akcenta i humora i življenja od zaostavštine TLN...

Nije tako. Bili popularni i prije nego se spominjao rat. Sudionik sam tog vremena. Tragedije se još nisu bile desile. Nisu bili popularni kao Plavi Orkestar, koji je razvaljivao u to doba zahvaljujući djevojčicama od 12 godina, ali kod ozbiljnije raje itekako. EKV, Azra sinonim za rock and roll, dok je ZP doživljavano kao muzička top lista nadrealista, ono "joj što su smiješni". Po pitanju posjećenosti, Lepa Brena bi ih sve stavila u đepić od sakoa. Fakat ne kontam fascinaciju ZP, band kao što je Đuro glumac, dosjetke i vicevi, Zenit bubnjar bez smisla za ritam, niti pjevača, niti muzičara. Jest se Nele bacao po bini, kopirajući Mick Jaggera i Zenita su ošišali na koncertu, ali muzički je taj band samo zajebancija koja im je upalila. Ono middle of the road.

EKV je bio bend koji se nije mogao slušati "onako", da odvrneš razglaz i eto, svira muzika. EKV se slušao sa razumijevanjem, da se zadubiš u njihovu muziku, jer su bili takav bend i debelo ispred nekih komercijala tipa Plavi Orkestar...
U BiH realno nisu imalil jaku publiku, čak su i oni u nekom od intervjua pričali kako su im na koncertima u BiH iz publike vrištali "Suada, Suada" (Plavi Orkestar)... Bili su toliko napredni u to doba, da ih pojedini ljudi jednostavno nisu razumjeli...

[tokio25]

upravo to govorim
nekome licno moze neki bend biti najbolji na svijetu
generalno moze biti iznadprosjecan prosjecan ili ispodprosjecan
milica sam vec uzimao za primjer
nekome genijalac nekome budala koja se krevelji
evo ekv su postali ajmo reci neki kult i zbog razloga sto su ljudi umjesto to da bude normalno nama bilo ko ko normalno misli a postane poznat dize ga se u zvijezde samo zato jer misli nesto sto bi trebalo biti normalno
al rekoh to je vec druga tema ne toliko vezana za muziku
kao sto rekoh imao sam srecu upoznati i druzit se sa muzicarima i mogu reci da tu ima svega
za one sto mislim da su supci ili se tako javno pokazuju u privatnom su suprotno i obratno
ima ona izreka nikad ne zazeli da upoznas svoje idole jer u vecini slucajeva ces se razocarati

[PixelDrifter]

Sjećam se i ja odnekud ove izjave da nije njegov rat. Sad da li je to Mandela efekat, haj mu ga znaj. Ali def se sjećam da je i drugom prilikom izjavio da kad je počeo rat "nije znao ko su 'oni' a ko smo 'mi'".

Tako je. Na nekom intervjuu je prepričap razgovor sa svojim djedom o dešavanjima na početku rata, te da je sa njim prokomentarisao da ne zna ko je i čiji je ko, a djed ga na to pitao "a čiji si ti?"... I kao tada mu je kliknulo da se se ispali u Sloveniju...
Kakav je čovjek? Nemam pojma. Jel ga krivim što je zbrisao? Naprotiv! Pametan čovjek!
Ali generalno mi je malo odvratno to umiljavanje Sarajevu kad god treba u njemu da uzme pare za svoje nastupe, prodaja sarajevskog akcenta i humora i življenja od zaostavštine TLN...

Misljenja sam da nije bilo TLN i NARODNJAKA koji su pjevali izmedju skeceva, niko od njih danas ne bi imao karijeru. Svi oni i dalje muzu taj fazon "smijesnih" sarajlija. Znao sam otici na more, svi ocekivali da se ponasamo kao ljudi iz skeceva TLN. Djurologija je TLN ali kao one man show. Ono sto je ironicno u svemu tome jeste da popularnost duguju pjevacima narodne muzike.

[PixelDrifter]

upravo to govorim
nekome licno moze neki bend biti najbolji na svijetu
generalno moze biti iznadprosjecan prosjecan ili ispodprosjecan
milica sam vec uzimao za primjer
nekome genijalac nekome budala koja se krevelji
evo ekv su postali ajmo reci neki kult i zbog razloga sto su ljudi umjesto to da bude normalno nama bilo ko ko normalno misli a postane poznat dize ga se u zvijezde samo zato jer misli nesto sto bi trebalo biti normalno
al rekoh to je vec druga tema ne toliko vezana za muziku
kao sto rekoh imao sam srecu upoznati i druzit se sa muzicarima i mogu reci da tu ima svega
za one sto mislim da su supci ili se tako javno pokazuju u privatnom su suprotno i obratno
ima ona izreka nikad ne zazeli da upoznas svoje idole jer u vecini slucajeva ces se razocarati

Ja volim EKV zbog njihove muzike. Rat je bio davno.

[tokio25]

upravo to govorim
nekome licno moze neki bend biti najbolji na svijetu
generalno moze biti iznadprosjecan prosjecan ili ispodprosjecan
milica sam vec uzimao za primjer
nekome genijalac nekome budala koja se krevelji
evo ekv su postali ajmo reci neki kult i zbog razloga sto su ljudi umjesto to da bude normalno nama bilo ko ko normalno misli a postane poznat dize ga se u zvijezde samo zato jer misli nesto sto bi trebalo biti normalno
al rekoh to je vec druga tema ne toliko vezana za muziku
kao sto rekoh imao sam srecu upoznati i druzit se sa muzicarima i mogu reci da tu ima svega
za one sto mislim da su supci ili se tako javno pokazuju u privatnom su suprotno i obratno
ima ona izreka nikad ne zazeli da upoznas svoje idole jer u vecini slucajeva ces se razocarati

Ja volim EKV zbog njihove muzike. Rat je bio davno.

nije problem niko ti to i ne spocitava tj ja ti ne spocitavam
prihvatam da neko ekv voli zbog muzike pjesama i sl
nego sam samo pricao zasto su ajmo reci kultni klub sada za vecinu raje
opet to je moje misljenje na osnovu onoga sto vidim

[Altsa]

upravo to govorim
nekome licno moze neki bend biti najbolji na svijetu
generalno moze biti iznadprosjecan prosjecan ili ispodprosjecan
milica sam vec uzimao za primjer
nekome genijalac nekome budala koja se krevelji
evo ekv su postali ajmo reci neki kult i zbog razloga sto su ljudi umjesto to da bude normalno nama bilo ko ko normalno misli a postane poznat dize ga se u zvijezde samo zato jer misli nesto sto bi trebalo biti normalno
al rekoh to je vec druga tema ne toliko vezana za muziku
kao sto rekoh imao sam srecu upoznati i druzit se sa muzicarima i mogu reci da tu ima svega
za one sto mislim da su supci ili se tako javno pokazuju u privatnom su suprotno i obratno
ima ona izreka nikad ne zazeli da upoznas svoje idole jer u vecini slucajeva ces se razocarati

Ja volim EKV zbog njihove muzike. Rat je bio davno.

nije problem niko ti to i ne spocitava tj ja ti ne spocitavam
prihvatam da neko ekv voli zbog muzike pjesama i sl
nego sam samo pricao zasto su ajmo reci kultni klub sada za vecinu raje
opet to je moje misljenje na osnovu onoga sto vidim

Kultni je bend (za mene ne) prvenstveno jer su skoro svi clanovi benda pomrli. Za EKV reci da su kultni bend zbog muzike je po meni najveca budalaština.

[milojicabrzi]

@milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?

Teško je vršiti upoređenja i komparacije, između kategorija koje nisu slične i gdje postoje kulturološke i sociološke i brojne druge razlike, ali evo, pokušat ću napisati pa ti kroz "sito" isfiltriraj sebi odgovor

Muzičke scene se razlikuju, od uskusa publike i stanovništva na određenom području, pa do praćenja nekih svjetskih trendova itd. Npr. u Mađarskoj je Heavy metal jako popularna muzika i puno je bendova tog pravca, pa i svjetska imena iz oblasti svih podvrsta metala, obavezno na turnejama svraćaju u Budimpeštu.

Također, Njemci su isto veliki fanovi hard & heavy zvuka i tamo metalaca i punkera ima i bilo je znatno više nego npr. na načim prostorima.

Postoje francuski šansonjeri, ljudi ubijaju od kvalitete, izvedbe, glasa, aranžmana, a koje mi na ovim prostorima nikada nismo slušali ni pratili, jer nismo naklonjeni toj vrsti muzike. U Grčkoj i Bugarskoj imaju izvođači koji rade etno pjesme Balkana, izuzetno vrsni muzičari ali nisu kod nas poznati, pa Aca Lukas i mnogi beogradski izvođači, uspješno "djone" taj izraz već godinama i prodaju kao svoj itd.

Kada se pogleda scena npr. u Brazilu i Južnoj Americi, to je totalno drugi svijet što se tiče ritmova i zvučnih kolorita, aranžmana, tehnika i sl.
Brazilci imaju 10-15 ritmova, koje skoro pa nikada nećeš čuti na našim prostorima. Mi smo uzeli Rumbu i Beguine, "uvukli" te ritmove u narodnjake, naročito '80-ih godina, a ima čitava plejada tih latino ritmova (grupa Cubismo se svojevremeno bavila afro-cubana muzičkim izrazom, ali i to je tanko u odnosu na to šta se sve tamo svira).

1. Da li su BiH i SFRJ '70-ih i '80-ih godina, imali bendove koji su kvalitetom i izvedbom mogli parirati svjetskim bendovima i izvođačima?

-Jesu. Mislim da su Indexi bili rame uz rame sa izvođačima i bendovima u Evropi i svijetu u to vrijeme, kako po sviračkom umijeću, tako i aranžmanima i tehnikama. Rano Bijelo dugme, tehnički i svirački, bilo je blizu ako ne i jače, od mnogih svirača tog vremena. Grupa Smak iz Kragujevca neke '76. ide u SAD, kao vrsni izvođači i instrumentalisti u tom blues i rok maniru, svirački i tehnički jači od mnogi svirača tamo, ali kulturološki i jezički hendkepirani, što je uglavnom bio razlog neuspjeha i ostalih bendova iz ex Yu koji su pokušali inozemnu karijeru (Parni valjak, Atomsko sklonište, Johhny Štulić, Divlje jagode, Milić Vukašinović pa čak i Zdravko Čolić).

Treba imati u vidu da je biti dobar muzičar i instrumentalista, tih godina u ex Yu i BiH, to bilo mnogo teže i zahtjevalo puno više truda i napora, nego u razvijenim zemljama, gdje su instrumenti bili nadohvat ruke, posljednje riječi muzičke tehnike tog vremena bile su dostupne, pa srednjoškolci koji rade preko raspusta, zarade dovoljno za vrhunsku gitaru i pojačalo. O dostupnosti literature i edukativnog materijala da i ne govorim. U ex Yu je za bubnjare bila dostupna samo knjiga Lazara Džamića," Uhvati ritam", sa nekim osnovnim notacijama i tehnikama, koju smo bjesomučno tražili i kopirali, dok su vani postojali specijalizirani časopisi, literatura. ustanove za muzičko obrazovanje itd. Muzičari na našim prostorima i dan danas, u doba globalizacije i sveopšte dostupnositi, i dalje "kubure" sa nabavkom instrumenata, pa gledaju kad neko ide iz Njemačke ili Švicarske, da im nešto kupi, povuče i donese. Uvijek se sjetim Brune Langera iz Atomskog skloništa, koji je sredinom '70-ih skinuo šalter sa zida u svom stanu, kako bi napravio prekidač za pojačalo *ebi ga, bivša Yu nije bila baš raj za kupovinu tehnike i instrumenata, pa se raja dovijala na razne načine. Uglavnom, čim bi bendovi išli na neke turneje ili svirke vani, gledali bi da se kako-tako "skrpe" i sa opremom.

Svirački i tehnički, kad gledamo ove bendove o kojima ovdje pišemo, pa i ova naša sarajevska ekipa npr. Crvena jabuka, EJK ili ZP, imali su aranžmane i tehniku sviranja, vjerovatno u rangu U2 koji nikada nisu bili neki svirački virtuozi. Dok je U2 stekao svjetsku popularnost, ovi naši jezički i kulturološki "dobacili" samo do Balkana.

Mislim da su Divlje jagode bile u rangu, ili čak tehnički i svirački bolji od predstavnika takve muzičke scene u Britaniji ili Evropi, zato su ih manageri i producenti i pozvali u London. Kad su čuli snimak na kaseti, došli u Zagreb na koncert da vide i da se uvjere da jedan bend sa Balkana, može tako zvučati uživo

Osvajači iz Kragujevca, na tragu Iron Maidena, u dosta kvalitetnoj izvedbi. Čak je mislim i pjevač, Z. Pantović Čipi išao na neke audicije kad su tražili pjevača. Prošao je što se tiče tonaliteta, intonacije i tehnike, ali nije imao britanski akcenat, osjetilo se u pjevanju da je stranac.

Niški kerber je '80-ih bio vrlo svirački i tehnički jak, čak i puno jači od nekih hard & heavy imena tog vremena u Evropi.

Kad se pogleda punk scena '70-ih u Evropi i svijetu, Ramones, Pistolsi, Clash, "jadna je majka" kakvi su to svirači i virtuozi...njih je u svijetu "prodao fazon" a ne sviračko umijeće niti umjetničko znanje. Trend punka kao ideje i revolucije u muzičkom svijetu, moda, način života i sve što se vezalo uz to, doveo je do velike popularnosti bendova u kojima instrumentalisti nikada nisu bili neke sviračke "zvjerke", više se prodavala energija, način mišljenja, ponašanja i razmišljanja i općenito taj fazon. Držim da je naš Psihomodo pop, ako ne svirački jači, onda bar u rangu Ramonesa, koje su i kopirali u tim nekim ranim fazama benda. Pekinška patka, Pankrti, po svirci i aranžmanima slično je to i ne zaostaje kvalitetom izvdebe za onim što se po Londonu i UK sviralo u to vrijeme.

U suštini, imali smo kvalitetnih bendova i instrumentalista, ali se to prvenstveno zbog jezičke i kulturološke barijere, nije moglo "prodati" u inostranstvu, pa su ti bendovi ostali uglavnom lokalno popularni, osim nekih izvođača koji su na ovaj ili onaj način ostvarili međunarodne karijere (Bregović, Leibach itd.)

Postoji i velika razlika između prisutnosti kvalitetnih i dobrih muzičara i instrumentalista, kao i kvalitetnih autora nekad i sad, ali o tome u drugom nastavku....

[tokio25]

pa to je neuporedivo
juga je imala 20ak miliona dok su britanija njemacka francuska italija spanija svi imali od 40 do 80 miliona stanovnika
ako uzmemo jezik kao glavni
sve te drzave su imale ili oko sebe ili u svijetu jos veci broj osim mozda italije koji su se naslanjali na tu muziku pa tako da je i iz tih susjednih drzava se islo na muzicku scenu pomenutih drzava
juga je imala jugu i to je to sto se tice scene
sadako uzmemo muzicko umijece sviranja i sl vjerovatno je bilo pojedinaca koji su mogli parirati svjetskim muzicarima al glavni razlog je jezik uglavnom
ako uzmemo samo sviranje onda najbolji primjer je onaj iz nirvane novoselic koji je ajmo reci uspio iako je samo porijeklom sa ovih prostora

[Better Man]

@milojicabrzi Stoji li da je pop-rock scena bivše nam države bila druga u Evropi odmah nakon britanske?

Teško je vršiti upoređenja i komparacije, između kategorija koje nisu slične i gdje postoje kulturološke i sociološke i brojne druge razlike, ali evo, pokušat ću napisati pa ti kroz "sito" isfiltriraj sebi odgovor

Muzičke scene se razlikuju, od uskusa publike i stanovništva na određenom području, pa do praćenja nekih svjetskih trendova itd. Npr. u Mađarskoj je Heavy metal jako popularna muzika i puno je bendova tog pravca, pa i svjetska imena iz oblasti svih podvrsta metala, obavezno na turnejama svraćaju u Budimpeštu.

Također, Njemci su isto veliki fanovi hard & heavy zvuka i tamo metalaca i punkera ima i bilo je znatno više nego npr. na načim prostorima.

Postoje francuski šansonjeri, ljudi ubijaju od kvalitete, izvedbe, glasa, aranžmana, a koje mi na ovim prostorima nikada nismo slušali ni pratili, jer nismo naklonjeni toj vrsti muzike. U Grčkoj i Bugarskoj imaju izvođači koji rade etno pjesme Balkana, izuzetno vrsni muzičari ali nisu kod nas poznati, pa Aca Lukas i mnogi beogradski izvođači, uspješno "djone" taj izraz već godinama i prodaju kao svoj itd.

Kada se pogleda scena npr. u Brazilu i Južnoj Americi, to je totalno drugi svijet što se tiče ritmova i zvučnih kolorita, aranžmana, tehnika i sl.
Brazilci imaju 10-15 ritmova, koje skoro pa nikada nećeš čuti na našim prostorima. Mi smo uzeli Rumbu i Beguine, "uvukli" te ritmove u narodnjake, naročito '80-ih godina, a ima čitava plejada tih latino ritmova (grupa Cubismo se svojevremeno bavila afro-cubana muzičkim izrazom, ali i to je tanko u odnosu na to šta se sve tamo svira).

1. Da li su BiH i SFRJ '70-ih i '80-ih godina, imali bendove koji su kvalitetom i izvedbom mogli parirati svjetskim bendovima i izvođačima?

-Jesu. Mislim da su Indexi bili rame uz rame sa izvođačima i bendovima u Evropi i svijetu u to vrijeme, kako po sviračkom umijeću, tako i aranžmanima i tehnikama. Rano Bijelo dugme, tehnički i svirački, bilo je blizu ako ne i jače, od mnogih svirača tog vremena. Grupa Smak iz Kragujevca neke '76. ide u SAD, kao vrsni izvođači i instrumentalisti u tom blues i rok maniru, svirački i tehnički jači od mnogi svirača tamo, ali kulturološki i jezički hendkepirani, što je uglavnom bio razlog neuspjeha i ostalih bendova iz ex Yu koji su pokušali inozemnu karijeru (Parni valjak, Atomsko sklonište, Johhny Štulić, Divlje jagode, Milić Vukašinović pa čak i Zdravko Čolić).

Treba imati u vidu da je biti dobar muzičar i instrumentalista, tih godina u ex Yu i BiH, to bilo mnogo teže i zahtjevalo puno više truda i napora, nego u razvijenim zemljama, gdje su instrumenti bili nadohvat ruke, posljednje riječi muzičke tehnike tog vremena bile su dostupne, pa srednjoškolci koji rade preko raspusta, zarade dovoljno za vrhunsku gitaru i pojačalo. O dostupnosti literature i edukativnog materijala da i ne govorim. U ex Yu je za bubnjare bila dostupna samo knjiga Lazara Džamića," Uhvati ritam", sa nekim osnovnim notacijama i tehnikama, koju smo bjesomučno tražili i kopirali, dok su vani postojali specijalizirani časopisi, literatura. ustanove za muzičko obrazovanje itd. Muzičari na našim prostorima i dan danas, u doba globalizacije i sveopšte dostupnositi, i dalje "kubure" sa nabavkom instrumenata, pa gledaju kad neko ide iz Njemačke ili Švicarske, da im nešto kupi, povuče i donese. Uvijek se sjetim Brune Langera iz Atomskog skloništa, koji je sredinom '70-ih skinuo šalter sa zida u svom stanu, kako bi napravio prekidač za pojačalo *ebi ga, bivša Yu nije bila baš raj za kupovinu tehnike i instrumenata, pa se raja dovijala na razne načine. Uglavnom, čim bi bendovi išli na neke turneje ili svirke vani, gledali bi da se kako-tako "skrpe" i sa opremom.

Svirački i tehnički, kad gledamo ove bendove o kojima ovdje pišemo, pa i ova naša sarajevska ekipa npr. Crvena jabuka, EJK ili ZP, imali su aranžmane i tehniku sviranja, vjerovatno u rangu U2 koji nikada nisu bili neki svirački virtuozi. Dok je U2 stekao svjetsku popularnost, ovi naši jezički i kulturološki "dobacili" samo do Balkana.

Mislim da su Divlje jagode bile u rangu, ili čak tehnički i svirački bolji od predstavnika takve muzičke scene u Britaniji ili Evropi, zato su ih manageri i producenti i pozvali u London. Kad su čuli snimak na kaseti, došli u Zagreb na koncert da vide i da se uvjere da jedan bend sa Balkana, može tako zvučati uživo

Osvajači iz Kragujevca, na tragu Iron Maidena, u dosta kvalitetnoj izvedbi. Čak je mislim i pjevač, Z. Pantović Čipi išao na neke audicije kad su tražili pjevača. Prošao je što se tiče tonaliteta, intonacije i tehnike, ali nije imao britanski akcenat, osjetilo se u pjevanju da je stranac.

Niški kerber je '80-ih bio vrlo svirački i tehnički jak, čak i puno jači od nekih hard & heavy imena tog vremena u Evropi.

Kad se pogleda punk scena '70-ih u Evropi i svijetu, Ramones, Pistolsi, Clash, "jadna je majka" kakvi su to svirači i virtuozi...njih je u svijetu "prodao fazon" a ne sviračko umijeće niti umjetničko znanje. Trend punka kao ideje i revolucije u muzičkom svijetu, moda, način života i sve što se vezalo uz to, doveo je do velike popularnosti bendova u kojima instrumentalisti nikada nisu bili neke sviračke "zvjerke", više se prodavala energija, način mišljenja, ponašanja i razmišljanja i općenito taj fazon. Držim da je naš Psihomodo pop, ako ne svirački jači, onda bar u rangu Ramonesa, koje su i kopirali u tim nekim ranim fazama benda. Pekinška patka, Pankrti, po svirci i aranžmanima slično je to i ne zaostaje kvalitetom izvdebe za onim što se po Londonu i UK sviralo u to vrijeme.

U suštini, imali smo kvalitetnih bendova i instrumentalista, ali se to prvenstveno zbog jezičke i kulturološke barijere, nije moglo "prodati" u inostranstvu, pa su ti bendovi ostali uglavnom lokalno popularni, osim nekih izvođača koji su na ovaj ili onaj način ostvarili međunarodne karijere (Bregović, Leibach itd.)

Postoji i velika razlika između prisutnosti kvalitetnih i dobrih muzičara i instrumentalista, kao i kvalitetnih autora nekad i sad, ali o tome u drugom nastavku....

Glede sviračke virtuoznosti, Leb i Sol je tu bio bez premca. Oni su bili pravi svirački teškaši. Vlatko, Bodan Kokan i Garo, sva četvorica genijalci na svojim istrumentima. Kasnije je Garu zamjenio Dragoljub Đuričić isto veliki majstor za bubnjevima i nakon Leb i Sol svirao je u grupi Kerber. Obzirom da je Leb i Sol sve do albuma Kao kako bio uglavnom instrumentalni sastav, mogli su bez problema svirati vani.