Milić Vukašinović

[Better Man]

....

[Better Man]

Šta ja znam, meni rana Crvena jabuka ima sličnosti sa NP i EJK vjerovatno što je Ričl bio i autor mnogih pjesama, pa mi i zvučnom slikom i lirikom, malo "vuku" na taj pravac.

Kad poslušaš npr. Bježi kišo s prozora, Mojca, Mojca, Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira),On je poput djeteta, Dirlija.

Doduše, ne onaj "šanersko-čaršijski" New primitives sa punk primjesama, već više ovaj "lirsko-ljubavni" segment

Crvenu jabuku su zajedno osnovali Dražen Ričl i Zlatko Arslanagić. Glavni i većinski autor na prvom albumu je bio Zlatko Arslangić koji je napisao 6 pjesama, dvije je napisao Dražen Ričl i dvije su zajedno napisali. Dražen Ričl je napisao Bježi kišo s prozora i Emira, pjesme Nek te on ljubi i Bivše djevojčice i dječaci je podijelio autorstvo sa Arslanagićem. Ostalih 6 pjesama među kojima su Dirlija i Sa tvojih usana je napisao Zlatko Arslanagić. Ričl je na drugom albumu napisao dvije pjesme, dvije su zajednički napisali i tu je i Žera učestvovao, dok ostalih 8 je napisao sam Arslanagić, koji će na naredna 3 albuma sam napisati sve pjesme izuzev obrada od stranih bendova. Zlatko je bio vanserijski talenat za napisati pjesmu. Većinski je autor na četvrtom albumu Borisa Novkovića, pisao je i za Tifu, Radeta Šerbedžiju itd.

[Dobrinjac-u-Pragu]

Cerka jedinica je Elvisova i Đuro tu ništa nema.

CJ je ni blizu, to uopšte nije bio bend za muške, ipak su mogli proći sa nekim pjesmama za razliku od Plavog orkestra koji je imao samo žensku publiku izuzev Suade.

U pravu si za Kćerku jedinicu, moj lapsus.

Imao je Đuro pjesama koje vuku na taj izraz i fazon, Nedo Babović vozio je gitarske dionice nalik na Stonese, pa ima sličnosti i u zvuku i u lirici i ima tog "za*ebantskog" tona (Jogging kroz Alipašino polje i sl.). Sad njega, kao i Ričla, mnogi više zbog Nadrealista vežu u taj paket.

Crvena jabuka imala je osim ljubavnih pjesama, dosta i tih "pjesama za raju i ulicu" tipa Dirlija, Emira, Bježi kišo s prozora, što dosta vuče na NP, mada je ostatak lirike više bio ljubavni.

Mislim da su ih zbog Ričla i Zlaje A, mnogi vezivali uz Elvis J. Kurtović i tu ekipu (u tim bendovima bilo je dosta "fluktuacije" članova, pa su mnogi svirali u dva-tri benda, ovisno ko je u datom trenutku bio u vojsci i nedostupan).

Što se tiče Plavog orkestra, oni su možda bili New partizans ne idu oni nikako u New primitives.

Meni i Major, odnosno Masa i ekipa, imaju isto malo tog prizvuka u tekstovima i pjesmama, valjda je to bila druga polovina '80-ih, pa je dosta bendova ličilo i imalo taj prizvuk.

Što reče Ivan Ranković -Raka, nekadašnji bubnjar EKV, kad je bio u Engleskoj krajem '80-ih i pokušavao "uplivati" tamo u muzičke vode, ali ga nije išlo zbog nesređenih papira- "svi Irski bendovi sa kraja '80-ih, su ličili na U2"

Bez obzira na muziku, New Primitives ne postoje bez Zlatka Arslanagića i Dražena Ričla.
Bukvalno jedan lik koji je sve pokrenuo svojom genijalnošću i drugi koji je bio i ostao najjači od svih njih ikad.
Tako da je Crvena Jabuka neodvojivi dio New Primitivesa.

ja mogu jedino ricla da vezem uz NP. kad je on preminuo, promjenio se skroz muzicki stil CJ. iako je zlaja i dalje pisao tekstove i pravio muziku, nije to to kao 1985. ali i dalje je CJ bila po meni jako kvalitetan rok bend do rata, cak jedan od najdrazih koje sam slusao tada. poslije rata necu spominjati. nema zlaje, zera poceo oficijelno da recituje umjesto da pjeva a pjesme postale dio novog hrvatskog zanra. cak i kad pogledas na spotifaju njihovu biografiju, sta pise? "jedan od najvaznijih benodva hrvatske i regionalne muzike". kako mi to para oci. ali mislim da je zera zasluzan za to... sejo nikad nije se odrekao sarajevizma i grada u kojem se odrastao, cak su i pjesme ZP i dalje o lokalnim sarajevskim temama a ne o zagrebu ili splitu. tako da je za mene CJ umrla sa ratom. iako jedna pjesma sa albuma 1996. je i dalje genijalna (ali mislim da je to ostatak pjesama koje je zlaja napisao prije rata - sanjam te).

[Better Man]

Mislim da su oni i prije Crvene jabuke, koja kreće nekad '85.-'86. svirali u Elvis J. Kurtović i nekim drugim bendovima.
Ričl je mislim bio dio EJK pa su mu i "zamjerili" odlazak u Crvenu jabuku, kad je on ipak htio biti u bendu malo veće popularnosti za širu publiku i "namirisao" da će Jabuka to biti.

Opet, sve je to ekipa iz iste mahale, sličnih godišta, tako da se dosta stvari tu ispreplitalo.

Ta me situacija podsjeti i na scenu u Zagrebu krajem '70-ih, svi svirali sa svima. Johhny sa Husom, onda dođe Jura Stublić, pa Pađen, Leiner i Rundek se provlačili kroz nekoliko bendova u raznim kombinacijama Srđan Sacher Žlebačić takođe bilo je 10-ak ljudi koji su prošli kroz 5-6 bendova unutar 2-3 godine

Pađen je sa Husom svirao u grupi 220 Drage Mlinarca, onda su bili zajedno u Parnom Valjku kojeg je osnovao Hus. Štulić je također bio du Parnom Valjku, ali je imao velike sukobe s Husom oko pjesama. Naime, Štulić je htio da bude glavni i da se njegove pjesme pjevaju, ali Hus to nije tako zamišljao i došlo je do razlaza. Ipak Hus je s Parnim Valjkom snimio dvije Štulićeve pjesme Jablan i Kad miki kaže da se boji. Hus je trebao biti producent prvog albuma Azre, ali nije zbog drugih obaveza i album je na kraju producirao Drago Mlinarec. U prvoj postavi Azre je bio i Pađen, koji će ipak put nasraviti u vlastitom bendu Aerodrom i Jura Stublić, koji će osnovati grupu Film sa Maxom Jurišićem.

[milojicabrzi]

Jeste, samo se poslije rata, Zlaja Arslanagić jako ušutio, nije to dobro za autora, ako imaš nešto reći, piši, radi sebe ali i radi drugih...

Inače, taj kvart od 2. gimnazije do predsjedništva (tzv. Koreja), bio je pravi rasadnik talenata. Sad nešto razmišljam, na tom manje od 1 km2 živjeli su Zlaja Arslanagić, Mića, Dario Džamonja, Avdo Sidran, Tifa...malo dalje u bliskom susjedstvu Vlado Podany, baš zanimljiva ekipa se tu kretala

[Better Man]

Heh, Davor Dujmović... kako je lik imao tužnu sudbinu.

Nakon što je glumio u seriji Složna braća, tamo nekad sredinom '90-ih u Beogradu (to mu je mislim bila i posljednja vidljiva uloga na filmu i tv, mislim da je u pitanju negdje '94.-'95). nakon toga znam da su mi pričali da je boravio u Prijedoru, gdje su ga navodno jedva "izbacili" iz tamošnjeg hotela, zbog neplaćanja računa, kažu da je već bio vidljivo oštećen narkoticima, kretao se u tamošnjim narko-krugovima, nakon toga se godinu-dvije nije znalo za njega, dok sredinom '99. nije došla vijest da je tragično okončao život samoubistvom negdje u Sloveniji, u svojoj 30-toj godini.

Pričao je u rijetkim intervjuima, da ga je ta ekipa oko Nadrealista i ZP, manje-više uvukla u narkotike i ukrcala na voz bez povratka.

Iz svega se uspio "isčupati" Ostojić - Minka, on je otišao u Hare Krišnu i izvukao se, u nekim emisijama i dokumentarcima čak je javno pričao o tome.

Puno para, mladi ljudi, "liberalne" godine, dosta su eksperimentisali sa narkoticima, mada se ne govori puno o prisustvu narkotika u New primitives (kao što reče Ivan F, Firči za EKV, "droge jeste bilo, ali više kao kreativna stvar pojedinca, ne kao masovni pokret u bendu").

Davorov kolega glumac iz Složne braće -N.Pejaković-Kolja se nakon višestrukih pokušaja izvukao od narkotika, došao je sebi i sad ga je stvarno lijepo slušati kad govori o životu, vjeri i svemu ostalom, samo ima malo izražen nacionalni element pa to ljudima možda malo smeta.

Eto, Davor nije imao te sreće- RIP.

Inače za ekipu Nadrealista i ZP, tačnije njhovi glavni akteri nisu bili u doticaju s narkoticima i nisu ih uživali. To su bili neki pojedinci koji su se sigurno nekim drugim kanalima navukli na teške droge.

[Better Man]

U pravu si za Kćerku jedinicu, moj lapsus.

Imao je Đuro pjesama koje vuku na taj izraz i fazon, Nedo Babović vozio je gitarske dionice nalik na Stonese, pa ima sličnosti i u zvuku i u lirici i ima tog "za*ebantskog" tona (Jogging kroz Alipašino polje i sl.). Sad njega, kao i Ričla, mnogi više zbog Nadrealista vežu u taj paket.

Crvena jabuka imala je osim ljubavnih pjesama, dosta i tih "pjesama za raju i ulicu" tipa Dirlija, Emira, Bježi kišo s prozora, što dosta vuče na NP, mada je ostatak lirike više bio ljubavni.

Mislim da su ih zbog Ričla i Zlaje A, mnogi vezivali uz Elvis J. Kurtović i tu ekipu (u tim bendovima bilo je dosta "fluktuacije" članova, pa su mnogi svirali u dva-tri benda, ovisno ko je u datom trenutku bio u vojsci i nedostupan).

Što se tiče Plavog orkestra, oni su možda bili New partizans ne idu oni nikako u New primitives.

Meni i Major, odnosno Masa i ekipa, imaju isto malo tog prizvuka u tekstovima i pjesmama, valjda je to bila druga polovina '80-ih, pa je dosta bendova ličilo i imalo taj prizvuk.

Što reče Ivan Ranković -Raka, nekadašnji bubnjar EKV, kad je bio u Engleskoj krajem '80-ih i pokušavao "uplivati" tamo u muzičke vode, ali ga nije išlo zbog nesređenih papira- "svi Irski bendovi sa kraja '80-ih, su ličili na U2"

Bez obzira na muziku, New Primitives ne postoje bez Zlatka Arslanagića i Dražena Ričla.
Bukvalno jedan lik koji je sve pokrenuo svojom genijalnošću i drugi koji je bio i ostao najjači od svih njih ikad.
Tako da je Crvena Jabuka neodvojivi dio New Primitivesa.

ja mogu jedino ricla da vezem uz NP. kad je on preminuo, promjenio se skroz muzicki stil CJ. iako je zlaja i dalje pisao tekstove i pravio muziku, nije to to kao 1985. ali i dalje je CJ bila po meni jako kvalitetan rok bend do rata, cak jedan od najdrazih koje sam slusao tada. poslije rata necu spominjati. nema zlaje, zera poceo oficijelno da recituje umjesto da pjeva a pjesme postale dio novog hrvatskog zanra. cak i kad pogledas na spotifaju njihovu biografiju, sta pise? "jedan od najvaznijih benodva hrvatske i regionalne muzike". kako mi to para oci. ali mislim da je zera zasluzan za to... sejo nikad nije se odrekao sarajevizma i grada u kojem se odrastao, cak su i pjesme ZP i dalje o lokalnim sarajevskim temama a ne o zagrebu ili splitu. tako da je za mene CJ umrla sa ratom. iako jedna pjesma sa albuma 1996. je i dalje genijalna (ali mislim da je to ostatak pjesama koje je zlaja napisao prije rata - sanjam te).

Prvi i drugi album Crvena Jabuka je radila u originalnoj postavi, s tim da je tragičnom pogibljom Ričla i Buhe drugi album snimo ostatak benda uz producentsku palicu Željka Brodarića Jape, koji je i svirao solo gitaru na albumu. Večinski autor na oba albuma je bio Zlatko Arslanagić.

[Better Man]

Jeste, samo se poslije rata, Zlaja Arslanagić jako ušutio, nije to dobro za autora, ako imaš nešto reći, piši, radi sebe ali i radi drugih...

Inače, taj kvart od 2. gimnazije do predsjedništva (tzv. Koreja), bio je pravi rasadnik talenata. Sad nešto razmišljam, na tom manje od 1 km2 živjeli su Zlaja Arslanagić, Mića, Dario Džamonja, Avdo Sidran, Tifa...malo dalje u bliskom susjedstvu Vlado Podany, baš zanimljiva ekipa se tu kretala

Zlaja je otišao za Kanadu i tamo živi. Napisao je Zlaja Radetu Šerbedžiji pjesmu Imam Pjesmu za tebe. Možda je i još nekom napisao. I znam da piše poeziju, ali ga vjerovatno više ne interesuje da se vrati ovamo i nastavi baviti muzikom.

[Dobrinjac-u-Pragu]

Jeste, samo se poslije rata, Zlaja Arslanagić jako ušutio, nije to dobro za autora, ako imaš nešto reći, piši, radi sebe ali i radi drugih...

Inače, taj kvart od 2. gimnazije do predsjedništva (tzv. Koreja), bio je pravi rasadnik talenata. Sad nešto razmišljam, na tom manje od 1 km2 živjeli su Zlaja Arslanagić, Mića, Dario Džamonja, Avdo Sidran, Tifa...malo dalje u bliskom susjedstvu Vlado Podany, baš zanimljiva ekipa se tu kretala

mene vazda bilo malo hastra tog kvarta poslije rata. zivio 4 godine na visnjiku ali tamo rijetko isao, tamo su rado trazili ove "dijasporce" sto su se vratili u sarajevo poslije rata

[Dobrinjac-u-Pragu]

ja mogu jedino ricla da vezem uz NP. kad je on preminuo, promjenio se skroz muzicki stil CJ. iako je zlaja i dalje pisao tekstove i pravio muziku, nije to to kao 1985. ali i dalje je CJ bila po meni jako kvalitetan rok bend do rata, cak jedan od najdrazih koje sam slusao tada. poslije rata necu spominjati. nema zlaje, zera poceo oficijelno da recituje umjesto da pjeva a pjesme postale dio novog hrvatskog zanra. cak i kad pogledas na spotifaju njihovu biografiju, sta pise? "jedan od najvaznijih benodva hrvatske i regionalne muzike". kako mi to para oci. ali mislim da je zera zasluzan za to... sejo nikad nije se odrekao sarajevizma i grada u kojem se odrastao, cak su i pjesme ZP i dalje o lokalnim sarajevskim temama a ne o zagrebu ili splitu. tako da je za mene CJ umrla sa ratom. iako jedna pjesma sa albuma 1996. je i dalje genijalna (ali mislim da je to ostatak pjesama koje je zlaja napisao prije rata - sanjam te).

Prvi i drugi album Crvena Jabuka je radila u originalnoj postavi, s tim da je tragičnom pogibljom Ričla i Buhe drugi album snimo ostatak benda uz producentsku palicu Željka Brodarića Jape, koji je i svirao solo gitaru na albumu. Večinski autor na oba albuma je bio Zlatko Arslanagić.

u pravu si. drugi album isto nastao tako. ali tamo vec vidim neki lagani prelaz iz NP to neki normalan rok, albumi poslije toga do rata po meni klasicni rok albumi sa puno balada i sentimentalnosti... ali i dalje volim sve albume do rata

[Better Man]

ja mogu jedino ricla da vezem uz NP. kad je on preminuo, promjenio se skroz muzicki stil CJ. iako je zlaja i dalje pisao tekstove i pravio muziku, nije to to kao 1985. ali i dalje je CJ bila po meni jako kvalitetan rok bend do rata, cak jedan od najdrazih koje sam slusao tada. poslije rata necu spominjati. nema zlaje, zera poceo oficijelno da recituje umjesto da pjeva a pjesme postale dio novog hrvatskog zanra. cak i kad pogledas na spotifaju njihovu biografiju, sta pise? "jedan od najvaznijih benodva hrvatske i regionalne muzike". kako mi to para oci. ali mislim da je zera zasluzan za to... sejo nikad nije se odrekao sarajevizma i grada u kojem se odrastao, cak su i pjesme ZP i dalje o lokalnim sarajevskim temama a ne o zagrebu ili splitu. tako da je za mene CJ umrla sa ratom. iako jedna pjesma sa albuma 1996. je i dalje genijalna (ali mislim da je to ostatak pjesama koje je zlaja napisao prije rata - sanjam te).

Prvi i drugi album Crvena Jabuka je radila u originalnoj postavi, s tim da je tragičnom pogibljom Ričla i Buhe drugi album snimo ostatak benda uz producentsku palicu Željka Brodarića Jape, koji je i svirao solo gitaru na albumu. Večinski autor na oba albuma je bio Zlatko Arslanagić.

u pravu si. drugi album isto nastao tako. ali tamo vec vidim neki lagani prelaz iz NP to neki normalan rok, albumi poslije toga do rata po meni klasicni rok albumi sa puno balada i sentimentalnosti... ali i dalje volim sve albume do rata

Odlaskom Zlaje Crvena Jabuka je na jedan način prstala sa postojanjem, jer ipak Crvena Jabuka su pjesme Zlaje, koji je napisao sve te pjesme izuzev par njih na prva dva albuma koje napisao Ričl i par koje su zajednički napisali. Oni su snimili demo verziju drugog albuma u originalnoj postavi, a li tragedija ih je zaustavila da ga i finalno snime u originalnoj postavi.

[milojicabrzi]

Heh, Davor Dujmović... kako je lik imao tužnu sudbinu.

Nakon što je glumio u seriji Složna braća, tamo nekad sredinom '90-ih u Beogradu (to mu je mislim bila i posljednja vidljiva uloga na filmu i tv, mislim da je u pitanju negdje '94.-'95). nakon toga znam da su mi pričali da je boravio u Prijedoru, gdje su ga navodno jedva "izbacili" iz tamošnjeg hotela, zbog neplaćanja računa, kažu da je već bio vidljivo oštećen narkoticima, kretao se u tamošnjim narko-krugovima, nakon toga se godinu-dvije nije znalo za njega, dok sredinom '99. nije došla vijest da je tragično okončao život samoubistvom negdje u Sloveniji, u svojoj 30-toj godini.

Pričao je u rijetkim intervjuima, da ga je ta ekipa oko Nadrealista i ZP, manje-više uvukla u narkotike i ukrcala na voz bez povratka.

Iz svega se uspio "isčupati" Ostojić - Minka, on je otišao u Hare Krišnu i izvukao se, u nekim emisijama i dokumentarcima čak je javno pričao o tome.

Puno para, mladi ljudi, "liberalne" godine, dosta su eksperimentisali sa narkoticima, mada se ne govori puno o prisustvu narkotika u New primitives (kao što reče Ivan F, Firči za EKV, "droge jeste bilo, ali više kao kreativna stvar pojedinca, ne kao masovni pokret u bendu").

Davorov kolega glumac iz Složne braće -N.Pejaković-Kolja se nakon višestrukih pokušaja izvukao od narkotika, došao je sebi i sad ga je stvarno lijepo slušati kad govori o životu, vjeri i svemu ostalom, samo ima malo izražen nacionalni element pa to ljudima možda malo smeta.

Eto, Davor nije imao te sreće- RIP.

Inače za ekipu Nadrealista i ZP, tačnije njhovi glavni akteri nisu bili u doticaju s narkoticima i nisu ih uživali. To su bili neki pojedinci koji su se sigurno nekim drugim kanalima navukli na teške droge.

Ma bilo je, ali ne toliko...pitaj Ogija Ostojića Minku iz Nadrealista, pa će ti reći.
Po internetu kruže i neke ratne zabilješke organa bezbjednosti, da je Šiber negdje "snimljen" kako puši joint. Ne kažem da je to nešto strašno i slažem se da u tom nekom glavnom, mainstreamu, nije bilo narkotika kao primarne forme ponašanja.

Da ih nije bilo nikako, ne bih se složio. Pok. Davor je više puta govorio da se u tom flimskom i muzičarskom miljeu, navukao na narkotike.

[DebelinJoe]

Vjerujem da se ovdje popilo ohohooo...

[JohnnyS]

Evo jedan tekst iz Jutarnjeg, Dragaš napisao, iza paywalla je pa ga evo na moj račun:

Bosanski Pistolsi
Rugali su se novom valu, Danu republike i partizanskim filmovima. Prvo im je presudio SUBNOR, a onda i rat


Ako treba odabrati samo jedan rock bend iz bivše države u čijem se postojanju doslovno personificirao i odrazio raspad Jugoslavije, onda bi, prema mom sudu, to bilo sarajevsko Zabranjeno pušenje. Isto bi se moglo reći i za EKV čiji su članovi nakon raspada Jugoslavije počeli jedan za drugim umirati, posljednja je bila Megi kao kultna figura beogradske novovalne scene, kao da ni fizički nisu mogli podnijeti raspad države i u novim okolnostima po tom raspadu održati ni vlastiti bend ni vlastite živote, no svi znamo da su tim tužnim odlascima na vječna lovišta kumovale i ovisnosti o opijatima. Stoga ostajem pri stavu da je Zabranjeno pušenje zaista onaj sastav u čijem se postojanju po izbijanju rata na Balkanu prelomio lom Jugoslavije.


Zabranjeno pušenje, doduše ne samo taj, nego i članovi nekih drugih sarajevskih rock sastava koji su također bili tek u zametku, počelo je početkom osamdesetih egzistirati prvo kroz petnaestominutni blok zvan "Top lista nadrealista" u okviru emisije "Primus" na Drugom programu Radio Sarajeva koja će pod istim nazivom 1984. godine, kad je Sarajevo bilo u žiži svjetskog interesa zbog Zimskih olimpijskih igara, postati gledan i popularan TV serijal. Radijsku emisiju, dakako, nisam niti mogao slušati jer sam rođen i cijeli život živim u Zagrebu, no televizijska serija "Top lista nadrealista" bila je ustrojena po uzoru na engleski serijal "Leteći cirkus Montyja Pythona" koji je od 1969. do 1974. godine prikazivao BBC u ukupno 45 epizoda i bila je vraški zabavna i često zaista nadrealna.

Milijun pregleda
Konkretno, u "Top listi nadrealista", prvo na radiju, a poslije na televiziji, bili i momci koji su u ranim 80-ima počeli osnivati sarajevske rock grupe Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtović & His Meteors, Bombaj štampa, Crvena jabuka, a koji će ubrzo po osnutku cijeli svoj pokret, iniciran i engleskom punk scenom 70-ih i novim valom, duhovito nazvati "new primitives". Moglo bi se reći i da je "Leteći cirkus Montyja Pythona" utjecao na britansku punk scenu koja je, uz spomenuti serijal, utjecala i na "Top listu nadrealista" i na sarajevske "new primitives" sastave, među kojima će najveću popularnost i slavu postići Plavi orkestar o kojem sam također pisao u ovom feljtonu. Zahvaljujući internetu, izdvojene skečeve pa i cijele epizode "Top liste nadrealista" i danas možete gledati na YouTubeu, a neki od njih bilježe i više od milijun pregleda, što i nakon toliko vremena dovoljno govori o popularnosti tog serijala.

To isto vrijedi i za albume Zabranjenog pušenja iz osamdesetih, a i danas je aktivno i u cijeloj "regiji" koncertno vrlo popularno "zagrebačko" Zabranjeno pušenje koje je po doseljenju u Zagreb, uz brojne izmjene članova, ali uvijek sa Sejom Sexonom (Davorom Sučićem) na čelu objavilo osam "postratnih" albuma. Ono "beogradsko" Zabranjeno pušenje, koje je neko vrijeme radilo, pa i danas vjerojatno ili povremeno djeluje pod imenom No Smoking Orchestra u kojem je bas svirao i Emir Kusturica, nije bilo autorski toliko plodno i osobno ga niti ne bih smatrao legitimnim nasljednikom izvornog "sarajevskog" Zabranjenog pušenja, pogotovo ne nakon što je zbog srčanog udara 2011. godine Nele Karajlić (Nenad Janković) odustao od uloge frontmena koju je potom počeo "igrati" glumac Ivan Jevtović.

Ipak, ovakav rasplet događaja u kojem se po izbijanju rata sarajevsko Zabranjeno pušenje podijelilo na dvije frakcije, zagrebačku sa Sejom Sexonom i Elvisom J. Kurtovićem te na beogradsku s Neletom Karajlićem i Emirom Kusturicom, ilustrira tezu s početka ovog teksta o personifikaciji raspada Jugoslavije kroz postojanje i podjelu jednog Zabranjenog pušenja na dva. Stoga sam u recenziji albuma zagrebačkog Zabranjenog pušenja "Hodi da ti čiko nešto da!" (2006.) napisao da "nema rock benda na području bivše Jugoslavije koji rat i raspad te države, na ovaj ili onaj način, nije omeo u razvoju ili mu oteo značajan komad tržišta koji su u cijelosti uspjeli povratiti samo neki; najčešće oni koji su se etablirali prije 1990. No, Zabranjenom pušenju rat je ne samo podrezao krila, nego i rasturio bend." U recenziji albuma "Šok i nevjerica" (2018.) tog istog zagrebačkog Zabranjenog pušenja zapisao sam i "j.... zemlju koja Bosne nema, glasila je nekoć poslovica koja, očito, nije držala vodu jer svaka zemlja koja je Bosnu imala - došla je svome kraju".

Kako Otomansko carstvo, tako Austro-Ugarska i naposljetku Jugoslavija. Pitanje je hoće li i Bosna i Hercegovina izdurati kao samostalna država koja je non-stop razjedinjena ili će se u konačnici rascijepiti na dva-tri entiteta, baš kao što se na dvije frakcije razjedinilo originalno, sarajevsko Zabranjeno pušenje.

Naučena lekcija
I stoga ta metafora o personifikaciji i odrazu raspada Jugoslavije u diobi Zabranjenog pušenja na hrvatsku i srpsku inačicu. Žalosno, ali 1996. godine ovo zagrebačko Zabranjeno pušenje "dobilo je po tamburi" ispred zagrebačkog kluba The Best jer su se "neidentificirani pojedinci iz publike" našli iziritiranim izvedbom sevdalinke "Fato mori dušmanke" iako je već tada, a definitivno za koju godinu, pola Hrvatske "otkidalo" na srpski turbo-folk. Vjerojatno i ti "iziritirani" navedenom sevdalinkom u izvedbi Zabranjenog pušenja. Tri godine kasnije bio sam za diskografsku kuću Dancing bear izvršni producent albuma "Agent tajne sile" (1999.) Zabranjenog pušenja i to mi je u diskografskoj karijeri bilo i ostalo jedno od najzabavnijih iskustava.

Kao ozbiljno pregovaramo, dogovaramo se, rješavamo financije, a teško možeš ostati normalan kad ti Sejo Sexon (Davor Sučić) i Elvis J. Kurtović (Mirko Srdić) konstantno izvaljuju takve fore da umireš od smijeha. Ostalo mi je u sjećanju i kako je Sejo jednog zgodom, baš nakon što je Hladno pivo osvojilo prvi Porin, doveo članove svog benda, ne bi li ih prizemljio kad su se žalili na zaradu, na raskršće u Vrapče da im pokaže kako Zoki i Suba iz Piva prodaju Plavi oglasnik u smogu između automobila. "Vidite, ovi momci su osvojili Porin i prodali više ploča od nas, a pogledajte što moraju raditi da bi preživjeli", rekao je Sejo članovima svog benda. Lekcija naučena, pri čemu je zgodno napomenuti da su dečki iz Hladnog piva oduvijek navodili KUD Idijote i Zabranjeno pušenje kao svoje najveće ovdašnje uzore i s oba benda razvili dugogodišnje prijateljstvo.

Penzioneri ne idu na more
Elem, pošto je urednica ovog feljtona htjela da se primarno bavim Zabranjenim pušenjem iz osamdesetih, red je da se vratimo u tu, sad već daleku prošlost koja je u slučaju tog sastava počela 1979. godine kad su Nenad Janković (dr. Nele Karajlić) i 18-godišnji Davor Sučić (mr. Sejo Sexon), "dva tinejdžera, prijatelja i susjeda koji su zajedno pohađali II. gimnaziju u Sarajevu, a živjeli u istoj stambenoj zgradi u Ulici Fuada Midžića u sarajevskom kvartu Koševo", počeli osnivati bend. "U toj fazi Janković je svirao klavir, Sučić gitaru, a po dolasku Zenita Đozića (bubnjevi) i Ognjena Gajića (saksofon) nastaje Pseudo bluz bend. Malo nakon toga, 1980. godine u bend ulaze i Mustafa Čengić Muče (gitara) i Mladen Mitić Munja (bas), a uoči prvog nastupa na smotri ‘Nove nade, nove pjesme‘ u realizaciji sarajevskog rock pregaoca Želimira Altarca Čička mijenjaju ime u Zabranjeno pušenje. Tih godina bend su povremeno pratili i Mirko Srdić (Elvis J. Kurtović), Zoran Degan, Boris Šiber, Samir Ćeramida koji će kasnije biti i jedan od članova Plavog orkestra."

Prva snimka Zabranjenog pušenja, pjesma "Penzioneri na more idu zimi", kao odgovor na tadašnju krizu, iako penzioneri u Hrvatskoj više uopće ne idu na Jadran, osim ako im iz socijalizma nije ostao neki apartman ili vikendica ili su podrijetlom s mora, snimljena je za Radio Sarajevo 1981. godine. Tada je to bila česta praksa sa sarajevskim, zagrebačkim, beogradskim, novosadskim i ljubljanskim bendovima jer su tamošnje radijske postaje imale "demobend" emisije ili pratile lokalne "demo" i "rock" festivale. Kako je to također tada bilo, tako su odlasci u JNA poremetili planove za objavu prvog albuma pa će Zabranjeno pušenje svoj "Das ist Walter", nazvan po rečenici iz partizanskog "vestern" filma "Valter brani Sarajevo" Hajrudina Krvavca, objaviti tek 1984. godine, ali izravno za zagrebački Jugoton. Siniša Škarica tada je imao nepogrešiv njuh za nove bendove, no početna naklada bila je skromna, tek 3000 primjeraka. Ipak, u samo godinu dana "Das ist Walter" dosegnuo je nakladu od 100.000 primjeraka, a Zabranjeno pušenje otisnulo se na turneju kao tada najuspješniji jugoslavenski debitantski rock bend, što će ubrzo postati Plavi orkestar s debijem "Soldatski bal" (1985.).

S te prve prave turneje Zabranjenog pušenja poznat je i incident s gitarskim pojačalom u Rijeci, 27. studenoga 1984. godine, kad je Nele viknuo: "Crk‘o maršal", pri čemu nije mislio na već četiri godine pokojnog Tita, nego na pojačalo marke Marshall. "Budni čuvari tekovina revolucije" odmah su se uzbunili, piše kolega Petar Janjatović u "ex-YU rock enciklopediji", pa su se pjesme Pušenja micale iz programa brojnih radijskih postaja, a "razni forumi, poput SUBNOR-a i SSO-a, iz čitave zemlje izdavali priopćenja u kojima su osuđivali ponašanje članova grupe i slagali se sa zabranama njihovih koncerata", piše Janjatović. Bit će da nisu svi bili isti u Jugoslaviji, no najporaznije je to što je i danas isto s hrvatskim braniteljskim udrugama kojima je valjda samo Thompson "košer".

Dovoljno sam star da se sjećam kako mi je nakon tog incidenta Zabranjeno pušenje postalo još draže, a sve mi je to nalikovalo frci koja se u Velikoj Britaniji digla oko Sex Pistolsa i njihova psovanja na televiziji i stihova o engleskoj kraljici. U tom smislu kolega Miljenko Jergović bio je u pravu kad je u jednom tekstu za New York Times favorizirao Sarajevski "new primitives" pokret kao originalan jugoslavenski odgovor na engleski punk, ali ipak je to već bila 1984. godina, a ne početak punka u Jugoslaviji koji se trasira sve do 1977. godine, kad i u Engleskoj ili malo nakon tamošnje punk eksplozije. Stoga se "new primitives" više mogao tumačiti kao sprdačina na novi val i to jako dobra i kvalitetna sprdačina. Zabranjeno pušenje je, naime, ponajprije radi stihova Seje Sexona, vrlo živopisno u svoje pjesme uklapalo likove, priče i "spleen" tadašnjeg Sarajeva u glazbu koja je bila i punk i pub-rock i novi val. Sejo je imao, a ima i danas, vrhunski smisao za "storytelling" pa su "Šeki is on the Road Again" ili "Zenica blues" bile i poput sarajevske punk inačice country pjesama Johnnyja Casha ili Willieja Nelsona, dok je "Anarhija All Over Baščaršija" bila poput odgovora "Anarchy In The U.K." Sex Pistolsa, a "Neću da budem Švabo u dotiranom filmu" punk zajebancija na partizanski film. "Zenica blues" i jest nastala na predlošku "Folsom Prison Bluesa" Johnnyja Casha.

Efektne pjesme
Osim što je Pušenje u to doba rezoniralo poput "najsarajevskijeg" rock benda, barem za mene koji sam odrastao u Zagrebu, bilo je i poput punk diverzije i vrhunske zajebancije na jugoslavenske socijalističke teme ili donosilo priče koje se nisu uklapale u deklariranu politiku i proklamacije ovih ili onih saveza, od boračkih (SUBNOR) do omladinskih (SSO). Ipak, teško je bilo zamisliti da je bend poput Zabranjenog pušenja mogao nastati bilo gdje drugdje nego u BiH, odnosno u Jugoslaviji.

To se potvrdilo i na drugom dvostrukom albumu "Dok čekaš sabah sa šejtanom" (1985.) na kojem je "Nedjelja kad je otiš‘o Hase", premda inspirirana posljednjom utakmicom nogometaša Asima Ferhatovića, zapravo bila metafora za nedjelju u kojoj je umro Tito i kad je cijeli Poljud, s nogometašima Hajduka i Crvene zvezde, plakao za odlaskom maršala iz naših života. Plač je bio iskren jer su mnogi zaista voljeti Tita, a podsvjesno, moguće, slutili i da će nakon njegova odlaska kao velikana jugoslavenske i svjetske politike, zbog toga i veličanstveni sprovod, doći do velikog klanja u režiji pikzibnera iz redova komunista i nacionalista.

Danas pak mnogi tvrde da su mrzili Tita jer su samo preokrenuli kapute. Bilo je još efektnih pjesama s tog albuma, poput nostalgične "Djevojčice kojima miriše koža" o sjećanju na srednjoškolske cure, "Lutke sa naslovne strane", nalik nastavku istoimene pjesme Riblje čorbe iz 1978. godine, a o jednoj od djevojčica koja je sanjala karijeru modela pa završila u nekom ćumezu. Danas bi te i takve bile instagramuše posrnulih "karijera".


Dojmljiva je bila i pjesma "Ibro dirka" uz čiju se harmoniku padalo u afan te "Sanjao sam noćas da te imam" kao odgovor na "Sanjao sam noćas da te nemam" Bijelog dugmeta, koje je tada već otišlo na kvasinu i kojem će još više priprijetiti meteorski uspon Plavog orkestra. U sličnom "ključu" može se čitati i slušati "Kažu mi da novog frajera imaš", a bilo je na "Dok čekaš sabah sa šejtanom" još dobrih pjesama pa i obrade "Ne me quitte pas" Jacquesa Brela i uglazbljenja stihova Jure Kaštelana u dvodijelnoj pjesmi "Baš čelik". Storytelling je ponovno bio neupitan, živopisan i potentan, aranžmani vrckavi i domišljati, ali i bilo je i pjesama koje nisu na toj razini.

Pozdav iz zemlje Safari
Taj bi album bio bitno jači ili fokusiraniji da je bio jednostruki, no ambicija je bila neporeciva, ali naklada je bila ispod očekivanja Jugotona pa je Zabranjeno pušenje moralo prijeći u "nižerazredni Vrantik", da parafraziram jedan njihov hit, odnosno iz zagrebačkog Jugotona kao lidera jugoslavenske diskografske industrije u slabiji sarajevski Diskoton za koji će objaviti treći album "Pozdrav iz zemlje Safari" (1987.). Taj se zaista doimao poput razglednica iz neke imaginarne zemlje kojoj će uskoro doći kraj, donekle se promijenila i postava Pušenja, ali ključni akteri Sexon i Karajlić i dalje su bili tu, a kao basist se u tri pjesme pojavio tada već slavni filmaš Emir Kusturica koji će svoju karijeru nakon rata nastaviti u Srbiji u kojoj je izgradio i neki lažno drevni "Drvengrad" kao povijesnu zvizdariju na temu nekog srednjovjekovnog srpskog grada. Dobro, imamo i mi takvih, samo su bitno manje talentirani filmaši od Kusturice, što ih naravno ne priječi da dođu do izdašnih budžeta za filmove koje ni pas s maslom ne bi provario, bez obzira je li posrijedi Bleiburg ili Gotovina. "Hadžija ili bos" kao oda tadašnjim i nadolazećim "šerifima", perfektna "Balada o Pišonji i Žugi" koja doista zvuči poput "filma ceste", zatim "Posljednja oaza (u lošoj formi sam)" i naizgled sprdačina "Dan Republike" koja će kasnije postati pjesma s jakim nostalgičnim nabojem najuspješnije su skladbe s albuma koji također nije prošao bez incidenata.

Naime, uz "Dan Republike" trebalo je stajati "naš prijedlog za pjesmu Eurovizije", ali je to maknuto zbog stiha "svi čekaju pasoš da pobjegnu van" koji će se u slučaju Bosne, a i šire za koju godinu pokazati poput predviđanja budućnosti. Uz to, pjesma "Manijak" došla je na udar jer u videospotu lik uz keks "Tops", koji je predvodio Agrokomerc (Fikreta Abdića), mami curice, a Abdić je tada bio Babo, hadžija, bos Velike Kladuše i onoga što će postati Unsko-sanski kanton. Videospot je režirao Kusturica, ali unatoč tome bio je bunkeriran.

Dvije godine kasnije četvrti album, "Male priče o velikoj ljubavi" (1989.), doima se i naslovnicom i pjesmama poput nastavka albuma "Pozdrav iz zemlje Safari", ali unatoč tome što je Goran Bregović, a to je velika reklama, svirao u pjesmi "Zvijezda nad Balkanom" i što su se u hitove prometnule "Guzonjin sin", "Kanjon Drine" i spomenuta "Zvijezda nad Balkanom", prođa kod kritike i publike bila je lošija od prethodnog albuma.

Turneja sa skečevima
Televizijski serijal "Top lista nadrealista" kao da je nadrastao popularnost Zabranjenog pušenja pa je bend na turneju krenuo s grupom Bombaj Štampa i scenskim uprizorenjem skečeva iz "Top liste nadrealista" čija je najveća zvijezda postao Branko Đurić Đura, ujedno i lider Bombaj štampe. "Sve se pretvorilo u estradnu ujdurmu", piše kolega Janjatović u "Ex-YU rock enciklopediji" i moguće da je u pravu. Bio sam u posve drugom "filmu" što se tiče glazbe pa na tim koncertima nisam bio.

Dvije godine kasnije nahrupit će rat, scene iz "Top liste nadrealista" činit će se poput vrhunske zajebancije, premda je i rat na Balkanu bio nadrealan, ali na drugi, odvratan i grozan način, a Zabranjeno pušenje otići će iz Sarajeva, rascijepljeno na "zapadnu" i "istočnu" frakciju, baš kao poslije crkvenog raskola kojim se 1054. godine kršćanstvo razdijelilo na katoličanstvo i pravoslavlje, što je uz grabež i bio osnovni poriv za rat na Balkanu devedesetih. Povijest je pokazala da je zagrebačko Zabranjeno pušenje imalo i zadržalo bitno jači razlog opstanka od onog beogradskog i to valja poštovati. Jest da je Nele Karajlić bio izvrstan frontmen, ali Sejo Sexon bio je jači pripovjedač, a to je za stvaranje novih pjesama važnije.

Kako god, ono prvotno Zabranjeno pušenje bilo je i ostalo vjerojatno ili za moj pojam definitivno najsarajevskiji i najbosanskiji bend, čak i u komparaciji s Bijelim dugmetom, uz Indekse začetnikom "sarajevske rock škole" iz koje je proizašla i teen-pop senzacija Plavi orkestar. Manija tinejdžera za Lošom i njegovim kamaradima u Jugoslaviji je bila ono što je za Veliku Britaniju i svijet bila bitlsomanija. Danas je to pak K-Pop manija na čelu s BTS-om. Kakva vremena, takva pop-glazba i publika. Jadna.

[gold'n'brown]

U pravu si za Kćerku jedinicu, moj lapsus.

Imao je Đuro pjesama koje vuku na taj izraz i fazon, Nedo Babović vozio je gitarske dionice nalik na Stonese, pa ima sličnosti i u zvuku i u lirici i ima tog "za*ebantskog" tona (Jogging kroz Alipašino polje i sl.). Sad njega, kao i Ričla, mnogi više zbog Nadrealista vežu u taj paket.

Crvena jabuka imala je osim ljubavnih pjesama, dosta i tih "pjesama za raju i ulicu" tipa Dirlija, Emira, Bježi kišo s prozora, što dosta vuče na NP, mada je ostatak lirike više bio ljubavni.

Mislim da su ih zbog Ričla i Zlaje A, mnogi vezivali uz Elvis J. Kurtović i tu ekipu (u tim bendovima bilo je dosta "fluktuacije" članova, pa su mnogi svirali u dva-tri benda, ovisno ko je u datom trenutku bio u vojsci i nedostupan).

Što se tiče Plavog orkestra, oni su možda bili New partizans ne idu oni nikako u New primitives.

Meni i Major, odnosno Masa i ekipa, imaju isto malo tog prizvuka u tekstovima i pjesmama, valjda je to bila druga polovina '80-ih, pa je dosta bendova ličilo i imalo taj prizvuk.

Što reče Ivan Ranković -Raka, nekadašnji bubnjar EKV, kad je bio u Engleskoj krajem '80-ih i pokušavao "uplivati" tamo u muzičke vode, ali ga nije išlo zbog nesređenih papira- "svi Irski bendovi sa kraja '80-ih, su ličili na U2"

Bez obzira na muziku, New Primitives ne postoje bez Zlatka Arslanagića i Dražena Ričla.
Bukvalno jedan lik koji je sve pokrenuo svojom genijalnošću i drugi koji je bio i ostao najjači od svih njih ikad.
Tako da je Crvena Jabuka neodvojivi dio New Primitivesa.

ja mogu jedino ricla da vezem uz NP. kad je on preminuo, promjenio se skroz muzicki stil CJ. iako je zlaja i dalje pisao tekstove i pravio muziku, nije to to kao 1985. ali i dalje je CJ bila po meni jako kvalitetan rok bend do rata, cak jedan od najdrazih koje sam slusao tada. poslije rata necu spominjati. nema zlaje, zera poceo oficijelno da recituje umjesto da pjeva a pjesme postale dio novog hrvatskog zanra. cak i kad pogledas na spotifaju njihovu biografiju, sta pise? "jedan od najvaznijih benodva hrvatske i regionalne muzike". kako mi to para oci. ali mislim da je zera zasluzan za to... sejo nikad nije se odrekao sarajevizma i grada u kojem se odrastao, cak su i pjesme ZP i dalje o lokalnim sarajevskim temama a ne o zagrebu ili splitu. tako da je za mene CJ umrla sa ratom. iako jedna pjesma sa albuma 1996. je i dalje genijalna (ali mislim da je to ostatak pjesama koje je zlaja napisao prije rata - sanjam te).

Da li se u onim "Sta bi rekao dr. Arslanagic" mislilo na Zlaju?

[PixelDrifter]

Ko zna gdje bi CJ isla sa Parom? Vanserijski gitarista, koga je zamijenio Zera i doslovno, na neki nacin, preuzeo sve sto je Para zasluzio, a nije uspio da ostvari. Dodje Zera i pokupi sve lovorike, mada nisu njegove. Ova tema o Milicu ode na Primitivce i ZP. To pokazuje znacaj i jednog i drugog.

[Dobrinjac-u-Pragu]

kad je napisan ovaj tekst sto si stavio o ZP?

termin "zagrebacko" pusenje nisam cuo bas dugo, mozda Sejo zivi u zagrebu ali on i dalje djeluje kao "sarajevsko" pusenje, barem od novom milenijumu. ne postoji "zagrebacko" ili "beogradsko" pusenje, to su nam htjeli nametnuti pojedinci krajem 90ih, ali nisu uspjeli.

[zomri]

Kad spomenuste Nadrealiste vazda me kopkalo ko im je onaj pridruženi član što se pojavljuje u par skečeva u trećoj sezoni (zadnja pred rat). Snimatelj onog ratovanja u stanu, dočekuje onog zadnjeg preživjelog iz rata u ujedinjenoj evropi i sjedi pored neleta u skupštini kad biraju himnu

https://youtu.be/EtbJaTkoSds?t=1319

[Altsa]

Ko zna gdje bi CJ isla sa Parom? Vanserijski gitarista, koga je zamijenio Zera i doslovno, na neki nacin, preuzeo sve sto je Para zasluzio, a nije uspio da ostvari. Dodje Zera i pokupi sve lovorike, mada nisu njegove. Ova tema o Milicu ode na Primitivce i ZP. To pokazuje znacaj i jednog i drugog.

Pa ne bih se bas slozio. I ako mi je Žera jedan od antipaticnijih likova ne moze se oduzeti Žeri zasluga za popularnost CJ. Ipak je Para snimio samo jedan album dok je Žera snimio sve ostalo. Inace o CJ sve najgore

[milojicabrzi]

kad je napisan ovaj tekst sto si stavio o ZP?

termin "zagrebacko" pusenje nisam cuo bas dugo, mozda Sejo zivi u zagrebu ali on i dalje djeluje kao "sarajevsko" pusenje, barem od novom milenijumu. ne postoji "zagrebacko" ili "beogradsko" pusenje, to su nam htjeli nametnuti pojedinci krajem 90ih, ali nisu uspjeli.

Postoji, itekako...Jedan moto-klub ih je htio zvati (Sulu i ekipu), ima tome mislim i 15-ak godina, na motorijadu ovdje u SA, u kontaktu i razgovoru rekli su da bi htjeli njih kao sarajevski bend... da bio odgovor bio - mi smo zagrebački bend, sa svim detaljima oko cijene, transporta, smještaja (za svakog od njih jednokrevetna soba) itd. tako da su se organizatori samo zahvalili i pozvali Atomsko sklonište, koje je bez puno pitanja došlo iz Pule za nekih ako se dobro sjećam, cca 3000 KM ili tako neke novce.

Došli sa Citroenom Berlingo njih trojica, bio Bruno, Svorcan i pok. Nikica Nik Duraković tada bio sa njima, imam slike sa te svirke, znam kako je tekla organizacija, tako da sada kad kontaktiraš Sulino Zabranjeno pušenje, pričaš sa njima kao "zagrebačkim bendom"

[JohnnyS]

kad je napisan ovaj tekst sto si stavio o ZP?

termin "zagrebacko" pusenje nisam cuo bas dugo, mozda Sejo zivi u zagrebu ali on i dalje djeluje kao "sarajevsko" pusenje, barem od novom milenijumu. ne postoji "zagrebacko" ili "beogradsko" pusenje, to su nam htjeli nametnuti pojedinci krajem 90ih, ali nisu uspjeli.

Jučer

[_BataZiv_0809]

Šta ja znam, meni rana Crvena jabuka ima sličnosti sa NP i EJK vjerovatno što je Ričl bio i autor mnogih pjesama, pa mi i zvučnom slikom i lirikom, malo "vuku" na taj pravac.

Kad poslušaš npr. Bježi kišo s prozora, Mojca, Mojca, Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira),On je poput djeteta, Dirlija.

Doduše, ne onaj "šanersko-čaršijski" New primitives sa punk primjesama, već više ovaj "lirsko-ljubavni" segment

Crvenu jabuku su zajedno osnovali Dražen Ričl i Zlatko Arslanagić. Glavni i većinski autor na prvom albumu je bio Zlatko Arslangić koji je napisao 6 pjesama, dvije je napisao Dražen Ričl i dvije su zajedno napisali. Dražen Ričl je napisao Bježi kišo s prozora i Emira, pjesme Nek te on ljubi i Bivše djevojčice i dječaci je podijelio autorstvo sa Arslanagićem. Ostalih 6 pjesama među kojima su Dirlija i Sa tvojih usana je napisao Zlatko Arslanagić. Ričl je na drugom albumu napisao dvije pjesme, dvije su zajednički napisali i tu je i Žera učestvovao, dok ostalih 8 je napisao sam Arslanagić, koji će na naredna 3 albuma sam napisati sve pjesme izuzev obrada od stranih bendova. Zlatko je bio vanserijski talenat za napisati pjesmu. Većinski je autor na četvrtom albumu Borisa Novkovića, pisao je i za Tifu, Radeta Šerbedžiju itd.

Ovako na prvu mi padaju na pamet 3 pjesme u kojima je Sarajevo motiv ili kulisa:

Tvoga srca vrata iz 2000.
Fura me isto iz 2000.
Dok Miljacka protice iz 2009.

[Dobrinjac-u-Pragu]

kad je napisan ovaj tekst sto si stavio o ZP?

termin "zagrebacko" pusenje nisam cuo bas dugo, mozda Sejo zivi u zagrebu ali on i dalje djeluje kao "sarajevsko" pusenje, barem od novom milenijumu. ne postoji "zagrebacko" ili "beogradsko" pusenje, to su nam htjeli nametnuti pojedinci krajem 90ih, ali nisu uspjeli.

Postoji, itekako...Jedan moto-klub ih je htio zvati (Sulu i ekipu), ima tome mislim i 15-ak godina, na motorijadu ovdje u SA, u kontaktu i razgovoru rekli su da bi htjeli njih kao sarajevski bend... da bio odgovor bio - mi smo zagrebački bend, sa svim detaljima oko cijene, transporta, smještaja (za svakog od njih jednokrevetna soba) itd. tako da su se organizatori samo zahvalili i pozvali Atomsko sklonište, koje je bez puno pitanja došlo iz Pule za nekih ako se dobro sjećam, cca 3000 KM ili tako neke novce.

Došli sa Citroenom Berlingo njih trojica, bio Bruno, Svorcan i pok. Nikica Nik Duraković tada bio sa njima, imam slike sa te svirke, znam kako je tekla organizacija, tako da sada kad kontaktiraš Sulino Zabranjeno pušenje, pričaš sa njima kao "zagrebačkim bendom"

a sada?

sejo je veliki sarajlija koji i dalje gaji sarajevizam i te nase folove... niti prica purgerski, teme pjesama su i dalje vezane sa sarajevo ili bosnu. a svi, osim izutetaka izgleda, i dalje smatraju ovo poslijeratno pusenje sarajevsko, zasto bi inace on zastitio ime grupe da onaj sa istocne strane ne koristi to ime?

[PixelDrifter]

Seju je oblikovalo Sarajevo. Gdje god da ljudi odu - ostanu Sarajlije, osim ako nisu klinički slučajevi. Grad te oblikuje, a Sarajevo je baš poseban grad (čak i danas, mada je u usporedbu sa onim iz SFRJ, drastično drugačiji).

[JohnnyS]

Kažu da je sličnost između njujorčana i Sarajlija ta da i jedni i drugi misle da je njihov grad centar svijeta, a vidimo to i po upisima na forumu