Crna hronika van BiH

[snijeg_led]

Izgleda kad je zagustilo pošli nazad po pomoć i tako se spasili.

Pa valjda su i ostali trebali.krenuti.

Mozda se nisu dobro osjecali.

[Peacean]

Možda su svi i krenuli ali se izgubili u mećavi i samo dvojica preživjela.

[Peacean]

Moj drug taslačio rodicu dvije godine, saznali da su rodbina tek kad su htjeli da se vjenčaju

TASLAČIO


I vi admini pustite svasta da se pise

Ta fali dobrom taslačenju
Uostalom priča ima happy end

[laserShow]

Moj drug taslačio rodicu dvije godine, saznali da su rodbina tek kad su htjeli da se vjenčaju

TASLAČIO


I vi admini pustite svasta da se pise

jebo, taslacio, nije je mazio.

[SmokingMan]

Do prekjuečr su bili živi, tanke su granice.

https://www.facebook.com/share/p/1DLnVCunpg/

[sinuhe]

Teško je o ovome bilo šta reći iako se može posmatrati sa više strana. Jedino ako preživjeli budu htjeli podijeliti neke informacije.

[Isner]

Ko se u epicentru mecave nije našao, taj ne zna šta doslovno znaci - prirodna sila, ja sam jednu preživio i to ne na nekom mega vrhu nego na našoj planini.. Od mecave i nevremena koje te iznenada snađe, gora je jedino lavina... Tu nema prežiuvjelih...

[Ateista]

I na Bjelasnici je kod nas onaj metereolog poginuo u mecavi, malo preko 2000mnv, sta tek ocekivati na duplo vise.

Suvisni su komentari tipa "sta im je trebalo da idu tamo" i slicno, ljudi su uvijek imali zelju da pomjeraju granice i savladavaju izazove, njima je izazov bo planinariti i u tome su vjerovatno uzivali. Jbg, nekad te ubije ono sto volis, sranja se desavaju.
RIP poginulim i saucesce porodici, velika tragedija.

[SmokingMan]

Svugdje na planini je rizično. Najgore mi je na Trebeviću prelaziti onaj greben između releja. Oštro kamenje.

[snijeg_led]

Moj drug taslačio rodicu dvije godine, saznali da su rodbina tek kad su htjeli da se vjenčaju

TASLAČIO


I vi admini pustite svasta da se pise

jebo, taslacio, nije je mazio.

Pa zar je nije volio ? Rodica mu

[Hendrix]

Alpinisti su posebna sorta ljudi, rodis se takav. Imam par prijatelja koji su u tom fazonu i njima je planina sve. Ne kao meni ono volim otici uzivati, njima je to izazov i smiraj u jednom. Rodis se za to nema druge, jer taj osjecaj opasnosti koji mi imamo oni jednostavno potisnu.

Slicno kao i motori. Uvijek su me interesovali ali nikad nisam vozio. Jednom sjeo s jaranom, provuko me krug oko komsiluka i ja kazem hvala ovo nije za mene. Jednostavno ili imas to u glavi ili nemas.

Sta reci za one sto se penju uz vertikalne litice bez uzadi, jednostavno totalno drugi svijet.

[Better Man]

Bez obzira na to što su svi stradali bili itekako iskusni planinari i alpinisti, mislim da su ovdje precijeni sami sebe i svoje mogućnosti. Vjerovatno su mislili ma možemo mi popeti se još tih par stotina metara i tako su na žalost stradali. Protiv prirode se ne možeš boriti, već se moraš istoj prilagoditi.

[last mohicans]

Izjava ovog baš konfuzna. Grupa je podijeljena u dva tima bila, prvi je naišao na probleme i kao vratio se, a drugi nastavio. Ko je bio član prvog, a ko drugog ne zna se iz ovoga. Rusi su već pokrenuli istragu, sigurno će pitati zašto su išli bez vodiča, to mi je suludo, ko je vođa grupe, ko je donosio odluke i sl. Ako su ovi prezivjeli, ne bih im bio u kozi. Par tehnički pitanja mi nije jasno, ako ima ko se bavim ovim da odgovori.
Jedan planinar reče da po pogoršanju vremena obavezno treba odjenuti puhovku (guglao sam i vidim da je to pernata jakna). Pretpostavljam da se laganije jakne nose radi lakseg penjanja i sto se zagriješ, slično kao kad skijaš, ali vidim ove spasioce u teskim i debelim jaknama po onoj oluji.
Kako oni komuniciraju, imaju li neku radio vezu kao motoristi, rade li motorole gore? Jasno je da od mobitela nema nista. Mozda neki starinski s antenom bi i ufatio kakav signal.
Kad se pojavi to bijelo nebo, gubi se orijentacija i pravac, kako tu ne pomazu garmini?
Zar ne nose svi u jaknama one gps trackere da ih je lakse pronaći?

[banjaluka078]

Ove dvije tragedije su u dan sa godišnjicama.

Dana 24. srpnja 1974. prilikom uspona smjerom Križ Ušbe u sjeverozapadnoj stijeni Ušbe (4710 m) na Kavkazu dogodila se alpinistička nesreća u kojoj su tragično stradala četvorica istaknutih hrvatskih alpinista – Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak. Uspomena na hrvatske alpiniste poginule u ledenoj lavini na Kavkazu 1974. ostala je trajno utkana u sjećanje hrvatskih planinara i alpinista. Hrvatski planinarski savez, Hrvatska gorska služba spašavanja, HGSS stanice Zagreb i Split, PDS Velebit, HPD Mosor i HPD Ante Bedalov te brojni planinarski prijatelji njeguju tužnu uspomenu na svoje alpinističke učitelje i kolege, prisjećajući se njihovog djelovanja i doprinosa razvoju alpinizma u Hrvatskoj.

Na alpinističkom pohodu na Kavkaz u ljeto 1974. godine sudjelovalo 15 alpinista iz bivše države, među kojima šestorica iz Hrvatske. Nakon aklimatizacijskog uspona na Elbrus (5642 m) članovi pohoda podijelili su se u tri skupine radi penjačkih uspona u stijenama Čatin Taua, Ulu Taua i Ušbe. Hrvatski alpinisti Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak odlučili su se za smjer Križ Ušbe u sjeverozapadnoj stijeni istoimene planine. Smjer koji su odabrali tehnički je bio vrlo težak (ocjena 5b), a dodatno ga je činio složenim naporan trodnevni pristup s opremom za penjanje i boravak u planini za više dana. Uspon su započeli 23. srpnja ujutro i njihovo napredovanje pratili su toga dana sovjetski alpinisti koji su penjali u obližnjoj Šeldi. Istočno od nje nalazi se Pik Šurovski, u čijoj su stijeni bila trojica Slovenaca. Oni su navečer 24. srpnja vidjeli dvije crvene rakete ispaljene iz Križa Ušbe, što je značilo da je hrvatskim alpinistima potrebna pomoć. Te noći cijelo područje zahvatilo je snažno nevrijeme, a helikopter koji je poletio sljedećega dana zbog slabe vidljivosti nije mogao ništa obaviti. Vremenski uvjeti poboljšali su se tek 26. srpnja i tada je u donjem dijelu stijene, na snježnoj padini, uočena dvojica poginulih penjača navezana užetom. Bila su to tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka. Spašavatelji su ih transportirali u podnožje Ušbe a istodobno je nastavljeno traganje za drugom dvojicom alpinista. Pronađeno je mnogo opreme, ali uza sav napor spašavatelji nisu mogli pronaći tijela nestalih penjača Nenada Čulića i Viktora Tabakovića. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka prevezena su u Zagreb i Kaštel Kambelovac i tamo sahranjena.

Godine 1981. Planinarski savez Hrvatske organizirao je memorijalni hrvatski alpinistički po hod na Kavkaz i tom prilikom je 21. srpnja nedaleko od logora Šelda pod Ušbom postavljena spomen-ploča. Vođa pohoda 1981. bio je Darko Berljak, a članovi Đ. Sekelj, E. Alikakfić, D. Tropčić, D. Buinac, B. Ognančević, G. Barač, A. Mažar, A. Bućan i N. Pivac. U ljetu 2000. nekoliko se hrvatskih alpinista penjalo u ruskom području Kavkaza (Elbrus) i ponovno su se raspitivali o tragičnoj nesreći i ostatcima hrvatskih alpinista, ali i dalje bez uspjeha.

Krajem 2011. u Hrvatskom planinarskom savezu zaprimljena je posredstvom Gorske rešavalne službe Slovenije poruka češkog alpinista Jiřija Rezeka, koji je na ledenjaku Ušbe pronašao tijelo nepoznatog poginulog planinara, a nedaleko raznu opremu između koje se isticala plastična čuturica sa znakom Gorske rešavalne službe iz Slovenije te dao podatke o mjestu pronalaska. Na temelju primljenih informacija 2012. HPS i HGSS organizirali su potragu za posmrtnim ostacima hrvatskih alpinista ispod Ušbe. Potražni tim činili su vođa Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin. Uz brojne izazove, u toj potrazi prvo je pronađeno tijelo o kojem je javio češki alpinist koji nije bio iz hrvatske skupne iz 1974., a nakon nekog vremena tijelo Viktora Tabakovića te još jednog stradalog alpinista. Sažeti opis potrage objavljen je u Hrvatskom planinaru br. 10/2012, str. 420 (https://www.hps.hr/hp-arhiva/201210.pdf), a akcija je te godine prezentirana također i na godišnjoj skupštini Svjetske asocijacije gorskih službi spašavanja (IKAR) u gradu Krynica-Zdroj u Poljskoj. Vlasti pokrajine Svaneti i Gruzijski planinarski savez iskazali su razumijevanje i veliku pohvalu za akciju potrage HGSS-a i HPS-a da nađu tijela svojih nestalih članova, a Gruzijska nacionalna televizija snimila je film o tom događaju.

Pretragom oko mjesta na ledenjaku gdje su pronađeni ostatci Viktora Tabakovića, nisu bile pronađene nikakve naznake posmrtnih ostataka Nenada Čulića, ali je bilo vrlo vjerojatno da su negdje blizu, izgledno još pod ledom. Zbog toga je hrvatski potražni tim zamolio gorskog spašavatelja Khergianija koji živi u Mestiji da obavijesti hrvatske spašavatelje ako se na tom dijelu ledenjaku sljedećeg ljeta pojave neki dijelovi opreme ili tijelo, odnosno ako od drugih penjača sazna neku novu informaciju o tome. To se i dogodilo godinu dana poslije. Kada su se iz leda pojavili novi posmrtni ostaci organiziran je njihov transport u dolinu a pronađeni predmeti omogućili su identifikaciju i potvrdu da je pronađeno tijelo Nenada Čulića. Posmrtni ostatci Viktora Tabakovića i Nenada Čulića nakon pronalaska morali su prvo biti pokopani u Mestiji te su angažmanom njihovih obitelji nakon pribavljanja potrebne dokumentacije ekshumirani i prevezeni u Hrvatsku te uz sve počasti sahranjeni na grobljima Mirogoj i Lovrinac.

Nesreća u Križu Ušbe najveća je u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači sa stručnim nazivom alpinist i alpinistički instruktori, Bedalov je bio pred polaganjem ispita za gorskog spašavatelja, a ostala trojica bili su gorski spašavatelji. Tragedija na Kavkazu ostavila je tužan i neizbrisiv trag u hrvatskom planinarstvu.

Neka im je vječna slava i hvala!

Izvor: hps.hr

[Thorgerson]

Izjava ovog baš konfuzna. Grupa je podijeljena u dva tima bila, prvi je naišao na probleme i kao vratio se, a drugi nastavio. Ko je bio član prvog, a ko drugog ne zna se iz ovoga. Rusi su već pokrenuli istragu, sigurno će pitati zašto su išli bez vodiča, to mi je suludo, ko je vođa grupe, ko je donosio odluke i sl. Ako su ovi prezivjeli, ne bih im bio u kozi. Par tehnički pitanja mi nije jasno, ako ima ko se bavim ovim da odgovori.
Jedan planinar reče da po pogoršanju vremena obavezno treba odjenuti puhovku (guglao sam i vidim da je to pernata jakna). Pretpostavljam da se laganije jakne nose radi lakseg penjanja i sto se zagriješ, slično kao kad skijaš, ali vidim ove spasioce u teskim i debelim jaknama po onoj oluji.
Kako oni komuniciraju, imaju li neku radio vezu kao motoristi, rade li motorole gore? Jasno je da od mobitela nema nista. Mozda neki starinski s antenom bi i ufatio kakav signal.
Kad se pojavi to bijelo nebo, gubi se orijentacija i pravac, kako tu ne pomazu garmini?
Zar ne nose svi u jaknama one gps trackere da ih je lakse pronaći?

Slusajuci Gafica jutros na TVSA, nekako mi se cini da ova grupa ipak nije bila spremna u potpunosti. Nije on to direktno rekao, ali eto moze se zakljuciti. Prvo sto je rekao jeste da se sad zuri. Da se sve zavrsi brzo, jer raja zuri zbog karti, nema se vremena puno, plus ponude su takve da mozes neke "korake" preskociti.

Precijenili su onda te promjene vremena, on spomenu da se mora imati satelitski telefon, pretpostavljam da ga ovi ocito nisu imali.

Onako, kroz pricu je provukao da se stekne dojam da ova ekipa ipak nije bila spremna za ovo.

I ovo za lokalnog vodica, ne znam, to mi isto zvuci kao tesko potcjenjivanje te planine. Koliko sam citao, uopste nije zahtjevna, ali ima bas puno smrtnih slucajeva. I jos glefam, imaju te opcije da te dovuku na preko 4500 nadmorske. I to onda sjebe ljude, jer se ne aklimatizuju kako treba i sl.

[Bodkin]

Nevjerovatna je potreba ljudi da seruckaju po svemu sto ne razumiju. Ljudi su ocigledno iskusni i njihov zivot i izbor da rade sa njim sta hoce, pa i da se ubiju.

Isto da pilotu nalaze mane sto nije sletio savrseno jer eto odjednom se zna da “skola letenja u frankfurtu ne obucava za a6385 prilaz, a on ipak odlucio iako je cudno sto drugi pilot nije”

Naglabanje o tudjim hobijima. Niko se ne bi pocesao da su se popeli i sisli kao hiljade drugih.

[rocco_siffredi]

Sve preko 2000 mnv je ekstremni sport.
Tražili guzici čepa, našli ga. RIP

[shbc]

Nije neophodan lokalni vodic da bi se penjao Elbrus. Vecina ekipa ide bez lokalca. Sasvim sigurno je da je neko iz grupe bio vodic i taj je prvi odgovorni za citavu grupu.

Nagadjat sad svi mogu sta i kako. Sta se desilo znaju dvojica prezivjelih, a u moru informacija koje sad izlaze sasvim sam siguran da je 90% netacno.

Vrijeme ce sve reci.

Za ovaj komentar, trazili guzici cepa... Sta reci... Vjerujem da isti rezon drzis i kada neko pogine u saobracajnoj na putu za more. Jer jebiga... Na more se ne mora ici, zasto rizikovati zivot i sjedati u auto pored svih silnih pijanih, nadrogiranih i neiskusnih vozaca koji te mogu pokupiti

[kabal1337]

Is toplog i sigurnog je najlakse pisati, pametovati i spekulisati.

[yoyoyo96]

Pa voznja se ne vodi kao nesto ekstremno, adrenalinski. Dok alpinizam to jeste.
Svakako su zivjeli kako su voljeli, nazalost tako su i skoncali. Nisu nikog drugog povrijedili, fizicki.
Neka im je laka zemlja.