Milić Vukašinović

[stubrijez]

Nekako je Mićina poetika, u pjesmama bila i prožeta njegovim životom. Red žena, red alkohola, red razočaranosti zbog rastanka, ali specifično je da on likovima nije davao imena, za razliku od npr. New primitives bendova.
U pjesmama Zabranjenog pušenja i Elvis J.K ima čitava galerija likova (babo Atif, Fikreta, Abid, Šeki on the road, Murg drot, Sejo Anarhija, Faćina raja, i mnogi drugi).

Uvijek me je to malo čudilo, da li je tih '80-ih bio razlog da se u pričama doda "sarajevski-čaršijski šmek", oni su i sebi davali takva imena i nadimke (Sučić-Sejo, Srdić- Elvis, čak se i menadžer Marić definisao kao Malcom Muharem). Je li sve bilo slučajnost, nenamjerna za*ebancija, ili je kad se pogleda kasniji Neletov stav i narativ, još tada možda imalo neku blagu pozadinsku dimenziju, ne znam.

Nele je tek u kasnijoj fazi beogradskog ZP imao te neke Vukote i slične likove.

Kod Miće mi se sviđalo to što je od početka bio korektan, nije imao političke tekstove osim onih nekih blagih kritika tadašnjeg socijalističkog uređenja, uglavnom, bio i ostao internacionalac.

Sta je politicki u navedenim imaginarnim personama..? Pa taj narativ se prozima do danas, to je vise Sulina poetika i Srdiceva nego Neletova. Ja mislim da u kontekstu 70ih i 80ih znacaj ZP i VP ne moze da se poredi. Na racun ZP naravno... u svakom pogledu. I brojcano i kreativno.

[Better Man]

Da, Bambinosi su bili neki projekat, mislim da je tu bio Sula iz Zabranjenog pušenja, ne mogu se sjetiti svih detalja, mislim da je neki privatni sponzor, firma ili tako nešto, gurala taj projekat-bend.

Vidim bilo je i poznatih i manje poznatih bendova, Sejo Bajraktarević Baron i Crna ovca, i njegovi hitovi Plavi jadrane moj i sl. Barona sam viđao dok je radio u Muzičkoj produkciji na BHRT-u, mislim da je otišao u penziju prije nekoliko godina. Uvijek u nekom crnom kaputu, hodao hodnicima Sivog doma

Inače, u vrijeme bivše Jugoslavije, dosta muzičara je služilo vojsku na području BiH, imali smo te velike kasarne, pa su im se uspomene i na taj način vezale uz naše prostore. Pomenuti gitarista pok. Rajko Kojić, bio je u vojsci u SA, pa je bježao na neka snimanja spotova i koncerte u BG, da bi se nakon vikenda vraćao. Frka je ispala, kada su ga starješine i vojnici vidjeli u nekom spotu ili tv emisiji u Beogradu, a on formalno trebao biti u kasarni.

Aleksandar Saša Dujin, dugogodišnji pijanista Đorđa Balaševića, bio je u vojsci u Tuzli, pa mu je Balaš znao dolaziti u posjetu. U Mostaru je početkom '70-oih služio Slobodan Stojanović Kepa, legendarni bubnjar Smaka iz Kragujevca i saradnik RM Točka.

Zdenko Kolar, basista Idola i drug i kolega Vlade Divljana, bio je '80-ih u vojsci u Zenici, pa su kolege planirale da se film "6 dana juna", snima negdje u Visokom, kako bi on mogao odigrati ulogu vojnika pa da ga na taj način malo izvuku iz kasarne Međutim, nije uspjelo i film je sniman negdje u centralnoj Srbiji, Smederevo ili tu negdje.

Legendarni Marko Brecelj iz Buldožera služio je vojsku u Lukavici (Lukavica je bila sa dvije velike kasarne, pravi mali "vojnički grad", kad krene vojska vikendom, po Dobrini i Lukavici to je bilo ko da si u partizanskom filmu).

Bora Đorđević bio je u vojsci u Doboju, jedan moj stariji poznanik je sa njim služio nekad '81. ili '82. sjeća ga se dobro, kaže da je u kasarni bio neki cuko, i on uzme svesku i povede cuku na stražu i piše. Te pjesme iz vojske je slao Bajagi i ekipi u BG, da pokušaju nešto raditi dok je on odsutan. Urbana legenda je da je pjesma "Dva dinara druže", nastala u WC-u na Autobuskoj stanici u Doboju, kada je Boru ostavila djevojka sa kojom je bio u ozbiljnoj vezi dok je bio u vojsci, tako da je to pjesma o tome.

Već je poznata priča o Tifinom odlasku na "dosluženje" vojnog roka (u JNA je bila česta praksa da se iz zdravstvenih ili drugih razloga neko proglasi privremeno nesposobnim, pa ga puste godinu-dvije, pa vrate da dosluži. Tako su prošli i Ipe Ivandić iz Dugmeta i Vicko Milatović iz Čorbe, njima je vojni rok nešto bio prekidan, nisu služili "u komadu"). Elem, Tifu su poslali u Gabelu kod Čapljine, u neko istureno odjeljenje kasarne sa samo 10-ak vojnika, i to neke '86. u vrijeme njegove najveće popularnosti, pa se pričalo i da je tu okolnost Brega iskoristio da ga "liferuje" iz B. Dugmeta.

...tesko da je Bora 81. mogao biti u JNA, tad je vec imao dobrih 30. Ali nebitno kad smo kod JNA, sjecam se 1983. prilikom prve posjete novoizgradjenom hotelu Igman sam kao klinac na parkingu hotela vidio Mladena Sobica u uniformi sa nekim covjekom (vjerovatno otac). Tako da je i on vjerovatno sluzio tu negdje u to vrijeme. Sto se tice Bore, njega sam iste godine vidio na benzinskoj u Zagrebu skupa sa ostalim clanovima Corbe. Bili smo na exkurziji u Kumrovcu. Kao klincu, meni je tada ostavio razocaravajuc utisak neurednog lika, masne kose i prljav frajer, njegova zena je izgledala kao Brena pored njega. Bas mi je taj susret nekako ubio tu njegovu sliku buntovnog rockera koju sam do tada imao, a i repertoar mu je od tog trenutka otprilike otisao u kurac.

Bora je rođen 01.11.1952. godine. U JNa je otišao 1980, a vratio se 1981. godine i tad su snimili i objavili album Pokvarena mašta i prljave strasti. Osim njega u JNA su u isto vrijeme otišli i Miša Aleksić i Rajko Kojić.

[milojicabrzi]

tesko da je Bora 81. mogao biti u JNA, tad je vec imao dobrih 30. Ali nebitno kad smo kod JNA, sjecam se 1983. prilikom prve posjete novoizgradjenom hotelu Igman sam kao klinac na parkingu hotela vidio Mladena Sobica u uniformi sa nekim covjekom (vjerovatno otac).

Prema godištu i služenju mog kolege, koji je bio u Doboju, siguran sam da je '81. ili tu negdje. U JNA se moralo ići do kraja kalendarske godine u kojoj se navršava 27 godina života, tako da ima logike ovo što kolega kaže, da je u vojsci bio nekad oko '80-te godine.

Misliš na Miladina Šobića, kant-autora iz Crne Gore?

[Seawolf]

tesko da je Bora 81. mogao biti u JNA, tad je vec imao dobrih 30. Ali nebitno kad smo kod JNA, sjecam se 1983. prilikom prve posjete novoizgradjenom hotelu Igman sam kao klinac na parkingu hotela vidio Mladena Sobica u uniformi sa nekim covjekom (vjerovatno otac).

Prema godištu i služenju mog kolege, koji je bio u Doboju, siguran sam da je '81. ili tu negdje. U JNA se moralo ići do kraja kalendarske godine u kojoj se navršava 27 godina života, tako da ima logike ovo što kolega kaže, da je u vojsci bio nekad oko '80-te godine.

Misliš na Miladina Šobića, kant-autora iz Crne Gore?

1979-e, septembarac. Bora.

[stubrijez]

tesko da je Bora 81. mogao biti u JNA, tad je vec imao dobrih 30. Ali nebitno kad smo kod JNA, sjecam se 1983. prilikom prve posjete novoizgradjenom hotelu Igman sam kao klinac na parkingu hotela vidio Mladena Sobica u uniformi sa nekim covjekom (vjerovatno otac).

Prema godištu i služenju mog kolege, koji je bio u Doboju, siguran sam da je '81. ili tu negdje. U JNA se moralo ići do kraja kalendarske godine u kojoj se navršava 27 godina života, tako da ima logike ovo što kolega kaže, da je u vojsci bio nekad oko '80-te godine.

Misliš na Miladina Šobića, kant-autora iz Crne Gore?

Miladin, da... onaj kustravi, kantautor da. Voljela ga je televizija, bio je tih godina poprilicno omiljen u medijima.

[milojicabrzi]

Heh, kad spomenu Šobića, on je nakon što je objavio dva albuma i imao treći u pripremi. zbog porodične tragedije (bolest i smrt sestre), napustio muziku nikad ne objavivši taj treći album, mislim da mu je radni naziv bio "Barutana ljubavi".

Bio je omiljeni pjevač i kant-autor studentske populacije, njima se i obraćao u pjesmama, bio je jako popularan, čak ga je i Balašević cijenio kao jednog od najjačih kant-autora u YU. Rekao je da "otkako se Šobić povukao, više nema ozbiljnu konkurenciju".

Elem, Miladin je bio tipičan autor sa gitarom i bio je naviknut na takve aranžmane i "zvučnu sliku", da se pojavljuje samo on sa gitarom, što je relativno i ok za manje prostore, ali "pogubno" za velike bine i prostore. Mislim da nikada nije ni nastupao sa pratećim bendom, već se pojavi on sa akustarom i izvodi svoje pjesme.

"Problem" se pojavio kad je snimao album u Subotici, mislim kod Gabora Lengela iz Teške industrije, koji je inače bio Subotičanin na privremenom boravku u SA. Kad su radili pjesme u kojima ima bubnjeva, basa, malo prizvuka solo gitare ili orgulja, njemu je sve to bilo "viška", jer je on navikao da pjesmu popunjavaju njegova gitara i glas.

Takođe, bio je sklon dugačkim "kobasica" tekstovima (slično kao Balašević), koji su teško mogli stati u tu neku formu od 3-4 minute, koliko je tad bila neka radijska norma, i to se i tražilo na koncertima (prošla su vremena 10-minutnih "Negdje na kraju u zatišju i sl", nije više niko htio slušati duge formate), pogotovo na svirkama uživo (inače su u live izvođenjima naročito na većim koncertima, muzičari znaju da su balade uglavnom "davež pjesme", dosta ih izvođača izbjegava ili "maskira" u repertoaru uz brže pjesme, kao npr. Parni valjak, koji je sav u nekim baladama.) Uglavnom, insistirao je na tim tekstovima, nije htio da to nešto krati, prepravlja, pod sintagmom "te su pjesme moja djeca, ne mogu ja to da skrnavim", jedva Lengel izašao sa njim na kraj

Elem, Miladin bend nije imao, pa se pojavljivao na grupnim svirkama, sa svojom akustarom i repertoarom, nakon prvog albuma nije baš ni bilo pjesama za cjelovečernji koncert, pa je sa te strane bio malo "hendikepiran" za neki ozbiljniji proboj i dobru zaradu od toga što je radio.

Prije koju godinu, dobio je 13-julsku nagradu, jedno od najvećih priznanja u CG, koliko znam ne svira aktivno, ali ima neki cover band, koji svira njegov repertoar kao Miladin Šobić tribute band.

Mislim da je bio jako dobar autor, solidan vokal i šteta je što nije više svirao i objavljivao, njegova aktivna karijera, trajala je 3-4 godine

[stubrijez]

Heh, kad spomenu Šobića, on je nakon što je objavio dva albuma i imao treći u pripremi. zbog porodične tragedije (bolest i smrt sestre), napustio muziku nikad ne objavivši taj treći album, mislim da mu je radni naziv bio "Barutana ljubavi".

Bio je omiljeni pjevač i kant-autor studentske populacije, njima se i obraćao u pjesmama, bio je jako popularan, čak ga je i Balašević cijenio kao jednog od najjačih kant-autora u YU. Rekao je da "otkako se Šobić povukao, više nema ozbiljnu konkurenciju".

Elem, Miladin je bio tipičan autor sa gitarom i bio je naviknut na takve aranžmane i "zvučnu sliku", da se pojavljuje samo on sa gitarom, što je relativno i ok za manje prostore, ali "pogubno" za velike bine i prostore. Mislim da nikada nije ni nastupao sa pratećim bendom, već se pojavi on sa akustarom i izvodi svoje pjesme.

"Problem" se pojavio kad je snimao album u Subotici, mislim kod Gabora Lengela iz Teške industrije, koji je inače bio Subotičanin na privremenom boravku u SA. Kad su radili pjesme u kojima ima bubnjeva, basa, malo prizvuka solo gitare ili orgulja, njemu je sve to bilo "viška", jer je on navikao da pjesmu popunjavaju njegova gitara i glas.

Takođe, bio je sklon dugačkim "kobasica" tekstovima (slično kao Balašević), koji su teško mogli stati u tu neku formu od 3-4 minute, koliko je tad bila neka radijska norma, i to se i tražilo na koncertima (prošla su vremena 10-minutnih "Negdje na kraju u zatišju i sl", nije više niko htio slušati duge formate), pogotovo na svirkama uživo (inače su u live izvođenjima naročito na većim koncertima, muzičari znaju da su balade uglavnom "davež pjesme", dosta ih izvođača izbjegava ili "maskira" u repertoaru uz brže pjesme, kao npr. Parni valjak, koji je sav u nekim baladama.) Uglavnom, insistirao je na tim tekstovima, nije htio da to nešto krati, prepravlja, pod sintagmom "te su pjesme moja djeca, ne mogu ja to da skrnavim", jedva Lengel izašao sa njim na kraj

Elem, Miladin bend nije imao, pa se pojavljivao na grupnim svirkama, sa svojom akustarom i repertoarom, nakon prvog albuma nije baš ni bilo pjesama za cjelovečernji koncert, pa je sa te strane bio malo "hendikepiran" za neki ozbiljniji proboj i dobru zaradu od toga što je radio.

Prije koju godinu, dobio je 13-julsku nagradu, jedno od najvećih priznanja u CG, koliko znam ne svira aktivno, ali ima neki cover band, koji svira njegov repertoar kao Miladin Šobić tribute band.

Mislim da je bio jako dobar autor, solidan vokal i šteta je što nije više svirao i objavljivao, njegova aktivna karijera, trajala je 3-4 godine

Ma da... nije taj format muzike interesantan na duge staze i iskljucivo u tom melosu. Apropo, bila je prije nekih 10-15 godina poplava nastupa akusticnih bandova po kaficima i manjim klubovima. Raja se sa tim odusevljavala, mene je taj otvoreni akord u vise od 5/6 pjesama dovodio do ludila. Jako naporno i neinteresantno za slusati. Sreca prodje taj trend, valjda i drugima dosadilo... Akusticna postava OK ali samo gitara i vokal nikako. Koliko se sjecam i taj Sobic je tako nesto svirao pa jos i na usnu harmoniku zagudi u neka doba, uzas...

[milojicabrzi]

Da, bila je jedno vrijeme "najezda" tih acustic dvočlanih bendova, valjda je ovim vlasnicima klubova i objekata jednostavnije i lakše platiti jednog ili dva izvođača, nego dovoditi čitav bend naročito ako je manji objekat u pitanju. Ali opet, zasiti se publika brzo tog "sounda" i opcije "dernek-akustara" sviranja. Monotono je to na duže staze, a pogotovo naporno na npr. open -air svirkama i sl. Pa i jedan Dilan i Cohen, koji su bili svjetski autori, uvijek su vodili bend sa sobom. I pok. Balašević je to skontao, samo je on imao neku želju i viziju da ima bend sastavljen od prijatelja. Ubrzo je shvatio da u životu ne možeš da sakupiš 4-5 prijatelja, a kamoli da još znaju da dobro sviraju, pa se opredijelio za profesionalce. Njegovi prateći bendovi bili su uglavnom kompaktni, nije bilo nekih većih personalnih izmjena, možda se 5-6 ljudi promijenilo u oko 3 decenije svirke.

Vidim prije 20-ak dana, u Zenici grupa Galija došla kao duo, Neša i još jedan gitarista, sa loop mašinom za nešto sitno ritmova i imali koncert.

Pa miša mu njegovog, bar je Galija poznata po dobrim orkestracijama i maltene sinfo-rock aranžmanima, njih je lijepo gledati uživo, svi su majstori svojih instrumenata, ali izgleda se više ne isplati "vući" čitav bend, koji košta 5-10 hiljada KM po nastupu, pa je ovako jednostavnije.

[Sociolog]

Nekako je Mićina poetika, u pjesmama bila i prožeta njegovim životom. Red žena, red alkohola, red razočaranosti zbog rastanka, ali specifično je da on likovima nije davao imena, za razliku od npr. New primitives bendova.
U pjesmama Zabranjenog pušenja i Elvis J.K ima čitava galerija likova (babo Atif, Fikreta, Abid, Šeki on the road, Murg drot, Sejo Anarhija, Faćina raja, i mnogi drugi).

Uvijek me je to malo čudilo, da li je tih '80-ih bio razlog da se u pričama doda "sarajevski-čaršijski šmek", oni su i sebi davali takva imena i nadimke (Sučić-Sejo, Srdić- Elvis, čak se i menadžer Marić definisao kao Malcom Muharem). Je li sve bilo slučajnost, nenamjerna za*ebancija, ili je kad se pogleda kasniji Neletov stav i narativ, još tada možda imalo neku blagu pozadinsku dimenziju, ne znam.

Nele je tek u kasnijoj fazi beogradskog ZP imao te neke Vukote i slične likove.

Kod Miće mi se sviđalo to što je od početka bio korektan, nije imao političke tekstove osim onih nekih blagih kritika tadašnjeg socijalističkog uređenja, uglavnom, bio i ostao internacionalac.

Sta je politicki u navedenim imaginarnim personama..? Pa taj narativ se prozima do danas, to je vise Sulina poetika i Srdiceva nego Neletova. Ja mislim da u kontekstu 70ih i 80ih znacaj ZP i VP ne moze da se poredi. Na racun ZP naravno... u svakom pogledu. I brojcano i kreativno.

Ne bih da odemo previse u off, ali mislim da su oni (pod)smijavali se bosnjackoj sirotinji s Koševa, Breka, Bjelava, malo čudno imena likova u pjesmama im imaju 99% muslimanska imena..

[Haris.ba]

Pa miša mu njegovog, bar je Galija poznata po dobrim orkestracijama i maltene sinfo-rock aranžmanima, njih je lijepo gledati uživo, svi su majstori svojih instrumenata, ali izgleda se više ne isplati "vući" čitav bend, koji košta 5-10 hiljada KM po nastupu, pa je ovako jednostavnije.

Nedavno u Slozi su nastupali sa bendom.

[Better Man]

Pa miša mu njegovog, bar je Galija poznata po dobrim orkestracijama i maltene sinfo-rock aranžmanima, njih je lijepo gledati uživo, svi su majstori svojih instrumenata, ali izgleda se više ne isplati "vući" čitav bend, koji košta 5-10 hiljada KM po nastupu, pa je ovako jednostavnije.

Nedavno u Slozi su nastupali sa bendom.

Da. U Slozi je bio puni bend i odlični su bili. Što je koncert bio bliži krfaju sve su najbolje stvari bile. Pravi svirački znalci. Više od 2 sata odlične svirke.

[milojicabrzi]

Da, dođu u Slogu otprilike jednom godišnje, nekad u proljeće... Za kraj ostave najjače stvari, Neša je stari lisac.

Zato me je i iznenadilo za Zenicu, jer je Zenica jedan od gradova u kojem su oni imali najjaču bazu publike u BiH i bili jako slušani i traženi još od '80-ih godina. (Ima ta situacija sa mnogim bendovima, da su u nekim sredinama bivše SFRJ imali jake baze fanova i pratilaca, npr. Atomsko sklonište u Beogradu uživa kultni status, puno jači nego u Puli ili Cro. Kud Idijoti iz Pule su bili zakletva za punkere u Novom Sadu i širom Vojvodine. Nervozni poštar je i danas slušan u Beogradu, Osvajači su uvijek bili jako popularni i slušani u Sandžaku itd.).

Neša sada ima splav u BG na Savi na kojem živi, ima nosivost oko 40 tona, pa na tom splavu ima i mali studio. Odmetnuo se u pirate, k'o svojevremeno Pavle Vuisić. Na splavu održavaju i probe, mada su u toj ekipi u Galiji svi ostarili Čarlton, Stenli, Guta, sve su to ljudi u 6-7 deceniji života.

Pa Neša ima mislim 72-73 godine, on je tu malo mlađi od Milića

Kaže da Galija ima spremna dva albuma, pa se čeka da produkcija sazri i bude trenutak za objavu.

Inače, malo ljudi zna da je Neša kao dijete imao nezgodu, prilično ružan pad u kuhinji kad je ima 3-4 godine u kojem je ozbiljno povrijedio kičmu. Jedina specijalistička bolnica za tu vrstu povreda, u bivšoj SFRJ bila je u Rovinju, tu je proveo mislim bar 1-2 godine, kaže da je već kao dijete bio počeo učiti italijanski... Roditelji u to doba, nisu imali baš sredstava da ga često posjećuju, to je sredina '50-ih godina i Niš i Rovinj su baš daleko.

Mislim da je od te povrede posljedica i njegovo vidljivo pogrbljeno držanje i dan danas.

Sve u svemu, solidan autor, dobre pjesme i poezija, malo ga je handrila politika i veza sa Miloševićem (bio je omiljen Slobin kant-autor i rocker).

[Sociolog]

Ako je mahala puna ne-Bošnjaka koji su činili New Primitivse da su snimali pjesme samo o Bošnjacima jer su autentične pošto su odrasli u bošnjačkoj mahali? Nosevi, Breka, Bjelave..
Pa ako je Sarajevo prije rata imalo više Srba kako nije nikada neki šaner, kabadahija, džeparoš u pjesmama bio nekad i neki Dragan ili Goran?
Ako je išta revidiranje historije onda je to da grupa ne-Bošnjaka nisu imali bošnjačka umjetnička imena i da pjesme nisu bile uglavnom o Bošnjacima a to uglavnom nekim uličarima koji i nisu bili baš obrazovani nego su završili uličnu školu, bili lukavi na svoj način poput nekog cigančeta.
Zašto toliki fokus i opsesija tadašnjih mladih ne-Bošnjaka iz srednjeg staleža, haustorčadi iz Sarajeva, bošnjačkom kulturom i načinom života u jednom multi-kulti gradu u doba gdje se nije gledalo ko si i kako se zoveš?

[milojicabrzi]

Da, ja lično ne volim ta prebrojavanja krvnih zrnaca, ali manje-više je poznato da je sastav tih glavnih New primitives bendova (Elvis j Kurtovic i ZP) uglavnom bio 70-80% iz "S" i "H" korpusa. Mislim da je samo basista Elvis J Kurtovića, kao i raniji gitarista ZP Mujo Snažni bili iz "B" komponente, kao i Zena Đozić, koji je bio "tanak" svirač i vrlo kratko bubnjar u ZP.

Odrastali su u opštini Centar, koja je uvijek bila "crvena" i nacionalno mješovita, pa je to i dan danas.

Zašto su likovi sa društvenih margina, uglavnom smještani u "B" milje, pa pored svih nabrojanih likova imamo samo "druga Radivoja" iz Zvijeze nad Balkanom i "Ozrenku", koja treba da donese dvije pive i kaže muzici malo tiše, volio bih da to lideri i autori pjesama, nekada pojasne u intervjuima, ako imaju volje.

P.S. Ima i istinita anegdota sa Mirkom Srdićem, alias Elvis J Kurtović, kada su imali koncert negdje u Krajini, Bihać ili okolina, neki ljudi iz publike su mu prišli i pitali "Elvise jarane, jesi li ti Musliman?" na što su se svi u bendu počeli grohotom smijati

Inače, malo je poznato da je Mića Vukašinović bio autor više tekstova i pjesama, ako ne i cijeloga albuma Zumrete Midžić -Zuzi Zu, u njenim solo-projektima nekad krajem '80-ih, kada je ona radila taj neki pop-folk sistem. Svestran je uvijek naš Mića Od Hanke, do Hard rocka, do Zuzi -Zu

[DaysleepeR]

Nekako je Mićina poetika, u pjesmama bila i prožeta njegovim životom. Red žena, red alkohola, red razočaranosti zbog rastanka, ali specifično je da on likovima nije davao imena, za razliku od npr. New primitives bendova.
U pjesmama Zabranjenog pušenja i Elvis J.K ima čitava galerija likova (babo Atif, Fikreta, Abid, Šeki on the road, Murg drot, Sejo Anarhija, Faćina raja, i mnogi drugi).

Uvijek me je to malo čudilo, da li je tih '80-ih bio razlog da se u pričama doda "sarajevski-čaršijski šmek", oni su i sebi davali takva imena i nadimke (Sučić-Sejo, Srdić- Elvis, čak se i menadžer Marić definisao kao Malcom Muharem). Je li sve bilo slučajnost, nenamjerna za*ebancija, ili je kad se pogleda kasniji Neletov stav i narativ, još tada možda imalo neku blagu pozadinsku dimenziju, ne znam.

Nele je tek u kasnijoj fazi beogradskog ZP imao te neke Vukote i slične likove.

Kod Miće mi se sviđalo to što je od početka bio korektan, nije imao političke tekstove osim onih nekih blagih kritika tadašnjeg socijalističkog uređenja, uglavnom, bio i ostao internacionalac.

Zato što su New Primitives raja odrasla na stripovima, knjigama i jeftinim kung-fu i akcionim filmovima gdje su glavni protagonisti bili živopisni likovi jednako živopisnih imena pa su bili tako programirani da priča mora imati glavnog junaka specifičnog imena.
I svaka im čast na plejadi likova koje su izmislili a koji su oblikovali način života velikog broja stvarnih likova.

[stubrijez]

Ako je mahala puna ne-Bošnjaka koji su činili New Primitivse da su snimali pjesme samo o Bošnjacima jer su autentične pošto su odrasli u bošnjačkoj mahali? Nosevi, Breka, Bjelave..
Pa ako je Sarajevo prije rata imalo više Srba kako nije nikada neki šaner, kabadahija, džeparoš u pjesmama bio nekad i neki Dragan ili Goran?
Ako je išta revidiranje historije onda je to da grupa ne-Bošnjaka nisu imali bošnjačka umjetnička imena i da pjesme nisu bile uglavnom o Bošnjacima a to uglavnom nekim uličarima koji i nisu bili baš obrazovani nego su završili uličnu školu, bili lukavi na svoj način poput nekog cigančeta.
Zašto toliki fokus i opsesija tadašnjih mladih ne-Bošnjaka iz srednjeg staleža, haustorčadi iz Sarajeva, bošnjačkom kulturom i načinom života u jednom multi-kulti gradu u doba gdje se nije gledalo ko si i kako se zoveš?

Ti si drugar jako opterecen, nije ovo tema za tebe.

[Sociolog]

Ako je mahala puna ne-Bošnjaka koji su činili New Primitivse da su snimali pjesme samo o Bošnjacima jer su autentične pošto su odrasli u bošnjačkoj mahali? Nosevi, Breka, Bjelave..
Pa ako je Sarajevo prije rata imalo više Srba kako nije nikada neki šaner, kabadahija, džeparoš u pjesmama bio nekad i neki Dragan ili Goran?
Ako je išta revidiranje historije onda je to da grupa ne-Bošnjaka nisu imali bošnjačka umjetnička imena i da pjesme nisu bile uglavnom o Bošnjacima a to uglavnom nekim uličarima koji i nisu bili baš obrazovani nego su završili uličnu školu, bili lukavi na svoj način poput nekog cigančeta.
Zašto toliki fokus i opsesija tadašnjih mladih ne-Bošnjaka iz srednjeg staleža, haustorčadi iz Sarajeva, bošnjačkom kulturom i načinom života u jednom multi-kulti gradu u doba gdje se nije gledalo ko si i kako se zoveš?

Ti si drugar jako opterecen, nije ovo tema za tebe.

Samo ti produzi dalje..

Moja argumentacija je na mjestu.

[Thorgerson]

Ovo sto ti pises isto kao da kaze sto su vicevi o Sulji i Muji, a ne o Bogdanu i Radetu.

Uostalom, ako zelis prostrijeti da je to Nele hinjski radio jer je eto kao cetnik, valjda je autor vecine tekstova Sule. Pa eto. Njemu se treba obratiti.

[Sociolog]

Ovo sto ti pises isto kao da kaze sto su vicevi o Sulji i Muji, a ne o Bogdanu i Radetu.

Uostalom, ako zelis prostrijeti da je to Nele hinjski radio jer je eto kao cetnik, valjda je autor vecine tekstova Sule. Pa eto. Njemu se treba obratiti.

Kako interpretiras onda ako su im junaci bili s Breke, Koševa, Bjelava, a znamo i ti i ja da je tad barem na Breci i na Koševo sigurno 50% -populacije koja je živjela tad nije bila bosnjackoj, nisu našli nekog Dragana, Mladena, Gorana ...?

I dalje stojim na gledištu, da su se podsmijavali bosnjackoj sirotinji

[PixelDrifter]

Koliko znam, a znam jako dobro, niko iz ZP nije bio nacionalista, osim Neleta se jedini tako pokazao u toku rata, a i nesto prije. Znam sve te ljude licno.

[Edin H.]

Ovo sto ti pises isto kao da kaze sto su vicevi o Sulji i Muji, a ne o Bogdanu i Radetu.

Uostalom, ako zelis prostrijeti da je to Nele hinjski radio jer je eto kao cetnik, valjda je autor vecine tekstova Sule. Pa eto. Njemu se treba obratiti.

Kako interpretiras onda ako su im junaci bili s Breke, Koševa, Bjelava, a znamo i ti i ja da je tad barem na Breci i na Koševo sigurno 50% -populacije koja je živjela tad nije bila bosnjackoj, nisu našli nekog Dragana, Mladena, Gorana ...?

I dalje stojim na gledištu, da su se podsmijavali bosnjackoj sirotinji

Malkom Muhareme jesi li to ti?

Sejo je pisao tekstove skoro svih pjesama. Jednostavno je pretpostavljam smatrao da će publika više obratiti pažnju i da zvuči više sarajevski ako napiše pjesmu o Fikreti ili Šekiju nego o Kristini ili Obradu taksisti.

Žuga je bio Predrag Žustrić iz Pišonja i Žuga npr., a kada je Šefket Ramadani poslao 3 milje maraka nakon smrti brata stoji svijeća pored ikone…

[skrbavi-admin]

Ja bas neki dan kontam... Jes Sula paksoba.... Vozi komsija Franjo da proda jagode, vozio komsija Momo da mu zenu porode a dajdja Mirso je jel iso u kurvaluke

Momir vozi auto, Osman kupi sijeno, Mara cita knjigu, Dzafer kopa kanal

Momire sine imas rijec od 9 slova a Adnan je glup i retardiran igrac brojki i slova jer je od gotove rijeci sastavio BLJUM

Nije to daleko od istine al eto.... Ne mozemo da nam ne valja sad bas i Sula

[Sociolog]

Ovo sto ti pises isto kao da kaze sto su vicevi o Sulji i Muji, a ne o Bogdanu i Radetu.

Uostalom, ako zelis prostrijeti da je to Nele hinjski radio jer je eto kao cetnik, valjda je autor vecine tekstova Sule. Pa eto. Njemu se treba obratiti.

Kako interpretiras onda ako su im junaci bili s Breke, Koševa, Bjelava, a znamo i ti i ja da je tad barem na Breci i na Koševo sigurno 50% -populacije koja je živjela tad nije bila bosnjackoj, nisu našli nekog Dragana, Mladena, Gorana ...?

I dalje stojim na gledištu, da su se podsmijavali bosnjackoj sirotinji

Malkom Muhareme jesi li to ti?

Sejo je pisao tekstove skoro svih pjesama. Jednostavno je pretpostavljam smatrao da će publika više obratiti pažnju i da zvuči više sarajevski ako napiše pjesmu o Fikreti ili Šekiju nego o Kristini ili Obradu taksisti.

Žuga je bio Predrag Žustrić iz Pišonja i Žuga npr., a kada je Šefket Ramadani poslao 3 milje maraka nakon smrti brata stoji svijeća pored ikone…

Jedan je poslije rata živio u Metkovicima i umro nedavno, a Žuga poginuo na početku ratu..

Ne morate se složiti, forum i sluzi za to da se ne slazemo ,ali haustorčad, djeca dobrostojeće srednje klase za onaj vakat, 99% im imena jedne nacije...nece vise Meho cijepati atome , a Rade biti pendrek i prof.Miljenko..a Tamo kamerman koji bi da švercuje..

[milojicabrzi]

Jedan je poslije rata živio u Metkovicima i umro nedavno, a Žuga poginuo na početku ratu..

Obrnuto, Žustrić (Žuga) je živio u Metkoviću do prije koju godinu, on je dobio taj nadimak slučajno od profesora...Inače su ga zvali Žustra kao i njegovog oca, ali taj profa nikako nije mogao upamtiti, pa ga je skratio u "Žuga". Za pišonju ne znam tačno ime ni detalje, osim da mu je brat mislim išao u Mašinsku školu, ali ne onu na Marijin-dvoru, već u Vogošći.

Poslije rata sam čuo da je Pišonja poginuo.

Molim da se ispravno navodi

Sad zašto su nadimci bili takvi kakvi jesu, moguće je, što neko reče, da je to bilo po analogiji viceva (uvijek su Mujo i Suljo, Haso), to je valjda identitet jednog područja.

U Zagrebu su vicevi gdje su Bobi i Rudi glavni likovi.

Ono volio bih ipak da autori pjesama objasne, zašto su ta imena i nadimci, a ne neka druga, mi možemo samo nagađati

[Sociolog]

Jedan je poslije rata živio u Metkovicima i umro nedavno, a Žuga poginuo na početku ratu..

Obrnuto, Žustrić (Žuga) je živio u Metkoviću do prije koju godinu, on je dobio taj nadimak slučajno od profesora...Inače su ga zvali Žustra kao i njegovog oca, ali taj profa nikako nije mogao upamtiti, pa ga je skratio u "Žuga". Za pišonju ne znam tačno ime ni detalje, osim da mu je brat mislim išao u Mašinsku školu, ali ne onu na Marijin-dvoru, već u Vogošći.

Poslije rata sam čuo da je Pišonja poginuo.

Molim da se ispravno navodi

Sad zašto su nadimci bili takvi kakvi jesu, moguće je, što neko reče, da je to bilo po analogiji viceva (uvijek su Mujo i Suljo, Haso), to je valjda identitet jednog područja.

U Zagrebu su vicevi gdje su Bobi i Rudi glavni likovi.

Ono volio bih ipak da autori pjesama objasne, zašto su ta imena i nadimci, a ne neka druga, mi možemo samo nagađati

Slazemo se svako dobro, pokoj i rahmet dusi obojici nasih Sarajlija..