Zanimljivo razmišljanje, ali mislim da si ovdje upao u zamku zamjene uzroka i posljedice.
Prvo, ako naš razum objektivno vidi stvarnost umiranja od gladi, to nas sigurno neće spriječiti da jedemo, naprotiv, to nam je ogroman motiv da što prije nađemo hranu kako bismo preživjeli. Razum i instinkt ovdje ne rade jedan protiv drugog; instinkt nam šalje signal (krčanje u stomaku), a razum smišlja plan kako da dođemo do večere.
Drugo, Hoffman ne tvrdi da je evolucija od nas sakrila pojmove poput gladi ili smrti. Glad je zapravo savršen primjer onoga što on zove 'ikona na desktopu našeg uma'.
U stvarnosti, u univerzumu se dešavaju nevjerovatno složeni fizički i hemijski procesi (pad nivoa glukoze, hormonski signali, neuronske mreže). Da bismo preživjeli, nama ne treba um koji vidi te komplikovane molekularne jednačine. Kako on dalje tvrdi, sakrivena nam je ta kompleksna stvarnost i na 'ekranu' našeg uma prikazuje samo jednostavnu ikonu: 'Gladan si, pojedi onu jabuku tamo.'Dakle, skrivanje stvarnosti ne znači da smo nesvjesni gladi, nego da nam mozak servira uprošćenu verziju svijeta kako bismo lakše donijeli odluku i ostali živi. Prilično kompleksno za slučajnost.
