Milić Vukašinović

[milojicabrzi]

Nešto mi se vrti po sjećanju, da je Milić nakon nekih svoji Fenix uskrsnuća, planirao neki projekat pod nazivom Mitch Waliant, ne mogu se sejtiti detalja, ali znam da se nešto takvo vrtilo po medijima i vijestima.

Mislim da je to bio projekat nakon njegove "rekonstrukcije" nekad početkom 2000-ih, kad je malo sredio i zube i izgled

[Point.]

Nešto mi se vrti po sjećanju, da je Milić nakon nekih svoji Fenix uskrsnuća, planirao neki projekat pod nazivom Mitch Waliant, ne mogu se sejtiti detalja, ali znam da se nešto takvo vrtilo po medijima i vijestima.

Mislim da je to bio projekat nakon njegove "rekonstrukcije" nekad početkom 2000-ih, kad je malo sredio i zube i izgled

https://www.reverbnation.com/mitchvalia ... n-my-dream

[milojicabrzi]

Vidim da su dosta pjesama, uglavnom prepjevi pjesama ili fraza sa albuma "Sve će jednom proć, samo neće nikad r'n'r", čini mi se da je i produkcija ista...vjerovatno je Mića imao trake mastera iz studija, pa samo skinuo vokale na našem jeziku i otpjevao na engleskom, pa pustio na tržište po sistemu -"ako upali-upali", ali izgleda nije bilo neke velike koristi i rezultata od toga.

Engleski jezik mu je solidan, ali ipak ne vidi mu se baš da je bio 3 godine u Londonu ali kad može Johhny Štulić na engleskom pjevati, može svako.

Ipak, sa ovom vrstom muzike, malo je zakasnio, jer je ovaj trend u Evropi i svijetu davno prošao, već tada, a pogotovo sada se traži drugačiji zvuk, uglavnom neki alter-inidie pravac, nekako su prošla vremena gitarskih tria i riffova, barem u ovom formatu.

Ne znam, pričali smo na temi već o tome, bilo je raznih pokušaja proboja naših bendova vani, ali ne znam da je iko ostvario neki barem regionalni ako ne međunarodni uspjeh.

Dugme je išlo u Poljsku, gotovo svi bendovi i muzičari iz '70-ih i '80-ih, bili su više puta na turnejama po prostorima SSSR-a, nekad i po više mjeseci, jer je vladala ta neka "kulturna razmjena", a i jezik je slovenski, pa je kulturološki bliži pa opet, njihova popularnost uglavnom se veže za ex Yu kulturni i jezički prostor. U ex Yu vrijeme, stiče se dojam da se nekako što se tiče svirki i turneja više išlo na istok, nego na zapad, svi muzičari iz pratećih bendova tog vremena, reći će vam da su bar 4-5 puta bili u SSSR-u u različitim kombinacijama. Bilo je i ovih odlazaka na zapad, tipa Štulić, Divlje Jagode itd., ali sviranje na zapadu nosilo je "opasnost" okupljanja ljudi sa ovih prostora po tamošnjim klubovima, što je UDBA automatski povezivala sa bliskošću "neprijateljskoj emigraciji", pa je možda to razlog.

O teškoćama probijanja sa ex Yu muzikom vani je dosta pričao i Vlada Divljan, kada je kao pečen muzičar početkom '90-ih stigao u Australiju, u smislu, druga je to kultura, mentalitet, percepcija, rekao je nešto tipa "Možeš ti u Australiji nekom pustiti album Odbrana i posljednji dani. Ako se neko bavi muzikom, skontat će on šta je to i koji je format, ali od toga ne možeš imati neku prođu na tržištu, muzičkoj sceni, svirkama."

Zbog toga je taj period iz Australije bio relativno muzička pauza kod Vlade. Kasnije kad je živio u Beču, opet je djelovanje i koncerte fokusirao na ex Yu prostore, svirke i festivale.

Gledao sam na youtube, par Mićinih gostovanja u intervjuima na beogradskim televizijama u proteklih godinu dana. Vidi se da on već teško i priča, a kamoli pjeva...bilo bi dobro da skupi snage i odradi bar još jedan koncert

[milojicabrzi]

Heh, kad se priča o ovim ino-karijerama i odlascima, Johnny Štulić je tu bio prvak...on je u Holandiju odlazio mislim barem 2-3 puta već tokom '80-ih.

Nekad '83. otišao je na kratko, '84. je već bio nazad i svirao je koncerte sa onom postavom sa Padjenom "pola Azra-pola Aerodrom". Nekad '85. odlazi na malo duži period, Leiner ide za njim, neke '86. nešto snimaju, da bi se '87. vratio i radio albume Između Krajnosti i koncertni album Zadovoljština.

Imao je tvrdoglavu ideju, da svoju svirku isfura vani i da bude nešto kao Bob Dylan, Kohen i ta ekipa kantautora, međutim njegovo pjevanje na engleskom, nije ljudima išlo u uši nikako.

Ne znam da je neki bend sa ovih prostora, svirao zapadnjačku muziku autentično, bez obzira koliko dobri muzičari bili. Možda se jedino zagrebačka "Plava trava zaborava", najviše približila tom nekom country i blue grass izrazu, u nekoj autentičnoj formi, sve ovo ostalo bilo je nategnuto.

Johnny je te neke '91. kratko boravio u SA, kasnije je više bio fokusiran na Beograd (iako je na ovom forumu i topicu bilo ljudi koji su tvrdili kako Azra u BG nikad nije uživala neku veliku popularnost ). U to doba nekako je bio i "apatrid", odnosno osoba bez državljanstva, novo hrvatsko nije uzeo u NL je bio na nekim administrativnim papirima, mislim da mu je čak i Srbija, nekad '94. dala državljanstvo (odnosno pasoš) ili boravak.

U to vrijeme, sa Dejanom Cukićem snimio je onu pjesmu "Milica" (Ja stojim ovdje visok do tavanice...) mnogi su se čudili šta će on u BG u sred rata u bivšoj YU, a Miloševićevim vlastima je to godilo, kao u smislu dokaza protiv osude i sankcija prema Srbiji, eto jedan veliki umjetnik, našao je utočište baš kod njih.

Iz te '94. veže se i jedna simpa anegdota- Kaže sreo Štulić negdje Neleta Karajlića i pita ga-"Je li Karajliću, je li ti još sviraš?" Nele sav ponosan kaže: "Jašta, sviram". A Johnny mu odgovori-"Kako bolan sviraš, kad ne znaš"

Kad su ga pitali zašto je definitivno otišao sa ovih prostora, on je odgovorio-"Nisam ja otišao, ja sam se samo prestao vraćati"

[Better Man]

Heh, kad se priča o ovim ino-karijerama i odlascima, Johnny Štulić je tu bio prvak...on je u Holandiju odlazio mislim barem 2-3 puta već tokom '80-ih.

Nekad '83. otišao je na kratko, '84. je već bio nazad i svirao je koncerte sa onom postavom sa Padjenom "pola Azra-pola Aerodrom". Nekad '85. odlazi na malo duži period, Leiner ide za njim, neke '86. nešto snimaju, da bi se '87. vratio i radio albume Između Krajnosti i koncertni album Zadovoljština.

Imao je tvrdoglavu ideju, da svoju svirku isfura vani i da bude nešto kao Bob Dylan, Kohen i ta ekipa kantautora, međutim njegovo pjevanje na engleskom, nije ljudima išlo u uši nikako.

Ne znam da je neki bend sa ovih prostora, svirao zapadnjačku muziku autentično, bez obzira koliko dobri muzičari bili. Možda se jedino zagrebačka "Plava trava zaborava", najviše približila tom nekom country i blue grass izrazu, u nekoj autentičnoj formi, sve ovo ostalo bilo je nategnuto.

Johnny je te neke '91. kratko boravio u SA, kasnije je više bio fokusiran na Beograd (iako je na ovom forumu i topicu bilo ljudi koji su tvrdili kako Azra u BG nikad nije uživala neku veliku popularnost ). U to doba nekako je bio i "apatrid", odnosno osoba bez državljanstva, novo hrvatsko nije uzeo u NL je bio na nekim administrativnim papirima, mislim da mu je čak i Srbija, nekad '94. dala državljanstvo (odnosno pasoš) ili boravak.

U to vrijeme, sa Dejanom Cukićem snimio je onu pjesmu "Milica" (Ja stojim ovdje visok do tavanice...) mnogi su se čudili šta će on u BG u sred rata u bivšoj YU, a Miloševićevim vlastima je to godilo, kao u smislu dokaza protiv osude i sankcija prema Srbiji, eto jedan veliki umjetnik, našao je utočište baš kod njih.

Iz te '94. veže se i jedna simpa anegdota- Kaže sreo Štulić negdje Neleta Karajlića i pita ga-"Je li Karajliću, je li ti još sviraš?" Nele sav ponosan kaže: "Jašta, sviram". A Johnny mu odgovori-"Kako bolan sviraš, kad ne znaš"

Kad su ga pitali zašto je definitivno otišao sa ovih prostora, on je odgovorio-"Nisam ja otišao, ja sam se samo prestao vraćati"

Štulić i Leiner su u Holandiji snimili trostruki albuma Azre It Ain't Like the Movies at All i obajvio im ga je Sarajevski Diskoton, a ne matični Jugoton. Riječ je o albumu na Engleskom jeziku, koji se sastojao od Azrinih pjesama otpjevanih na Engleskom jeziku, novih pjesama otpjevanih na Engleskom jeziku i obrada stranih hitova. Neke stvari su koliko me sjećanje služi bile na našem jeziku. Taj album je bio promašaj, jer nikom nije sjeo njegov engleski jezik. Nakon te avanture se vratio u Jugoslaviju i prvo je objavio Singl ploče 1983-1986, a nakon toga je snimio i objavio album Između krajnosti na kojem je bio dobar dio novih pjesama sa tog Holandskog albuma, ali na našem jeziku i to je puno bolje zvučalo od verzija na Engleskom. Onda ide četverostruki live album Zadovoljština, koji je snimljen na koncertima u maloj dvorani Doma sportova. Samo je završna istrumentala, koja je potpisana kao bis sa koncerta iz Ljubljane u Hali Tivoli. Nakon toga ide njegova solo karijera.

[Better Man]

Vidim da su dosta pjesama, uglavnom prepjevi pjesama ili fraza sa albuma "Sve će jednom proć, samo neće nikad r'n'r", čini mi se da je i produkcija ista...vjerovatno je Mića imao trake mastera iz studija, pa samo skinuo vokale na našem jeziku i otpjevao na engleskom, pa pustio na tržište po sistemu -"ako upali-upali", ali izgleda nije bilo neke velike koristi i rezultata od toga.

Engleski jezik mu je solidan, ali ipak ne vidi mu se baš da je bio 3 godine u Londonu ali kad može Johhny Štulić na engleskom pjevati, može svako.

Ipak, sa ovom vrstom muzike, malo je zakasnio, jer je ovaj trend u Evropi i svijetu davno prošao, već tada, a pogotovo sada se traži drugačiji zvuk, uglavnom neki alter-inidie pravac, nekako su prošla vremena gitarskih tria i riffova, barem u ovom formatu.

Ne znam, pričali smo na temi već o tome, bilo je raznih pokušaja proboja naših bendova vani, ali ne znam da je iko ostvario neki barem regionalni ako ne međunarodni uspjeh.

Dugme je išlo u Poljsku, gotovo svi bendovi i muzičari iz '70-ih i '80-ih, bili su više puta na turnejama po prostorima SSSR-a, nekad i po više mjeseci, jer je vladala ta neka "kulturna razmjena", a i jezik je slovenski, pa je kulturološki bliži pa opet, njihova popularnost uglavnom se veže za ex Yu kulturni i jezički prostor. U ex Yu vrijeme, stiče se dojam da se nekako što se tiče svirki i turneja više išlo na istok, nego na zapad, svi muzičari iz pratećih bendova tog vremena, reći će vam da su bar 4-5 puta bili u SSSR-u u različitim kombinacijama. Bilo je i ovih odlazaka na zapad, tipa Štulić, Divlje Jagode itd., ali sviranje na zapadu nosilo je "opasnost" okupljanja ljudi sa ovih prostora po tamošnjim klubovima, što je UDBA automatski povezivala sa bliskošću "neprijateljskoj emigraciji", pa je možda to razlog.

O teškoćama probijanja sa ex Yu muzikom vani je dosta pričao i Vlada Divljan, kada je kao pečen muzičar početkom '90-ih stigao u Australiju, u smislu, druga je to kultura, mentalitet, percepcija, rekao je nešto tipa "Možeš ti u Australiji nekom pustiti album Odbrana i posljednji dani. Ako se neko bavi muzikom, skontat će on šta je to i koji je format, ali od toga ne možeš imati neku prođu na tržištu, muzičkoj sceni, svirkama."

Zbog toga je taj period iz Australije bio relativno muzička pauza kod Vlade. Kasnije kad je živio u Beču, opet je djelovanje i koncerte fokusirao na ex Yu prostore, svirke i festivale.

Gledao sam na youtube, par Mićinih gostovanja u intervjuima na beogradskim televizijama u proteklih godinu dana. Vidi se da on već teško i priča, a kamoli pjeva...bilo bi dobro da skupi snage i odradi bar još jedan koncert

Glavni razlog odlaska Vlade Divljana u Australiju je bio taj što nije htio da bude dio Miloševićeve Srbije i njegovog režima i zato što je bio protiv ratova koje je ovaj vodio. A kasniji život u Beču je bio zbog supruge i njenog posla. Vlada je bio jedan veliki gospodin i to je ostao do samog kraja.

[milojicabrzi]

Milić na ovom svom web sajtu Mitch, navodi da je vođa Vatrenog poljupca i da je sa njim objavio 10-ak albuma.

Iskreno, nisam znao da VP ima baš toliku diskografiju, sunce ti, skoro kao R.Čorba, ja sam mislio to je par albuma gdje Mića pjeva, onaj jedan sa Tifom i to je to.

Gledam na portalima neke članke nakon Majine smrti, na sahrani Mića i pored njega stoji Ž.A. Čičak, mislim da su bili i Zoka Redžić i neko iz B.Dugmeta ili Indexa.

Eto, sada je negdje 5-6 godina kako nema ni Čička. Mića je čak govorio o sebi da je neželjeni fenomen, jer je sahranio brata, ženu, kćerku, a on još živ, nije se tome valjda nadao u životu.

Bila je prije 10-ak godina, prilično teška scena, kad je umalo ostao bez tog stana u ulici Jezero, onaj veliki neboder u sred Koreje. U tom su "bermudskom trokutu" živjeli Tifa, pok. Dario Žamonja, pa mislim da je i r. Avdo Sidran, tu negdje imao stan. Uglavnom, interesantan kvart. Ako se sjećam priče, supruga od Miće je imala neki kredit ili bila žirant, pa je kolateral bio taj stan. Kako je zapelo sa otplatom, došlo se do situacije da će banka plijeniti stan, ne znam kako se sve završilo.

Kad smo kod Čička, ima jedna anegdota, nekad iz sredine '80-ih. Naime, kada je Bajaga otišao iz R. Čorbe, imao je težak put da formira svoj krug publike, a muzičari su pomalo i izbjegavali saradnju, iz nekog pijeteta da se ne zamjere Bori Đorđeviću, jer je Bajaga tada smatran kao njegov "rival" i "izdajnik". Uglavnom, Bajaga se fokusirao više na ženski dio publike, dok je Čorba bila po tekstovima i stavu prilično "mačoistički" tip benda.

Bajaga je nakon izlaska albuma "Pozitivna geografija", kad su ga pitali, ko mu je prateći bend, rekao -"to su sve instruktori za geofrafiju", nešto u tom smislu i tako je i ostalo Bajaga i Instruktori.

Elem, imali su oni u drugoj polovini '80-ih neki koncert u SA, ne znam koji je prostor bio, vjerovatno Dom Mladih, a čuveni promotor i najavljivač svirke je bio pok. Želimir Altarac Čičak. U jednom trenutku najave, nije se mogao sjetiti kako se zove prateći bend, pa ih je gormoglasno najavio "A sada, samo za vas- Momčilo Bajagić Bajaga i oni njegovi...oni njegovi... JAHAČI MAGLE!"

[Edin H.]

Jahači magle

[dacha bosanac]

Kad smo kod Čička, ima jedna anegdota, nekad iz sredine '80-ih. Naime, kada je Bajaga otišao iz R. Čorbe, imao je težak put da formira svoj krug publike, a muzičari su pomalo i izbjegavali saradnju, iz nekog pijeteta da se ne zamjere Bori Đorđeviću, jer je Bajaga tada smatran kao njegov "rival" i "izdajnik". Uglavnom, Bajaga se fokusirao više na ženski dio publike, dok je Čorba bila po tekstovima i stavu prilično "mačoistički" tip benda.

Bajaga je nakon izlaska albuma "Pozitivna geografija", kad su ga pitali, ko mu je prateći bend, rekao -"to su sve instruktori za geofrafiju", nešto u tom smislu i tako je i ostalo Bajaga i Instruktori.

Elem, imali su oni u drugoj polovini '80-ih neki koncert u SA, ne znam koji je prostor bio, vjerovatno Dom Mladih, a čuveni promotor i najavljivač svirke je bio pok. Želimir Altarac Čičak. U jednom trenutku najave, nije se mogao sjetiti kako se zove prateći bend, pa ih je gormoglasno najavio "A sada, samo za vas- Momčilo Bajagić Bajaga i oni njegovi...oni njegovi... JAHAČI MAGLE!"

Da ovo nije bilo u Skenderija na rok maratonu? Koliko se sjećam Bajaga je tada prvi put nastupio u Sarajevu nakon razlaza sa Borom.

[milojicabrzi]

Moguće, mada mislim ipak da je bilo kasnije, jer pjesma Jahači magle, je negdje sa trećeg albuma, otprilike '86.

[dacha bosanac]

Moguće, mada mislim ipak da je bilo kasnije, jer pjesma Jahači magle, je negdje sa trećeg albuma, otprilike '86.

Moguće. Ja se sjećam da sam prije vojske bio na tom jednom rok maratonu u Skenderiji i da smo mu zviždali jer se odvojio od Čorbe. Ali to je onda bilo između '80 i '84.

[milojicabrzi]

Moglo je to biti nekad kasne '84. ili rane '85. tad nekad je Bajaga krenuo sa albumom i koncertima, sa svojim Instruktorima.

Zviždanje potvrđuje ono što sam i rekao, da ga je publika ali i kolege uzela na zub jer je izašao iz R. Čorbe.

[dacha bosanac]

Moglo je to biti nekad kasne '84. ili rane '85. tad nekad je Bajaga krenuo sa albumom i koncertima, sa svojim Instruktorima.

Zviždanje potvrđuje ono što sam i rekao, da ga je publika ali i kolege uzela na zub jer je izašao iz R. Čorbe.

Moralo je biti koju godinu ranije. Sjećam se da baš nije bilo pred odlazak u vojsku niti za vrijeme OI. Bio sam mlađi i znam da sam sa tog rok maratona izašao u ITD-u

[dacha bosanac]

Ipak je bio 1984. Malo sam iznenađen jer to je samo godinu pred moj odlazak u vojsku i pred OI. Mislio sam da je bilo ranije.

Prvi "Rock maraton" je bio održan u sarajevskom Domu mladih 18. januara 1979. na kojem su u prepunoj dvorani nastupili pioniri i predstavnici sarajevske pop rock škole: “Indexi”, Vatreni poljubac, Divlje jagode, Cod”, Formula 4, Jadranka Stojaković, Slobodan Samardžić & Narcis Vučina, te najmlađi predstavnici poput ”Rock apoteka”, ”Znak sreće”, "Paradoks" i drugi.

Drugi "Rock maraton" je održan 24. novembra 1984. u prepunoj velikoj dvorani KSC Skenderija na kome su nastupili veterani grupa Indexi, kao i grupe koje su tek šire promovisale svoj rad Bajaga i instruktori pozitivne geografije, “U škripcu”, “Slomljena stakla”, “Elvis J. Kurtović”, “Kongres”, “Divlje jagode”, “Gino banana” te grupe Leb i sol, Laboratorija zvuka, Galija, Drugi način, “Vatreni pojubac”, ”Teška industrija”, Rezonansa, “Formula 4” i drugi.

[milojicabrzi]

Ma jedino je i moglo biti krajem '84. jer je Bajaga nekad u ljeto te godine, tek napustio Riblju čorbu i počeo samostalno nastupati, iako je jedno vrijeme "vozio" uporedo i Riblju čorbu i svoj solo projekat, nije to bilo baš preko noći.

Iz Čorbe je otišao, nakon što je Bora, u sred njihovog ljetnog odmora, zakazao neke svirke, čini mi se u Grčkoj, na koje Bajaga nije htio ići, po sistemu- "jesmo li se ba dogovorili da smo na odmoru" i bio je na ljetovanju na Mljetu ili nekom od susjednih otoka.

Tad je obljavljeno da više nije član R.Čorbe, sa njim je "nogiran" i Rajko Kojić, gitarista ogrezao u narkotike, kao kolateral.

Inače. kad je bilo frke oko Kojića, narkotika i njegovog izbacivanja iz benda, Bajaga je bio na Rajkovoj strani, u smislu da mu se pruži šansa.

Olimpijske igre u bile u februaru '84. to je bar poznata činjenica

Vidim Mića i VP bili na oba rock maratona

[Better Man]

Ma jedino je i moglo biti krajem '84. jer je Bajaga nekad u ljeto te godine, tek napustio Riblju čorbu i počeo samostalno nastupati, iako je jedno vrijeme "vozio" uporedo i Riblju čorbu i svoj solo projekat, nije to bilo baš preko noći.

Iz Čorbe je otišao, nakon što je Bora, u sred njihovog ljetnog odmora, zakazao neke svirke, čini mi se u Grčkoj, na koje Bajaga nije htio ići, po sistemu- "jesmo li se ba dogovorili da smo na odmoru" i bio je na ljetovanju na Mljetu ili nekom od susjednih otoka.

Tad je obljavljeno da više nije član R.Čorbe, sa njim je "nogiran" i Rajko Kojić, gitarista ogrezao u narkotike, kao kolateral.

Inače. kad je bilo frke oko Kojića, narkotika i njegovog izbacivanja iz benda, Bajaga je bio na Rajkovoj strani, u smislu da mu se pruži šansa.

Olimpijske igre u bile u februaru '84. to je bar poznata činjenica

Vidim Mića i VP bili na oba rock maratona

To kad je Bora zakazao svirke vani, Rajko je već bio nogiran iz razloga koje si naveo. Bajaga je tad bio u Dubrovniku na odmoru kad je dobio poziv od Bore za svirke i on mu je odgovorio da ne želi ići bez Rajka i tada i on dobi nogu iz benda. Svirao je Mića sa Vatrenim Poljupcem i na trećem Čičkovom maratonu 14.10.1989.g u Zetri. Tad su nastupili Riblja Čorba, Indexi, Atomsko Sklonište, Jura Stublić i Film, Yu Grupa, Galija, Psihomodo pop, Zabranjeno Pušenje, Hari Mata Hari, Le Cinema, Vatrni Poljubac, Tifa Bend, Rusija, Soko, Mjesečari, Bambinosi, Formula 4, Ema i Anđeli i Baron i Crna Ovca. Dan poslije, tačnije subota podnevni voz za Beograd bio pun rokera koji su bili na maratonu i komentarisali su koncert.

[milojicabrzi]

Da, Bambinosi su bili neki projekat, mislim da je tu bio Sula iz Zabranjenog pušenja, ne mogu se sjetiti svih detalja, mislim da je neki privatni sponzor, firma ili tako nešto, gurala taj projekat-bend.

Vidim bilo je i poznatih i manje poznatih bendova, Sejo Bajraktarević Baron i Crna ovca, i njegovi hitovi Plavi jadrane moj i sl. Barona sam viđao dok je radio u Muzičkoj produkciji na BHRT-u, mislim da je otišao u penziju prije nekoliko godina. Uvijek u nekom crnom kaputu, hodao hodnicima Sivog doma

Inače, u vrijeme bivše Jugoslavije, dosta muzičara je služilo vojsku na području BiH, imali smo te velike kasarne, pa su im se uspomene i na taj način vezale uz naše prostore. Pomenuti gitarista pok. Rajko Kojić, bio je u vojsci u SA, pa je bježao na neka snimanja spotova i koncerte u BG, da bi se nakon vikenda vraćao. Frka je ispala, kada su ga starješine i vojnici vidjeli u nekom spotu ili tv emisiji u Beogradu, a on formalno trebao biti u kasarni.

Aleksandar Saša Dujin, dugogodišnji pijanista Đorđa Balaševića, bio je u vojsci u Tuzli, pa mu je Balaš znao dolaziti u posjetu. U Mostaru je početkom '70-oih služio Slobodan Stojanović Kepa, legendarni bubnjar Smaka iz Kragujevca i saradnik RM Točka.

Zdenko Kolar, basista Idola i drug i kolega Vlade Divljana, bio je '80-ih u vojsci u Zenici, pa su kolege planirale da se film "6 dana juna", snima negdje u Visokom, kako bi on mogao odigrati ulogu vojnika pa da ga na taj način malo izvuku iz kasarne Međutim, nije uspjelo i film je sniman negdje u centralnoj Srbiji, Smederevo ili tu negdje.

Legendarni Marko Brecelj iz Buldožera služio je vojsku u Lukavici (Lukavica je bila sa dvije velike kasarne, pravi mali "vojnički grad", kad krene vojska vikendom, po Dobrini i Lukavici to je bilo ko da si u partizanskom filmu).

Bora Đorđević bio je u vojsci u Doboju, jedan moj stariji poznanik je sa njim služio nekad '81. ili '82. sjeća ga se dobro, kaže da je u kasarni bio neki cuko, i on uzme svesku i povede cuku na stražu i piše. Te pjesme iz vojske je slao Bajagi i ekipi u BG, da pokušaju nešto raditi dok je on odsutan. Urbana legenda je da je pjesma "Dva dinara druže", nastala u WC-u na Autobuskoj stanici u Doboju, kada je Boru ostavila djevojka sa kojom je bio u ozbiljnoj vezi dok je bio u vojsci, tako da je to pjesma o tome.

Već je poznata priča o Tifinom odlasku na "dosluženje" vojnog roka (u JNA je bila česta praksa da se iz zdravstvenih ili drugih razloga neko proglasi privremeno nesposobnim, pa ga puste godinu-dvije, pa vrate da dosluži. Tako su prošli i Ipe Ivandić iz Dugmeta i Vicko Milatović iz Čorbe, njima je vojni rok nešto bio prekidan, nisu služili "u komadu"). Elem, Tifu su poslali u Gabelu kod Čapljine, u neko istureno odjeljenje kasarne sa samo 10-ak vojnika, i to neke '86. u vrijeme njegove najveće popularnosti, pa se pričalo i da je tu okolnost Brega iskoristio da ga "liferuje" iz B. Dugmeta.

[milojicabrzi]

Ima jedna anegdota, pričao mi je svojevremeno poznati sarajevski pijanista Vlado P. koji je svirao sa svima što nešto u muzici znače u Sarajevu, kao i sa mnogim bendovima '80-ih.

Kaže- skupi Mića raju za neku svirku, session neki i on je imao običaj da "uzme" riff (jednostavni hvat na gitari sa oštrim tonovima); zada npr. intonaciju iz "E" i krene da "grebe" džn- dždžn-dž-džaa-džaaa (otprilike onaj format kao što počinje "Žikino kolo".

Nakon par minuta "grebanja" u istom tonalitetu, muzičari oko njega već "kolutaju" očima, pa neko od njih krene kao neki prelaz, da povuče svirku u drugi tonalitet, a Mića se samo okrene i kaže "Kad *uziš a dobro ti je, ne mijenjaj pozu "

[enko 1964]

Na nekoj od ovih zajedničkih, "dugometražnih" svirki sam prvi put vidio grupu Film i ostavili su veoma dobar dojam. Valjda je bilo u Skenderiji .
Mislio sam da je bio Rok maraton ali sada po spisku učesnika vidim da nije.
Sjeća li se neko Rok uranaka? Meni se, kako starim, sve pomiješalo.