Kada zapadnjak ode na jogu i ponavlja Om ili mantre na sanskrtu koje ne razumije, to se u modernom društvu naziva "mindfulness", meditacija, rad na sebi i neurološko smirivanje. Niko ne traži od prosječnog polaznika joge u Sarajevu, Zagrebu ili New Yorku da položi ispit iz vedske filozofije da bi imao pravo uživati u blagodatima tog mira. Kada tvoj tetak (ili bilo koji vjernik) obavlja namaz na jeziku koji ne razumije, kritičari to često nazivaju "slijepim ritualizmom" ili "mehaničkim ponavljanjem"
Ibn Rušd je u svom djelu Fasl al-Maqal (Odlučni govor) napisao da Šerijat (vjera) ima dva nivoa: vanjski (za široke mase, izražen kroz priče i rituale) i unutrašnji (za filozofe, kroz demonstraciju). Ibn Rušd tvrdi da su oba puta podjednako spasonosna i istinita. Ti koristiš Ibn Rušda da bi kritikovao tetka, a sam Ibn Rušd bi stao u odbranu tetka, rekavši da je njegov način spoznaje potpuno legitiman za njegov psihološki profil.
Bog islama nije Bog profesora filozofije, nego Bog svih ljudi i ribara, i zemljoradnika, i tvog tetka. Da je uslov za spasenje i iskrenu vjeru bio doktorat iz teologije, Bog bi bio pristrasan prema intelektualcima. Ljepota islama je u tome što je Gazali na samrtnoj postelji rekao: 'Volio bih da umrem sa vjerom starica iz Nišapura' – tražeći upravo tu čistu, jednostavnu, nepokolebljivu vjeru koju ima tvoj tetak, a koju intelektualiziranje često zamuti. Kako rijeka teče od izvora do ušća sve manje je bistra i čista.
Tvoja teza o 'kulturnoj inerciji' pati od jedne velike zablude: pretpostavke da je jedino validno znanje ono akademsko, izvučeno iz tomova teoloških knjiga. Iz tvog ugla, moj tetak je neuk jer ne citira Gazalija ili Ibn Rušda. Ali ti zapravo potpuno previđaš kako islam definiše spoznaju i kako se prosječan vjernik obrazuje.
U islamu, riječ 'ajet' ne označava samo rečenicu u Kur'anu. Riječ ajet doslovno znači ZNAK. Bog u Kur'anu kaže da je ostavio dvije vrste znakova:
- Ajeti u Knjizi (tekstualni znakovi)
- Ajeti u kosmosu i u nama samima (prirodni i egzistencijalni znakovi)
'Mi ćemo im pružiti Naše dokaze (ajete) u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.' (Kur'an, Fussilet, 53)
Da bi čovjek spoznao Boga, nisu mu potrebne univerzitetske biblioteke. On te znakove vidi svaki dan: u smjeni dana i noći, u rađanju djeteta, u savršenom balansu prirode, u sopstvenoj savjesti koja mu govori šta je dobro, a šta zlo. Spoznaja Boga je intuitivna (fitra) – ona je dostupna i akademiku u Oxfordu i pastiru na planini.
Druga stvar, ti potcjenjuješ inteligenciju i kapacitet tog istog tetka. Kažeš da on 'samo obavlja proceduru bez preispitivanja'. Da li si siguran?
Taj tetak svakog petka ide na džumu. Tamo ne sjedi pasivno, nego sluša hutbu (predavanje) u kojoj mu hodža raščlanjuje te iste ajete, prevodi ih, stavlja ih u kontekst današnjeg vremena, priča o moralu, o pravdi, o komšijskim odnosima, o poštenju u poslovanju. Taj tetak dođe kući, upali televiziju ili YouTube, pa posluša intervju sa nekim islamskim učenjakom, profesorom ili misliocem. Posluša ga jer ga to zanima. On se nadograđuje cijeli život kroz živu riječ, kroz instituciju predavanja, kroz dijalog u džamiji i mahali. Zašto bi Bog uopšte želio da milijarda ljudi završi teološke fakultete?
Da je islam postavio uslov da svaki čovjek mora biti ekspert za arapsku morfologiju, islamsku jurisprudenciju i filozofiju El-Gazalija da bi bio 'pravi vjernik', ljudska civilizacija bi propala. Ko bi nas liječio? Ko bi projektovao mostove? Ko bi čistio ulice, pekao hljeb, podučavao djecu matematici?
Islam stoji na principu da je svaki pošten rad, koristan za zajednicu, sam po sebi čin vjere i ibadeta. Kada ljekar vjernik uđe u operacionu salu da spasi život, ili kada inženjer projektuje sigurnu zgradu – oni time praktikuju islam u njegovoj najčišćoj formi. Bog od mog tetka i te 'milijarde' ne traži da pišu teološke traktate; On od njih traži da budu dobri ljudi, pošteni radnici, pravedni roditelji i uzorni komšije na svojim radnim mjestima.
Temeljni princip ove vjere, koji je postavio sam poslanik Muhammed, s.a.v.s., glasi:
'Jessiru we la tu'assiru...' – Olakšavajte, a ne otežavajte; donosite radosne vijesti, a ne odbijajte ljude!
To što tetak to znanje ne artikuliše kroz forumske debate i filozofski žargon ne znači da ga nema. Njegovo znanje je primijenjeno. On ne mora znati definiciju 'antropomorfizma' da bi znao da Bog nije 'čiko na oblaku'. On kroz vjeru zna da je Bog Sveprisutan, Svevideći i Pravedan, i to mu je sasvim dovoljno da uskladi svoj život s tim.
Ti projektuješ ideju da vjernik, da bi bio 'stvaran', mora proći kroz tvoj proces sumnje i sekularne analize teksta. Ali istorija ljudskog roda te demantuje. Najveći dio ljudskog znanja, morala i tradicije prenosi se upravo tako – kombinacijom nasljeđa, neformalnog cjeloživotnog obrazovanja (hutbe, predavanja) i ličnog životnog iskustva.
Da li 99% ljudi koji vjeruju u modernu medicinu zna detaljno objasniti mehanizam RNK replikacije? Ne zna. Vjeruju ljekarima, slušaju savjete na TV-u, uzimaju terapiju i žive po tome. Da li su oni zbog toga 'stado ovaca koje slijepo prati proceduru'? Ili su prosto praktični ljudi koji koriste plodove znanja do kojih su došli stručnjaci?
Moj tetak ne mora biti teolog, kao što ne mora biti ni molekularni biolog. On ima svoje izvore znanja prilagođene njegovom životu. I dok ti sa distance analiziraš njegovu 'inerciju', ta njegova 'inercija' njega čini stabilnim, moralnim i sretnim čovjekom koji ima odgovore na ključna egzistencijalna pitanja. On je svoju informisanu odluku donio – ne u biblioteci, nego kroz život.
Pričaš mi o vladarima Saudije ili Irana i prisili, a zaboravljaš drugu stranu medalje. Šta ćemo sa stotinama miliona muslimana koji žive na Zapadu? Šta ćemo sa muslimanima u Americi, Njemačkoj, Francuskoj ili ovdje kod nas na Balkanu? Samo bosanska dijaspora ima 300 džemata po bijelom svijetu. A gdje su tu Turci, Arapi, Pakistanci, Alžirci....? U Njemačkoj te niko neće ubiti ako postaneš ateista. Naprotiv, društveni pritisak sekularnog društva te gura da se asimiliraš i odbaciš vjeru. Nema državne prisile, nema šerijatske policije. Pa zašto onda milioni ljudi tamo i dalje klanjaju, poste i praktikuju vjeru? Zašto treća i četvrta generacija doseljenika, rođena u srcu liberalnog kapitalizma, ponovo pronalazi smisao u islamu? Iz straha od Saudijske Arabije? Naravno da ne. Nego zato što ljudska duša ima potrebu za Autorom, i ta potreba ne nestaje kada pređeš granicu.
Povlačiš paralelu između religije i glasanja za Trumpa, tvrdeći da ljudi to rade nesvjesno, zbog pripadnosti plemenu. To je tačno za politiku i navijanje za fudbalski klub. Ali politika od tebe traži glas jednom u četiri godine i zauzvrat ti hrani ego ili nudi interes.
Vjera od tvog tetka traži da ustane u zoru, na sabah, dok ti spavaš. Traži od njega da gladuje mjesec dana u godini (ramazan), da daje 2.5% svog imetka sirotinji (zekat) i da kontroliše svoj jezik, svoj pogled i svoj ego svaki dan. Nijedna 'kulturna inercija' i potreba za pripadanjem masi ne mogu natjerati čovjeka na takvu doživotnu, rigoroznu samodisciplinu ako u njegovom srcu nema stvarne, intimne veze sa Bogom. Ljudi ne ostaju u vjeri vijekovima samo zato što im je to radio babo; ostaju jer im ta vjera daje smisao koji im materijalizam ne može ponuditi.
Zagrli tetka i reci...tetak, koji si ti kralj, ne mašeš drugima ispred nosa o svojim znanjima i spoznajama nego ih tiho živiš.
