Hendrix wrote: ↑19/05/2026 07:16
Kažeš da se ti i kršćanin slažete u 90%, bog, meleki, sudnji dan, raj, pakao, poslanici, moralni zakon. Odlično, svaka čast i svi znamo zašto je to tako ali hajd, nek ste prepisivali jedni od drugih, ljudi smo jel.
Možda je i to iduće pitanje od mene, kako uopšte da su vam knjige toliko slične?
Problem je što tih 10% u kojima se ne slažete, druže to nisu sitni detalji. Po islamu, kršćanin ide u džehennem jer vjeruje da je Isus bog, što je najteži grijeh u islamu, jedini koji se ne oprašta. Po kršćanstvu, ti ideš u pakao jer ne prihvataš Isusa kao spasitelja. Dakle vi ste 90% složni ali se međusobno šaljete u vječnu vatru za onih 10%. Kakav je to zajednički temelj kad ti tvoj jaran u "90% slaganja" gori zauvijek po tvom sistemu, i ti po njegovom?
I obojica imate jednaku šansu da ste u krivu. Ako je kršćanin u pravu, ti goriš. Ako si ti u pravu, on gori. Ako je neka od preostalih 2998 religija u pravu... obojica gorite. A ako ja budem u pravu, niko ne gori jer pakla nema ili možda ima neka druga solucija za koju ne znamo ni ja ni ti.
I to "slaganje od 90%" ne znači ništa. Ako se 90% možeš složiti sa svima, onda tih 90% ne dokazuje ništa. Naravno da će svaka religija recimo truniti o moralu i nekim kulturološkim normama. To je samo ljudski instinkt za smislom, moralom i strahom od smrti koji svaka civilizacija pakuje u svoju priču. Razlika je samo u pakovanju i marketingu a ti tvrdiš da je tvoje pakovanje jedino ispravno. Kao što i svaki prodavač tvrdi za svoje proizvode.
Preporučuješ mi Esada Durakovića i "Metaforu Dženneta", da se hurije zapravo tumače metaforički, ne doslovno. Ko je Esad Duraković da preglasa saudijske učenjake koji kažu da su hurije doslovne? Ko je on da preglasa učenjake iz Afganistana, Pakistana, Jemena? Oni su isto muslimani, čitaju isti Kuran, i kažu fino, hurije su doslovne, fizičke, čekaju te u Džennetu. I to su učenjaci iz zemalja koje čuvaju tvoja sveta mjesta.
Ti biraš tumačenje koje ti odgovara, akademsko, moderno, metaforičko prilagodjeno evropskom regionu gdje živis. Saudijac bira tumačenje koje njemu odgovara, doslovno, konzervativno. Talibanski učenjak bira svoje. Svi čitate istu knjigu i svi dolazite do različitih zaključaka. A onda mi kažeš da je to univerzalna, jasna poruka od boga? Univerzalna poruka koju svako razumije drugačije, nije univerzalna. To je kulturološko nasljeđe koje svaka grupa oblikuje prema svom kontekstu, upravo onako kako bi očekivao od ljudskog teksta.
Tvoj argument o međusobnom slanju u pakao pati od takozvanog 'pop-teološkog' pojednostavljenja. Ti misliš da islam gleda na kršćane kao na automate koji automatski upadaju u vatru jer imaju pogrešnu dogmu.
Vrhunski autoriteti islamske misli, poput imama Al-Gazalija (jednog od najvećih priznatih učenjaka u povijesti islama), u svom djelu 'Fajsal al-Tafriqa', eksplicitno piše da će kršćani i pripadnici drugih naroda do kojih je islam došao u iskrivljenom svjetlu imati Božiju milost i biti spašeni ako su pratili ono dobro što su znali.
Kur'an na više mjesta (npr. Sura Al-Baqarah, 62) eksplicitno navodi: 'Oni koji su vjerovali, i jevreji, i kršćani... oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – uistinu čeka nagrada kod Gospodara njihova.'
Onih 10% razlike jesu prostor teološke debate, ali nam je osnova da živimo normalno onih 90%, a presuda o vječnom spasenju prepuštena je isključivo Božijoj pravdi koja uzima u obzir kontekst svakog pojedinca. Tvoj jaran kršćanin i ja se ne šaljemo u pakao, nas Objava obavezuje da se slažemu i natječemo u dobru, a sud ostavljamo Bogu. „Naći ćeš da su vjernicima najbliži po ljubavi oni koji govore: ‘Mi smo kršćani’, jer među njima ima svećenika i monaha i oni se ne ohole.“ (El-Ma’ida, 5:82)
Matematika ti je privlačna, ali rizična. Ako si ti u pravu, i nakon smrti nema ništa, onda smo i ja, i kršćanin, i ti u apsolutno istoj poziciji – postajemo prah. Moja vjera i moj moralni život mi na ovom svijetu nisu oduzeli ništa (dapače, dali su mi smisao i mir), a tvoj nihilizam ti nije donio nikakvu prednost u ništavilu.
Ali šta ako si ti u krivu? Šta ako je monoteistička intuicija (onih 90% oko kojih se svi slažemo) tačna? Ti onda ulaziš u vječnost sa pozicije nekoga ko je odbio čak i mogućnost smisla, ko je sve proglasio 'fantastikom' i 'marketingom'. Kršćanin i ja smo uložili na Smisao, ti si uložio na Ništavilo. Ako Smisao postoji, mi smo u igri, ti si van nje.
Pitaš me ko je Esad Duraković (ili bilo koji akademski mislilac) da preglasa saudijske ili talibanske učenjake. Odgovor je jednostavan: U islamu ne postoji Papa. Ne postoji institucija koja ima monopol na istinu. Činjenica da neko fizički živi blizu Kabe u Meki ne čini njegovo mišljenje nepogrešivim. Pa i Ebu Džehl (najveći neprijatelj poslanika Muhammeda) je živio u Meki i čuvao Kabu, pa je bio oličenje zablude.
Islam koji je preživio četrnaest vijekova nije preživio zahvaljujući bukvalizmu pustinje, već zahvaljujući metodologiji preispitivanja. Kada talibanski učenjak donese dekret da žene ne smiju u školu, on ne čita Kur'an, on čita svoju plemensku tradiciju (Paštunvali kod) i lijepi joj etiketu islama. Jer u prvom vječnom proglasu islama stoji: 'Ikre' – Čitaj, uči, proučavaj!', bez podjele na muško i žensko.
Kada ti biraš da islam definišeš preko najekstremnijih i najzatvorenijih interpretacija (iz politički ili geografski izolovanih regija), ti radiš isto što i oni – svodiš kosmičku poruku na lokalnu kulturu da bi je lakše obezvrijedio. Ja ne biram 'evropski islam koji mi odgovara', ja biram racionalnu tradiciju islama (poput mutezilitske škole, Ibn Rušda, Al-Gazalija) koja je stvorila naučnu i filozofsku renesansu dok je Evropa bila u mračnom srednjem vijeku.
Tvoja teza da višestrukost tumačenja dokazuje da je tekst ljudski je filozofski promašena. Razmisli o Ustavu bilo koje moderne, napredne države. Ustav je napisan na jasnom jeziku, ali i dalje postoje Vrhovni sudovi i stotine pravnih stručnjaka koji se decenijama svađaju oko interpretacije jedne jedine rečenice. Da li to znači da Ustav ne postoji ili da je bezvrijedan? Ne, to samo znači da je ljudska stvarnost kompleksna i da se opšti principi moraju prilagođavati vremenu i prostoru.
Kur'an za sebe kaže da je knjiga koja ima tekstove koji su jasni (muhkemat) i tekstove koji su višeznačni, metaforički (mutašabihat) (Sura Ali 'Imran, 7). Zašto je Bog to uradio? Upravo zbog slobode o kojoj smo pričali.
Da je Bog poslao tekst koji se može čitati samo na jedan, mehanički način – kao računarski kod – mi bismo bili roboti. Višeznačnost teksta je Božiji poklon ljudskom intelektu. Ona omogućava da ista knjiga bude vodič beduinu u 7. vijeku, filozofu u Kordobi u 12. vijeku, i nuklearnom fizičaru u 21. vijeku. Svako iz nje crpi onoliko koliko je dubok njegov unutrašnji bunar (fitra). To što Taliban u njoj vidi opravdanje za svoj mrak, a Duraković ili Gazali kosmičku metaforu, nije problem u Knjizi, već u ogledalu duše onoga ko u nju gleda.
Jednog dana Ebu Džehl je susreo Muhammeda, a.s., i rekao mu: “Muhammede!, ja od tebe nisam vidio ružnijeg čovjeka!” “Pravo si rekao”, odgovorio je Muhammed. Na ovo je rekao Ebu Bekr Pejgamberu: “O ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka.” “Pravo si rekao”, odgovori i njemu Pejgamber.
Čuvši ashabi ova dva odovora upitaju: “Kako je to moguće da ti isti odgovor daješ i Ebu Bekru i Ebu Džehlu?! Oni su sušte suprotnosti! Ebu Bekr je tvoja desna ruka, a Ebu Džehl je tvoj najveći din-dušmanin!” Pejgember im odgovori: “Nemojte se čuditi, jer ja sam kao jedno najčišče ogledalo. Ko god u me pogleda, sebe će vidjeti. Zato i Ebu Bekr vidi u mome licu svoje ljepote, a Ebu Džehl vidi svoju ružnoću. Istinu su rekli šta su vidjeli! Ebu Bekr svoju ljepotu a Ebu Džehl svoju ružnoću.”
