Milić Vukašinović

[stubrijez]

Spominjali smo ga prije par stranica na ovoj temi, lijepo je vidjeti da ga se Beograd i kolege sjete



Inače, Zadužbina Milana Mladeonovića, na društvenim mrežama, često objavljuje zanimljive članke i intervjue, Milana i ekipe, nekad iz '80-ih godina i njihovog vrhunca popularnosti.

U jednom intervjuu, Milan baš priča o njihovom načinu stvaranja, o trenutku emocije i komponovanje, bez neke velike brige da li će se to nekom svidjeti i hoće li se energije podudariti sa publikom.

Inače, volim EKV, ali malo mi smeta ta doza suptilne narkofilije u njihovim stihovima, koketiranja sa drogama (Aut, Modro i zeleno, Radostan dan, Glad...) slično me na drugi način nervira kod Dubioze Kolektiv, svaka druga strofa im "gandža", "vutra" "motaj-smotaj" i slični narativi...

Možda sam ja čovjek starog kova, ali mi to malo ide na živce...

Pa to je RnR drugar moj... Probaj, mozda ti se svidi, to je stvar dozivljaja, ne moze se izgooglati Ljudi starog kova su to sve probali.

[Better Man]

Tu pjesmu je odradila EKV na albumu Neko nas posmatra. Inače prvi album grupe Time je genijalan, a da ne spominjem kakvi su genijalci svirali na istom. Od Vedrana Božića, Tihomira Popa Asanovića, Ratka Divjana itd. Sve pjesme sam napisao Dado Topić izuzev jedne. Za koji život treba da se rodim je najbolja stvar na al umu i jedna od najboljih u ex Yu rocku. A tu je i odlična balada Pjesma no. 3.

Bubnjar Ratko preziva se Divjak izuzetan instrumentalista. Mislim da je sa njima radio i Peco Petej, stara BUBNJARČINA, svirao je sad prije dan-dva na ovom koncertu u čast Indexa, ima 100 godina, a još svira

Dado je nekad sredinom '70-ih imao problema sa izbjegavanjem JNA, a tadašnja država bila je vrlo rigorozna i bilo im je "duša" pokupiti jednog Bregovića, Zdravku Čolića i viđenije pjevače i glumce, da pokažu kako "odslužuju dug domovini".

Najahale su mu se vojne vlasti prilično na kosti, dva puta je bio i hapšen, da bi nakon toga odslužio vojni rok u Sloveniji. Od tog perioda i pokušaja nekih ljudi iz svijeta muzike da mu pomognu u odgađanju vojske u koju se moralo otići do 27. godine života, datira i ta priča u smisliu "šta ćeš njemu pomagati, njemu je stari ili neko iz familije jak u vojsci".

Sad si me sjetio na jednu anegdotu, mislim negdje sa kraja '90-ih i početka 2000-ih. Bio je Dado Topić sa bendom na koncertu u Slogi, trajala je svirka skoro 3 sata, nakon toga, sva ekipa, zajedno sa lokalnim sarajevskim rockerima, muzičarima (Time su uvijek zbog njihove virtuoznosti slušali high class muzičari), pa se sva ekipa "after party" prebacila kod Zlaje u kafić Marquee na obali, ispod Pravnog fakulteta.

Kako je Zlaja imao mini-binu i instrumente u kafiću, ubrzo se tu formira neki jam-session muzičara i svirka nastavi dalje

Zlaja koji je držao Marqee poznat je kao veliki audio-fil, ima na stotine ploča raznih izvođača.

Ne znam šta je sad sa Zlajom kao i sa tim kafićem, svira li se još tamo, uglavnom bilo je kultno mjesto sa kraja '90-ih, gdje su se okupljali sarajevski muzičsri ovih poslijeratnih bendova

Peco Petej je svirao kasnije. Nije svirao na kultnom prvom i najboljem albumu grupe Time. Marquee više ne postoji, ali sad je tu smještena prodavnica gramofonskih ploča, cd-a, knjiga, majica bendova itd. Drže je moji prijatelji Edo i Alen.

[Better Man]

Naravno da jesu. Još 1987. godine, kada su pokušali proboj na zapadno tržište.

Nisu ga snimili 1987.g, već 1985.g ili1986.g. 1987.g Alen je uvelike bio član Dugmeta, a album Pljuni zapjevaj moja Jugoslavijo su objavili jeseni 1986.g.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Wild_Strawberries

Zvanična godina izdanja albuma je 1987.

I piše da je sniman 1986.g. Vjerovatno početkom godine, jer Alen je te godine postao pjevač Dugmeta i snimio album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.

[milojicabrzi]

Markija nazalost vise nema. A Zlaja je koliko znam tu, ziv i zdrav.
A jedna prica vezana za Marki i Micu, navodno je nekada rekao: "Izlazim ja normalno iz Markija kad neko mi stade na ruku"

Heh, Marquee je imao tu neku ludu sreću, da je strance koji borave u SA, podsjećao na njihove pub-ove, pa je bilo puno strangera iz ovih međunarodnih organizacija, kao i naših ljudi, rockera, sve što je sviralo po SA tada, od Erogenih zona, pa do Knock outa, vrtilo se tamo.

Uglavnom, nafakali mjesto, sjećam se kad je Zlaja nekad '99. kupio glanc novog golfa 4, što je tad bio pojam, mislim da je te godine išao i na Stonese u Zagreb, pa kad se vratio, svima pričao kako Keith Richards isto svira kao u mladosti.

Šteta, bio je to dobar kafić i lijepo je sjećanje na to neko vrijeme

[milojicabrzi]

Bijelo Dugme yes, Azra recimo nije bila toliko popularna u Srbiji.

Ma jeste, kako nije... i danas na ovim Pozdrav Azri projektima, kao i Leinerovim promocijama knjiga, glavne baze su Kruševac, Kragujevac, Beograd... U knjizi sjećanja na Azru, sastavljenoj od priča publike i njihovih sjećanja na koncerte Azre, puno autora tih pisama i sjećanja su iz Srbije. Javila se čak i žena, koja je u spotu glumila Marinu, sada živi mislim u Grčkoj.

Zanimljivo je to štivo, autori sjećanja su iz različitih krajeva, različitih su godina bili kad su pratili Azru krajem '70-ih i početkom '80-ih, razlilčitih stilova pisanja, onako ima zanimljvih sjećanja i anegdota, a ima i klasičnih sjećanja na mladost i jedno doba.

Kad se knjiga pojavila i kad je Džoni vidio, kakav je ters, počeo se javljati i "ispravljati" sjećanja na koncerte i događaje autorima pisama, te nije to bilo ovako- nego onako, pa nisam ja nikad sišao u publiku sa gitarom...ali je vidio da nema smisla pa je odustao

[milojicabrzi]

Evo ga čika Adolf u nekoj 77 godini, glumi Drakulu u rock operi... a vi kako ste

[Škobo Habu]

I piše da je sniman 1986.g. Vjerovatno početkom godine, jer Alen je te godine postao pjevač Dugmeta i snimio album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.

Nebitno sa aspekta na što sam se ja referisao. Forumaš je tvrdio da Jagode nisu nikada pokušale proboj na inostrano muzičko tržište!?

Jasno sam mu stavio do znanja kad.

Sa druge strane, u pitanju je generacijski jaz po kom određuješ ko je generacija X, Y ili Z.

Ja se, recimo, vrlo dobro sjećam VHS kaseta koje su kolale početkom devedesetih sa snimcima festivalskih nastupa po Njemačkoj, gdje nastupaju pod imenom Wild Strawberries i pjevaju na engleskom.

[milojicabrzi]

Ma bilo je dosta tih pokušaja proboja u inostranstvu, od naših bendova iz ex Yu, ali je malo ko ostvario neki značajnihi rezultat.

Mića, Goran i Zoran su svirali u Italiji, Divlje Jagode pokušale proboj u Engleskoj, Atomsko Sklonište kao Atomic Shelter, početkom '90.-ih pokušava karijeru u Americi. Leb i Sol doživljava debakl krajem '80-ih u New Yorku, umjesto svjetskog fenomena, sveli su se na klupske svirke.

Grupa Smak je isto nekad '76. pokušala proboj u Americi, ima na Youtube i dokumentarac o tome.

O ovim pokušajima Parnog Valjka, kao Steam Roller i Zdravka Čolića kao Dravko u Njemačkoj ne znam puno detalja. O pokušajuma Štulića da svoju muziku probije u Holandiji i inostranstvu, pričao je Leiner o njihovim pokušajima da preko oglasa nađu basistu, a o svemu dovoljno govori naslov tog albuma -It's aint like in the movies at all.

Naši muzičari bili su tada tehnički i svirački u rangu svjetskih zvjezda,Vlatko, RM Točak pa i Zele, vrhunski su gitaristi, ali je tu najveći problem bio mentalitet, pa i jezik.

Kao što je rekao Kepa, bubnjar Smaka, otprilike "muzika je bila najmanji problem, to smo znali, ali ostalo...jezik, kulturne razlike...nije to baš išlo".

Izgleda da je Jevdžević, tj. Džino Banana, najdalje otišao i uspio u ino karijeri

[detroit-mercy]

Bijelo Dugme yes, Azra recimo nije bila toliko popularna u Srbiji.

Ma jeste, kako nije... i danas na ovim Pozdrav Azri projektima, kao i Leinerovim promocijama knjiga, glavne baze su Kruševac, Kragujevac, Beograd... U knjizi sjećanja na Azru, sastavljenoj od priča publike i njihovih sjećanja na koncerte Azre, puno autora tih pisama i sjećanja su iz Srbije. Javila se čak i žena, koja je u spotu glumila Marinu, sada živi mislim u Grčkoj.

Zanimljivo je to štivo, autori sjećanja su iz različitih krajeva, različitih su godina bili kad su pratili Azru krajem '70-ih i početkom '80-ih, razlilčitih stilova pisanja, onako ima zanimljvih sjećanja i anegdota, a ima i klasičnih sjećanja na mladost i jedno doba.

Kad se knjiga pojavila i kad je Džoni vidio, kakav je ters, počeo se javljati i "ispravljati" sjećanja na koncerte i događaje autorima pisama, te nije to bilo ovako- nego onako, pa nisam ja nikad sišao u publiku sa gitarom...ali je vidio da nema smisla pa je odustao

Ja sam nekako prije rata bio u JNA pa sam stekao dojam da Azra nije bas bila nesto poznata tamo, malo ih je bilo koji su slusali ili cak culi za Azru, i danas kad srecem neke ljude vidim da je u BiH bila jaca baza Azre nego npr u Srbiji. Ali de znaj, mozda se varam.

[radostan dan]

U (relativno) manjim sredinama tipa pomenutoh KG i KŠ da, u BG Azra nije imala veću bazu obožavalaca koja bi priličila tolikom gradu.

Atomci su pak imali iznenađujuće dobar status i podršku u BG sredinom osamdesetih, obzirom da dolaze iz manje sredine i bez znacajnijeg marketinga.

[detroit-mercy]

U (relativno) manjim sredinama tipa pomenutoh KG i KŠ da, u BG Azra nije imala veću bazu obožavalaca koja bi priličila tolikom gradu.

Atomci su pak imali iznenađujuće dobar status i podršku u BG sredinom osamdesetih, obzirom da dolaze iz manje sredine i bez znacajnijeg marketinga.

Uravo to, masa ovih nekih Beogradjana koje sam ja znao i znam ili nije culo ili je culo ali nisu nesto bili odusevljeni bas pretjerano.

[radostan dan]

U (relativno) manjim sredinama tipa pomenutoh KG i KŠ da, u BG Azra nije imala veću bazu obožavalaca koja bi priličila tolikom gradu.

Atomci su pak imali iznenađujuće dobar status i podršku u BG sredinom osamdesetih, obzirom da dolaze iz manje sredine i bez znacajnijeg marketinga.

Uravo to, masa ovih nekih Beogradjana koje sam ja znao i znam ili nije culo ili je culo ali nisu nesto bili odusevljeni bas pretjerano.

Voljeli su al se nisu lozili koliko po Sarajevu i Bosni.
I moj je dozivljaj iz JNA slican...vise su Dzonijem bili zaludjeni likovi iz Negotina i Zajecara nego BG.

Slovenci su voljeli Brejkerse. I to prije mega hita - Kreni prema meni, kad je vecina i cula.prvi put za njih.

[radostan dan]

Nisu ga snimili 1987.g, već 1985.g ili1986.g. 1987.g Alen je uvelike bio član Dugmeta, a album Pljuni zapjevaj moja Jugoslavijo su objavili jeseni 1986.g.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Wild_Strawberries

Zvanična godina izdanja albuma je 1987.

I piše da je sniman 1986.g. Vjerovatno početkom godine, jer Alen je te godine postao pjevač Dugmeta i snimio album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.

Krajem 86...
Stari lijać je znao kada ex jugosloveni vade pare iz džepa češċe nego obično...dakle novembar -decembar, pred dan republike i novu godinu.
Pa onda snimanje muzickih emisija za praznike - promocija ploče plus je masno naplati, umjesto da plati...

Prije toga -dvomjesecno izvjestavanje po casopisima o snimanju novog projekta, uz ekskluzivne fotografije iz studija.

Preko ljeta pratis u medijima pripreme fudbalskih klubova i snimanje dugmetovog albuma.

Ma marketinski mag za ovaj prostor. Jedna suplja na hiljadu nacina, i uvjek je proda...

[RtrnOfSalisbury]

Koga boli briga za EKV ili Azru, ovo je tema o velikom Mici



jbt ko da slusam Motorhead

mica je ovom pijesmom utico na onu fenomenalnu pijevacicu sto je onomad imala veliki hit 'ti propadas ti propadas jer se drogiras'

glede jagoda i tog famoznog proboja na zapad zele nidje ne spominje kak je iziso iz tog ugovora, jel bilo kakve akontacije itd. ono: et samo sto nismo ali ipak nismo

[trocadero]

Ma bilo je dosta tih pokušaja proboja u inostranstvu, od naših bendova iz ex Yu, ali je malo ko ostvario neki značajnihi rezultat.

Mića, Goran i Zoran su svirali u Italiji, Divlje Jagode pokušale proboj u Engleskoj, Atomsko Sklonište kao Atomic Shelter, početkom '90.-ih pokušava karijeru u Americi. Leb i Sol doživljava debakl krajem '80-ih u New Yorku, umjesto svjetskog fenomena, sveli su se na klupske svirke.

Grupa Smak je isto nekad '76. pokušala proboj u Americi, ima na Youtube i dokumentarac o tome.

O ovim pokušajima Parnog Valjka, kao Steam Roller i Zdravka Čolića kao Dravko u Njemačkoj ne znam puno detalja. O pokušajuma Štulića da svoju muziku probije u Holandiji i inostranstvu, pričao je Leiner o njihovim pokušajima da preko oglasa nađu basistu, a o svemu dovoljno govori naslov tog albuma -It's aint like in the movies at all.

Naši muzičari bili su tada tehnički i svirački u rangu svjetskih zvjezda,Vlatko, RM Točak pa i Zele, vrhunski su gitaristi, ali je tu najveći problem bio mentalitet, pa i jezik.

Kao što je rekao Kepa, bubnjar Smaka, otprilike "muzika je bila najmanji problem, to smo znali, ali ostalo...jezik, kulturne razlike...nije to baš išlo".

Izgleda da je Jevdžević, tj. Džino Banana, najdalje otišao i uspio u ino karijeri

I Brega.
Ostali nisu imali koncept i filing na koji način se probiti. Jednom prilikom je Brega i rekao da je nastavio u Bijelom dugmetu ostao bi u svijetu upamćen kao najjači heavy metal bend iz Vijetnama.Znao je stari firaun kako stvari postaviti, malo bugarskih ojkača, harmonike, opanaka, hopa cupa, romskog melosa, seljankluka što bi kod nas rekli.Doduše dosta mu je pomogla muzika za Kustine filmove za medijski proboj.Posle je to i Emir sa Neletom na sličan način iskopirao pa su punili svjetske dvorane.
Dzoni je imao u sebi tu žilu sevdaha i ostalog ali ne za neku veću organizaciju . Jednostavno njegov karakter tersa i egoiste mu nije dozvoljavao.Popičkarao bi se odmah sa menadžerom, ako bi ga uopšte i imao.

[Better Man]

Markija nazalost vise nema. A Zlaja je koliko znam tu, ziv i zdrav.
A jedna prica vezana za Marki i Micu, navodno je nekada rekao: "Izlazim ja normalno iz Markija kad neko mi stade na ruku"

Heh, Marquee je imao tu neku ludu sreću, da je strance koji borave u SA, podsjećao na njihove pub-ove, pa je bilo puno strangera iz ovih međunarodnih organizacija, kao i naših ljudi, rockera, sve što je sviralo po SA tada, od Erogenih zona, pa do Knock outa, vrtilo se tamo.

Uglavnom, nafakali mjesto, sjećam se kad je Zlaja nekad '99. kupio glanc novog golfa 4, što je tad bio pojam, mislim da je te godine išao i na Stonese u Zagreb, pa kad se vratio, svima pričao kako Keith Richards isto svira kao u mladosti.

Šteta, bio je to dobar kafić i lijepo je sjećanje na to neko vrijeme

Stonesi nisu bili 1999.g, već 1998.g u mjesecu augustu u Zagrebu na Hipodromu spektakl od koncerta pred 80 hiljada ljudi. Koncert je trebao biti mislim u maju, ali je pomjeren na august, jer je Keith Richards pa sa merdevina u kućnoj biblioteci. Najbolji dio koncerta je bio kad su nakon što su odsvirali jednu pjesmu pogasila sva svjetla na velikoj bini i spustio se most i preko tog mosta su došli na malu binu gdje su njih petorica i bubnjevi Charlie Watsa mogli stati i niko više. Na taj način su htjeli pokazati publici kako su na početku karijere svirali na malim binama. Bili su od nas udaljeni max do 10 metara i to je bilo čisto ludilo od svirke, bez velike rasvjete i svih ostalih scenski efekata. Taj set na maloj bini što su otprašili je bio strašan.

[Better Man]

Ma bilo je dosta tih pokušaja proboja u inostranstvu, od naših bendova iz ex Yu, ali je malo ko ostvario neki značajnihi rezultat.

Mića, Goran i Zoran su svirali u Italiji, Divlje Jagode pokušale proboj u Engleskoj, Atomsko Sklonište kao Atomic Shelter, početkom '90.-ih pokušava karijeru u Americi. Leb i Sol doživljava debakl krajem '80-ih u New Yorku, umjesto svjetskog fenomena, sveli su se na klupske svirke.

Grupa Smak je isto nekad '76. pokušala proboj u Americi, ima na Youtube i dokumentarac o tome.

O ovim pokušajima Parnog Valjka, kao Steam Roller i Zdravka Čolića kao Dravko u Njemačkoj ne znam puno detalja. O pokušajuma Štulića da svoju muziku probije u Holandiji i inostranstvu, pričao je Leiner o njihovim pokušajima da preko oglasa nađu basistu, a o svemu dovoljno govori naslov tog albuma -It's aint like in the movies at all.

Naši muzičari bili su tada tehnički i svirački u rangu svjetskih zvjezda,Vlatko, RM Točak pa i Zele, vrhunski su gitaristi, ali je tu najveći problem bio mentalitet, pa i jezik.

Kao što je rekao Kepa, bubnjar Smaka, otprilike "muzika je bila najmanji problem, to smo znali, ali ostalo...jezik, kulturne razlike...nije to baš išlo".

Izgleda da je Jevdžević, tj. Džino Banana, najdalje otišao i uspio u ino karijeri

Leb i Sol su išli 1990 u Ameriku u New York da održe koncerte i snimili su live album. Ne znam da li je to bila samo dogovorena turneja svirki po Americi ili su pokušavali proboj na svjetsku scenu. Budimo realni, danas Vlatko jeste gitarista svjetskih razmjera i sigurno spada među najveće gitarista svijeta.

[Better Man]

I piše da je sniman 1986.g. Vjerovatno početkom godine, jer Alen je te godine postao pjevač Dugmeta i snimio album Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.

Nebitno sa aspekta na što sam se ja referisao. Forumaš je tvrdio da Jagode nisu nikada pokušale proboj na inostrano muzičko tržište!?

Jasno sam mu stavio do znanja kad.

Sa druge strane, u pitanju je generacijski jaz po kom određuješ ko je generacija X, Y ili Z.

Ja se, recimo, vrlo dobro sjećam VHS kaseta koje su kolale početkom devedesetih sa snimcima festivalskih nastupa po Njemačkoj, gdje nastupaju pod imenom Wild Strawberries i pjevaju na engleskom.

To su bili koncerti sa Žanilom Tatajem kao pjevačem i ti koncerti su bili za vrijeme rata u BiH. Imao sam priliku da ih gledam uživo sa Žakom prije rata i bio je odličan koncert. Čeha je pjevao stare balade, a ostale pjesme pjevao Žak. Nasko je bio za bubnjevima. On je bio povratnik u bend.

[eltroxin]

.
Izgleda da je Jevdžević, tj. Džino Banana, najdalje otišao i uspio u ino karijeri

Kultur Shock je ipak internacionalna grupa s bazom u Americi.
Jedini koji su istinaki uspjeli vani je Laibach. I tu ne mislim samo na koncerte i fanove vec i na uticaj.
A i Koja je imao sa Disciplin A Kitschme finih izleta. Dubioza ima pofin broj koncerata po festivalima sa velikom publikom.

[Edin H.]

Leibach je definitivno stekao nešto svoje publike
Dubioza je iskoristila veliki broj naših ljudi koji žive vani, ali bude tu i pokoji stranac.
Koja je formirao band, ali slabo da je dogurao dalje od pubova, možda je negdje svirao da ja ne znam.
Za Đino Bananu ne znam kako kotira u Americi.

[tokio25]

Ako uzmemo da je rammstein "nastao" ili inspiraciju uzeo od laibacha onda to nesto govori
Samo se laibach zeznuo kad nisu htjeli da im Rammstein bude predgrupa
Onda ih i Rammstein odjebao i ostalo je istorija
Dubioza sada sa ovim probojom ove pjesme ima dobre sanse da se probiju internacionalno iako su i do sada mozda najbolji po pitanju svirki i slusalaca vani ako izuzmemo dijasporu balkansku zbog festivala

[milojicabrzi]

Leb i Sol su išli 1990 u Ameriku u New York da održe koncerte i snimili su live album. Ne znam da li je to bila samo dogovorena turneja svirki po Americi ili su pokušavali proboj na svjetsku scenu. Budimo realni, danas Vlatko jeste gitarista svjetskih razmjera i sigurno spada među najveće gitarista svijeta.
Top

Ma o toj svirci u USA je kolalo i pričalo se svašta. Mislim da je bend gurao priču o planetarnom uspjehu dok je realnost bila da su to više bile svirke po noćnim klubovima, gdje publika ne dolazi ciljano nikoga da sluša, već klub ima program i zabavu, pa ko te zapadne te večeri ako navratiš.

Live album, sa nekih 5-6 pjesama + blagoslov sveštenika pred polazak i studijska verzija "Uči me majko", da se popuni prostor na kaseti.
Miša mu njegovog, Štulić izda trostruki live album. Zbog toga je sva ta priča sa Leb i Sol u Americi, dosta čudna.

Vlatko jeste svjetsko ime i virtuoz, ali stvarno mu ne ide ta neka popularnost izvan Balkana, kao npr. Bregoviću.

Koja iz Discipline jeste imao taj dio karijere vani, jedno vrijeme je i živio u Londonu, ako nije i sada tamo, ali ta muzika nikada nije imala široki krug slušalaca, pa je sa Disciplinom često dolazio na ove prostore, gdje je imao nekadašnju bazu publike.

Ne znam koliki je njegov omjer uspjeha vani, ali vjerujem da je mogao od toga da živi i plaća račune, opet kažem, prilično neprofitna je to vrsta muzike.

Dubioza jeste fenomen u tom smislu i oni su bend koji već dugo svira velike festivalske svirke u mjestima gdje nema naše dijaspore (tipa Mađarska, Poljska), kao i Zapadnoj Evropi, pa se može reći da imaju veću bazu inostrane publike, a dijaspora svakako nije publika za tu vrstu muzike (oni više slušaju džigeru i narodnjake).

Te svirke po inostranstvu za ljude sa naših prostora koji su tamo, organizuju npr. Crvena Jabuka, Prljavo Kazalište, a vidim i Van Gogh se začešljao i ide po Njemačkoj, Švicarskoj, ali opet mislim to su klupske svirke za par stotina ljudi.

Laibach nisam nešto pomno pratio, tako da o njihovom proboju vani i bazi publike ne znam detalje, ali čuo sam da imaju vrhunsku zvučnu i vizuelnu produkciju na svirkama.

[milojicabrzi]

Stonesi nisu bili 1999.g, već 1998.g u mjesecu augustu u Zagrebu na Hipodromu spektakl od koncerta pred 80 hiljada ljudi.

U pravu si drugar, prošlo je puno vremena, pa fulim po koji datum

Ne znam je li tada Ž.A. Čičak organizovao neki odlazak, ili se išlo u spostvenim aranžmanima, ali Zlaja je bio oduševljen kako Keith Richards svira

Inače i Zlaja je nešto svirao gitaru, pa se znao uklljučiti u tim večernjim sessionima u Marquee, znalo je tu biti zanimljivih ekipa, i sam odsvirah par sessiona tamo.

[RodrigoMendoza]

Stonesi nisu bili 1999.g, već 1998.g u mjesecu augustu u Zagrebu na Hipodromu spektakl od koncerta pred 80 hiljada ljudi.

U pravu si drugar, prošlo je puno vremena, pa fulim po koji datum

Ne znam je li tada Ž.A. Čičak organizovao neki odlazak, ili se išlo u spostvenim aranžmanima, ali Zlaja je bio oduševljen kako Keith Richards svira

Inače i Zlaja je nešto svirao gitaru, pa se znao uklljučiti u tim večernjim sessionima u Marquee, znalo je tu biti zanimljivih ekipa, i sam odsvirah par sessiona tamo.

Ima čak i pjesma o tome

[RodrigoMendoza]

Jedna od najjačih stvari, kao da slušam pravi UFO, Nazareth, Sabbath ili Budgie.