Chmoljo wrote: ↑14/05/2026 22:27
e da, nešto primjećujem interesantno kod svih ovih konflikata...
možda griješim, ali često imam osjećaj da nije stvar toliko ni sebičnosti, ni otuđenosti, pa ni papanluka, već patološki strah da se ostane prevaren/zajeban/nagužen. patološki strah da će na taj način doživjeti poniženje i potreba da se nadjebe onaj drugi.
"konta mene će zajebat?!
da li je to posljedica sredine i historije koja se ovdje odigravala, gdje se uvijek nekako oslanjalo na vlastitu sposobnost da se "pliva, snalazi" bez računanja na sistem, jer sistem nikad nije doživljavao svojim i nikad nije učestvovao u njegovoj izgradnji, a onda ni ispravljanju, propitivanju itd.
taj nekakav mačizam i egomanijaštvo se preklapa i sa uznemirujućim procentima femicida, gdje se ne može dopustiti da nekakva kurvetina njega vuče za nos.
Ukratko, ljude boli kurac, jer nema nikakvih posljedica.
Dijete po školi tuče drugu djecu, davi ih, ništa.
Učiteljicin komentar (mojoj ženi) je "klonite se tog i tog, roditelji mu ne dolaze uopšte na roditeljske, ne možemo mi tu ništa".
Zato kad moje dijete priča na času ili uradi neku glupost, zovu se roditelji.
Mi dođemo, popričamo s učiteljicom, popričamo s djetetom.
I rekao sam ženi, što si više dobar i otvoren za saradnju i komunikaciju, više te zajebavaju.
Svaku glupost, ide poruka.
Šutali flašu na velikom odmoru, poruka odmah ženi kako dijete skače, bla-bla.
Trči niz stepenice, poruka, onaj vaš ne sluša da ne trči niz stepenice.
Rekoh, nemoj mi više prenositi uopšte te gluposti.
Gluplji smo mi što se stavljamo na raspolaganje.
Ovi što ne jebu živu silu, bolje će i proći i mirniji su, jebe se njima.
Nema posljedica, nema potrebe da se ikome prilagođava, radi kako mu ćeif i to je to.
Ja sam to davno shvatio za ovu našu sredinu, nažalost.