Slike starog Sarajeva

[muha_sa]

[muha_sa]

[dječak sa šibicama]

e!

[muha_sa]

[muha_sa]

[loudness]

Hajmo da razjasnimo gdje je ovo bilo.
Na vrhu zgrade se razaznaje"Kino Luxor" a na internetu našao da je bilo moderno za to doba i da je bilo u Dženetića čikmi ali opet nisam siguran.

restoracija, češka riječ za restoran, očuvalo se dugo decenija kod nas, iza odlaska A.U.

Samo mala korekcija, ovo baš i nije tačno, jer češka riječ za restoran je restaurace !


Riječ restoracija (kao sinonim za restoran) posuđenica je iz francuskog jezika (restauration).

Korijen riječi je latinski glagol restaurare, što znači "obnoviti" ili "okrijepiti".
U francuskom jeziku se pojam počeo koristiti za mjesta koja poslužuju hranu (čorbe/supe) koja "vraća snagu".
Označava veći ugostiteljski objekt u kojem se poslužuju kompletni obroci (ručak i večera).
Danas se smatra arhaizmom (zastarjelicom) ili rjeđe korištenom varijantom u odnosu na moderniju i češću riječ restoran.
Riječ restoracija u našem jeziku češće označava proces popravke ili obnove (npr. starih slika, zgrada ili namještaja), dok se za ugostiteljski objekt prvenstveno koristi restoran.

U svemu ima logike, jer je ovaj graditeljski kompleks kina, restorana i gradske kafane, lociran na mjestu budućeg Kina Dubrovnik i Privredne komore BiH, nastao u doba Kraljevine SHS/Jugoslavije, a ne AU monarhije.
Kr. SHS/Yu je u to doba imala dosta jake i komplementarne veze sa republikom Francuskom, pa se to odrazilo i na neke nazive i nazivlja, posebno za restorane, ishranu, recepte i recepture, a inače su to terminološki pojmovi u kojima su Francuzi među prvima u svijetu.

Međutim i veze Kr.SHS/Yu sa Masarykovom i Benešovom prvom Čehoslovačkom republikom su bile izrazito dobre i jake, a samo jedan od primjera je i vojnopolitički savez pod nazivom Mala antanta u kojem su između II sv. rata bili Čehoslovačka, Rumunjska i tadašnja Kr. Jugoslavija !

Međutim to nije prouzročilo šire upotrebe ovog naziva za restorane, izuzev baš u nekim objektima, koji su bili direktno vezani za Čehe tog vremena u Sarajevu i BiH, npr. u prostorima " Československá obec v Sarajevě" i "Česká beseda Sarajevo" i sl.

[Doda37]

e!

Dobra , ovoga se sjecam dobro

[bitanga_sa_otesa]

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[propojeilijas]

[bitanga_sa_otesa]

[loudness]

pregledam slike iz ovoga zip fajla, ovu uopšte ne mogu locirati

Da nije slučajno ćošak gabeline i čekaluše?

EDIT: mislim da jeste, samo su ovi ukrasi sa fasade skroz nestali

Prekrasna fotografija, dugo sam tragao za ovakvom ...

Da upravo je to stanbena zgrada na križanju današnjih ulica : lijevo Gabeline i pravo-naniže Čekaluše....

Prekrasna secesijska zgrada, nastala cca 1905÷1907.g. A onda, nažalost "obrijana" (poskidane sve gipsane, i kaolinske dekoracije) po manirizmu jednog tada novog pravca tkzv. "praške moderne" - arhitektonske škole između 2 sv. rata sa centrom u čehoslovačkom Pragu između 1918. i 1939.g.. U slučaju ove zgrade - "brijanje" je vjerovatno obavljeno negdje između 1926. i 1936.g. i potom je"zalivena" poznatom fasadom korištenom dosta tih vremena, zvanom "terabona".
To se skoro masovno readilo između 2 svjetska rata u arhitekturi naših, a i širih krajeva naše regije. Pravo je čudo da je do danas (potpuno neovisno od razaranja tokom 3 rata, 2 svjetska i našeg posljednjeg) ostalo i ovoliko oronulih, ali izgledom autentičnih fasada iz A-U perioda.
Neki arhitekti, tj. dosta njih to "brijanje" dekoracija i potom "peglanje" terabonom smatraju normalnim postupkom, kao praksom toga vremena i praćenjem napretka u umjetnosti i arhitekturi, a po mom skromnom mišljenju to je teška devastacija autentičnog izgleda fasada zgrada iz A-U perioda. Naglašavam to je samo moje intimno mišljenje, mnogi se s time ne slažu .....

E sad to je moj bliski komšiluk...

Ulica lijevo je prokopana kroz bašče cca 1885-6.g. i od tada, pa sve do 1931.g. se zvala Gabelina (prvi njen naziv).
Od 1931.g. pa sve do 08. juna 1948.g. se zvala Frankopanska (u periodu NDH sa proširenim nazivom ul. Kneza Frane Krste Frankopana) - u Beču dekapitirani hrvatski knez iz 17-stoljeća (tkzv. Zrinsko-frankopanska urota).
Od 08.juna 1948.g. pa do cca 17. jula ratne 1994.g. - Matije Gupca (hrvatske žrtve davnog radničkog bunta u Gornjoj Stubici kod Zagreba...), a nadalje od polovice 1994.g., pa do danas ponovno Gabelina.

Ulica koja se križa sa ovom i pada u perspektivi ka Bolničkoj ulici:
1. još od turskih vremena pa do 1885.g. su 2 samostalne ulice Donja i Gornja Čekaluša;
2. od 1885.g. do 1919.g. >>> "ujedinjena" Čekaluša
3. od 1919.g. pa do cca 17. jula ratne 1994.g. Nemanjina (po Stefanu Nemanji srp. vladaru), s izuzetkom perioda NDH 1941-1945 - ul. Murat-paše Hrvata.
4. od cca 17. jula 1994.g. pa do danas ponovno Čekaluša.

Inače, Čekaluša je i naziv cijele pripadajuće stare sarajevske padinske mahale Čekaluša, sa također pripadajućom centralnom mahalskom jako starom sarajevskom džamijom Kulin-Bali ....

Lijevo na slici, gdje se vide tarabe je od cca 1927.g. izgrađena osnovna škola:
- s prvim nazivom Narodna Osnovna škola Aleksandra I Karađorđevića - Viteškog kralja ujedinitelja,
- za vijeme okupacije NDH naziv se promjenio u (taj naziv ću još provjeriti). .. , a
- od 1945.g., pa do cca polovice 1994.g., zove se po španskom borcu, partizanu i narodnom heroju Miljenku Cvitkoviću, poginulom u borbama na Sutjesci - lokalitet Vučevo 01.juna1943.g..
Stanovao je sa braćom, sestrom i roditeljima u obližnjoj vili Daneta Cvitkovića koja je projektovana od strane jugosl-češ. arhitekta Mate Bajlona (iz Kaštel Kambelovca - Dalmacija) i useljena 1932.g. sa pozicijom u spomenutoj Frankopanskoj ulici, 10-tak metara niže i preko puta ove zgrade o kojoj pišemo.

Na ovoj Cvitkovićevoj tj. Bajlonovoj vili, na zapadnoj fasadi prema Ul. Rizaha Štetića (nekad Jug Bogdanovoj, a za okupacije i NDH ul. Hrvoja Vukčića Hrvatinića) u vrijeme NR BiH /SR BiH postavljena je spomen ploča narodnom heroju Miljenku Cvitkoviću.

Miljenkov otac Dane Cvitković bio je Gradski nadsavjetnik i magistarski pristav u međuratnoj Skupštini grada Sarajeva, također i dioničar Društva HKD NAPREDAK (tada pod nazivom “Hrvatsko prosvjetno i kulturno društvo Napredak - HPKD”) i član Osnivačkog /Zakladnog odbora za gradnju glavne upravne zgrade HPKD Napredak na današnjoj Titovoj ulici.

- Od polovine ili septembra 1994.g. ova škola dobija ime po BH književniku i pjesniku i nacionalno-političkom preporoditelju Bošnjaka i Hrvata - Musi Ćazimu Ćatiću.

Na novoj fotografiji forumaša "thekupus" - Zgrada koja viri sa desne strane na uglu Čekaluše i ul. Avde Sumbula, je iza rata totalno fasadno rekonstruirana, kvalitatno, ali potpuno neautentično u odnosu na prvobitni A-U izgled kojeg se sjećam i koji sam prije rata fotografirao...

Po sjećanju bakinih priča - Miljenkova majka i Danetova supruga, bila je Natalija, dok je njihova kći Lijerka Cvitković Babić, sestra od Miljenka Cvitkovića, buduća supruga od Ante Babića, vijećnika ZAVNOBiH-a, istoričara, filozofa, Prvog dekana Filozofskog fakulteta u Sarajevu, zatim predsjednika Komiteta za fakultete i visoke škole NR BiH.
Ante je bio također i prvi Ministar prosvjete Federalne Bosne i Hercegovine (kako se jedno vrijeme zvala naša republika do prvog Ustava !) i potpisnik Osnivačkog akta Narodne (danas Nacionalne i univerzitetske) biblioteke Bosne i Hercegovine.

Ovo o Cvitkovićima sam malo izdetaljisao, jer su Daneta moj dedo, a i baka dobro poznavali, što iz komšijskih i prijateljskih odnosa (družili su se), a što i sa zajedničkog radnog mjesta, je su svo troje jedan poduži period radili u službama / organima međuratne Gradske skupštine Sarajeva - tj. u Zgradi sarajevske Vijećnice.

Izvinjavam se na opširnosti i ako sam skliznuo u OT

Evo citirat ću sam sebe sa ovim gornjim postom iz februara 2022.g., a vezano za ovu sliku Vile Danislava Daneta Cvitkovića, koju je projektovao arhitekta Mate Bajoný ili Bajlon, jugoslavensko- češki arhitekt, talijanskih korijena, koji je dosta radio i projektirao u Kraljevini_Kraljevstvu SHS/Jugoslaviji, pa tako i u BiH i Sarajevu :

To je pogled iz današnje ulice slikara Rizaha Štetića na Vilu Daneta Cvitkovića u vrijeme njenog nastanka, inače oca revolucionara, španskog borca, partizana i Narodnog heroja Miljenka Cvitkovića.
https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D ... 0%B8%D1%9B

Po njemu se današnja Osnovna škola Musa Ćazim Ćatić, od 1945.g. pa do cca sredine 1994.g. zvala Osnovna škola Miljenko Cvitković

Dugo godina se ta ulica, odakle je ovaj snimak napravljen, zvala Jug Bogdana od nastanka u drugoj polovici 1920. - tih, pa sve do polovice jula ratne 1994.g., s iznimkom vremena II sv. rata, kada se zvala Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

U citiranom tekstu sam dosta toga naveo prije 4 godine, a ovdje ima detaljan opis :
https://sh.wikipedia.org/w/index.php?ti ... nt=sh-latn

Vila Cvitković nalazi se na uglu ulica Rizaha Štetića i Gabelina, u centralnom dijelu Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Predstavlja istaknuto djelo poznatog jugoslavenskog arhitekte modernizma, Mate Bajlona. Izgrađena je 1932. godine za investitora Daneta Cvitkovića, u kojoj je živio istaknuti revolucionar i narodni heroj Miljenko Cvitković. Predstavlja urbanu vilu/gradska vila (na njemačkom Stadtville) izgrađenu u duhu modernizma i kao okosnicu srednjeevropske tradicije stanovanja, po uzoru na raumplan Adolfa Losa, čiji sljedbenik je bio Bajlon.

https://sh.wikipedia.org/w/index.php?ti ... nt=sh-latn

Objekat je vertikalno podijeljen na dvije stambene jedinice za dvije porodice. Stan vlasnika se nalazi na prvom spratu kojem pripadaju i dvije sobe sa kupatilom i terasom na krovu objekta. Dodatni stambeni prostor predstavlja produžetak stana za mlađe članove porodice. Oba stambena prostora su projektovana otvorenim planom kao novom karakteristikom modernog stanovanja 20. vijeka. Proširena komunikacija polivalentne namjene daje dodatni kvalitet istaknut kroz centralni hol sa naglaskom na prijemni ulaz. Upotreba novih materijala i sistema gradnje omogućila je kreiranje forme i čistog volumena ravnih ploha bez dekoracije. Terasa na posljednjem spratu predstavlja praznu kocku armirano-betonskih ivica, koje ističu tektoniku arhitektonskog koncepta.

Uzgred već spomenutog, naveo bih da je sami ulaz u Vilu iz današnje ulice Gabeline, do jula ratne 1994.g. s imenom ulice Matije Gupca, a prije 1945.g. sa nazivom Frankopanska ulica, kako se i zvala kada je Vila napravljena !

Dane Cvitković unutar HKP Napretka bio je i član Napretkovog odbor za izgradnju Zakladnog doma u današnjoj ulici maršala Tita !

Impresivna zgrada Zakladnog doma Napredak je građena 1912. i 1913. godine. U svrhu namicanja novih sredstava i vođenja poslova oko izgradnje Zakladnog doma izabran je odbor u sastavu: Ante Tandarić, Anto Alaupović, Mijo Vučak, Ivan Renđec, Ljudevit Dvorniković, Nikola Krešić, Albert Draganić, Jozo Udovčić, Matej Kakarigi, Ivan Budimir, Dane Cvitković, Petar Maričić i Nikola Palandžić.


Napretkov odbor sa Danetom Cvitkovićem za izgradnju Zakladnog doma na okupu, među bašćama i livadama, u neposrednoj blizini Havadže Kemaludinove džamije, poznatije i kao Ćemaluša džamija, gdje će uskoro nići veleljepni dom....

Zanimljivo, ova je kuća po spratovima bila nevjerovatnog "staleškog" rasporeda. Na nižem spratu tu kod Danislava zalazi međuratna stara elita Sarajeva, Napretkovci, Gajretovci, dr. Zaim Šarac, prof. Pavle Fukarek i još neki drugi zanimljivi sarajevski Česi, potom neki pripadnici pokreta Rotary i loža slobodnih zidara..., a na drugi sprat, kod sina mu Miljenka 1930. -tih i prvih godina rata zalaze prikriveni komunisti, revolucionari, španski borci, praški studenti, budući uticajni političari i veleposlanici/ambadadori (Rato Dugonjić i Čedo Kapor npr., pa Ahmet Fetahagić) i neki vrhunski špijuni, uključivo sa J. Kopiničem i I. Krajačićem.
I svi pod jednim krovom !
Ova zgrada je zaista u periodu između svjetskih ratova i za vrijeme II sv. rata bila nevjerovatno zanimljiva po spektru posjetica, koji su u nju zalazili, a nije jedina takva bila u susjedstvu i dodirnim ulicama.....

Danas zaista izgleda bjedno u nadi, da će preživjeti teška vremena, jer je navodno ili će ići na listu zaštićenih objekata.

[bitanga_sa_otesa]

od starog ujna je zivjela tu u jug bogdana,malo dalje od te kuce.koliko se sjecam i ona je bila nosioc partizanske spomenice ili slicnog priznanja .bila istetovirana po rukama ,davno je umrla pocetkom 80-ih pa se i ne sjecam detalja ,tad mi to bilo nebitno....

[_BataZiv_0809]

e!

Gdje je ovo djecak

[dječak sa šibicama]

Tu je sad Merkator, iza danasnjeg merkatora je ta teretna odnosno pruga za ukrcavanje tereta, poslije rata uglavnom koristi SFOR EUFOR za svoja vozila a i zeljeznica ako sta prevoze gabaritno

[bitanga_sa_otesa]

Tu je sad Merkator, iza danasnjeg merkatora je ta teretna odnosno pruga za ukrcavanje tereta, poslije rata uglavnom koristi SFOR EUFOR za svoja vozila a i zeljeznica ako sta prevoze gabaritno

kakav ba merkator ne lupaj ,ovo je teretna stanica,objekat i danas postoji ,samo izvana uredjen ,u njemu bio VF,sad je jumbo

[muha_sa]

Tu je sad Merkator, iza danasnjeg merkatora je ta teretna odnosno pruga za ukrcavanje tereta, poslije rata uglavnom koristi SFOR EUFOR za svoja vozila a i zeljeznica ako sta prevoze gabaritno

kakav ba merkator ne lupaj ,ovo je teretna stanica,objekat i danas postoji ,samo izvana uredjen ,u njemu bio VF,sad je jumbo

Od ove zgrade pa haman do "Rakete" bila kvantažna pijaca kad udješ unutra docekaju te raznorazni mio mirisi

[bitanga_sa_otesa]

Od ove zgrade pa haman do "Rakete" bila kvantažna pijaca kad udješ unutra docekaju te raznorazni mio mirisi

kvantaska pijaca je bila na mjestu mercatora tj od rakete do interspeda

[_BataZiv_0809]

Koreja?

[bitanga_sa_otesa]

ta zgrada iza drveta nekadasnja loko-teretna stanica

[PixelDrifter]

[Doda37]

Koreja?

Da, ovakvo je bilo iza rata... nije to tako davno bilo

[muha_sa]

Ova je iz rata--moj most

[Sociolog]

Hajmo da razjasnimo gdje je ovo bilo.
Na vrhu zgrade se razaznaje"Kino Luxor" a na internetu našao da je bilo moderno za to doba i da je bilo u Dženetića čikmi ali opet nisam siguran.

restoracija, češka riječ za restoran, očuvalo se dugo decenija kod nas, iza odlaska A.U.

Samo mala korekcija, ovo baš i nije tačno, jer češka riječ za restoran je restaurace !


Riječ restoracija (kao sinonim za restoran) posuđenica je iz francuskog jezika (restauration).

Korijen riječi je latinski glagol restaurare, što znači "obnoviti" ili "okrijepiti".
U francuskom jeziku se pojam počeo koristiti za mjesta koja poslužuju hranu (čorbe/supe) koja "vraća snagu".
Označava veći ugostiteljski objekt u kojem se poslužuju kompletni obroci (ručak i večera).
Danas se smatra arhaizmom (zastarjelicom) ili rjeđe korištenom varijantom u odnosu na moderniju i češću riječ restoran.
Riječ restoracija u našem jeziku češće označava proces popravke ili obnove (npr. starih slika, zgrada ili namještaja), dok se za ugostiteljski objekt prvenstveno koristi restoran.

U svemu ima logike, jer je ovaj graditeljski kompleks kina, restorana i gradske kafane, lociran na mjestu budućeg Kina Dubrovnik i Privredne komore BiH, nastao u doba Kraljevine SHS/Jugoslavije, a ne AU monarhije.
Kr. SHS/Yu je u to doba imala dosta jake i komplementarne veze sa republikom Francuskom, pa se to odrazilo i na neke nazive i nazivlja, posebno za restorane, ishranu, recepte i recepture, a inače su to terminološki pojmovi u kojima su Francuzi među prvima u svijetu.

Međutim i veze Kr.SHS/Yu sa Masarykovom i Benešovom prvom Čehoslovačkom republikom su bile izrazito dobre i jake, a samo jedan od primjera je i vojnopolitički savez pod nazivom Mala antanta u kojem su između II sv. rata bili Čehoslovačka, Rumunjska i tadašnja Kr. Jugoslavija !

Međutim to nije prouzročilo šire upotrebe ovog naziva za restorane, izuzev baš u nekim objektima, koji su bili direktno vezani za Čehe tog vremena u Sarajevu i BiH, npr. u prostorima " Československá obec v Sarajevě" i "Česká beseda Sarajevo" i sl.

Na ovu riječ sam mislio Rešturacia

https://sk.wikipedia.org/wiki/Re%C5%A1taur%C3%A1cia

Studirao sam gori u Trenčinu, na Slovensko.

Isto tao riječ Prositi se kod nas udomaćila za nekoga ko moli za novac, a gore znači Molim učtivo.