Dešavanja u Srbiji

[mishic]

Srbija i Vučić su jedno drugom mjera.

Država i narod imaju vlast kakvu zaslužuju a Vučić i njegov režim imaju državu kakvu zaslužuju.

Svi tonu i sve tone ali svakako su i zaslužili i svima im sretno bilo...

[skupljac_zeljeza]

"Utakmica je za mnoge ljude bila i ostala mjesto za liječenje frustracije i nezadovoljstva. Ako to ne budemo mijenjali kao društvo i zemlja, nema ništa od nas i naše budućnosti. Pa se onda pitamo, što neće da dođe Džanan Musa u Partizan? Što neće da dođe Nikola Milutinov? I vjerovatno je kriva uprava jer je nesposobna, a ne oni koji psuju i vrijeđaju igrače na nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi", istakao je Mijailović za Meridian Sport.

https://www.klix.ba/sport/kosarka/prvi- ... /260309072

[muha_sa]

https://radar.nova.rs/drustvo/srbija-oruzje-izrael/


Otkrivamo: Vazdušni koridor za isporuke municije funkcionisao i u vreme zabrane izvoza

Srbija kao fabrika naoružanja Izraela

Od početka rata u Pojasu Gaze Izraelu je isporučeno naoružanje vredno 182 miliona dolara, od čega skoro polovina u vreme potpune zabrane izvoza. Za samo nešto više od dva meseca ove godine već je organizovano 14 transportnih letova, a lane su bila 32

Pišu: Andrej Filipović i Vuk Z. Cvijić

Od početka rata u Pojasu Gaze odbrambena industrija Srbije dostigla je rekordni izvoz naoružanja u Izrael, koji je dodatno pojačan od napada na Iran. Od 2023. srpski izvoz oružja i municije u Izrael rastao je dramatično, a nastavio se čak i nakon što je režim u Srbiji 23. juna prošle godine potpuno zabranio izvoz naoružanja. Uprkos tome, 2025. izvoz oružja u Izrael dostigao je 131,1 milion dolara i bio je dva i po puta veći nego 2024, kada je njegova vrednost bila 50,1 milion, a čak 42 puta veći nego 2023, kada je Izraelcima isporučeno oružje vredno 3,1 milion dolara.

[Danguba]

Sta reci, razumiju se u zlocin.

[Peacean]

Opet ovaj drami

[Haris.ba]

Opet ovaj drami

Volio bih ovaj put da ne laze.

[Peacean]

Opet ovaj drami

Volio bih ovaj put da ne laze.

Nema dovoljno muda u navedenoj kolekciji da bude šta

[Novi_Nick]

Opet ovaj drami

Srbija je zarobljena od unutrasnjih destruktivnih desnicarskih snaga. Mozda bi bilo dobro da Kosovo, Albanija i Hrvatska unidju u Srbiju i oslobode napaceni srpski narod. Ali sa druge strane srpski narod bi trebao od njih zatraziti takvu pomoc.

[Danguba]

Srbija voli ovakve, logicno i zato nece niko u(NI)c u nju da je oslobadja od onoga koga je vecina izabrala.
Sretno im bilo i samo da ne bihuzure druge.

[¤ jelena ¤]

To, to...samo nek potraje to tamo njihovo... al nek ne talasaju mnogo da mi možemo na miru plutati ko...


lokvanji po Hutovom blatu.

[mayab]

https://www.index.hr/vijesti/clanak/srb ... vM_wmHlW6g
Srbija savjetuje ljudima da ne putuju u Hrvatsku, Air Serbia uvodi nove letove za Brač.DOK SRBIJANSKO Ministarstvo vanjskih poslova savjetuje građanima da u Hrvatsku putuju samo u slučaju prijeke potrebe, nacionalni avioprijevoznik Air Serbia širi ljetnu ponudu letova upravo prema toj destinaciji.
Time će Air Serbia tijekom ljetne sezone imati do 38 tjednih letova za Hrvatsku, uključujući 13 letova za Zagreb, svakodnevne letove za Dubrovnik, šest tjedno za Split, pet za Pulu, tri za Zadar i dva za Rijeku.

Najava novih letova otvorila je pitanje kontradiktornih poruka koje stižu iz državnih institucija. Dok jedno ministarstvo upozorava građane da u Hrvatsku putuju samo ako je to neophodno, državni avioprijevoznik paralelno širi turističke linije prema istoj zemlji.

[banjaluka078]

https://www.danas.rs/vesti/politika/un- ... alo-stida/

[Danguba]

Nadju se zlocinci i genocidasi vrlo brzo a i razumiju se.
Nije laHko biti u toj kategoriji da da se ne gadis ostatku svijeta.

[muha_sa]

Ne kontam zašto ih istina vrijedja

https://www.klix.ba/vijesti/bih/beograd ... /260318037


Pale teške riječi

Beogradski akademik nazvao Srbe iz RS-a pridošlicama i okupatorima, Dodik ga "ispisao iz Srba": Promijeni ime u Mustafa

[Novi_Nick]

DRAGAN BURSAĆ: "Od Ljubljane do Podgorice - kancerogeno djelovanje Crkve Srbije i Vučića"

Nije riječ samo o jednoj optužnici. Riječ je o testu prvo države Slovenije, a onda ponajviše rekacija SPC-a. Dakle, može li jedan sistem izdržati pritisak i ostati vjeran principima pravde. Može li sud u Sloveniji raditi bez obzira na političke poruke koje dolaze iz Beograda. Nadam se da može.

Regija

Piše: Dragan Bursać (CdM)



“Državno tužilaštvo u Ljubljani podiglo je optužni prijedlog protiv patrijarha Porfirija zbog sumnje na zlostavljanje na radu nad bivšim sveštenikom Željkom Lubardom. Lubarda tvrdi da je godinama bio izložen pritiscima, mobingu, progonu. Njegove navode nije izmislila tabloidna mašina, nego ih je prepoznao zvanični slovenački sud. I šta Lubarda dobija zauzvrat? Vučićevu etiketu da je on napao crkvu. Jer je Crkva u srpskom svetu izjednačena sa državom, a patrijarh se brani i kad je kriv. Najviše tada!“

Ovo je primjer kako jedna jedina vijest razotkrije mnogo više od onoga što piše u njenom naslovu. A upravo takva vijest stigla nam je iz Slovenije ovoh dana.

Mobing, mobing, e pa šta je!
Državno tužilaštvo u Ljubljani podiglo je optužni prijedlog protiv patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija Perića zbog sumnje na zlostavljanje na radu nad bivšim sveštenikom Željkom Lubardom. Optužni prijedlog, prema dostupnim informacijama, ne odnosi se samo na jednu osobu, već i na crkvenu opštinu u Ljubljani kao pravno lice. Drugim riječima, ne radi se o nekakvom ličnom sukobu dvojice ljudi, nego o mogućem institucionalnom zlostavljanju.

Korijeni ovog slučaja sežu u vrijeme kada je Porfirije bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski. Tada je, prema svjedočenju Lubarde, započeo dug proces pritisaka nakon što je ukazao na finansijske nepravilnosti unutar crkvenih struktura. Ono što dodatno daje težinu cijeloj priči jeste činjenica da su određeni aspekti njegovih navoda već potvrđeni kroz presude u radnim sporovima, gdje je mobing prepoznat kao jedan od najtežih oblika zlostavljanja zaposlenog u slovenačkoj praksi.

Lubarda danas tvrdi da je bio izložen sistematskom progonu, da je ostao bez prihoda, bez krova nad glavom, da je njegova porodica trpjela posljedice i da je, u konačnici, pravdu morao potražiti izvan sistema Srpske pravoslavne crkve. U svom pismu episkopima, ali i obraćanju javnosti, navodi da se sada osjeća dodatno ugroženim nakon što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić cijeli slučaj okarakterisao kao “napad na SPC”.

I tu počinje priča koja odavno nije samo slovenačka, a bogme ni crkvena.

Kad jedan sveštenik iznutra progovori, sistem se ne brani argumentima nego bukom. Ili još češće, tišinom koja reži agresivno-pasivnom vibracijom. Slučaj Željka Lubarde razbio je onu pažljivo građenu iluziju o Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao isključivo duhovnoj instituciji. I ne samo to. Razotkrio je mehanizam u kojem se crkvena hijerarhija pretvara u produženu ruku političke moći, a politička moć u zaštitni kišobran za crkvenu nedodirljivost. Dobro, većina nas to odavno zna, ali je iznimno važna predstava kod tzv. običnog puka.

U Sloveniji se vodi sudski postupak. U Srbiji se vodi kampanja odbrane Porfirija i ekipe. A između te dvije stvarnosti stoji čovjek koji traži ono elementarno, zaštitu, pravdu i dostojanstvo.

Vučić potvrđuje simbiozu države i crkve
I čim je optužni prijedlog protiv patrijarha Porfirija postao javna stvar, Aleksandar Vučić nije izdržao. Reagovao je refleksno, kao što reaguje svaki put kad se dotakne neuralgična tačka sistema koji održava. Proglasio je čitav slučaj napadom na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Nije rekao ništa o optužbama.

Nije pitao šta se dogodilo.

Nije pokazao ni trunku distance.

Odmah je jasno zauzeo stranu.

I time potvrdio ono što se godinama zna, ali se često pokušava relativizirati, da između države Srbije i Srpske pravoslavne crkve ne postoji jasna i oštra granica. Postoji simbioza. Čvrsta, interesna, politička.

Kad predsjednik jedne države komentariše postupak koji se vodi u drugoj suverenoj državi, to nije gaf. To je obrazac. Isti onaj obrazac koji se decenijama prelijeva preko Drine i južnije do Jadrana.

U Bosni i Hercegovini taj obrazac ima dugu tradiciju. Crkva ne djeluje samo kao vjerska institucija. Ona oblikuje političke narative, učestvuje u kreiranju identitetskih sukoba, određuje granice prihvatljivog mišljenja. Njeni episkopi govore o državama, narodima, granicama, istoriji, često glasnije i odlučnije od političara.

U Crnoj Gori taj obrazac je ogoljen do kraja.

Sjetimo se litija. Sjetimo se kako je crkva preuzela ulogu političkog pokreta. Kako su se mantije pretvorile u transparente, a oltari u govornice za smjenu vlasti. Nije to bila borba za vjeru. Bila je to borba za politički uticaj, za kontrolu nad građasnkom državom, za redefinisanje njenog identiteta.

I uspjelo im je.

Crna Gora između Mitropolije i EU
Danas u Crnoj Gori imate situaciju u kojoj se ključne političke odluke donose uz blagoslov crkvenih velikodostojnika. U kojoj mitropolit ima veću težinu od ministra. U kojoj se evropski put zemlje usporava ne zato što nema kapaciteta, nego zato što postoji paralelni centar moći koji taj put ne vidi kao prioritet.

I sad, u toj istoj matrici, dolazi slučaj Lubarda.

Čovjek koji tvrdi da je godinama bio izložen pritiscima, mobingu, progonu. Čovjek čije navode nije izmislila tabloidska mašina, nego ih je prepoznao slovenački sud. Čovjek koji danas traži zaštitu od institucija Evropske unije jer se osjeća ugroženo.

I šta dobija zauzvrat?

Etiketu da je napao crkvu.

To je ključni mehanizam.

Svaka kritika postaje napad.

Svaki pokušaj pravde postaje zavjera.

Svaka žrtva postaje neprijatelj.

Na taj način se briše razlika između institucije i odgovornosti. Crkva se predstavlja kao svetinja, a svetinja se ne preispituje. Nikada! Ko preispituje, taj je protiv vjere, protiv naroda, protiv države.

A iza te svetinje krije se vrlo zemaljska stvar, moć.

Moć da se utiče na izbore.

Moć da se oblikuje javno mnijenje.

Moć da se blokiraju reforme.

Moć da se utiče na pravosuđe.

Upravo zato reakcija Vučića nije slučajna. Ona je signal. Signal da je crkva dio političkog sistema i da je treba braniti sve sa Joanikijem svim silama. Legalnim i manje legalnim. Signal da se njeni vrhovi štite kao dio državne strukture. Signal da će svaki pokušaj odgovornosti biti dočekan kao napad na naciju.

I to nije problem samo Srbije.

To je problem cijelog regiona jer je kancerogeni uticaj srpskog sveta zarazan, toskičan i izuzetno prenosiv.

U Bosni i Hercegovini ta sprega održava stalnu tenziju na terenu. Drži društvo u stanju latentnog anskioznog konflikta. Hrani narative o ugroženosti, o nepravdi, o istorijskim dugovima koji nikada ne mogu biti vraćeni. Na tim narativima se grade politike koje blokiraju funkcionalnost države.

U Crnoj Gori ta sprega ima još direktnije posljedice. Ona oblikuje političke procese iznutra. Utiče na kadrovska rješenja, na zakonodavne inicijative, na međunarodne odnose posredno. Sve to pod plaštom zaštite “pravoslavne vjere i tradicije“.

A zapravo se radi o kontroli.

Zato je slučaj iz Ljubljane važniji nego što izgleda.

Ljubljanski poučak i budućnost
Nije riječ samo o jednoj optužnici. Riječ je o testu prvo države Slovenije, a onda ponajviše rekacija SPC-a. Dakle, može li jedan sistem izdržati pritisak i ostati vjeran principima pravde. Može li sud u Sloveniji raditi bez obzira na političke poruke koje dolaze iz Beograda. Nadam se da može.

Jer ako može, to je signal da postoji granica koju ni najmoćniji regionalni akteri ne mogu preći.

Ako ne može, to je poruka da je model izvoza uticaja uspio.

I tu dolazimo do najvažnijeg pitanja.

Šta radi Srpska pravoslavna crkva? Ništa.

Jer zasad ništa i ne moraju.

I ta tišina govori sve.

Nema zvaničnih saopštenja koje bi objasnilo situaciju.

Nema spremnosti da se otvori unutrašnja rasprava i dijalog-nikad to i nisu radili.

Nema pokušaja da se zaštiti integritet institucije kroz transparentnost.

Postoji samo zatvaranje i zbijanje redova.

To zatvaranje redova možda kratkoročno štiti vrh hijerarhije. Dugoročno razara povjerenje u instituciju Crkve. Jer vjernici nisu slijepi, koliko god se pravili da ne vide. Vide kada se propovijeda moral, a praktikuje selektivna odgovornost. Vide kada se govori o istini, a prećutkuju optužbe.

I tu se lom više ne dešava na sudu.

Dešava se u tišini između riječi i djela.

A narod?
Crkva može izdržati političke promjene. Može izdržati i gubitak privilegija. Ali teško može izdržati gubitak vjerodostojnosti.

A vjerodostojnost se ne čuva odbranom po svaku cijenu. Čuva se spremnošću da se istina prihvati, pa makar bila bolna.

Slučaj Lubarda pokazuje upravo suprotno. Pokazuje sistem koji se brani moći, a ne istinom. Sistem u kojem se politički vrh države Srbije uključuje da bi zaštitio crkveni vrh jene vjerske organizacije koje je izjednačena sa državom. Sistem u kojem se granice brišu dok ne postane nejasno gdje završava država, a gdje počinje crkva-ako su te granice ikada i postojale.

I to je ono što ovaj region drži u začaranom krugu.

Jer dok god postoji takva sprega, svaka priča o evropskim integracijama, reformama, vladavini prava ostaje prazna forma. Ne zbog nedostatka zakona, nego zbog viška neformalnih, a najjačih centara moći.

Zato ovaj slučaj nije samo pravni spor. Daleko od toga!

On je ogledalo.

Ogledalo u kojem se vidi kako funkcioniše sistem. Kako reaguje na krizu. Kako štiti sebe. I koliko je spreman da se suoči sa sopstvenim slabostima.

Za sada, slika nije ohrabrujuća.

Ali sudovi postoje upravo zbog toga. Da razdvoje činjenice od buke, odgovornost od propagande.

I zato će pravi odgovor doći iz Ljubljane.

A mnogo važniji iznutra, iz same crkve.

Ako ga ikada bude.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/47 ... chica.html

[banjaluka078]

Izrael bi određivao zemljama koga će pustiti unutra.

https://www.danas.rs/vesti/politika/ant ... e-izraela/

Ministarstvo vanjskih poslova Srbije se odmah svrstalo uz Izrael.

Juče je Agelast podcast najavio njeno gostovanje...odavno nisam vidjela onu količinu komentara punih mržnje, adminima pune ruke posla cijeli dan. Znači da svrstavanje uz Izrael nije samo državna politika, nego i izbor "običnih" ljudi.

[Novi_Nick]

Dok se Srbija i Hrvatska preko medija medjusobno optuzuju za razne stvari, HDZ Hrvatske i HDZ Bosne i Hercegovine iza zavjese rade sa Srbijom, zastupaju srpske interese pred EU i USA, tajna saradnja obavjestajnih sluzbi, nabavljanje i prodaja naoruzanja i jos mnogo toga drugog.

[muha_sa]

Baš zbog ovakvih kojih je manjina ne smijemo sve u isti koš trpat.



Veljko Mladenović: Možete vi meni da pretite u inbox koliko hoćete, ja se pi*di nikada nisam plašio, i uvek, UVEK ću pisati istinu.
I da ponovim gradivo…
Posle ovog ispraćaja na Vukovar pošteno smo zaslužili ono što se desilo 24 marta 1999..
Gde su socijalisti i radikali branili srbe, tamo srba ima samo u tragovima...
Sram nas bilo od žrtava Srebrenice… Sarajeva… Prijedora… među kojima je bilo HILJADE MILICA RAKIĆ I UBIJENE NEVINE DEČICE I BEBA, NAJNEVINIJIH I NAJČISTIJIH STVORENJA LJUDSKOGA POSTOJANJA.
Postidimo se i hladnjača u Dunavu i ko zna koliko tajnih grobnica pobijenih Albanaca sa Kosova među kojima je takođe BILO I NEVINE DECE!!! Ne zaboravimo žrtve i UŽAS Vukovara!
Uvek ću rado da Vas podsećam da je u Batajnici među 700 iskopanih tela, bilo 70 albanskih malih Milica.
Sve su to ZLOČINI…..GREH I
SRAMOTA pripadnika NAŠE nacije!!!
Bili smo dužni da PRVO OSUDIMO ZLO U NAŠOJ KUĆI ako smo toliko ČASNI i SAVESNI kao što se busamo u grudi "patriotske" osuđujući i MRZEĆI druge i AKO SMO LJUDI jer tek posle toga stičemo pravo na sopstvene suze!
Žao mi je SVAKE I SVAČIJE NEVINE ŽRTVE… jer bol i majčina suza ne poznaju nacionalnost… SVI TUGOM PLAĆAMO ISTO… SVI, i ne budimo licemeri sa dva aršina i time se brukali pred žrtvama ponovo!!! Imamo mi svojih sabranih NEDELA…kako je drugima tako i među sobom, na žalost i sramotu!!! Podvucimo konačni crtu RAZUMOM i NEPRISTRASNO… vreme je za to odavno. I trudimo se da se slično sa naše strane nikada ne ponovi.

[muha_sa]

Nikola Sandulovic

Posle Italije, na potezu je Nemačka i njena savezna vlada koja je dobila od svojih predstavnika u Parlamentu zvanični zahtev da pokrenu istragu povodom užasnog ljudskog safarija na ljude koji se godinama odvijao u #BIH, a u kojem se, kao jedan od glavnih organizatora i učesnika, pominje ime aktuelnog predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Da li će Nemačka vlada ostati gluva na zahteve svojih poslanika, pokazaće ubrzo vreme koje dolazi i kakvo mišljenje ima njihova vlast o Aleksandru Vučiću i tom užasnom zločinu nad civilima i decom! Poražavajuče za celokupni pravosudni i istražni aparat Srbije je da se ni jednog trenutka nisu oglasili i istražili sada već očigledne optužbe na račun srpskog diktatora u njegovom nesumljivom učešću zločina sa Jevrejskog groblja iznad okupiranog Sarajeva.

[dulekrele]

Ovo su posljednji zvanični interni podaci RFZO na dan 6. avgusta 2025. godine.

Inace u nedjelju se održavaju lokalni izbori u ovim mjestima

Knjaževac:
133 godine - dva lica.
Od 100 do 133 godine ukupno 562 lica.

-Smederevska Palanka:
123 godine - dva lica
Od 100 do 123 godine ukupno 192 lica.

-Lučani:
121 godinu - jedno lice
Od 100 do 121 godinu ukupno 123 lica.

-Bajina Bašta:
118 godina - jedno lice
Od 100 do 118 godina ukupno 172 lica.

-Kula:
118 godina - jedno lice
Od 100 do 118 godina ukupno 308 lica.

-Aranđelovac:
116 godina - jedno lice
Od 100 do 116 godina ukupno 307 lica.

-Kladovo:
115 godina - jedno lice
Od 100 do 115 godina ukupno 105 lica.

-Majdanpek:
110 godina - jedno lice
Od 100 do 110 godina ukupno 60 lica.

- Bor:
Od 100 do 120 godine ukupno 167.
Između 90 i 99 godina ukupno 672 lica.

[okanomalo]

kazu da neki jos i penziju primaju.

[problemnatravunu]

https://sib.net.hr/vijesti/regija/12676 ... autoceste/

Zvonko Papp kaže da je to bila stotinka sekunde. Srna je razbila vjetrobransko staklo, a u automobilu su bile još tri osobe, uključujući i dijete

Vozeći se jučer oko 13 sati autocestom u Srbiji, Osječanin Zvonko Papp nije niti slutio što će mu se, svega deset kilometara ispred graničnog prijelaza Bajakovo, dogoditi u djeliću sekunde. Na njegov je automobil, u kojem je osim njega bilo još tri osobe i malo dijete, sasvim iznenada naletjela srna!

[mayab]

[pici]

treba se odmaknut odnjiHa sto prije, glupost je prelazna. Qurčenje=glupost.


Politička istorija Srbije


Bog stvori Zemlju, stvori i narode razne, a medu njima, naravno, i Srbe.

I reče Bog Srbima: Vama dajem jednu naočitu osobinu, neka to bude kurcenje, a da stvar učinim zanimljivijom, neka to bude kurčenje bez ikakvog osnova.

I još reče Bog: Idite sada Srbi i kurčite se po Zemlji dok je sveta i veka i dok neka sila ne popizdi, pa vas satre do poslednjega.

I tako Srbi godinama hodiše po jevroaziji, dok konačno, u 7. veku, ne dođoše na Balkan.
Jedan Srbin reče: Čini mi se da je ovaj plodni balkanski prostor izuzetno povoljan za kurčenje. Ostala braća podržaše ga u glas.
Štaviše, reče glavni Srbin, hajde da se nastanimo u sred Balkana da bi naše kurčenje došlo do izražaja.

I kurčismo se tako vekovima prilično uspešno, dok ne dođoše Turci.
Kako dođoše, tako rekoše: Aman, Srbistanci, dajte da prođemo tuda, pa da pljačkamo bogatu zapadnu jevropu.
Srbi odgovoriše: Kurac ćete da prođete!
Satreše nas u bici na Kosovu polju….

Posle pet vekova satiranja od strane Turaka, setiše se neki Srbi
glavnog oružija svojih čukun-dedova i odlučiše da se ipak pobune…izbi buna.
Turci vele: evo vam primirje jer imamo posla u drugim zemljama, manite se sada kurčenja…
Srbi vele: Evo vama kurac!
I nastaviše Turci da nas gaze još 100 godina…

Prođoše ondak ratovi manji i veći dok ne dođe do Prvog svetskog rata.
Austrougarska reče: Aman, Srbi, deset puta smo veći od vas, predajte se.
Odgovor je glasio: Predamo se kurac bre!!!
Satraše nas, ubiše svakog drugog Srbina.

Dođe i Drugi svetski rat. Vlada pred tolikom silom potpisala pakt.
Ali srpski narod viče: Kurac pakt!!!
Nemacka kaže: Dobićete po pičci…
Srbija kaže: Dobićete vi kurac, i to tvrd, za mnogo godina!!!
Satreše nas, i ubiše jos trećinu Srba.

Onda nas je Bog pustio da se malo razmnožimo u Titovoj SFRJ, jer nas je bilo premalo da bi nas neko satirao kako treba. Razmnožiše se Srbi u SFRJ i pomisliše da je cela njihova. Slovenci, Hrvati, Bosanci, Makedonci, a naposletku i Crnogorci, ne mišljaše tako i rekoše Srbima: Manite se Srbi snova o velikoj Srbiji i pustite nas da živimo u nasim zemljama i da sami sebi gazdujemo…
Srbi iz Beograda poručiše: Kurac ćete da budete glavni! Mi smo glavni!!!
Onda svi oni isteraše Srbe iz svojih zemalja u Srbiju, gde im je i mesto.

Srbi se osvrnuše oko sebe i videše na jugu masu Šiptara, koji se u
medjuvremenu nakotiše do milionskog broja. Poslednjih 600 godina Srbi bejahu zauzeti raznim ratovima i kurčenjem i nisu obraćali pažnju na Kosovo.
Rekoše Šiptarima: Hej, bre, Šipci! Šta ćete vi tu u tolikom broju! To
je Srbija bre!!! Kurac ćete da živite tu! Ajde mrš u Albaniju!
Šiptari se obratiše Amerima za pomoć, jer su ih snabdevali drogom i imali dobre poslovne veze..
Ameri dođoše i rekoše Srbima: Srbi, ne kurčite se, manite Šiptare i dajte nam bazu na Kosovu, kad smo vec došli…
Srbin reče: Damo vam kurac na Kosovu i to u paketu sa još dva kurca da se zasladite!!!
Satraše nas do temelja tomahavcima, a da nijedan vojnik nije kročio u Srbiju.

NATO sada viče: Uđite u naš pakt i ne kurčite se da vas ne razguzimo.
Mi odgovaramo: Uđemo kurac u vaš kurčevi pakt, nabijemo vas sve na kurac, i usput popušite nam kurac!!!!
Epilog sledi uskoro…

[Peacean]

Da budemo iskreni mislim da bi i kod nas ta anketa slično izgledala...