Dozer wrote: ↑28/02/2026 13:32
Ja, i? Sta to dokazuje sto je Ivanic bio tu?
Bolje pitanje je - Da li se SDA pobunila protiv toga?
Kako ce se pobuniti kada se to desilo mjesec prije izbora?
A, poslije izbora nije postojala vecina da se promjeni ta odluka.
Ali, hajde...evo iz stenograma....
Predsjedništvo je, imajući u vidu složenost političko-bezbjednosne situacije u Republici zaključilo: da se, u skladu sa odlukom Predsjedništva SRBiH od 3. aprila 1992.godine i vlastitom procjenom, izvrši mobilizacija jedinica teritorijalne odbrane svih opština i grada Sarajeva u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, uključujući i jedinice veze;
da se zahtijeva od nadležnih organa Jugoslovenske narodne armije da jedinicama teritorijalne odbrane – opštinskim i okružnim štabovima teritorijalne odbrane BiH - vrati naoružanje, vojnu opremu i ostala materijalno-tehnička sredstva koja su im ustupljena na čuvanje;
da se izvrši mobilizacija cjelokupnog rezervnog sastava milicije Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine u skladu sa ranijim odlukama Predsjedništva i Vlade SRBiH;
da se, u skladu sa vlastitim procjenama, izvrši mobilizacija jedinica civilne zaštite u gradu Sarajevu i opštinama u Republici i da se, u skladu sa zakonskim propisima i planovima civilne zaštite, izvrši obezbjedjenje stanovništva i njihove imovine, državnih institucija, preduzeća i svih objekata;
- da se u skladu sa procjenom stanja na datom području, u svim institucijama, preduzećima i drugim organizacijama i zajednicama odmah organizuje stalno dežurstvo;
- da se o svim značajnim informacijama i zapažanjima koje se odnose na političko-bezbjednosnu situaciju redovno obavještavaju nadležni državni organi u Republici.
P.S.
A, evo i jedan bonus. Sjednica poslije 09.januara (valjda znamo sta je bilo tada).
Magnetofonski snimak 50. sjednice Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, održana 10. Januara 1992. godine
ALIJE IZETBEGOVIĆ: Da li se mogu ja vratiti na svoj prijedlog? Naime mi ne uzimamo kompentenciju Ustavnog sud kad kažemo da je riječ o jednom neustavnom aktu, jer svaki organ je ovlašten da donese takvu ocjenu. Samo ona nije obavezna, ona je politička ocjena, nije pravna ocjena. A Ustavni sud donosi pravu ocjenu. Političku ocjenu može svako donijeti. Značili mi bismo bili potpuno onemogućeni, ako ne bih čovjek mogao nešto da kaže nezakonito. Oni mogu da razmatraju, da donesu odluku koja ima pravni značaj. Koja ima pravnu važnost, a ne političku. Mi ne možemo izbjeći jednu očiglednu stvar ako se radi o jednom nezakonitom, neustavnom aktu. Bez obzira na to, kakve bi bile posljedice. Posljedice bi mogle biti obrnute, ako se mi ne oglasimo. Najmanje 3 miliona ljudi očekuje od nas da se oglasimo, tj. koji se ne slažu sa time. Mislim da je taj broj puno veći, ali za 3 miliona mogu da garantujem. Prema tome, predlažem da mi utvrdimo da se radi o protivustavnom činu, naravno pokrenut će se poseban postupak da Ustavni sud utvrdi zvanično stanje kako jeste. Da li je ili nije. Ne mogu na istom mjestu i u isto doba biti dvije republike. Jedna ili druga. Predlažem da pozovemo organe, da vrše svoju dužnost, da obave svoju dužnosti, da funkcionišu, koga treba da slušaju, šta sad trebaju da rade. Postoje dvije republike, dva tijela koja naredjuju. Da se drže Ustava i zakona. Pozivamo, ko hoće da sluša, ko neće. Tu je sav taj problem. Normalno bi svaka država jutros na ovakav akt, podigla vojsku, pohapsila ljude, itd. Mi to ne možemo raditi, ali i ne radimo to. Možda i ne bih ko zna. Ali prije svega, polazim od jedne činjenice, da mi to i ne možemo uraditi. Ali je u Francuskoj to normalno, pa bi ti ljudi bili pohapšeni svi. Koji su učestvovali u tom proglašenju. To je direktno podrivanje ustavnog poretka. Medutim, na jedan politički akt, mi odgovaramo političkim protiv aktom. Gradjanima se mora kazati. Isto kao što je juče otišla jedna poruka, a sada će i druga. Neka znaju na čemu stoje organi republike. To je poziv, da Vlada treba to da razmotri mjere koje treba preduzeti da zaštiti Republiku. Ekonomski, pa i politički. Naravno, organi republike su da to spriječe. Imali smo toliko proklamacija, pa i ova. Riječ je o konkretnim stvarima koje mogu nastati. Jedna od njih je juče bila pomenuta, prestanak plaćanja. I sada dobar dio tih opština koje su proglašene nekakvim regijama, alimentirala je. One su manje-više pasivne opštine. Mi smo plaćali, što do sada nije bilo plaćanja. To su bile više nefaktična plaćanja. Juče je bila odluka ili poziv, nisam siguran, da se obustavi plaćanje u Republici. Odavde Republika plaća i ljekare, profesore, miliciju itd. Mora li to da se nastavi. U vezi sa svim tim pitanjima je. Pitanje zaštite Republike, zbog štampanja para. Mora se neke stvari uraditi. Da zaštiti od toga. Jednostavno smo pozvani i plaćeni za to. Moramo zaštiti te ljude, jer su cijene užasne i rastu naglo. Treba naći mehanizam da se to spriječi. Treba i na nekom drugom odbrambenom planu nešto uraditi. Jer su i oni što su bili prije nas izbili sve iz ruku - tj. vlast. Konkretno što se tiče TO ostavili su nam obavezu da ga plaćamo, ali ne možemo ništa učiniti - narediti. To je abnormalno stanje koje najvjerovatnije treba biti redirano i treba vratiti u normalno stanje. Bez obzira naglašavam, kakva bi cijena mogla biti toga. Na kraju krajeva. Vi možete glavu spašavati, sve dok vam neko ne kaže da je pognete. Ponosan čovjek, sve može, ali pognuti glavu ne mogu, makar ostao bez glave. Poget glavu nećemo, makar ostali bez nje. Svakom je drag život. Ako treba da se tućemo, pa i to ćemo. Ako smo do toga došli ovdje. Mi smo mnoge stvari tolerisali, ali ima nekakva granica preko koje se ne može. Pokušavaju nam demontirati krov nad glavom, da bi imali veliku kuću. Da bi velika država bila. Mi treba da ostanemo potpuno bez države. Mi ne možemo imati ni malu državu. Jer drugi hoće da imaju veliku državu, da svaki srbin bude u toj državi. Mi treba da platimo cijenom tom, da mi nemamo države više nikako.
