Život samaca u srednjim godinama

[apsidejzi]

Covjek nije stvoren da zivi sam.
Bez djece ide nekako,ali bez supruge/supruga je druga prica.
Mozemo lagati sami sebe da nam je bolje,ali je tako

Iznajmis suprugu kad ti se prohtije

Nije problem iznajmiti je/ga kad ti se seksualno prohtije. Problem je kad uradis nesto dobro na poslu i nemas kome ispricati ko ce se obradovati. Ili ako se desi nesto lose nemas kome ispricati i podijeliti to. Naravno, uvijek imas jarana/jaranicu s kojima mozes podiejliti no ti ljudi nisu dostupni stalno. Ako imas nekoga ko je dostupan stalno, to je veliko bogastvo i rijetkost. Tu relaciju treba njegovati.

[VladaFBiH]

najgora je tišina... bilo da si sam ili s nekim... svejedno

[nepass1]

Covjek nije stvoren da zivi sam.
Bez djece ide nekako,ali bez supruge/supruga je druga prica.
Mozemo lagati sami sebe da nam je bolje,ali je tako

Iznajmis suprugu kad ti se prohtije

Nije problem iznajmiti je/ga kad ti se seksualno prohtije. Problem je kad uradis nesto dobro na poslu i nemas kome ispricati ko ce se obradovati. Ili ako se desi nesto lose nemas kome ispricati i podijeliti to. Naravno, uvijek imas jarana/jaranicu s kojima mozes podiejliti no ti ljudi nisu dostupni stalno. Ako imas nekoga ko je dostupan stalno, to je veliko bogastvo i rijetkost. Tu relaciju treba njegovati.

Nisam ni mislio seksualno, iznajmis da popricas, da te pomazi, ceska po kosi, sta znam. Mislim moze i za seks, kako kome odgovara

[nepass1]

najgora je tišina... bilo da si sam ili s nekim... svejedno

I to kad bi mi stavio sablju pod vrat i da moram birati izmedju tisine i price izabrao bih vjerovatno tisinu. Nije svak isti.

[benzapen]

I to kad bi mi stavio sablju pod vrat i da moram birati izmedju tisine i price izabrao bih vjerovatno tisinu. Nije svak isti.
[/quote]

Prije par mjeseci razgovarao sam s jednim rođakom, 52 godine. Školovan, pismen, situiran, uvijek ima djevojku. Možda i više njih u isto vrijeme. I pitam ga rekoh majketi misliš li s nekom živjeti, da nisi sam. Odgovorio mi nešto u stilu da sa svakom može par dana biti u istom prostoru, onda ga počnu nervirati nekom pričom, nešto. Ujutro bih najradije kad neće sama da ode, istjerao iz stana. Kaže naučio sam se uživati u svom miru i tišini.
Dok meni kad je par sati tišina u kući, osjetim da me "bole uši". Navika valjda. Upravo kako si napisao, nije svako isti. I hvala Bogu kad čovjek ima pravo i mogućnost izbora.

[VladaFBiH]

Prije par mjeseci razgovarao sam s jednim rođakom, 52 godine. Školovan, pismen, situiran, uvijek ima djevojku. Možda i više njih u isto vrijeme. I pitam ga rekoh majketi misliš li s nekom živjeti, da nisi sam. Odgovorio mi nešto u stilu da sa svakom može par dana biti u istom prostoru, onda ga počnu nervirati nekom pričom, nešto. Ujutro bih najradije kad neće sama da ode, istjerao iz stana. Kaže naučio sam se uživati u svom miru i tišini.
Dok meni kad je par sati tišina u kući, osjetim da me "bole uši". Navika valjda. Upravo kako si napisao, nije svako isti. I hvala Bogu kad čovjek ima pravo i mogućnost izbora.

Pitaj ga za 15tak godina je li mu i dalje super bit sam pa će ili reći istinu ili će lagati sebe i tebe. Još uvijek je u godinama kada s društvom možeš zadovoljiti socijalne potrebe...

[VladaFBiH]

najgora je tišina... bilo da si sam ili s nekim... svejedno

I to kad bi mi stavio sablju pod vrat i da moram birati izmedju tisine i price izabrao bih vjerovatno tisinu. Nije svak isti.

kako god okreneš ili ti je sablja pod vratom ili ti slijedi giljotina... naravno da nećeš biti s nekim ko te nervira ali ako te svi/sve nerviraju onda vjerovatno nije do njih

[medvjed23]

Nije svaka tišina ista.

[nekome]

ko je proveo vecinu zivota bez veza, moze i ostatak
popuni se vrijeme hobijima, cukama, macama, knjigama, virtuelni svjetovi, za nasu generaciju tu su igre, stari filmovi, itd itd

[iz zadnje klupe]

U ovo svoje fino proživljenih godina i upoznavanja raznih ljudi, skontao sam da je svim ljudima zajedničke samo dvije stvari, potreba za hranom i odlazak u WC.
ako se već tema samci, vidio sam ljude koji venu u želji za ljudskim dodirom i osjećajem pripadanja ( a koji nisu ostvarili iz raznoraznih razloga) i onih kojima je mozak umrežen na potpuno drugačiji način, i kojima to ne nedostaje to niti imaju potrebu.
Da li im hormoni cirkulišu na drugačiji način ili nešto treće, u suštini je nevažno, ali ako neko kaže, ma oni to samo sebe lažu, vjerujte da postoje i takvi ljudi da su savršeno sretni i ispunjeni sami sa sobom i onako kako su sebi prganizovali život.

Nevezano za ovu priču, skoro upoznam jednom momka u ranim dvadesetim, nema curu, nije gay, ali ono što njega nevjerovatno privlači i u čemu bi našao smisao svog života i u potpuno ga ispunjava, je sve vezano za vojsku, koliko samo on to voli i samo o o tome priča, ko neko o curama, došlo je da mu kažem , imaš francusku legiju stranaca, ako već ko nas nemaš više vojnih škola, jer čovjek prosto kopni da postane profesionalni vojnik, što znači svakooj osobi su drugačije moždane sinapse povezane.

Pitanje samoće igra veliku ulogu kada dođete u određene godine, ako se razbolite i sl. , ali isprva sam bio sumnjičav, ali kroz duže poznavanje kada više nema prostora za glumu, stvarno vidiš da postoje ljudi koji su super zadovoljni sami sa sobom i svojim životom.

[banjaluka078]

Šta znam, malo je sebično stvarati vezu ili porodicu samo zato da te neko ima njegovati sa 80. Niko i ne garantuje da će ta djeca biti ovdje ili ta žena biti u snazi da brine za oboje.
Na stranu što mislim da je čovjek društvena životinja i prirodnije nam je da imamo neko okruženje, postoje osobenjaci kojima je tišina iza zaključanih vrata i nikakva interakcija za svijetom "vrh".
Takvima stvarno skidam kapu zato što nekog nisu zarobili u laž.
Kad ne budu mogli sami dalje, prodaš stan, finansiraš dom ili zavještaš nekretninu u zamjenu za uslugu brige.
Vidim dosta nezdravih veza koje postoje samo zato što se u godinama i boje se biti sami.
Imam samo jednu prijateljicu koja je izabrala da nema djecu, ali imam i nekoliko mama u raji koje nemaju problem za reći da vole svoju djecu, ali da bi mogle proživjeti život i da ih nemaju.

Ja i dalje mislim da bolje sam nego sa svakim, s nekim koga ne želiš, ili gore, ko te ne želi. Ali jeste ljepše kad imaš kome drobiti dok je njegov um totalno odsutan i ništa te ne čuje.

[muha_sa]

Šta znam, malo je sebično stvarati vezu ili porodicu samo zato da te neko ima njegovati sa 80. Niko i ne garantuje da će ta djeca biti ovdje ili ta žena biti u snazi da brine za oboje.
Na stranu što mislim da je čovjek društvena životinja i prirodnije nam je da imamo neko okruženje, postoje osobenjaci kojima je tišina iza zaključanih vrata i nikakva interakcija za svijetom "vrh".
Takvima stvarno skidam kapu zato što nekog nisu zarobili u laž.
Kad ne budu mogli sami dalje, prodaš stan, finansiraš dom ili zavještaš nekretninu u zamjenu za uslugu brige.
Vidim dosta nezdravih veza koje postoje samo zato što se u godinama i boje se biti sami.
Imam samo jednu prijateljicu koja je izabrala da nema djecu, ali imam i nekoliko mama u raji koje nemaju problem za reći da vole svoju djecu, ali da bi mogle proživjeti život i da ih nemaju.

Ja i dalje mislim da bolje sam nego sa svakim, s nekim koga ne želiš, ili gore, ko te ne želi. Ali jeste ljepše kad imaš kome drobiti dok je njegov um totalno odsutan i ništa te ne čuje.

[banjaluka078]

Iskustvo progovorilo.

[muha_sa]

Iskustvo progovorilo.

Iskustvo se u zadnjoj recenici pronašlo

[banjaluka078]

Na tu sam i ja mislila.
Rahat oboje, ja svoje ispričala, on svoje propustio.

Onda može kafa, da koju i progovorimo.

[muha_sa]

Na tu sam i ja mislila.
Rahat oboje, ja svoje ispričala, on svoje propustio.

Onda može kafa, da koju i progovorimo.

Ako je kakva pozitiva i da se nasmijemo tu sam al jok vazda neki problemi ko eto slušam--al da me upita da ponovim zadnju recenicu bog me ubio ako bih znao

[banjaluka078]

Ništa ga ne pitam da ponovi je li me čuo. Pogotovo ako sam pričala o kakvoj novoj obući. Provjeri i to cipelar.

[medvjed23]

galama zove, ali neću s njom
idem tamo gdje je sve po mom

A to mjesto gdje je sve po mom - to je samoća.

U samoći možeš sebi pustiti muziku koju hoćeš. Možeš gledati film kakav hoćeš. Možeš spremiti večeru kakvu hoćeš. Možeš se obući kako hoćeš, sjesti gdje hoćeš, leći gdje hoćeš... Možeš šta god hoćeš i kako god hoćeš - i sve to na miru, bez srkleta, bez da ti iko ronda...

Samoća je sloboda. Samoća je prelijepa. I neki bi rekli da je čudno kako dobar dio ljudi ne prepoznaje tu ljepotu. Ali nije...

Jer mi ljudi smo robovi konformizma. Kako su oni prije nas, i kako oni oko nas - tako i mi. Najbolji pokazatelj te sklonosti je religija. Ljudi uglavnom ostaju u religiji u kojoj su rođeni. Nebitno koliko ta religija ima smisla, bitno da su rođeni u njoj.

Slična stvar je i sa percepcijom samoće. Odmalena nas uče da smo društvena bića, da se skoro pa moramo uklopiti u šemu: muž, žena, djeca... I mi onda, bez mnogo razmišljanja, to prihvatimo haman ko dogmu, zaplovimo ko papirni brodić niz potok... I odosmo...

Naravno, okruženost ljudima mnogima zaista odgovara i donosi im istinsku radost. To je jasno i to je sasvim vidljivo. No šteta je što ona druga vrsta radosti počesto ostaje skrivena, neprimijećena...

[manuchao91]

imam jednog druga 38 godina samac,nema ni djevojku ,zivi s roditeljima
al izlazi,putuje,fura po koncertima,ostaje do kad hoce na izlasku,partija ,ide na more dva pouta godisnje ,
ja nemam te mogucnosti ,imam zenu ,dijete i drugu vrstu obaveza.
al da covjek živi ,zivi punim plućima

[tokio25]

Prije par mjeseci razgovarao sam s jednim rođakom, 52 godine. Školovan, pismen, situiran, uvijek ima djevojku. Možda i više njih u isto vrijeme. I pitam ga rekoh majketi misliš li s nekom živjeti, da nisi sam. Odgovorio mi nešto u stilu da sa svakom može par dana biti u istom prostoru, onda ga počnu nervirati nekom pričom, nešto. Ujutro bih najradije kad neće sama da ode, istjerao iz stana. Kaže naučio sam se uživati u svom miru i tišini.
Dok meni kad je par sati tišina u kući, osjetim da me "bole uši". Navika valjda. Upravo kako si napisao, nije svako isti. I hvala Bogu kad čovjek ima pravo i mogućnost izbora.

Pitaj ga za 15tak godina je li mu i dalje super bit sam pa će ili reći istinu ili će lagati sebe i tebe. Još uvijek je u godinama kada s društvom možeš zadovoljiti socijalne potrebe...

zasto sve poredimo sa sobom?
ako je tebi problem to mozda nekome nije
i meni je nezamislivo npr da neko petkom i subotom navece ostane kuci a atkvih ima na hiljade samo u sarajevu ako govorimo o ljudima od 17 do 40 npr a nisu u braku recimo

[VladaFBiH]

Prije par mjeseci razgovarao sam s jednim rođakom, 52 godine. Školovan, pismen, situiran, uvijek ima djevojku. Možda i više njih u isto vrijeme. I pitam ga rekoh majketi misliš li s nekom živjeti, da nisi sam. Odgovorio mi nešto u stilu da sa svakom može par dana biti u istom prostoru, onda ga počnu nervirati nekom pričom, nešto. Ujutro bih najradije kad neće sama da ode, istjerao iz stana. Kaže naučio sam se uživati u svom miru i tišini.
Dok meni kad je par sati tišina u kući, osjetim da me "bole uši". Navika valjda. Upravo kako si napisao, nije svako isti. I hvala Bogu kad čovjek ima pravo i mogućnost izbora.

Pitaj ga za 15tak godina je li mu i dalje super bit sam pa će ili reći istinu ili će lagati sebe i tebe. Još uvijek je u godinama kada s društvom možeš zadovoljiti socijalne potrebe...

zasto sve poredimo sa sobom?
ako je tebi problem to mozda nekome nije
i meni je nezamislivo npr da neko petkom i subotom navece ostane kuci a atkvih ima na hiljade samo u sarajevu ako govorimo o ljudima od 17 do 40 npr a nisu u braku recimo

Ne poredim sa sobom, nego s onim što je čovjek u suštini – socijalno biće. Potreba za povezanošću nije samo stvar navike ili ličnog ukusa, nego i psihološke i biološke osnove. Veći dio života taj socijalni aspekt možemo relativno lako zadovoljavati kroz posao, prijatelje, hobije i širu porodicu.

Međutim, s godinama se društveni krug prirodno sužava – ljudi se sele, obolijevaju, umiru, energija i mobilnost opadaju. Ako tada nemaš stabilnu blisku vezu ili partnerstvo, rizik od usamljenosti i izolacije značajno raste. Istraživanja pokazuju da dugotrajna socijalna izolacija ima konkretne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje (depresija, kognitivni pad, pa čak i kraći životni vijek).

Naravno, ne sporim da postoje ljudi kojima samoća istinski odgovara i koji funkcionišu odlično bez trajnog partnerstva. Ali takve osobe su realno u manjini. Većini ljudi bliskost, kontinuitet i osjećaj pripadanja postaju sve važniji kako starimo.

Poenta nije da svi moraju živjeti isto, nego da neke odluke koje u pedesetim djeluju kao komfor mogu u sedamdesetim izgledati drugačije.

[tokio25]

Pitaj ga za 15tak godina je li mu i dalje super bit sam pa će ili reći istinu ili će lagati sebe i tebe. Još uvijek je u godinama kada s društvom možeš zadovoljiti socijalne potrebe...

zasto sve poredimo sa sobom?
ako je tebi problem to mozda nekome nije
i meni je nezamislivo npr da neko petkom i subotom navece ostane kuci a atkvih ima na hiljade samo u sarajevu ako govorimo o ljudima od 17 do 40 npr a nisu u braku recimo

Ne poredim sa sobom, nego s onim što je čovjek u suštini – socijalno biće. Potreba za povezanošću nije samo stvar navike ili ličnog ukusa, nego i psihološke i biološke osnove. Veći dio života taj socijalni aspekt možemo relativno lako zadovoljavati kroz posao, prijatelje, hobije i širu porodicu.

Međutim, s godinama se društveni krug prirodno sužava – ljudi se sele, obolijevaju, umiru, energija i mobilnost opadaju. Ako tada nemaš stabilnu blisku vezu ili partnerstvo, rizik od usamljenosti i izolacije značajno raste. Istraživanja pokazuju da dugotrajna socijalna izolacija ima konkretne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje (depresija, kognitivni pad, pa čak i kraći životni vijek).

Naravno, ne sporim da postoje ljudi kojima samoća istinski odgovara i koji funkcionišu odlično bez trajnog partnerstva. Ali takve osobe su realno u manjini. Većini ljudi bliskost, kontinuitet i osjećaj pripadanja postaju sve važniji kako starimo.

Poenta nije da svi moraju živjeti isto, nego da neke odluke koje u pedesetim djeluju kao komfor mogu u sedamdesetim izgledati drugačije.

nikola tesla se nikad nije zenio bio samotnjak
mislis da je bio nesretan?

[VladaFBiH]

zasto sve poredimo sa sobom?
ako je tebi problem to mozda nekome nije
i meni je nezamislivo npr da neko petkom i subotom navece ostane kuci a atkvih ima na hiljade samo u sarajevu ako govorimo o ljudima od 17 do 40 npr a nisu u braku recimo

Ne poredim sa sobom, nego s onim što je čovjek u suštini – socijalno biće. Potreba za povezanošću nije samo stvar navike ili ličnog ukusa, nego i psihološke i biološke osnove. Veći dio života taj socijalni aspekt možemo relativno lako zadovoljavati kroz posao, prijatelje, hobije i širu porodicu.

Međutim, s godinama se društveni krug prirodno sužava – ljudi se sele, obolijevaju, umiru, energija i mobilnost opadaju. Ako tada nemaš stabilnu blisku vezu ili partnerstvo, rizik od usamljenosti i izolacije značajno raste. Istraživanja pokazuju da dugotrajna socijalna izolacija ima konkretne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje (depresija, kognitivni pad, pa čak i kraći životni vijek).

Naravno, ne sporim da postoje ljudi kojima samoća istinski odgovara i koji funkcionišu odlično bez trajnog partnerstva. Ali takve osobe su realno u manjini. Većini ljudi bliskost, kontinuitet i osjećaj pripadanja postaju sve važniji kako starimo.

Poenta nije da svi moraju živjeti isto, nego da neke odluke koje u pedesetim djeluju kao komfor mogu u sedamdesetim izgledati drugačije.

nikola tesla se nikad nije zenio bio samotnjak
mislis da je bio nesretan?

ok. znači svi samci su genijalalci kao Tesla? - jednako besmislen argument

[tokio25]

Ne poredim sa sobom, nego s onim što je čovjek u suštini – socijalno biće. Potreba za povezanošću nije samo stvar navike ili ličnog ukusa, nego i psihološke i biološke osnove. Veći dio života taj socijalni aspekt možemo relativno lako zadovoljavati kroz posao, prijatelje, hobije i širu porodicu.

Međutim, s godinama se društveni krug prirodno sužava – ljudi se sele, obolijevaju, umiru, energija i mobilnost opadaju. Ako tada nemaš stabilnu blisku vezu ili partnerstvo, rizik od usamljenosti i izolacije značajno raste. Istraživanja pokazuju da dugotrajna socijalna izolacija ima konkretne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje (depresija, kognitivni pad, pa čak i kraći životni vijek).

Naravno, ne sporim da postoje ljudi kojima samoća istinski odgovara i koji funkcionišu odlično bez trajnog partnerstva. Ali takve osobe su realno u manjini. Većini ljudi bliskost, kontinuitet i osjećaj pripadanja postaju sve važniji kako starimo.

Poenta nije da svi moraju živjeti isto, nego da neke odluke koje u pedesetim djeluju kao komfor mogu u sedamdesetim izgledati drugačije.

nikola tesla se nikad nije zenio bio samotnjak
mislis da je bio nesretan?

ok. znači svi samci su genijalalci kao Tesla? - jednako besmislen argument

to nisam ja napisao to je tvoj zakljucak
pitam te mislis li da je tesla bio nesretan sto je bio sam?
nema veze sto je bio genijalac i nisam na to ciljao uopste

[VladaFBiH]

nikola tesla se nikad nije zenio bio samotnjak
mislis da je bio nesretan?

ok. znači svi samci su genijalalci kao Tesla? - jednako besmislen argument

to nisam ja napisao to je tvoj zakljucak
pitam te mislis li da je tesla bio nesretan sto je bio sam?
nema veze sto je bio genijalac i nisam na to ciljao uopste

molim te, hajde jednom u životu pročitaj moj odgovor pa onda odgovori na njega jer s tobom očito nema smislenih rasprava ni na jednoj temi.

što se mene tiče na ovu temu sam s tobom eod.